DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 20 <-- 20 --> PDF |
442 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. ili još i bolje osjegurano u rukama privatnika, onda i narodno* gospodarski momenat — otpada. U analizi ovih pitanja imade bez sumnje mnogo momenata, koji su zajednički i s nacionalno*ekonomskog stanovišta jednako vrijedni, nalazi li se gospodarski objekat, dakle šuma, u rukama države ili u rukama privatnika. To su momenti opće važnosti, koji su u savezu s pitanjem općega opstanka tih objekata i nji* hovoga blagotvornoga utjecaja na okolicu u i izvan šume, u ko* liko je ova neizerpivi rezervoar hlada, vlage i t. d. Prema dosadan j em iskustvu, ne potejenjujući pri tome apsolutnu vrijednost države kao šumoposjednika, ne teku ti za* jednički momenti nacijonalno*ekonomske važnosti dalje, nego> do enoga časa u gospodarstvu samome, gdje mjerilom racijonalnosti i intenzivnosti, dakle i modernoga prosperiteta postaje — novac, a taj je — htjeli ili ne htjeli — u današnjem ekonomskom životu onaj faktor, koji je postao mjerilom gospodarske snage i života isto onako, kao što je stupac žive u toplomjeru mjerilom veće ili manje topline. Mi, Slaveni, prožeti jošte i danas nepokvarenim, čistim i pri* rodjenim nam idealizmom, skloni smo da gradimo obično sve naše sanje i snove na čistoj ideologiji neke teoretske platforme, neke nebeske pravde i pravice, isto onako, kako velikim idejama prožeti pjesnici grade svoje pjesme — na ljubavi, na ljepoti, na mirisu i t. d. — sve u ritmički lijepoj formi, s mnogo ljubavi i sadržine, ali u zraku, tamo negdje izmedju neba i zemlje ili s onu stranu svijeta: na temeljima od pijeska. Na temeljima, koji nijesu u stanju, da odole svakoj buri i svakome pritisku, t. j * onim elementima, koji ne leže u našoj vlasti, i koji se ne brinu za našu, prevelikom kulturom još nezasićenu, mehku slavensku dušu! Pare! pare!, to je lozinka, koja vlada svijetom, lozinka, koja poznaje samo metod što veće finansijske probiti. Narodno* ekonomska važnost naših šuma ne leži zato — praktički uzeto, i kako sam to već opetovano rekao — u.pitanju vlasnosti, već u pitanju što intenzivnijeg izrabljivanja one rente, što ju je u stanju odbacivati šumsko tlo, uz istodobno očuvanje njegove produktivnosti, i intenzivne sposobnosti podržavanja šumskog uzgoja, te u što jačem iznošenju najboljega i najvrednijega ma* terijala u one krajeve, koji taj materijal trebaju, naročito u ino* zemstvo. Poznavajući samu bit šumsko * gospodarskoga ustrojstva, znademo, da i tu vrijedi ona: »uz što manje troškove što veći prihodi«, a ipak ne smije to da bude apsolutnom dogmom uvijek i u svakom slučaju. To vrijedi samo za već jednom i gospodarski i tehnički dotjerana šumska gospodarstva, a ja bih osim toga još i pridodao: i industrijski opredjeljena te po mogućnosti go* spodarski i industrijski usamostaljena. Takova će naime gospo* darstva biti u stanju, da se barem za prvu periodu i odreknu lo* zinke o najvećoj dobiti i o najmanjim troškovima, mislim za onu periodu koju bi mogli nazvati »periodom investicija«, dakako |