DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. trebu te se stoga nije mogao da udomaći u praksi. Ovaj novi na istom principu sagrađeni visomjer je u tom pogledu mnogo pri* kladniji, dade se lako u džep staviti te odgovara radi lakog ruko* vođenja potpuno svrsi, kojoj je namjenjen: naime da podupire šumarski organ pri kubisanju stojećih stabala. Još nešto o skali s gradima. Ovaj je visomjer snabdjeven gradima sbog toga, da se može upotrijebiti i za određivanje na= giba tla, što je nužno kod opisivanja stojbine. Viziranjem niz ili uz obronak na točku stabla, koja leži u visini čovjeka, može se nagnuće tla lako naći. Ovdje se naime ne radi o opredjeljivanju nagiba tla tačno na 1 stepen nego samo približno, što je dostatno kod opisa sastojine, gdje se tlo prema nagibu obično uvrsti u 5 razreda kao ravno, lahko nagnuto i t. d. Da se može ova skala dobro upotrijebiti i kod mjerenja vi« sine, navedeno je gore.1 Ing. Petar Rohr, Našice: Eksproprijacija velikih šumskih posjeda.2 Udovoljavajući pozivu Glavne Šumarske Direkcije Mini« starstva Šuma i Rudnika od 24. II. 1922. br. 3201., slobodan sam ovime iznijeti svoje mišljenje na stavljena pitanja povodom eks= proprijacije velikih šumskih posjeda, u najboljoj namjeri, da po= služim dobroj intenciji. Članak 41. Ustava predviđa eksproprijaciju velikih šumskih posjeda u korist države i samoupravnih tijela. Radilo1 bi se dakle samo o tome, da se nadje stručnjački najshodniji oblik, prema kojemu bi se imalo prigodom same eksproprijacije postupati, dok bi pitanje da li, zašto i u kojim se slučajevima imade veliki šumski posjed, ukoliko se isti sada nalazi u vlasnosti privatnika ekspropriisati, bilo izlišno. No isti taj članak ustava predviđa ipak i mogućnost, da veliki šumski posjedi mogu i nadalje biti svojinom drugih javno* pravnih tijela. Uredba pako cd 27. juna 1921. »O organizaciji šumarske službe u kraljevini SHS« ne dira u načelo privatnoga šumskog posjeda — a i sama pitanja, koja su predmetom ovoga elaborata 1 Visomjer se može nabaviti kod izumioca. Cijena mu je, skupa s koricama, 25 Din i poštarina. - Pod ovim naslovom donosit ćemo odgovore članova V. sekcije J. Š. U. stigle na poznata pitanja Ministarstva šuma i rudnika. Odgovore ćemo donositi bez obzira na to, da li se s njima slažemo ili ne pridržajući si pravo, da se na njih naknadno osvrnemo. Uredništvo. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 14 <-- 14 --> PDF |
436 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. ne isključuju tu mogućnost, jer govore o »maksimumu« o »ekzi* stenčnom minimumu«, te o onakovim objektima, koji su »indus strijalizirani« ili, »koji sa svojim produktima snabdijevaju druga industrijska postrojenja«. Prema ovdje istaknutom namjeravam, da dadem izražaja svome šumarskom osvedočenju, no prije nego predem na kon* kretiziranje svojih odgovora, neka mi bude dozvoljeno svratiti pozornost no onu vječnu istinu, kojoj nas uči prošlost svekolik kog šumsko= kulturnog razvitka. Živući u kolu drugih, kulturom i gospodarskom historijom jednako bogatih ili bogatijih naroda, naročito našega kulturnoga zapada, mi i nehotice upoređujemo i primjenjujemo njihove prilike sa našima, — a sve u nastojanju, da iza njih po moguć« nosti ne zaostanemo, već, da ih ako i ne prestignemo, a ono za sada barem stignemo. Promatrajući njihove uspjehe na kulturnome i gospodar? skome polju ne smijemo da s nerazumjevanjem pređemo i preko cijeloga onoga niza događaja u ranije doba njihovog po* stepenoga razvitka, u kojemu bi lahko mogli naći neku, rek bi, analogiju, neku sličnost s današnjim našim prilikama; jer socijal* nih trzavica s ekonomskom podlogom bilo je i kod svih tih na= roda dosta. Ti narodi »zapada« ne imadoše pred sobom primjera, već su, upućeni na svoje vlastito shvatanje i mudrost, rješavali te svoje ekonomske probleme s više ili manje sreće, na veću ili manju korist odnosno štetu vlastite si države i državljana, a si= gumo´ u najboljoj namjeri, da učine nešto dobroga. Interesuje nas dakle njihova nacionalnosekonomska povijest gledom na šumarstvo, i razvitak istoga do danas. Mi dakle, koji stojimo danas u znaku jedne socijalnoseko= nomske borbe, imademo eto već primjer pred sobom. Nijesmo više upućeni na vlastito iskustvo, već imademo priliku, da u hi* storiji njihovoga šumarstva potražimo sve ono, što je za pro* sudjivanje i riješavanje našega problema od važnosti, — obzirom na naše prilike i na naše potrebe, birajući tako ona, kod njih oprobana sredstva, da ne zapadnemo i u njihove griješke, već da se koristimo njihovim iskustvom. Mi znademo, da su neke tih zapadnih zemalja svojim šu* mama u prošlosti poklanjale malo ili nikakove važnosti. Tako su neke, bilo iz pretjerane pohlepe za obradivim zemljištem u poljskosgospodarske svrhe, ili iz prevelike pohlepe za novcem, trgovinom ili laganim prehranjivanjem stočnoga blaga (popa= som), zanemarile pravovremeno odrediti dostatne zaštitne mjere te ostale gotovo bez ikakovih šuma. Tako n. pr. Engleska, Belgija, Danska, Švedska, Portugal sa svojih jedva 3 do 6% šuma od sveukupne svoje površine, te Španjolska sa nekih 15%, a i Italija sa nekih 20% kvalitativno mršavih šuma, dok su n. pr. Francuska i Njemačka još do danas uščuvale oko 30% svoje površine kao šumu. I baš tomu momentu, što je u tim dvim zemljama, gdje je nepromišljena socijalna tendencija tadašnje politike, kao za? |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. 437 stranjelog »mentaliteta«, te krivo zasnovana ekonomska prog? noža na štetu šume u više navrata tako loše, gotovo katastrofalno djelovala, imade možda šumarstvo cijeloga svijeta da zahvali, što je odlučnošću pravovremene spoznaje uspjelo, da i te dvije zemlje ne ostadoše bez šume i šumarstva. Možda su baš ti mo= menti pogibije bili odlučni za činjenicu, da je kultura šume u te dvije države, uvedavši istu onu »kulturu«, u ime koje su se šume do tada poništavale, i u samu šumu, dosegla vrhunac, te danas odlučno dominira cijelim naučnim smjerom cjelokupnoga šumarstva svijeta. Promatramo li naše prilike u šumarstvu danas, držim, da bi bio neoprostiv grijeh, kada bi prenaglili odlukom naših temeljnih pojmova u šumarstvu pod dojmom momentanog raspoloženja izvan šumarskih krugova. Pod sličnim dojmovima i prilikama bilo je i prije i drugdje uništavanja, pa strogog čuvanja, bilo je ludoga krčenja, pa radikalnoga ekspropriisanja, onda opet bezglavog individualnog dijelenja, pa opet sabiranja u gospodarski veće cjeline, dok se konačno nije ipak staložila spoznaja, da je glavna zadaća šu? marstva podizanje što veće produktivnosti tla, u savezu sa što racionalnijim vođenjem šumskoga gospodarstva i što intenzivni? jom industrializacijom istoga — bez obzira na to, tko je vlasnik šume. Pitanje vlasnosti zaostaje i davno već ne sačinjava više tes žište kakovoga socijalnoga problema. EkonomskoHndustrijski momenat, vođen slobodnom inicijativom privatnika, a podupiran autoritetom državne vlasti, mjerilom je ne samo kulturne visine, već i gospodarske snage bilo koje države, dakle i onih, koje su prošle i preživjele sve moguće socijalne, ekonomske i političke trzavice, te su često pod utjecajem tih momenata padale iz jed* noga ekstrema u drugi, nanoseći štete i državi i narodu. Usvojiv netom izražene principe, vidimoi šumarstvo baš tih dviju naroda danas na najvišem mogućem stepenu kulture. Vidimo kulturu, koja služi svim ostalim narodima primjerom i uzorom — pa i nama. Upućeni smo na to, da se služimo produktom njihovoga is? kustva, rezultatima njihovoga iztraživanja i znanja, pa nije po? trebno da udarimo putem njihove ranije nevolje, da i mi pro= đemo što no riječ »kroz sito i rešeto«, nego uzev u račun naše prilike da odaberemo onaj put, koji će nas osjegurati protiv svih nepotrebnih i teških socijalnih, ekonomskih, financijalnih, pa i političkih potresa. To je put evolucije! Ako se imade naše današnje stanje da likvidira, da se stvori novo, onda mora da su razlozi za takovu tešku operaciju barem isto tako veliki kakova je korist, koju novo stanje donosi. Kod našega pitanja eksproprijacije radi se o objektima od goleme narodnogospodarske važnosti. Načelno se narodnogospodarska važnost nekoga poduzeća |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 16 <-- 16 --> PDF |
438 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. s pitanjem vlasnosti. Njegova važnost proizvire iz samoga objekta, a ne iz vlasnosti. Vlasnost kao takova može da objektu dade samo veću ili manju važnost u toliko, u koliko će htjeti, moći i znati da mu digne njegovu apsolutnu, financijalnu i opću vrijednost, te je u tome pogledu jedino važno, gdje su bolji i sigurniji preduslovi za podizanje i podržavanje tih vrjednota O tome valja da u dalnjem toku te rasprave do zaključka dodjemoi. Zato, ako postoji realna, a ne samo idealna potreba, da se ekspropriacija u naumljenom smislu provede, onda moramo biti i svi jesni veličine te mjere. Moramo biti svijesni goleme odgo* vornosti, koju preuzimamo, jer ta transakcija, koja mora da bude i pravedna, u stanju je, da — prenaglo provedena — izazove jednu silnu gospodarsku i industrijsku, socijalnu i financijalnu. reakciju, koja bi mogla odjeknuti mnogo dalje nego i mislimo — dakako na našu štetu. Moramo biti svijesni puta, kojim udaramo! Držeći na umu član 41. našega ustava, držat ćemo u vidu i sve one mogućnosti, koje nam daje i ustav i uredba, a i ova pitanja u pogledu ekspropriacije, kao i pitanje, pod kojim izvjese nim uvjetima da se omogući daljnje održanje privatnoga velikog šumskog posjeda i zašto. Prema tome prelazim na pitanje, da li postoji i ukoliko po* stoji socijalna, ukoliko ekonomska potreba? Ne mogu, da se upustim u razglabanje političko=nacionah noga motiva s jednostavnoga razloga, što taj momenat danas, kada je sva vlast našega državnoga autoriteta usredotočena u našim rukama, ne držim toliko važnim. Zato, jer sam uvjeren, da državna vlast raspolaže uvijek s toliko moći i sredstava, da taj momenat, ukoliko se tiče kakovoga državi nepoćudnoga ele* menta, može da eliminira, i što je konačno pojedincu privatniku teško izricati sud u tako teškim pitanjima i punovažnim proble* mirna, dok je državnoj vlasti samoj u takovim pitanjima nepomućen uvid mnogo lakši. Kolikogod se klanjam ideji našega Jugoslovenstva, ipak držim, da je političko*nacionalno*odgojni momenat našega se* ljaka težište našega sveukupnoga nacionalnega i političkoga na= stoj an j a. Samo davanjem i dijelenjem stvarnih dobara u ruke širokih naših masa, na štetu našega gospodarstva, koje prestavlja naj= solidniju osnovnicu našega samostalnoga državnoga života, ne podiže se ni politička ni nacijonalna svijest našega seljaka, koji svako »davanje« smatra slabošću onih, koji daju, te uslijed toga to lahko i zaboravlja. Efekat, za kojim se je išlo, nije nikada i nikako polučen, jer: »daj 99 puta a stoti puta ne, onda nijesi nikada dao«. Gubiš tak je dvostruk. Svako davanje stoga, koje se ne osniva na istinskoj socijah noj potrebi ne može da koristi trajno. A i ono davanje, koje je no +ni nn+rpKi n«nr>vnnn ima Ha se nrilasodi više naravnim mes |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. 439 todima. Asocijacija postojeće potrebe i volje za namirenjem tognedostatka moguća je samo´ na osnovu faktično ustanovljene nužde i solidnoga, opreznoga provođenja stanovite reforme. Ne smijemo da zapadnemo u fatalne griješke agrarne reforme, koja je doduše bila potrebna, ali joj se je pomakla osnovka socijalne nivelacije na sklisko političko polje. Pozitivna posljedica toga nesolidnoga »dijeljenja« jeste samo ta, da je produkcija pala na minimum — a cijena najvažnijega agrarnoga produkta porasla na maksimum. To živo osjećamo svi! Smjer političko*nacicnalnoga djelovanja naših vlasti i nacio* nalnih krugova određen je onim postotkom analfabetizma, koji i u samoj »kulturnoj« Hrvatskoj iznosi 45%, i više. Prelazim dakle na socijalno*ekonomski motiv. Taj postoji u toliko, koliko i socijalno*ekonomski razlog, t. j . nužda. Uzmemo li u obzir cijelokupmi površinu šuma u našoj državi i sveukupni broj žiteljstva, t. j . 8V> milijuna hektara šume, što odgovara godišnjem prirastu od preko 20 do 24 milijuna m:! drveta, i 12y2 milijuna žiteljstva, onda je jasno, da unutar ta* kove države nebi smjelo da bude ni govora o kakovoj socijalno* ekonomskoj brizi u pitanju šume t. j . drveta. Znademo, da je drvo naš najvažniji izvozni artikl. To je jasno, jer ne samo da je u inozemstvu mnogo tražena baš naša kvaliteta hrastovine, nego i zato, šte raspolažemo sa znatnim suvišcima. O tome nema sumnje. Ako se dakle govori o socijalnoj nuždi na drvetu u Jugo* slaviji, to se pri tome može ozbiljno misliti samo na cne krajeve, koji ne imadu šume, jer´ gdje ima šuma, ima i drveta, a gdje ima drveta ne smije i ne može da bude oskudice na drvetu. To su slučajevi lokalnoga karaktera i značenja, koji ovise o prostor* nome rasporeda ju i smještaju šume, iz toga ali također, u na* šim prilikama ne smije i ne može da bude govora o zbiljskoj so* cijalnoj nuždi, jer mogućnost nivelacije u tom smjeru leži, u glavnome barem, u rukama naše državne vlasti. U koliko ta mo* gućnost momentano ne postoji, to je ona ipak samo pitanje vremena i financijskih srestava, čime će se imati bez sumnje da pozabavi saobraćajna politika naše države. Saobraćajna politika mora računati s tom socijalnom po* trebom naših na drvu oskudnih krajeva, te će brza, jeftina i lahka mogućnost prevoza drveta u te krajeve tu socijalnu skrb posve eleminirati moći. Onda će socijalna nužda postojati u to* liko, u koliko će ona samo potencirati potrebu što intenzivnijeg saobraćaja, te što racionalnijeg i potrajnijeg šumskoga gospo* darstva u šumama koje danas već postoje, dok će se ekonomska strana toga pitanja imati riješiti osnutkom šuma na svim onim kompleksima, koji su za drugu vrst kulture nepodesni, to je po* novno pošumljivanje. Saobraćajna i ekonomska politika države imade i onako da vođi računa sa snabdijevanjem žitom oskudnih krajeva, pa će, u koliko se oskudica na žitu i drvu donekle i prostorno poduda* raju, socijalnoj brizi naše države učiniti najveću uslugu. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 18 <-- 18 --> PDF |
440 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. Tamo dakle, gđe šume imade, nitko ne mora da osjeti ili čak možda i trpi kakovu oskudicu na drvetu. Prema tome ne može biti ni govora o kakovoj socijalnoj potrebi. A ukoliko možda na nekojim mjestima i postoje izvjesne teškoće u me* gućnosti nabavke, to su tu po srijedi sigurno razlozi kakove momentané situacije, razlozi tehničke naravi ili opće skupoće. A koga danas ta briga ne tišti? Ukoliko bi se pako pokazivale neprilike iz neopravdanih ličnih motiva — to, ako takove u opće mogu da postoje, ti razlozi ne mogu da se nazovu potrebom, te se mogu da riješe vrlo krat* kim putem, koji vodi preko političkih, dotično šumskih vlasti. Nikako to pak nijesu kakovi ekonomski ili čak socijalni pro« blemi, te se mogu jednostavnim administrativnim putem da odstrane. Primjera radi navodim: Županija virovitička broji oko 217.000 duša, na ukupno 845.643 kat. jut. ukupne površine, od koje su 37.2% šume, dakle oko 317.124 jutara šume. To znači, da na 1 dušu otpada oko ll/2 kat. jut. šume. Pred* postaviv, da ta šuma uz recimo 80 do 120 god. ophodnju može da u srednje dobrim prilikama poprečno odbacuje 2 m3 sječivoga prihoda po jutru, to se ukazuje kao sveukupni prihod te šume poprečno oko 634.000 m3 drva godišnje. Uzev da je godišnja potreba cijelokupnoga stanovništva žu« panije virovitičke 300—320.000 m3, onda se ukazuje nakon pod* mirenja cijelokupne potrebe višak od kojih 300 do 314.000 m3 godišnje, te je gotovo smiješno govoriti, da postoji, ili da bi mogla postojati kakova socijalno«ekonomska potreba, i u onome slučaju, kada bi cijela tu navedena šumska površina bila u ru« kama privatnoga veleposjeda — koji je navodno svemu zlu kriv — jer svako šumsko gospodarstvo´ raspolaže uvijek i s takovim materijalom, koji ne može biti inako upotrebljen, nego za nami* renje lokalne potrebe, te je svaki šumovlasnik sretan, da ga može upotrijebiti. Ako pako uzmemo u obzir, da stanovništvo županije virovi« tičke nije samo zemljoradničku, nego dobrim svojim dijelom i gradsko te da imade i znatan broj obrtnika i činovnika, koji u normalno vrijeme troši i ugalj mjesto drva, te da je i sam po« trošak na drvetu u potonjih znatno manji nego u seljaka« zemljo« radnika, jer je prisiljen da vodi svoje kućanstvo ekonomski bolje nego seljak, to se i taj račun mijenja u korist izraženog viška, odnosno i u korist seljaka kao neracionalnijeg konzumenta. Taj je uz ostalo već i poradi toga neracionalniji u ekonomiji svoga kućanstva, što se velikim dijelom može kao ovlaštenih z. z. kojih u županiji imade 223 sa 44% hiljade kat. jut. šume i šumom cb« raslih pašnjaka — i besplatno da drvari. Ili uzmimo kotar Našice! Kotar našički broji 164.435 kat. jut. sa kojih 40.000 duša. Od ove je površine nekih 46% šume ili 77.000 kat. jut. (bez pašnjaka!). To znači, da tome žiteljstvu. koje potrebuje 55 do 60.000 m3 drva godišnje, stoji na raspola« |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. 441 ganje — uz istu predpostavku kao gore — oko 154.000 irr drveta, tako, da nakon podmirenja cijelokupne potrebe kotara pretiće kao suvišak oko 100.000 m3 drveta. Ili napokon upravnu općinu Našice! Područje ove općine obuhvata oko 32.500 kat. jut. od kojih je nekih 17.432 kat. jut. šume. a broji oko 10.500 stanovnika. Označiv ukupnu potrebu stanovništva cijele općine sa 13 do 15.000 m3 drveta godišnje, a ukupni sječivi prirast šume sa re= cimo 34.000 m3, onda se pokazuje kao višak 19.000 m3 drveta godišnje. Ako pako uzmemo, da se jedan dio toga žiteljstva, jer su ovlaštenici z. z. na površini od p. p. 1000 kat. jut. šume i isto toliko dakle´p. p. 1000 kat. jut. drvom obraslih pašnjaka — bes= platno drvari, onda se zaista ne može s pravom govoriti o kako* voj socijalnoj potrebi na drvetu. Ako uza sve to kod nekojih recimo z. z. šuma ne može da namiruje potrebu, onda u prvom pogledu treba da se upita, da li šuma te z, z. odbacuje onoliki sječivi prihod na godinu, koliki bi ona po svim preduvjetima morala da odbacuje? Istražujuć to naići ćemo sjegurno na kojekakove gospodarske nedostatke u samome gospodarstvu, ali o tom kasnije. U svim tim slučajevima može da se govori jedino o »kućnoj« potrebi, ta ali niti je ekonomskog niti socijalnoga karaktera. Za one krajeve pako, koji po svojim mjesnim prilikama ne mogu da dođu do drveta, kako´ sam već istaknuo, naš saobraćaj je je= dini i najveći socijalno=ekonomski problem, koji treba riješiti što skorije jednom dobrom i praktičnom saobraćajnom politikom. Šume i drveta imademo dosta, treba nam samo dosta i jeftin nih željeznica te parobroda, da možemo to drvo dobaviti onamo, gdje ga trebamo. U pravom dakle smislu riječi soeijalno=ekonomske potrebe za ekspropriaciju ne nalazimo. Ako je ali naš ustav načelno ipak usvojio ideju ekspropria* čije, to logično gornjemu prikazu nije mogao biti odlučan za to socijalno=ekonomski motiv, a ako taj eliminiramo, onda osim nacionalno^političkoga, — koji u današnjim prilikama ne bi mo= gao, po mome uvjerenju, da bude od tolikoga upliva na rješavanje tako teških ekonomskih, a još težih financijalnih problema, — može da bude još samo razgovora o nacionalno=ekonomskim razlozima. Već sam jednoć istakao, da nacionalno=ekonomska važnost nekoga tijela proizvire iz samoga objekta, te je uz jednake uvjete prosperiteta dakako neovisna o pitanju vlasnosti. U pitanju vlasnosti odlučuje dakle jedino momenat, u čijoj vlasnosti je pitanje prosperiteta bolje zagarantovano, i u čijoj vlasnosti dolazi taj prosperitet do što jače intenzivnosti i izražaja. Ako je ta garancija bolja, ako je ta intenzivnost izrazitija, nalazi li se gospodarski objekat u posjedu države, onda je i nas cionalno=ekonomski opravdano, da država bude vlastnikom svih gospodarskih objekata. Ako to ali nije, ako je sve to iste tako, |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 20 <-- 20 --> PDF |
442 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. ili još i bolje osjegurano u rukama privatnika, onda i narodno* gospodarski momenat — otpada. U analizi ovih pitanja imade bez sumnje mnogo momenata, koji su zajednički i s nacionalno*ekonomskog stanovišta jednako vrijedni, nalazi li se gospodarski objekat, dakle šuma, u rukama države ili u rukama privatnika. To su momenti opće važnosti, koji su u savezu s pitanjem općega opstanka tih objekata i nji* hovoga blagotvornoga utjecaja na okolicu u i izvan šume, u ko* liko je ova neizerpivi rezervoar hlada, vlage i t. d. Prema dosadan j em iskustvu, ne potejenjujući pri tome apsolutnu vrijednost države kao šumoposjednika, ne teku ti za* jednički momenti nacijonalno*ekonomske važnosti dalje, nego> do enoga časa u gospodarstvu samome, gdje mjerilom racijonalnosti i intenzivnosti, dakle i modernoga prosperiteta postaje — novac, a taj je — htjeli ili ne htjeli — u današnjem ekonomskom životu onaj faktor, koji je postao mjerilom gospodarske snage i života isto onako, kao što je stupac žive u toplomjeru mjerilom veće ili manje topline. Mi, Slaveni, prožeti jošte i danas nepokvarenim, čistim i pri* rodjenim nam idealizmom, skloni smo da gradimo obično sve naše sanje i snove na čistoj ideologiji neke teoretske platforme, neke nebeske pravde i pravice, isto onako, kako velikim idejama prožeti pjesnici grade svoje pjesme — na ljubavi, na ljepoti, na mirisu i t. d. — sve u ritmički lijepoj formi, s mnogo ljubavi i sadržine, ali u zraku, tamo negdje izmedju neba i zemlje ili s onu stranu svijeta: na temeljima od pijeska. Na temeljima, koji nijesu u stanju, da odole svakoj buri i svakome pritisku, t. j * onim elementima, koji ne leže u našoj vlasti, i koji se ne brinu za našu, prevelikom kulturom još nezasićenu, mehku slavensku dušu! Pare! pare!, to je lozinka, koja vlada svijetom, lozinka, koja poznaje samo metod što veće finansijske probiti. Narodno* ekonomska važnost naših šuma ne leži zato — praktički uzeto, i kako sam to već opetovano rekao — u.pitanju vlasnosti, već u pitanju što intenzivnijeg izrabljivanja one rente, što ju je u stanju odbacivati šumsko tlo, uz istodobno očuvanje njegove produktivnosti, i intenzivne sposobnosti podržavanja šumskog uzgoja, te u što jačem iznošenju najboljega i najvrednijega ma* terijala u one krajeve, koji taj materijal trebaju, naročito u ino* zemstvo. Poznavajući samu bit šumsko * gospodarskoga ustrojstva, znademo, da i tu vrijedi ona: »uz što manje troškove što veći prihodi«, a ipak ne smije to da bude apsolutnom dogmom uvijek i u svakom slučaju. To vrijedi samo za već jednom i gospodarski i tehnički dotjerana šumska gospodarstva, a ja bih osim toga još i pridodao: i industrijski opredjeljena te po mogućnosti go* spodarski i industrijski usamostaljena. Takova će naime gospo* darstva biti u stanju, da se barem za prvu periodu i odreknu lo* zinke o najvećoj dobiti i o najmanjim troškovima, mislim za onu periodu koju bi mogli nazvati »periodom investicija«, dakako |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. 443 tr« inih investicija, i time samovoljnim odricanjem doprinieH razvoju ljepšeg i boljeg gospodarenja. Zgodnom kalkulacijom tih potrebitih investicija, po kojima bi se imala osjegurati trajno veća dobit — razumijevajuć pod tim i one investicije za valjano pošumljenje površina — s najboljom konjunkturom našega drvnoga tržišta, stvaraju neki veliki šum? ski posjedi već danas uzorne šumsko^gospodarske objekte, koji bi u najkraćem vremenu bili u stanju, da šumu sami sade, sami ruše i sami izradjuju te sami gotovu robu na trg promeću. Indu= strijalizacija naših velikih šumskih objekata u posve neovisnom i samostalnom djelokrugu ili uz oslon na koju već postojeću industriju, u koliko već nije izvršena, u najboljem je toku. S nacijonalnosekonomskog stanovišta dakle to je najvažniji momenat, koji je u stanju, da se naš izvoz drva digne do naj= višega svoga kapaciteta. Ne stoje mi na žalost na raspolaganje nikakovi autentični podaci koje šumske državne uprave, ali u koliko se smijem da poslužim podacima već poznatim, slobodan sam upozoriti na klasični primjer o čistom prihodu državnih šuma austrijskih u usporedi sa čistim prihodom šuma privatnih u Austriji, što ga navadja J. Lenarčič u svojoj študiji »Misli o agrarnoj reformi u Sloveniji«, kako slijedi: Dok je za državne šume službeno iskazan čisti prihod po ha sa K 2.82 do K 4.87, to je istovremeno za privatne šume iskazan čisti prihod po ha sa K 16.— do K 18.— godišnje, te pravom pita, kako li je moguća tolika razlika uz iste uvjete. On opravdava to sa bistvom preteške i prebirokratske državne uprave, koja nije u stanju, da se brzo i lahko prilagođuje dnevnim prilikama. On veli »premalo je okretna«. To je jasno. Šumski objekat ne može i ne smije danas više da vrši samo rekao bih altruističku ulogu — u koliko objekat sam po> svojoj naravi na to nije odsuđen n. pr. kras, ili slično — već mora da predstavlja objekat neke izrazito tečevne vrijednote, jer je s osiguranjem potrajnesti gospodarstva na tome objektu ona prva svrha takodjer dostatno osjegurana. Ne imade sumnje, da i državi, kao vlasnici takovih objekata nije na odmet ovakovo vrelo stalnih prihoda, ali je sveopće miš; ljenje, da države kao posjednice velikih gospodarskih objekata ne mogu da tako gospodare, da im ti objekti odbacuju najveći mogući prihod. Barem ne u obliku današnje organi* zacije državne šumarske službe. Jasno govore o tome gore po J. Lenarčiču iznesene cifre, koje vrijede za jednu viređenu i uzornu državnu šumsku upravu kakova je bila u biv? šoj Austriji. Budžetiranje svakoga gospodarstva jedna je potrebna stvar. Budžeti pak, koji ne posjeduju nikakovog elasticiteta, koji su de* kretirani u tvrd i ukočen okvir, u kojemu moraš i možeš da živiš ili da stradaš, velikom su zaprijekom gipkom gospodarenju. Ti su budžeti, kako je i naravno, kreditirani u suvislosti sa stoti* nama drugih momenata državnoga računovodstva i potreba, oni |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 22 <-- 22 --> PDF |
444 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. drugačije i ne mogu da budu, pa uslijed toga ne posjeduju spo= sobnosti, da brzim i kratkim odlukama u pravi čas učine ono što je momentano »bolje«. Preveliki birokratizam skučuje ambiciju i inicijativu pojedinca. Koči cijeli sistem poslovanja. Veže od= više uz kancelariju. Nameće preveliku odgovornost, koja i za najmanju sitnicu traži pismeno´ »pokriće«, te ne može da narav= nim putem odoli konkurenciji laganog, elastičnog i brzog pri* vatnika, koji mnoge i mnoge stvari od odlučne važnosti riješava prema momentanoj potrebi. Državni način uredovanja ne može da se prilagodi svim uvi= jenim i neuvijenim kalkulacijama svjetskog i domaćeg tržišta, dok se privatnik, jer odgovara sam sebi, probija u vrevi trgovac* kog života uvijek cnako, kako mu se momentano zgodnijim čini. 1 za privatnika postoji budžet, i za njega postoji kancelarija, ali niti mu je budžet »sv. pismo« — niti mu je kancelarija prava domena rada. On će na brzu ruku, ako baš ustreba, odobriti i proširenje budžeta čim postavljena prognoza ne odgovara, on će u šumi osobno učiniti ono, što njegovom uvjerenju i potrebama najbolje odgovara onim časom, kada potrebu uvidi. Državna je šumska uprava nadalje, baš uslijed točnog »fer= manisanja« vezana na vječitu i nepovredivu šablonu i u najaks tualnijim pitanjima gospodarstva, koja uplivišu na visinu i veli* činu prihoda. Ona je upućena na to, da svoje za sječu zrele sa= stojine prodaje licitacijom na panju slučajno najvećem nudiocu, a svi znademo, da je potrebno, želimo li postići što veće ukamaćenje svojih šumskih kapitalija, preudesiti sva postojeća podu* zeca na gospodarskoindustrijskoj podlozi, tako, da bi šumski objekat participirao i na onoj dobiti, koju drvo odbacuje putem od panja do konzumenta. Pogotovo je to važno kad znademo, da je baš ta dobit znatno sigurnija i veća od one, što nam pruža »taksa na panju«. Svaka šumsko^gospodarska uprava mora dakle iz tih razloga već biti u položaju da se uzmogne prilagoditi ona= kovome stanju, koje je konjunkturom i slobodnom špekulacijom izazvano, ako hoće da vrši upliv na visinu svoje dobiti, a time i na ukamaćenje svoga šumskoga kapitala. Šumsko gospodarstvo mora da bude toliko samostalno, da vodi režijsko gospodarenje, t. j . da svoje produkte i samo u vlas stitoj režiji izrađivati i na tržište dovoditi može. Samo takovo može da se istrgne ispod upliva onih, koji na račun naše šumarske muke pohiru vrhnje, ostavljajuć samome objektu, odnosno nje= govorne vlasniku, neznatniji dio dobiti. Tom i takovome se ali gospodarenju hoće slobode i individualne, a ne šablonske inici* jative, koja će moći ako ustreba da u pravome momentu inve= stira i mimo budžeta i bez obzira na časomično manju dobit onoliko, koliko je potrebno. Šumske željeznice, s trajnim karakterom, prvi su i glavni uvjet za što brži i što jeftiniji izvoz, u prečestim slučajevima i jedini preduvjet eksploatacije u opće, prema tome su one i naj* |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. 445 važnije pitanje investicije, te uz valjano osnovane i uzdržavane kulture i najvećim mjerilom šumsko*gospodarskoga shvaćanja. Na ovoj spoznaji temelje veliki šumski posjedi svoje finan* cijsko gospodarenje, te su si ili posve samostalno ili uz koju po* stojeću šumsku industriju znali osjegurati samostalno sve pred* noisti iste. Poznato je, da su na teritoriju takovih velikih šumskih po* sjeda osnovana naša gotovo najveća šumsko*industrijska podu* zeca u Virovitici, Našicama, Belišću i t. d., koja su si osjegurala stalno snabdijevanje svoje industrijske potrebe u potrajnom gospodarenju s tim šumama. Poznato je, da su ova poduzeća izgradila u tu svrhu cijelu mrežu svojih željeznica od mnogo kilometara, na koju se priklju* čuju brojne željezničke pruge pojedinih privatnih veleposjeda. Spominjem samo primjera radi vlastelinstvo´ Našice (sada »Krndija gospod, i šum. ind. d. d.«) koje na svom šumskom po* sjedu s od prilike 27.000 kat. jut. šume, posjeduje trajnu že* Ijeznicu u ukupnoj duljini od kojih 56.000 tek. met. ili na 1 kat. jutro 2.0 tek. metra izgradjene željeznice. Radnje obavlja u vla* stitoj režiji, uz priključak na Našičku tvornicu tanina i paropilu d. d., i uz Našičku industriju drva d. d. Tu je nadalje vlastelinstvo Valpovo * Podgorač sa svojih 24.500 kat. jut. šume i 32.000 tek. metara željeznice, koja te šume spaja sa šumskom industrijom »Braće Frank u Norman* cima«, te 17.000 tek. m. željeznice, koja vodi na »Našičku tvor* niču tanina i paropila d. d., — dakle i tu .otpada oko 2 m izgra* dene željeznice poprečno na 1 kat. jutro šumskoga posjeda. Isto tako je n. pr. vlastelinstvo Dol. Miholjac sa 27.397 kat. jutara šume koje spaja 53.000 tek. metara dugačka šumska že* Ijeznica sa »Našičkom tvornicom tanina i paropila d. d.« te je i tuj prosjekom oko 2 tek. m. željeznice na 1 kat. jut. Držim shodnim, da na ovome mjestu, u koliko su mi pristu* pačni provjereni podatci, iznesem i nekoje brojke, koje neka budu svjedokom one nacijonalno=ekonomske važnosti, koju ti posjedi pružaju svojoj najbližoj okolici, koliko na porezu državi i općinama, te konačno koliko utroše na podizanje novih i uzdr* žavanje starih kultura: Na primjer Vlastelinstvo Našice (»Krndija gosp. i šum. ind. d. d.«) u trogodištu 1912., 1913. i 1914. isplatilo je u gotovome novcu: -za izradbu drva: mjesnim obrt. troškovi osnivanja porezi: ine radnje uzdržai trgov. kultura vanje K 376.192.-K 100.000."-K 127.913.— K 75.229 K 131.707.to je prosječno na 1 godinu: K 125.397.— K 33.334.— K 42.304.— K 25.076 K 40.569.u trogcdištu 1915., 1916. i 1917. isplaćeno je. u gotovome novcu: K 547.203.— K 150.000.— K 215.596.— K 75.319 K 753.296.prosječno na jednu godinu: K 182.401.-K 50.000.— K 71.195.— K 25.106 K 251.075. 2« |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 24 <-- 24 --> PDF |
446 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. za izradbu drva: mjesnim obrt. i trgov. troškovi osnivanja kultura porezi: ine rrdnje uzdržavanje u trogodištu 1919., 1920. i 1921. isplaćeno u gotovom novcu: K 5,500.444.- K 1,600.000.- K 1,490.433- K 499.040.- K 2,269.132.to je poprečno na godinu: K 1,833.481.-K 533.334.-K 496.811.- K 163.013.-K 756.377. osim toga zaposluje 6 činovnika i oko 40 lugara i 30 ostalih na* mještenika. Vlastelinstvo Valpovo u godinama 1913., 1914., 1918. i 1919. ukupno: Za izradbu drva K 535.144; troškovi osnivanja kultura K 63.297; porezi K 230.546; te zaposluje 7 činovnika, 70 lugara i 30 pomoćnika i stalnih radnika. Vlastelinstvo Dol. Miholjac u god. 1919., 1920. i 1921. po= prečno: Za izradbu drva K 1,500.000; mjesnim obrt. i trg. K 1,374.000; troškovi osnivanja kultura K 198.916; porezi K 249.714; ine radnje uzdržavanja K 1,500.000; te zaposluje 7 činovnika, 41 lugara i više pomoćnika. Vlastelinstvo Vukovar, koje posjeduje nešto preko 12.000 kat. jut. šume, ostavlja svojoj okolici oko K 3,250.000 u gotovom novcu, dok je na državnom porezu i javnim daćama plaćalo prije rata oko K 25.000 i K 10.000, poslije rata oko K 350.000 i K 100.000, za vodnu zadrugu oko K 100.000 godišnje. Podržaje 9 činovnika i oko 30 lugara. Pokloni i darovi okolišnoj sirotinji dosižu kod svakog od tih vlastelinstva svotu od K 80.000 do 100.000 godišnje bilo u obliku gotovog novca ili drveta u naravi. Intenzivnost gospodarstva karakterizovana je i omjerom iz= medju šumske površine i broja na toj površini namještenih či= novnika i lugara s ostalim pomoćnicima i t. d. Kao prosjek pro= izlazi, da okruglo na svakih 3000 kat. jut. šume dolazi po 1 či= novnik i oko 10 lugara i ostalih namještenika. Predvidjenom eksproprijacijom velikih šumskih objekata čini se, da o sudbini ovih radenika nitko računa ne vodi, i time stvara socijalno pitanje, koje ne smije da postane manjom brigom one vlasti, koja ekspropriaciju provodi, te sam slobodan na ovome mjestu svratiti pokornost i državne vlasti i Jugoslovenskog Šu* marskog Udruženja na to pitanje. Nacijonalno^ekonomski dakle momenat prema tome po* stoji. On je uvjetovan kako već rekoh, opstankom samoga šumskoga objekta i što intenzivnijeg rada na njemu, a pitanje vlasnosti dolazi u obzir samo u toliko, ukoliko je intenzivnost rada bolja i jača. Nacionalno=ekonomska važnost baš tih privât« nih šumskih objekata, koji pružaju sve mogućnosti za podizanje najveće produktivnosti njihove, diže se nesumnjivo još i činje* nicom, da svoje suviške baca putem svojih industrija na svjetsko tržište, a to je baš u sadanjem momentu od velike gospodarske važnosti. Iz svega ovoga slijedi, da moje uvjerenje ne podupire ekss proprijaciju tih velikih šumskih posjeda uopće, jer sam najveći |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. pristaša slobodne individualne inicijative, koja je pokretnom energijom svih solidnih ambicija i u praktičnom radu. Uvjereni sam sljedbenik onih, koji vjeruju u veliku budućnost našega šumarstva. Spadam u red onih šumara, koji svoj objekt rada i ljube poradi mogućnosti, da na njemu razviju svoje misli i opro* baju svoje sile, gledajući dnevno u njemu trajne uspjehe svoga rada i svoga osvjedočenja. Uslijed nedostatka te mogućnosti u državnoj službi, ne može da se razvije niti ona intimna harmonija između objekta i upravnika, koja je tolikim zalogom svakoga rada. Nisam ni pristaša servituta u bilo kojem obliku, pa ne* mogu, da ga po svojem uvjerenju niti preporučim. On je uvijek štetan i smeta slobodnome kućanstvu. Držim, da je jedino ispravan način namirivanja potrebe, način slobodnog kupa, odnosno slobodne prodaje, tim više, što je danas uslijed općih prilika baš onaj dio naših državljana, za koji je skrb vlasti najveća, u nerazmjerno boljim monetnim pri* likama nego ikoji drugi. Zato sam ipak naveći zagovornik ideje, da se u šumom boga« tim krajevima ne smije dogoditi, da netko bez drva ostane, — ako se je tako šta uopće dogadjalo!? Svaki, koji imade uvid u prilike šumskog gospodarstva, znade, da imade u svakom takovom gospodarstvu dosta za lo* kalni potrošak još sposobnoga materijala, za ogrijev (razna leževina); znade, da je u takovom gospodarstvu ne samo me* guće, već i potrebno provoditi pravovremeno prorede i čiščenja; znade, da je u tim proredama — koje se s gospodarskoga sta* novišta provoditi moraju — moguće napraviti si toliko drva, koliko je komu za ogrijev potrebno, tako reći badava, jer se radi na dio uz polovinu ili jednu trećinu; znade, da se takova drva koja u drugu svrhu poslužiti ne mogu, dobivaju uz vrlo nisku cijenu, samo da ih se šumovlasnik riješi, pa je time u glavnome i pitanje ogrijeva riješeno. Poznato je nadalje svima, da je naš seljak baš u pitanju drva i novca najnepristupačniji i najškrtiji. Za sve imade novaca i dosta prije — nego li za drvo. Ako takav— a imade ih —ne će ni da kupi ma i uz najumjereniju cijenu, a ne će ni da radi tamo gdje bi mogao namiriti potrebu tako* reći badava. — onda ne razumijem, zašto se to naziva potrebom ili nuždom, onda ne znam, zašto takav čovjek pada pod socijalnu skrb države? Imade za stalno i obzira vrijednih slučajeva, sirota i širo* čađi; za takove neka se državna vlast poskrbi! Skrb državne vlasti za sve ostale treba da se ograniči samo na to, da se svima, koji trebaju, omogući nabavka — u koliko ta* kove mogućnosti ne bi bilo. Odredi li država k tome jedan čije* nik, ali pravičan za obje stranke, onda je time učinjeno mnogo, — sve! 1 to je jedan način servituta, ali bi bio zaodjenut u moder* niju formu. Velikim posjedima s mnogo šume, ne bi taj način mnogo smetao. Teže bi bilo dakako to pitanje tamo, gdje bi bilo previše interesenata, a premalo šume. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 26 <-- 26 --> PDF |
448 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. Ali i tome bi se dalo pomoći, kada bi se cijenici udesili tako, da je i u takovim slučajevima osjegurana pravedna dobit šumo« posjedniku. Današnji cijenici za državne šume ne odgovaraju ni izdaleka onim cijenama, koje vladaju tržištem, pa je državna šumska uprava uz sve do sada istaknuto i u toj konjunkturi jako pri* kraćena. Mnogo neugodnija je za veliki šumski posjed dužnost pod= mirivanja s građom. Ne radi te dužnosti same, nego radi toga, što je navala najednoć prevelika, kontrola potrebe premalena i preveč površna, kao i radi toga, što seljak treba gradnju stano* vitih dimenzija, kojih u normalnim sječinama ne ima. Radi toga, što se najradije uzima hrastovina t. j . baš ona vrsta drveta i one dimenzije, koje su potrebne za izradbu šlipera, prikraćuje se naš saobraćaj. Kolika li ekonomska šteta nastaje baš u tom pitanju! Bilo bi stoga shodno, da se urede stanoviti turnusi prema kojima bi pozedina sela dolazila u priliku, da si potrebu na gradi nas mire. Time bi se pomoglo seljaku a i šumskom gospodarstvu. Da se državna šumska uprava može organizovati na istom temelju kao privatna, koliko gledom na opseg pojedinih šum= sko upravnih tijela, s potpuno samostalnim djelokrugom i da* kako obligatnim polaganjem računa, toli gledom na samostalni djelokrug odgovornih upravnika, puštajući svu moguću slobodu njegovom ambijentu u onome obliku, kao što je to danas kod privatnika, onda nitko ne bi mogao prigovoriti nastojanju, da svi šumski objekti budu svojina države. Takove samoupravne šumske oblasti nebi smjele biti veće nego je danas srednja veli* čina velikih šumskih posjeda, najmanje odnosno najviše 20 do 40 hiljada kat. jutara s dostatnim brojem činovnika i službenika. Birokratski način vođenja gospodarstva imao bi se ukinuti i po* primiti onakav, kakav je danas uobičajen kod velikih šumskih posjeda. Privatnog vlasnika neka zamjenjuje jedna brza i okretna viša instancija, koja može da samostalno odlučuje i to samo .. onakova pitanja gospodarstva, za koja samostalni upravnik go« spodarskog objekta ne će da nosi isključivu odgovornost. Neka taj gospodarski objekt baš kao što sada u privatnim rukama, može da kultivira, da investira, da industrijalizira i t. d. Šumarsko osoblje neka radi po intencijama predpcstavljenog upravnika, a ne po »šimlu« — onda kako rekoh, neka bude država vlasnik! Ali dok to ne bude moguće provesti, tako dugo neka se gospodarstva prepuste i ostave privatnoj inicijativi, a država neka vodi samo najstroži nadzor nad cijelokupnim go= spodarstvom, koje neka bude strogo potrajno. Nadzor ne može biti dosta strog, ako se vrši pravično. Kao krajna konzekvenca toga nadzora neka bude makar i sekvestar ili državna uprava na onoliko vremena, koliko je potrebno, da se normalitet razboritog gospodarenja uspostavi. Ako bi državna organizacija i mogla biti provedena po na= čelima privatnog šumskog gospodarenja ipak bi bilo pogrešno provesti eksproprijaciju kao ekonomsku revoluciju — najednoč. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. Eksproprijacija predviđa pravičnu odštetu. Računajuć s pre= stižom jedne pravne države gledom na vlastite državljane kao i na vanjski svijet, možemo pod pravičnom odštetom, da razumi* jemo samo onakovu cdštetu, koja iako ne predstavlja maksimum faktične vrijednosti, to ne smije da zaostane daleko ispod ovoga, jer inače nije više »pravična«, a mi znademo, da su teške mili= jarde, koje bi bile potrebne, da se ekspropriacija i faktičnopravično provede najednoč. Jednostavno zato, što nam te miliš jarde ne stoje na raspoložbu, pa bi taj novac morali nabaviti ili kakovim zajmom ili bi država morala da se lati i opet kakovih posebnih, neobljubljenih »bonova«. U današnjem gospodarskom, odnosno po tome i financijal* nom stanju u kojem se nalazi naša država, nije uputan ni prvi, ni drugi put. Razlozi su za tu tvrdnju na dlanu. Držim, da je potrebno ovdje upozoriti naročito i na one i onakove objekte, koji su svojina stranih državljana. Interese ovih braniti će — o tome nema sumnje — njihova državna vlast, koja doduše eksproprijaciju ne će moći da spri= jeci, ali će isplata potpune vrijednosti morati da uslijedi. Ne ćemo li riskirati naš kredit i prestiž u inozemstvu, mora ta potpuna odšteta da uslijedi u gotovom novcu i za naše držav* ljane, jer ove ne možemo konačno podvrći drugomu, gorjem postupku, nego one strane jednostavno zato jer svaka država treba da štiti u prvom redu interese svojih državljana. Zato i opet, ako je državna vlast kadra, da organizira šu* marsku službu u smislu privatnih šumskih gospodarstava, pa se odluči i na preuzeće svih u svoju vlasnost, onda obzirom na financijalnu stranu toga momenta neka se kani puta eko= nomske i financijske revolucije, koja može i uz najbolju namjeru da bude katastrofalna i po samu državu — a to ne će nitko — pa neka odabere doduše nešto dulji ali sigurniji put — evolucije! Poiam same države involvira u sebi i pojam općih t. j . za= jedničkih nteresa, pa držeći to na umu, određen je i put ove evolucije. Prije svega su tu dosadanji državni šumsko*gospo= darski objekti, tu neka reorganizacija službe na novome temelju, t. j . ranije iznešenom smislu započme. Pokušaja radi također ne na cijelom kompleksu najednoč. Nadalje je taj put određen preko onih dijelova naše države, koji šume nemaju, ali apsolutnog šumskog tla imaju obilno. To je naš kras, koji kako znademo obuhvaća nekoliko sto= tina tisuča kvadratnih kilometara. Na tom se krasu javnom djelovanju državne vlasti, u općem interesu, otvara neobično veliko i zahvalno polje rada. To je na primjer jedan objekat, koji iz javnih obzira potpada pod isključivu kompetencu državs nih vlasti, već i iz toga razloga, što se ne će naći privatnika, koji bi se posvetio takovome poslu, barem ne u tolikoj mjeri, koliko bi za općenitost bilo potrebno. Dakako, da je takovo pošumljivanje skopčano sa silnim iz* đacima, pa se nameće i nehotice pitanje, ne bi li bilo bolje i svrsi shodnije, kada bi državna vlast jedan dio onih milijardi, koju |
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 28 <-- 28 --> PDF |
450 Državni nadzor gozdov v Sloveniji. bi morala da plati u ime otkupa, upotrijebila n. pr. za pošumlji* vanje našega krasa? Nebi H opravdanije bilo, da jedan dio tih milijardi upotrebi za izgradnju cesta i željeznica u tim i drugim oskudnim kraje* vima, i za opće uređenje našega saobraćaja!? Da nastavimo put evolucije! U prvom redu dakle došli bi u obzir svi pasivni objekti za koje privatnik nema interesa. Onda bi mogla doći na red ona* kova privatna šumska gospodarstva, koja se iz vlastite snage više ne mogu da drže. Onda onakova, koja bi bilo iz kojeg razloga dolazila do prodaje. U takovim slučajevima neka si država osigura prvenstveno pravo prekupa. Pa onda onakovi posjed* niči, koji ne daju dovoljnoga jamstva, da će po svim principima šumarske nauke strogo potrajno gospodariti. Zatim sve zemljišne zajednice i imovne općine. Svi pako ostali veliki šumski posjedi, koji dobro i valjano gospodare, mogli bi do daljeg da ostanu ili uopće ili neka se podvrgnu ekspropriaciji u kasnija vremena načinom, koji ne bi osjetljivo djelovao ni na financijalni, ni na ekonomski ni na politički momenat. (Svršit će se.) Ing. Anton Šivic (Ljubljana): Državni nadzor gozdov v Sloveniji. (Nadaljevanje.) Gozdnopolitična uprava po prevratu 1. 1918. Po prevratu v jeseni 1918. je predsedništo Narodnega veča v Zagrebu, ki se je takrat smatralo kot vrhovna oblast v Slo* veniji in Hrvatski, na predlog Narodnega sveta v Ljubljani ime* novalo za Slovenijo posebno Narodno vlado s predsednikom in resortnimi oddelki, ki so jih nazivali »poverjeništva«. (Ur. list št. 1 z dne 4. 11. 1918.). Gozdarske stvari so spadale pod to vlado v delokrog »po* verjeništva za poljedelstvo«. To poverjeništvo je že v 2. štev. Uradnega lista izdalo naredbo, da veljajo za varstvo poljščine, gozdov, lova, ribje lovi začasno vsi doslej veljavni zakoni, ozi* roma naredbe; pozvalo je prebivalstvo, da naj se teh zakonov strogo drži in pokori vsem oblastvom, katerim je izročeno javno varstvo. Glasom naredbe poverjeništva za notranje zadeve z dne 7. 11. 1918 (Ur. 1. št. 4) se je sestavila upravna komisija, da izdela načrt za preosnovo javne uprave v prehodni dobi, dokler se ne uveljavi definitivna upravna organizacija. |