DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1922 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Potrajnost Šumskog gospodarenja.


nja. pa prema tome ne može poslužiti kao argumeiiat, kojim se
na rečenom mjestu pokušava opravdati napuštanje potrajnostL
Napuštanje šuma na relativno šumskome tlu nikako ne poviaei
za sobom nuždu, da se napusti potrajnost na preostalom sum^^
skom zemljišta. Naprotiv — usudjujemo se ustvrditi — ba s
uslijed napuštanja š u m e n a r e 1 a t i vn o . s u m s k o-
me tlu odnosno uslijed njenog potiskivanja na
apsolutno šumsko tlo te na područje šuma za^
štitnih,m(^ra — loft´ično — daizahtjevz a održan
njem potraj nos ti šumskoga gospodarstva bude
još up´orniji, još žilaviji.


Uobičajilo se, da se na ovaj najširi pojam potrajnosti, što
smo ga netom iznijeli, ma da je on od daleko veće važnosti, rjeđe
pomišlja, kada se govori o potrajno-sti, nego na onu formalnu
jednakost godišnjih prihoda, Taj je loši običaj zaveo i autora
lečenih članaka te je i on očito u hitnji pregledao ovu važniju
materijalnu stranu pitanja potrajnosti te se zadržao samo na
njenoj formalnoj strani.


Pored onili već iznešenih osnova potrajnosti, koji su šumar;=
sko^olitićke prirode, imade potrajnost izvjesne značajke ..^
cijonalno^ekonomske prirode. Ove se mogu deduk==
tivnim putem konstruisati iz pojma šuma odnosno iz njenog .-..^
eijonalno^ekonomskog i socijalnoig zadatka.


Svaka je šuma — in nitima linea — u neku ruku opče dobro,
ako se uoče njeni uplivi na opće blagO´Stanje. Naročito se o šu^
mama kao o općem dobru može da govori za šume državne i op=^
ćinske. Šumu nije uzgojila i podigla samo jedna generacija pa
nije niti ispra\mo da se njome okorištava saiuo jedna generacija.
Interes pravde naprama potomstvu traži, da se koinsti, što ih
šuma daje, pravedno razdijele na čitave nizove generacija.


Dakle šume državne i općinske reprezentuju neku ostavštinu,
nepotrošivu glavnicu, koja treba da svojim prihodima trajno ..^
služi svima generacijama, koje dolaze najednako. Kod tih je
šuma svagda i šumarska politika i praktično šumarsko zakonom
davstvo tražilo očuvanje potrajnosti u rečenom najširem a i u
užem (čak i u najužem) smislu. Za privatne šume nije zahtjev ..^
trajnosti u pravilu prelazio onoga okvira, što smo ga u gornjem
izlaganju označili najširim. U tome su smjeru potpuno saglasni
stari nedemokratski šumski zakon od 3. decembra 1852. kao i
novi demokratski od 30. marta 189L Očito je, da su oba zakona,
ma kako oni inače različni bili, stali na isto gledište, da bi svako
daljnje stješnjavanje pojma potrajnosti značilo odveć duboko za^
hvatanje u ličnu slobodu privatnika.


Očito je dakle, da je autor, koji prikazuje potrajnost šunv
skog gospodarstva kao »nesreću« i traži njeno napuštanje, iK
pregledao ono prvo najšire značenje pojma potrajnosti ili je bio
u svojim izvodima nejasan te mu je bio na umu samo onaj uži
pojam potrajnosti godišnjih prihoda. Držimo, da je isključeno.
da je OTtor svjesno i namjerice zagovarao napuštanje potrajnosti
u najširem smislu, jer bi to značilo ne samo negaciju šumarsts^a