DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Literarni pregled. Nije uopće potrebno, da se mjera koriščenja po masi ustanovi prethodno na drugi način; može se da izvede izravno iz opće sječne osnove; za kontrolu se p a ko može uvijek preporučiti, da da se eta t ustanov i n a viš e načina . Ustanovljenje mjere koriščenja obavljaspecijaln o pogledo m n a preborn udeće načine: se po šum u Hufnaglu na slije« 1. Perij o´dičnim ustanovljenjem mase i prihoda. 2. Po Hufnaglovoj metodi. 3. Za velike još ne otvorene komplekse po debljinskim raz= redima. Kameralna se taksa ovdje ne spominje. (Svršit če se.) Y . 11 ..-..i-w. ... j^ . «J»j.^ Literarni prefflecl. Vorschlage zur Neugestaltung der Forstwirtschaft un d zur Reform der Staatsforstverwaltung in Deutsch» ôsterreich. Vcrlag v. Eduard Hollrigl, Salzburg 1919. Šumarski stručnjaci onih država, od kojih smo i mi poprimali sisteme šu= marske organizacije često bez obzira na to, da li odgovaraju našim prilikama ili ne, osjećali su teški teret spore i birokratski uređene administracije i nesa» vremenost svoje šumarske organizacije. Taj su teret osjećali u prvom redu mlađi ljudi, koji se nisu mogli uživjeti u sistem, u kojem je starija generacija postepeno odgajana i s njim se tako reći odrasla. Ti su mlađi ljudi davali oduška svom uvjerenju u oštrim kritikama, radi kojih su morali često snašati i posljedice. Spomenut ćemo samo dva djela, koja su u poslednje vrijeme pobudila opću pažnju. Jedno je od v. Bentheima,1 a drugo od F. Charbule. Sad ćemo upozoriti na brošuru, koja je pod gornjim naslovom izašla još. 1919. ali je ostala neopažena od naše javnosti. Pitanja, koja se ondje tretiraju i koja su odonda u Njem. Austriji više manje riješena, kod nas su upravo na. dnevnom redu, pa ne će biti na odmet. ako našu šum. javnost upoznamo s tom zanimivom knjižicom. Sadržaj se dijeli na pet dijelova: I. Die Aufgaben und die Stellung des Waldes in der d. (i. Yolkswirtschaft von Ing. Franz Hoffmann, d. o. Forstrat. II. Xeuordnung der Forstwirtschaft Deutschosterreichs im staatswirtschaftlichen Sinne von Ing. Josef Dimitz, d. o. Forstrat. III. Die nachsten Entwicklungsziele der Forstwirtschaft Deutschosterreichs von Ing. Otto Petrischek, d. o. Forstrat. V. Bentheim: Das Oberfôrstersystem in der deutschen Staatsforstvcr» waltungen 1908. - F. Charbula: Zur Reform der osterreichischen Staatsforstverwaltung. 1909, |
ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Literarni pregled. 1Y. Vorschlâge zur Reform der d. o. Staatsforstverwaltung, boschlossen bci der Delëg ertcntagung der d. 6. Wirtschaftsfiihrer in Salzburg am 3. und 4. iMarz 1919. V. Nachwort. L* prvorn dijelu stavlja se pisae na Marxovo stanovište, da ra d daje poduzeću dobitak a ne kapital, stavljajući ovu tezu: Agrarnu reformu mora voditi načelo, da narod Njem. Austrije mora dobivati iz tla i zemlje potrajno čim moguće veću korist za svoje zdravlje i sigurnost, a što veći probitak z a svoj rad. Smatrajući šumu zajedničkim dobrom, naglašuje, da se državi mora osigurati pravo utjeeaja na šum. gospodarenje, kako bi sve šume odbas civale maximum koristi s narodno gospodarskog gledišta. Naglašujući važnost potrajne opskrbe stanovitog dijela žiteljstva šumskim produktima, dijeli šume u 3 grupe: 1. Sume bez servituta, 2. mješovite, dijelom opterećene servitutima i 3. one, koje služe samo za pokriće servituta. U II. dijelu naglašuje se opć a važnost i značenje šuma, koje su za rata uništavane i zahtijeva opću zaštitu šuma, jer veliko uništavanje njihovo u jednoj državi osjeća cijelo susjedstvo. Polazeći s tog stanovišta naglašuje, da čovječanstvo ne će bez šume moći egzistirati ni onda, ako se drvo nadomjesti drugim materijalom. Iznoseći potanko važ» nost i veličinu šuma Nj. Austrije, predlaže reforme za pojedine kategorije. U državnim šumama se pazilo više na upravu nego na gospodarenje. Uslijed toga je vodstvo prešlo u ruke jurista. Nadzor nad privatnim šumama nije dostatan uslijed zastarjelosti i neprovedivosti zakonskih propisa. On,predlaže, da se u d r ž. š u m a m a provede temeljita reforma »od glave do pete« te se dade stručnjacima potpuna samostalnost. U velikom privatnom posjedu da provede država po svojim organima sve uredajne poslove. Za m a 1 i p r i v. p o s j e d da se donošenjem novog šumskog zakona forsira stvaranje šum. zajednica; dizanjem intenzivnosti gospodarenja u njima podigne njihova vrijednost. Kod šum. nadzora neka ne bude glavna šum. policija, nego stručni savjet. Uslijed toga će se podići vrijednost i prihod šuma, ali će porasti i troškovi drž. uprave. Te kani namaknuti tako, da država prisili vel. priv. posjed, da dade polovicu čistog prihoda državi. Prema tome zastupa Dimitz u tom predlogu socijalističko stanovište, koje nije gore za priv. posjednike nego li eksproprijacija uz predratne cijene. Nadalje predlaže organizaciju drž. ureda za šumarstvo i poljedjelstvo, po kojoj bi na čelo šumarskih odjela došli stručnjaci, dočim su dosada bili juristi. U III. dijelu se potanko navode srestva, kojima se može podići prihod šumarstva. Konac svega je jednak postupak sa svim šumama, što je moguće samo uz jednako vodstvo, čime dolazi do istog zaključka, do kojeg a se došlo i kod nas, stvaranjem uredbe od 27. juna — do unifikacije šumarske službe t. j . političke i državne šum. uprave. Iznoseći potanje funkcije pojedinih ureda i instancija predlaže podržav « ljenj e uprav e za općinske, crkvene itd. šume i strog nadzor za mali po« sjed. Za privatni veliki posjed preporuča stanovite obveze (gospodarenje po gospod, osnovi, sastavljenoj od drž. organa i državni nadzor) — inač e m u pušta slobodne ruke. Najzanimiviji je četvrti dio. Čitajući ga. misli čovjek, da se odnosi na naše prilike. U jakim potezima iznose se prilike, koje su ukočile uda drž. šu» |
ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Literarni pregled. marstvu u svim krajevima bivše Monarhije. Šteta, što prostor ne dozvoljava, da se iznese čitavo ovo poglavlje. Iznoseći polit, momente, koji su priječili razvoj drž. šumarstva, spominje i stručne. U Austriji su na najvišim mjestima bili nestručnjaci. Knjigovodstvo se vodilo samo u gornjoj instanciji, kod šumarija slabo ili nikako, tako, da one nisu mogle crpiti poduke, koju bi morale imati iz postavljanja svojih bilanca. Sapete u verige nisu šumarije znale da upute javnost o pravom stanju stvari, a nisu ni mogle, jer se nije vodila valjana statistika, pa nisu imale pravog pregleda svog gospodarenja. Ciornjih je mjesta bilo previše, dolnjih premalo — otiatle skup upravni aparat. Prodaje su se zavlačile kao civilni proces, pa su se stoga umanjivali pri» hodi, a hipertrofija činovnika na višim mjestima povećavala je izdatke. Svemu tome mora se učiniti kraj valjanom organizacijom. U samoj organizaciji predviđaju se 3 instancije: 1. generalna direkcija, 2. šum. direkcije, 3. šum. uprave. U prve dvije naglašuje se mjesto dosada« šnjeg birokratskog sistema kolegijalni. Generalnoj direkciji ostavljaju se samo najvažniji poslovi personalija, budžeta, organizacije itd., a težište poslova prenosi se dolje. Glavno je težište na šumarijama, za koje se imaju sastaviti posebne in» štrukcije. Od njih traži država i narod jedinice, koje će brzo i pouzdano raditi. Na njih se uz ostale poslove prenosi likvidiranje i knjigovodstvo, uslijed čega se smanjuje broj računskog personala kod direkcija. Velika važnost polaže se kolegijalnim vijećanjima i činov» nički m skupštinama , čiji se djelokrug određuje posebnim pravilnikom. Ove bi moderne ustanove, poprimljene u svim naprednim državama, koje su unesene i u nacrt pravilnika predloženog po našem udruženju, trebal i naročito pročitati i uvažiti oni naši birokrate, koji mi» sle, da se i u 20. stoljeću može voditi jedan veliki drž. ured po sredovječnim načelima ukočene autokracije. Jedna novost, koja je dijete rata, ali se je već preživjela likvidacijom poratnog stanja jesu tkzv. pouzdanic i (die Vertrauensmanner), koji bi bili neki po» srednici između direkcije i njezinih namještenika. Za upravitelja šumarije zahtijeva se nakon visoke škole 4 god. prakse kod uprave, a 2 godine kod direkcije (od toga 3 mjeseca naučnog putovanja). N a » kon 6 godina polagao bi se praktični ispit. Za taksatora predlaže 5 godišnju praksu, koju bi proveo kao samostalan upravitelj šumarije. Za direktora i gener. direktora 5 godišnju praksu, prove» denu u svojstvu central, referenta ine previsoku dobu službovanja. Gener. direktor mora biti najveći stručni autoritet, nad kojim nikoga nema, tko bi mogao prosuđivati njegove stručn e kvalitete. Konačno se zahtijeva, da kod konačnog uređenja struke bezuvjetno budu pozvani zastupnici njihovog zbora. Prikazao sam u kratkim potezima ovu zanimivu, s velikom spremom i Iju» bavi za struku pisanu knjižicu. I ako se ne slažem sa svim izvodima, moram priznati, da je više takovih, koji ne samo da su dobri za tamošnje prilike, nego bi se mogli bez premišljanja prenijeti i k nama, jer su pisani protiv prilika, koje smo svojedobno kao »uzorne« kopirali. Marinović . |