DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1922 str. 3 <-- 3 --> PDF |
užasna borba za samoodržanje, koja u poratnin"- godinama apsorbira velike procente energija svih javnih namještenika, i sl\ar se jedva pomiče napred. Sva tri udruženja opetovano žele ujedinjenje sila, a do ujedinjenja ipak ne dolazi. Svako je toliko zaokupljen svakdanjim brigama i poslom, da upravo fizički ne dospijeva, da posveti dane i tjedne pregovorima i pripravama. Svi osjećaju nedostatak dvojiee, trojice ljudi, koji bi se riješiH ostalih briga te sve svoje sile posvetili ovoj stvari. { tako se sve prepušta slučajnim putovanjima, sporoj pošti, formalnosti sjednica i skupština itd. Ta sporost izrabljuje se s raznih strana. Dolaze spletke, in^: trike, nehotične pogreške, male stvari. Hoće nas se uvući i u strahoviti vrtlog svagdanje politike, nas, koji stvaramo i ..^ ćunamo sa stoljećima. Sve se to poja\4ja onda, kada treba, da se uzdignemo nad svakdašnjost, da rascjepkane snage sjedinimo, l´rice, radi kojih će nam se najbliže potonici smijati, pričinjaju nam se nepremostivim zaprekama. Kao mravi, pred koje se sko^ trljao kam^ečak; kao ptice, sapete u krletku, koje ne mogu da se uzdignu nad maglu u visine, gdje sunce šija tako divno, veli:^ čanstveno. Vrijeme prolazi umjevnom brzinom, a dotle nestručnjaci rje? šavaju kardinalna pitanja naše struke. Šume propadaju, naš iz:; voz stagnira, šumi. industrija prozivljuje tešku krizu, valuta pada; svuda zlovolja, nezadovoljstvo. Mi svi osjećamo volju, snagu, da to´ popravimo i lizravnamo. Osjećamo potrebu, da reknemo, što treba, što bi bolje bilo, hoćemo da radimo, da su? radujemo, da stvaramo. Ta mi smo bogata zemlja, pol svijeta i::am zavidi, a veliki dio našeg bogatstva, 30% teritorija ove dr? žaN´e, valjda je ipak u stanju, da upliviše na poboljšanje krize! I mi spremamo velike proteste, prijetimo se, grozimo se, ali... klik pojedinaca gubi se u silovitem orkanu. Nitko ga ne čuje. Vri^ jeme huji nad našim glavama vanrednom brzinom, koja nas opaja, hvata nas omaglica, ali se ne damo, šaljemo pismene pro? teste protiv izdanih naredaba, opet se čuje ovdje ondje očajan krik, protest u vihar, u tamu, a na sve to kao da čujemo smijeh sila, koje zaigraše vrzino kolo, a neka tiha jeka kao da se raza;^ bire iz vihora- ujedinite se!... Prolazi 1919. godina, dolazi 1920. Sastajemo se 26.—27. maja u Zagrebu. I čim se ovako sastanemo, ne vidimo razlika između nas, zavolimo se, pobratimo se i osje;^ ćamo se jaki. Na zboru se stvara podloga za novo udruženje, uviđa se sve zlo, koje donosi razcjepkanost. Svi uviđaju, da nas samo brzi rad može spasiti. A čim se raziđemo, opet stojimo pod uplivom dnevnih do:= g(4laja, tražimo formule, »solidne temelje«, postajemo sitničavi, bojimo se jedan drugoga. Hoćemo da spašavamo jedan pred drugim trice, a dotle propadaju milijuni. U tom prolazi i 1920. godina i polovica 1921. Dolaze histo? rički dani mjeseca lipnja. Stojimo kao kod otvorene rake, u k<.)ju sahranjujemo tri prohujaie godine i s njima tolike milijune poharanih šuma, opustošenih branjevina istrulih balvana, izgub== Ijenib energija. Velika pitanja socijalnih i ekonomskih zakona. |