DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. 443 tr« inih investicija, i time samovoljnim odricanjem doprinieH razvoju ljepšeg i boljeg gospodarenja. Zgodnom kalkulacijom tih potrebitih investicija, po kojima bi se imala osjegurati trajno veća dobit — razumijevajuć pod tim i one investicije za valjano pošumljenje površina — s najboljom konjunkturom našega drvnoga tržišta, stvaraju neki veliki šum? ski posjedi već danas uzorne šumsko^gospodarske objekte, koji bi u najkraćem vremenu bili u stanju, da šumu sami sade, sami ruše i sami izradjuju te sami gotovu robu na trg promeću. Indu= strijalizacija naših velikih šumskih objekata u posve neovisnom i samostalnom djelokrugu ili uz oslon na koju već postojeću industriju, u koliko već nije izvršena, u najboljem je toku. S nacijonalnosekonomskog stanovišta dakle to je najvažniji momenat, koji je u stanju, da se naš izvoz drva digne do naj= višega svoga kapaciteta. Ne stoje mi na žalost na raspolaganje nikakovi autentični podaci koje šumske državne uprave, ali u koliko se smijem da poslužim podacima već poznatim, slobodan sam upozoriti na klasični primjer o čistom prihodu državnih šuma austrijskih u usporedi sa čistim prihodom šuma privatnih u Austriji, što ga navadja J. Lenarčič u svojoj študiji »Misli o agrarnoj reformi u Sloveniji«, kako slijedi: Dok je za državne šume službeno iskazan čisti prihod po ha sa K 2.82 do K 4.87, to je istovremeno za privatne šume iskazan čisti prihod po ha sa K 16.— do K 18.— godišnje, te pravom pita, kako li je moguća tolika razlika uz iste uvjete. On opravdava to sa bistvom preteške i prebirokratske državne uprave, koja nije u stanju, da se brzo i lahko prilagođuje dnevnim prilikama. On veli »premalo je okretna«. To je jasno. Šumski objekat ne može i ne smije danas više da vrši samo rekao bih altruističku ulogu — u koliko objekat sam po> svojoj naravi na to nije odsuđen n. pr. kras, ili slično — već mora da predstavlja objekat neke izrazito tečevne vrijednote, jer je s osiguranjem potrajnesti gospodarstva na tome objektu ona prva svrha takodjer dostatno osjegurana. Ne imade sumnje, da i državi, kao vlasnici takovih objekata nije na odmet ovakovo vrelo stalnih prihoda, ali je sveopće miš; ljenje, da države kao posjednice velikih gospodarskih objekata ne mogu da tako gospodare, da im ti objekti odbacuju najveći mogući prihod. Barem ne u obliku današnje organi* zacije državne šumarske službe. Jasno govore o tome gore po J. Lenarčiču iznesene cifre, koje vrijede za jednu viređenu i uzornu državnu šumsku upravu kakova je bila u biv? šoj Austriji. Budžetiranje svakoga gospodarstva jedna je potrebna stvar. Budžeti pak, koji ne posjeduju nikakovog elasticiteta, koji su de* kretirani u tvrd i ukočen okvir, u kojemu moraš i možeš da živiš ili da stradaš, velikom su zaprijekom gipkom gospodarenju. Ti su budžeti, kako je i naravno, kreditirani u suvislosti sa stoti* nama drugih momenata državnoga računovodstva i potreba, oni |