DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 40 <-- 40 --> PDF |
532 Šumarska ekskurzija u Našice. od 27. II. 1872. god., a s danom proglašenja smrti njegove t. j . 7. IV. 190!. godine, cijeli ovaj posjed: fideikomis (povjerbina). Pravni pojam fideikomisa potječe iz najstarijih vremena. Sadržina toga pojma razvila se je do danas u znatno drugim i viševrstnim oblicima, a naila? zimo je u mnogim zapadnim državama sve do u novije i najnovije doba. Našički fideikomis spada među t. zv. obiteljske povjerbinc (familijske fideikomise), a nalazi svoj zadnji oslon u negdanjem austrijskom zakonu iz god. 1868., te kulminira u tome, da se posjed imade očuvati od uništenja, od otuđenja i rasparčavanja, t. j . objekt se imade sačuvati za sva vremena cijeloj obitelji Pejačevića=virovitičkih u potpunom svome opsegu i potpunoj svojoj vrijednosti. To ograničenje provedeno je i gruntovnici, a neposredna gruntovna instancija za takove fideikomise jesu gruntovnice kod kr. sudbenih stolova. Za našički fideikomis dakle kod kr. sudbenog stola u Osijeku. Posjed je zapravo zadružan, a posjednik je zapravo cijela interesovana obitelj. Odgovorna osoba za cijeli objekt jeste glava zadruge, t. j . obitelji, dakle otac odnosno najstariji sin, kojega onda zovu »uživaoc«, dok onoga, koji čeka naslijedstvo zovu »čekaoc«. Uživaoc upravlja posjedom i raspoređuje, ras* polaže s dohotkom toga posjeda po slobodnoj volji ili po nekom obiteljskom statutu. Sve posjedovne promjene, ukoliko su uopće provedive, moraju da imadu pismeni pristanak i uživaoca i čekaoca, od potonjega i izjavu u ime njegova naslijednika. Potreban je nadalje pristanak t. zv. »kuratorija«, koji sastoji iz 3 naročito u tu svrhu imenovana lica, te ima da bdije nad interesima cijele obitelji, a povrh toga i pristanak nadležnog kr. sudbenoga stola kao povjer» binske oblasti. Gruntovno otuđenje kojega posjedovnoga dijela moguće je u opće samo tako, da se za otuđeni dio dade ekvivalenat jednako vrijednog drugog kojeg zemljišta ili da se protuvrijednost dade u kakovoj drugoj nepotrošivoj glavnici sa koristonosnim uloženjem. Dakako da je ovakovo »vezano« dobro, u današnjim prilikama, u kojima prevladava noviji socjalni duh, nemoguće i onim časom, čim bi objekt, što ga takav fideikomis prestavlja, postao smetnjom opravdanom socijalnom naročito agrarnom razvitku države, odnosno njenog zemljoradničkog naroda. Zato i naš ustav kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, predviđa dokidanje takovih fideikomisa. Tim dokidanjem, koje se dakako imade, da provede posebnim zakonom, omogućuje se parcelacija i otuđivanje poljoprivrednoga zemljišta, samo je poze* ljan najveći oprez, da se istodobno ne prekorači granica apsolutne nužde, i da se očuva i kvalitet i kvantitet i intenzitet same gospodarske proizvodnje. Možda da je baš ta nemogućnost slobodnoga otuđivanja (parcelacije) u prošlosti bio nedostatak fideikomisne uredbe. U nekim izvjesnim slučajevima sigurno i jeste, jer je time u jednu ruku bio onemogućen naravni proces u cilju ispravnije razdiobe poljoprivrednoga tla, a time i automatskog socijalnoga izjednačenja, a u drugu ruku onemogućivala je ta uredba, da se vlasnik riješi onoga i onakovoga viška na poljoprivrednom tlu. kojega bi se inače iz raznih razloga tehničke i gospodarske, a i financijalne naravi, on možda i sam vrlo rado riješio bio. Ne može se ipak poreći, da je takav fideikomis imao i trajno dobrih svoj* stava za sam opći narodnosekonomski napredak, s jednostavnoga razloga zato, što je posjednik, koji je bio upućen na uživanje takovoga objekta, u onoj i |