DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Literarni pregled.


marstvu u svim krajevima bivše Monarhije. Šteta, što prostor ne dozvoljava,
da se iznese čitavo ovo poglavlje.


Iznoseći polit, momente, koji su priječili razvoj drž. šumarstva, spominje
i stručne. U Austriji su na najvišim mjestima bili nestručnjaci. Knjigovodstvo
se vodilo samo u gornjoj instanciji, kod šumarija slabo ili nikako, tako, da one
nisu mogle crpiti poduke, koju bi morale imati iz postavljanja svojih bilanca.
Sapete u verige nisu šumarije znale da upute javnost o pravom stanju stvari,
a nisu ni mogle, jer se nije vodila valjana statistika, pa nisu imale pravog
pregleda svog gospodarenja. Ciornjih je mjesta bilo previše, dolnjih premalo
— otiatle skup upravni aparat.


Prodaje su se zavlačile kao civilni proces, pa su se stoga umanjivali pri»
hodi, a hipertrofija činovnika na višim mjestima povećavala je izdatke. Svemu
tome mora se učiniti kraj valjanom organizacijom.


U samoj organizaciji predviđaju se 3 instancije: 1. generalna direkcija,


2. šum. direkcije, 3. šum. uprave. U prve dvije naglašuje se mjesto dosada«
šnjeg birokratskog sistema kolegijalni.
Generalnoj direkciji ostavljaju se samo najvažniji poslovi personalija,
budžeta, organizacije itd., a težište poslova prenosi se dolje.
Glavno je težište na šumarijama, za koje se imaju sastaviti posebne in»
štrukcije. Od njih traži država i narod jedinice, koje će brzo i pouzdano raditi.
Na njih se uz ostale poslove prenosi likvidiranje i knjigovodstvo, uslijed čega
se smanjuje broj računskog personala kod direkcija.


Velika važnost polaže se kolegijalnim vijećanjima i činov»


nički m skupštinama , čiji se djelokrug određuje posebnim pravilnikom.


Ove bi moderne ustanove, poprimljene u svim naprednim državama, koje


su unesene i u nacrt pravilnika predloženog po našem udruženju, trebal i


naročito pročitati i uvažiti oni naši birokrate, koji mi»


sle, da se i u 20. stoljeću može voditi jedan veliki drž.


ured po sredovječnim načelima ukočene autokracije.


Jedna novost, koja je dijete rata, ali se je već preživjela likvidacijom poratnog


stanja jesu tkzv. pouzdanic i (die Vertrauensmanner), koji bi bili neki po»


srednici između direkcije i njezinih namještenika.


Za upravitelja šumarije zahtijeva se nakon visoke škole 4 god. prakse kod


uprave, a 2 godine kod direkcije (od toga 3 mjeseca naučnog putovanja). N a »


kon 6 godina polagao bi se praktični ispit.


Za taksatora predlaže 5 godišnju praksu, koju bi proveo kao samostalan
upravitelj šumarije. Za direktora i gener. direktora 5 godišnju praksu, prove»
denu u svojstvu central, referenta ine previsoku dobu službovanja.
Gener. direktor mora biti najveći stručni autoritet, nad kojim nikoga nema, tko
bi mogao prosuđivati njegove stručn e kvalitete. Konačno se zahtijeva, da
kod konačnog uređenja struke bezuvjetno budu pozvani zastupnici njihovog
zbora.


Prikazao sam u kratkim potezima ovu zanimivu, s velikom spremom i Iju»
bavi za struku pisanu knjižicu. I ako se ne slažem sa svim izvodima, moram
priznati, da je više takovih, koji ne samo da su dobri za tamošnje prilike, nego
bi se mogli bez premišljanja prenijeti i k nama, jer su pisani protiv prilika, koje
smo svojedobno kao »uzorne« kopirali. Marinović .