DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1922 str. 26 <-- 26 --> PDF |
448 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. Ali i tome bi se dalo pomoći, kada bi se cijenici udesili tako, da je i u takovim slučajevima osjegurana pravedna dobit šumo« posjedniku. Današnji cijenici za državne šume ne odgovaraju ni izdaleka onim cijenama, koje vladaju tržištem, pa je državna šumska uprava uz sve do sada istaknuto i u toj konjunkturi jako pri* kraćena. Mnogo neugodnija je za veliki šumski posjed dužnost pod= mirivanja s građom. Ne radi te dužnosti same, nego radi toga, što je navala najednoć prevelika, kontrola potrebe premalena i preveč površna, kao i radi toga, što seljak treba gradnju stano* vitih dimenzija, kojih u normalnim sječinama ne ima. Radi toga, što se najradije uzima hrastovina t. j . baš ona vrsta drveta i one dimenzije, koje su potrebne za izradbu šlipera, prikraćuje se naš saobraćaj. Kolika li ekonomska šteta nastaje baš u tom pitanju! Bilo bi stoga shodno, da se urede stanoviti turnusi prema kojima bi pozedina sela dolazila u priliku, da si potrebu na gradi nas mire. Time bi se pomoglo seljaku a i šumskom gospodarstvu. Da se državna šumska uprava može organizovati na istom temelju kao privatna, koliko gledom na opseg pojedinih šum= sko upravnih tijela, s potpuno samostalnim djelokrugom i da* kako obligatnim polaganjem računa, toli gledom na samostalni djelokrug odgovornih upravnika, puštajući svu moguću slobodu njegovom ambijentu u onome obliku, kao što je to danas kod privatnika, onda nitko ne bi mogao prigovoriti nastojanju, da svi šumski objekti budu svojina države. Takove samoupravne šumske oblasti nebi smjele biti veće nego je danas srednja veli* čina velikih šumskih posjeda, najmanje odnosno najviše 20 do 40 hiljada kat. jutara s dostatnim brojem činovnika i službenika. Birokratski način vođenja gospodarstva imao bi se ukinuti i po* primiti onakav, kakav je danas uobičajen kod velikih šumskih posjeda. Privatnog vlasnika neka zamjenjuje jedna brza i okretna viša instancija, koja može da samostalno odlučuje i to samo .. onakova pitanja gospodarstva, za koja samostalni upravnik go« spodarskog objekta ne će da nosi isključivu odgovornost. Neka taj gospodarski objekt baš kao što sada u privatnim rukama, može da kultivira, da investira, da industrijalizira i t. d. Šumarsko osoblje neka radi po intencijama predpcstavljenog upravnika, a ne po »šimlu« — onda kako rekoh, neka bude država vlasnik! Ali dok to ne bude moguće provesti, tako dugo neka se gospodarstva prepuste i ostave privatnoj inicijativi, a država neka vodi samo najstroži nadzor nad cijelokupnim go= spodarstvom, koje neka bude strogo potrajno. Nadzor ne može biti dosta strog, ako se vrši pravično. Kao krajna konzekvenca toga nadzora neka bude makar i sekvestar ili državna uprava na onoliko vremena, koliko je potrebno, da se normalitet razboritog gospodarenja uspostavi. Ako bi državna organizacija i mogla biti provedena po na= čelima privatnog šumskog gospodarenja ipak bi bilo pogrešno provesti eksproprijaciju kao ekonomsku revoluciju — najednoč. |