DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1922 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Literarni pregled. marstvu u svim krajevima bivše Monarhije. Šteta, što prostor ne dozvoljava, da se iznese čitavo ovo poglavlje. Iznoseći polit, momente, koji su priječili razvoj drž. šumarstva, spominje i stručne. U Austriji su na najvišim mjestima bili nestručnjaci. Knjigovodstvo se vodilo samo u gornjoj instanciji, kod šumarija slabo ili nikako, tako, da one nisu mogle crpiti poduke, koju bi morale imati iz postavljanja svojih bilanca. Sapete u verige nisu šumarije znale da upute javnost o pravom stanju stvari, a nisu ni mogle, jer se nije vodila valjana statistika, pa nisu imale pravog pregleda svog gospodarenja. Ciornjih je mjesta bilo previše, dolnjih premalo — otiatle skup upravni aparat. Prodaje su se zavlačile kao civilni proces, pa su se stoga umanjivali pri» hodi, a hipertrofija činovnika na višim mjestima povećavala je izdatke. Svemu tome mora se učiniti kraj valjanom organizacijom. U samoj organizaciji predviđaju se 3 instancije: 1. generalna direkcija, 2. šum. direkcije, 3. šum. uprave. U prve dvije naglašuje se mjesto dosada« šnjeg birokratskog sistema kolegijalni. Generalnoj direkciji ostavljaju se samo najvažniji poslovi personalija, budžeta, organizacije itd., a težište poslova prenosi se dolje. Glavno je težište na šumarijama, za koje se imaju sastaviti posebne in» štrukcije. Od njih traži država i narod jedinice, koje će brzo i pouzdano raditi. Na njih se uz ostale poslove prenosi likvidiranje i knjigovodstvo, uslijed čega se smanjuje broj računskog personala kod direkcija. Velika važnost polaže se kolegijalnim vijećanjima i činov» nički m skupštinama , čiji se djelokrug određuje posebnim pravilnikom. Ove bi moderne ustanove, poprimljene u svim naprednim državama, koje su unesene i u nacrt pravilnika predloženog po našem udruženju, trebal i naročito pročitati i uvažiti oni naši birokrate, koji mi» sle, da se i u 20. stoljeću može voditi jedan veliki drž. ured po sredovječnim načelima ukočene autokracije. Jedna novost, koja je dijete rata, ali se je već preživjela likvidacijom poratnog stanja jesu tkzv. pouzdanic i (die Vertrauensmanner), koji bi bili neki po» srednici između direkcije i njezinih namještenika. Za upravitelja šumarije zahtijeva se nakon visoke škole 4 god. prakse kod uprave, a 2 godine kod direkcije (od toga 3 mjeseca naučnog putovanja). N a » kon 6 godina polagao bi se praktični ispit. Za taksatora predlaže 5 godišnju praksu, koju bi proveo kao samostalan upravitelj šumarije. Za direktora i gener. direktora 5 godišnju praksu, prove» denu u svojstvu central, referenta ine previsoku dobu službovanja. Gener. direktor mora biti najveći stručni autoritet, nad kojim nikoga nema, tko bi mogao prosuđivati njegove stručn e kvalitete. Konačno se zahtijeva, da kod konačnog uređenja struke bezuvjetno budu pozvani zastupnici njihovog zbora. Prikazao sam u kratkim potezima ovu zanimivu, s velikom spremom i Iju» bavi za struku pisanu knjižicu. I ako se ne slažem sa svim izvodima, moram priznati, da je više takovih, koji ne samo da su dobri za tamošnje prilike, nego bi se mogli bez premišljanja prenijeti i k nama, jer su pisani protiv prilika, koje smo svojedobno kao »uzorne« kopirali. Marinović . |