DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 29 <-- 29 --> PDF |
PotiMjiiost simiskof^ g*)spod:ijX´nja. 149 Prof. dr. Aleksandar Ugvenović, Zagreb: Potrajnost šumskog gospodarenja »´ potrajnosti šumskog gospodare^ O pitanjunj a« (Nachhaltsbetrieb, Exploitation a rendement soutenu) od^ uvijek se mnogo pisalo u šumarstvu. Razlog je tome u velikoj važ? nosti ovoga pitanja, jer ono čini zapravo stožer, oko kojega se kreće čitavo šumarstvo i kao nauka i kao ekonomisanje i kao administracija. Kad bi pokušali da izgradimo samu zgradu šu^^ marstva van osnovice potrajnoisti, srušila bi se čitaA-^a ta građevina. Dakle svaki pokušaj, da se misao potrajnosti posvema izluči iz sklopa oetalih brojnih šumarskih pitanja, značio bi prosto pot^^ punu negaciju šumarstva kao nauke te šumarstva kao ekonom misanja. Mi se na ovu temu ne-bi vraćali, da nije nedavno u našoj stručnoj javnosti (vidi »Jugoslavenska šuma« broj 4, 5 i 6 iz 1922.) iznesena neobična, gotovo smjela misao o ovom pitanju. Ta misao kulminuje u tvrdnji, da je potrajnost u šumsko´m gospom darstvu odnosno u šumarstvu naša »nesreća«, »kočenje našega razvoja«, »pogibao našem konačnom oslobođenju«, »sa općeg goispodarskog gledišta štetna« itd. Na osnovu ovih pretpO´Sta\^aka povučen je na rečenom mjestu zaključak, da je u intere:5U naše budućnosti, da napustimo potrajnost u šumskom gospodarenju. Ta tvrdnja odnosno zaključak, koji je nesumnjivo potekao iz šumarskih stručnih redova, stao je dakle na posve oprečan prin^ cip od onoga, štO´ ga zastupa sama nauka. Njime se zapravo ..^ gira najhitnija osnovka šumarstva kao nauke te tako šumarstvu oduzima svaki raison đetre. Stojeći na braniku praga šumarstva kao nauke i kao ekonomisanja, dužno´st nam je da se ukratko kritički osvrnemo na ovu tvrdnju odnosno zaključak. Prije svega treba da analizujemo sam pojam potraje nosti. Šuma imade izvjesne bijološke i ekonomske značajke. ...^ daleko bi nas vodilo, da te značajke ovdje natanko raščinjamo. Najvažnija bijološka značajka šume jest njen dugi vegetatiAmi perijod. Najvažnija ekonomska značajka šume jest njen dugi ...^ dukcijo´Ui perijod. Iz toga rezultuje polagano i dugotrajno sabiran nje njenih produkata. Drvna masa — taj najvažniji produkat šume — zapravo je funkcija staništa odnosno produktiAiteta tla. Dakle samo trajnim držanjem produlktivne sna.ge tla moguće je sačuvati kontinuitet produkcije drveta. Ovo je održavanje produkti.me snage tla naročiti od važnosti ondje, gdje se radi o apsolutno šumskom tlu te o zaštitnim šumama. Ekonomski uzevši traži šumsko gospodarenje velike drvne kapitale, koji se vrlo polagano gomilaju. Ta je pojava — kako |
| ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 30 <-- 30 --> PDF |
250 Potrajiiost šumskog^´gospodarenja. ^_._-_^-^.^-== ^-._^^ rekosmo — uslovljeua dugim vegetacijonim perijodom te pak. ganošću asimikcijonoga procesa odnosno pokganoseu poveća. vanja drvne mase svakogodišnjim priraštajem. Ako dakle posma. tramo šumu s ekonomske strane, udara u oči, da je ona kapitalom intenzivna. Ovo je činjenica, dana već od same prirode, koju mi svojim ekonomisanjem nikako ne možemo da promjenimo li njenoj bitnosti. Naprotiv mi naš rad oko ekonomisanja šumom možemo samo — zapravo moramo — podrediti OYomc odluc. nome prirodnome faktoru. I šuma dakle kao i svaki dragi kapital, kojim se ekonomiše, odbacuje izvjesne kamate u formi godišnjeg priraštaja drvne mase. No šuma kao kapital imade izvjesne osebine. Taj kapital sastoji zapravo iz dva dijela: iz staništa i drvne ma$e. Drvna je masa - kako rekosmo — samo funkcija staništa; ona je sekundarna a stanište je primarno — dakle ...^ važnije. Njegova je pi*oduktivna snaga prvi uslov šume kao ob^ lika vegetacije. Trajno održanje te produktivne snage u ^sadaš^ njosti i budućnosti odnosno njena nedjeljivost od pojma šume i šumskog gospodarenja srž je svakog ekonomisanja šumo^m. Dakle ova dva nepromjenljiva, od prirode dana, uslova: p O;^ lagano uvećavanje i nagomilavanje drvnoga kapitala putem svako godišnjeg priraštaja te interestrajnog održanja pro.duiktivne snage tla diktuju nam neslomivom odlučnošću, da se eko=^ nomišući šumom moramo trajno kretati unutar okvira, što ga ocrtavaju rečena dva momenta. Tako smo-^došli dc^ najširega pojma potrajnosti u šumskom gospodarenju. Dakle u tom opsegu te prenesena u tehniku šumarstva znači takova potrajnost: trajno osiguranje buduće šume bilo prirodnim bilo vjestačkim osnivanjem sasto^ jina, njegu tih sastojina do njihove zrelosti te čuvanje produkt tivne snage tla. Uži je pojam potrajnosti onaj, gdje od §ume tražimo, da ona svake godine daje [zvjesni prihod. To ie t zv. stro^ga godišnja potrajnost. Najuži je pojam potrajnosti onaj, gdje od šume tražimo, da ona svake godine daje jednaki prihod. To je t. zv. najstrožija godišnja potrajnost ^ Svakako je nacijonalno^eko-nomski te šumarsko politički ...^ važmjx onaj prvi i najširi pojam potrajnosti. Daleko je važnije trajno očuvati produktivnu snagu tla — napose apsolutnoga šum^ skoga tla i zaštitne šume — nego ići za jednakošću godišnjeg prihoda pa pri tom zanemarivati osiguranje buduće šume i njenu njegu. Ukočena potrajnost s jednakim godišnjim prihodima da. de se opravdati samo kod onih šuma, na kojima počivaju izvjesne obaveze, koje treba da najednako posluže svim generacijama. No ondje, gdje se radi samo o finansijskim uspjesima dakle o l´^f.^^^.T^ltTT T^T´^^^J^ š^^^kih produkata, oudje treba da potrajnost bude dovoljno pruživa da uzmoane brzo i okretno sli. jediti one oscilacije cijena drvnoga tržišta što ih nazivamo ko. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Potrajuusi: šumskoi^- gospodarenja, 151 njunkturom. Ta je elastičnost u potrajnosti ne samo dopustiva već upravo potrebna. Na taj se način od uskoga i krutoga pojma stroge godišnje po´trajnosti možemo primaći širem i plastičnijem pojmu p e r i := j (i d i č n e potrajnosti, koja se bezuslovno dade opravdati kod takovog šumskog´ gospodarenja, kojemu je cilj polučenje što boljeg linansijskog uspjeha. No to širokogrudno slivatanje potrajnosti nikako nije iden== tično sa bilo kakovim napuštanjem potrajnosti. Elasticitet potrajnosti uniitar označenoga okvira može da zaista bude uslovom povoljnijeg rentabiliteta šumskoga gospodarenja. No posvem.aš^ nje načelno napuštanje svake potrajnosti a naročito one u naj:= širem smislu riječi značilo bi u praksi upropašćivanjc naših šuma a u nauci — njenu negaciju. Dakle onaj, tko traži napuštanje ove potrajnosti, upropašćuje — možda i nesvjesno — šume i negira šumarstvo kao nauku. Ne valja s pojmom napuštanja ove najšire potrajnosti ...:= fundovati pojam napuštanja šume na relativno šumskom e t lu. Pitanje šuma na relativnome šumskome tlu ne valja ...^ matrati sa gledišta očuvanja produktivne sn.age tla, jer potreba toga očuvanja ne postoji. To zaista nije samo pitanje šumarskopolitičko već pitanje šire nacijonalno^ekonomske i socijahie na= ravi. Potreba napuštanja šume na relativno šumskom tlu m.ože biti diktovana manjkom poljoprivrednoga zemljišta, no ona je ušlo vijena i intenzitetom poljo^ privrede, pravnim obvezama tih šuma te p r i 1 i k a ^ ma saobraćaja. . a n j a k p o 1 j o p r i v r e d n o g z e m 1 j i= št a u času, gdje se radi o likvidovanju velikog posjeda, nikako ne postoji. Pa sve kad bi on postoja^o: nakon likvidacije velikoga posjeda morale bi doći u prvome redu u račun ogromne i mrtve površine naših općinskih pašnjaka. Naša je poljoprivreda još uvjek tako ekstenzivna, da zasad nemamo jamstva, da bi se povoljniji rentabilitet relativnog šumskog tla — koji je kod njegove upotrebe u poljoprivredne svrhe nesumnjiv — zaista m.ogao trajno održati. Jedan dio šuma na relativno šumskom tlu nosi izvjesne obavez e naprama njihovim suvlasnicima glede podavanja izvjesnih produkata u naravi, koje se ne mogu izvršiti bez dovoljno razgranjene željezničke mreže i valjano g sa obraćaj a (n. pr. šume brodske imovne općine moći ćemo napustiti tek onda, kad u tamošnjem kraju i3ude zaista postojao manjak na gospodarskom zemljištu, koji se ne će moći podmi== riti niti onima danas mrtvima pašnjačkim površinama, nadalje kad bude država stekla uvjerenje da je to zaista u interesu njenom i njenih državljana, kad će se time zaista dići rentabilitet i inten^ zitet poljoprivrede, kad će se moći potrebno ogrijevno i gra=^ đevno drvo pravovremeno i bez smetanja dobavljati iz Slovenije i Bosne) (i kad se provede regulacija ...^.. Op. Ur.). Dakle pitanje napuštanja šume na relativnom šumskom tlu širega je okvira nego što je pitanje potrainO´Sti. Ono je uslov- Ijeno momentim.a, koji stoje van dohvata šumskoga gospodare^ |
| ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Potrajnost Šumskog gospodarenja. nja. pa prema tome ne može poslužiti kao argumeiiat, kojim se na rečenom mjestu pokušava opravdati napuštanje potrajnostL Napuštanje šuma na relativno šumskome tlu nikako ne poviaei za sobom nuždu, da se napusti potrajnost na preostalom sum^^ skom zemljišta. Naprotiv — usudjujemo se ustvrditi — ba s uslijed napuštanja š u m e n a r e 1 a t i vn o . s u m s k o- me tlu odnosno uslijed njenog potiskivanja na apsolutno šumsko tlo te na područje šuma za^ štitnih,m(^ra — loft´ično — daizahtjevz a održan njem potraj nos ti šumskoga gospodarstva bude još up´orniji, još žilaviji. Uobičajilo se, da se na ovaj najširi pojam potrajnosti, što smo ga netom iznijeli, ma da je on od daleko veće važnosti, rjeđe pomišlja, kada se govori o potrajno-sti, nego na onu formalnu jednakost godišnjih prihoda, Taj je loši običaj zaveo i autora lečenih članaka te je i on očito u hitnji pregledao ovu važniju materijalnu stranu pitanja potrajnosti te se zadržao samo na njenoj formalnoj strani. Pored onili već iznešenih osnova potrajnosti, koji su šumar;= sko^olitićke prirode, imade potrajnost izvjesne značajke ..^ cijonalno^ekonomske prirode. Ove se mogu deduk== tivnim putem konstruisati iz pojma šuma odnosno iz njenog .-..^ eijonalno^ekonomskog i socijalnoig zadatka. Svaka je šuma — in nitima linea — u neku ruku opče dobro, ako se uoče njeni uplivi na opće blagO´Stanje. Naročito se o šu^ mama kao o općem dobru može da govori za šume državne i op=^ ćinske. Šumu nije uzgojila i podigla samo jedna generacija pa nije niti ispra\mo da se njome okorištava saiuo jedna generacija. Interes pravde naprama potomstvu traži, da se koinsti, što ih šuma daje, pravedno razdijele na čitave nizove generacija. Dakle šume državne i općinske reprezentuju neku ostavštinu, nepotrošivu glavnicu, koja treba da svojim prihodima trajno ..^ služi svima generacijama, koje dolaze najednako. Kod tih je šuma svagda i šumarska politika i praktično šumarsko zakonom davstvo tražilo očuvanje potrajnosti u rečenom najširem a i u užem (čak i u najužem) smislu. Za privatne šume nije zahtjev ..^ trajnosti u pravilu prelazio onoga okvira, što smo ga u gornjem izlaganju označili najširim. U tome su smjeru potpuno saglasni stari nedemokratski šumski zakon od 3. decembra 1852. kao i novi demokratski od 30. marta 189L Očito je, da su oba zakona, ma kako oni inače različni bili, stali na isto gledište, da bi svako daljnje stješnjavanje pojma potrajnosti značilo odveć duboko za^ hvatanje u ličnu slobodu privatnika. Očito je dakle, da je autor, koji prikazuje potrajnost šunv skog gospodarstva kao »nesreću« i traži njeno napuštanje, iK pregledao ono prvo najšire značenje pojma potrajnosti ili je bio u svojim izvodima nejasan te mu je bio na umu samo onaj uži pojam potrajnosti godišnjih prihoda. Držimo, da je isključeno. da je OTtor svjesno i namjerice zagovarao napuštanje potrajnosti u najširem smislu, jer bi to značilo ne samo negaciju šumarsts^a |
| ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 33 <-- 33 --> PDF |
l^Jtraja^´st šumskou i^osp^darcnj^. 153 kao nauke i šumarstva kao ckonomisarjja, već bi to /naciio upravo --- nej^aeiju samoi^; sebe! Dopuštamo, da je autor mogao biti utoliko nejasan, što je držao na umu zapravo samo uži ..^ jam potrajnosti. a da to ipak nii^dje u svojim izvodima nije do^ voljno jasno istaknuo. No da se poluči svrha, koja je autoru na umu, ne ukazuje se ničim opravdanim tako radikabia mjera kao što je napušta:^ nje potrajnosti. Imali smo prigode da u nekoliko navrata istaknemo koji je >,adatak naše.^ šumskog gospodarstva: podmirivanje potreba svih državljana na ogrijevu i gradi vlastitom produkeijom te osigu^ ranje trajnoga poslovanja iiuiustrije i trgovine drvetom u/ istO:= dobno očuvanje produktivne sp.age tla. istina najveći dio naše šimiske produkcije kretati će se i u budućnosti oko dobivanja ogrijevnoga drveta. To će trajati sve dotle dok snazi ljudskoga uma ne bude uspjelo, da se kalonjski efekat drveta, toga vječnoga pratioea čovjeka — i hljeba, na= domjesti pomoću topline, dobivene recimo elektrifikovanjem vodene snage. No do toga je daleko otprilike onoliko, koliko je od^današnjeg načina hranjenja do onoga časa, kad će ljudski organizam primati potrebnu količinu hraniva u formi nekog — ekstrakta. No radi ovakovih »mogućnosti« u budućnosti jedno^^ stavno već sada napuštati produkciju — a napuštanje potrajnosti znači ne stvarati^ne producirati — bio bi početak delirija čovjekova uopće. Dok čitav naš život stoji u znaku neophodne potrebe drveta kao ogrijeva, neminovno je nužno, da mi taj ogrijev produciramo i razvozimo sami. Bez osiguranja vlastite produkcije nema i ne može da bude gospodarske neovisnosti. Gospodarska je neovis^ nost potpuna samo onda, ako je zaista trajna. A trajnom ćemo je moći učiniti samo onda, ako osiguramo trajno pokrivanje i podmirivanje svih naših potreba — potrajnim šumskim gospoda:^ renjem. I osiguranje poslovanja šumske industrije i trgovi^ n e jedan je od zadataka našeg šumskoga gospodarstA^a, koji imade i svoju važnu finansijsku i socijalnu stranu. No ne mo^^ žemo da uvidimo da je zato potrebno napuštanje potrajnosti šumskoga gospodarenja. Ima i drugih puteva, kojima se može polučiti taj cilj, a da se ne moraju zato potkopavati osnovi našeg šumskog gospodarenja. Ti putevi bili bi ovi. 1. Potrajnost za državne šume imade se posmatrati sa gledišta njihove cjelokupnosti a nikako ne samo sa gledi^ šta potrajnosti izvjesnih administrativnih i gospodarskih jedi= nica. Nesumnjivo će se na taj način doći do veće pokretnosti brojki o godišnjem prihodu. 2. Treba tačno razlučiti eventualne dosadanje p r i š t e d n j e na redovitom prihodu od ostale drvne mase te s njima raspoložiti u državnim šumama odnosno dozvoliti raspoložbu u ostalim šinnama. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 34 <-- 34 --> PDF |
I^otraiDust šum^koc _n(,spadarcrij;\. 3. Staie /astojine, koje su dobom premašile visinu turnusa trch-d m-ivoditi uporabi makar i p u t e m p r e d h v a t a o d n o s :^ . o p e r i j o d i č k e n o trajnosti, no pazeći svagda na stanje konjunkture. -i. Sve ovo pije moguće uspješno provesti dok nemamo pri^ bližnu i n V e n t a r i s a n i ii n a s i h š u m a t, j. dok ne ^znariio barem podataka o drvnim masama, prirastu j dobi sastojina. To je inventarizovanjc u ovaj čas za nas od veće važnosti nego go= spodarske osnove. 5. Valja nastojati, da se visina godišnjeg p r i h o d a povisi pošumljenjem starih sječina i krasu. 6. U slučajevima državne nužde može se dozvoliti transi´or= mlsanje jednog dijela izvjesnih šum.skih glavnica u kulturne ..^ potrošive glavniee ako time nisu tangirane izvjesne pravne oba^^ veze, koje počivaju na tim všumaina te, ako će od toga novoga oblika kapitala uživati kciisti i daljnje generacije. (Podizanje kulturnih institucija o trošku šuma.) Ne želimo, da nam šume — kao u Francuskoj — budu sa ´?-j- svoga prihoda angažovane kod ]")rodukcije ogrijeva. Na:; protiv, treba da intenzitetom šumskoga gospodarenja i racijonaU nim načinom iskorištavanja šuma ]*>odignemo procenat građevnoga drva te tako osiguramo trajan prosperitet našoj industriji. Hranjenje drvne industrije surovinama treba da bude naša trajna br^ga. Ta obaveza može da za nas bude upravo neki servitut. No niti bi bilo u interesu naše gospodarske budućnosti, niti to raz^ .7,... građevnoga drveta prama ogrijevu diktuje, niti to drvna industrija traži, niti razumna šumarska politika može dopustiti, da se šumarstvu potpuno oduzme karakter praprodukcije. Potpuno udovoljavati svima našim potrebama i na ogrijevu i na građi, i potrebama pojedinca i potrebama države i potrebama drvne trgovine i industrije u okviru potrajnosti, to je afirmacija šumarstva. Napuštanje potrajnosti, njeno eliminovanje iz nauke 1 okonomJsanja — potpuna je negacija šumarstva. |