DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 42 <-- 42 --> PDF |
534 Šumarska ekskurzija u Našice. 32:— K, sve do godine 1921., kada je preporukom ministarstva za agrarnu reformu bilo moguće pristupiti i dobrovoljnoj likvidaciji toga odnosa i to tako, da su zakupnici prekupili uzakupljene zemlje, uz cijenu od 2000:— do 2500:— K po jutru. Tako je oko 3000 jutara otudjeno. Tehničko sredjivanje za gruntovni prenos baš je sada u tečaju. Na drugom jednom dijelu tako iskrčenog zemljišta osnovani su umjetn i ribnjaci , kojim upravlja posebno dioničarsko društvo pod imenom »Nas šičko Ribnjačarstvo d. d.« a koji zapremaju površinu od 2300 kat. jut. od koje je 1700 jutara pod vodom, dok ostatak ima da posluži proizvodnji gospodarskih produkata potrebitih za umjetno prehranjivanje riba. Nadalje je na površini od 200 kat. jut. tih krčevina osnovana »Našičk a tvornica tanina i paropila d. d.«, koja je prvobitno uzakupila a po= slije i prekupila to zemljište. Tako se je danas na tom prostoru razvila jedna od najjačih naši industrija, koja ima više odjeljenja, kao: tvornica tanina, paropilu, tvornicu bačava, tvornicu parketa, tvornicu pokućtva itd. Do pres vrata zvala se je ta tvornica »Neuschlossova tvornica tanina i paropila d. d.« kojih je bilo više, u raznim krajevima a koje su imale svoju centralu u Bus dimpešti. Raspadom bivše monarkije dospjele su te tvornice u područje nas slijednih država, tako i »Našička« u Jugoslaviji, druga jedna pod Rumunjsku itd., uslijed česa je provedeno nacionalizovanje tih pojedinih tvornica u onoj državi, kamo je koja dospjela. Tako je i »Našička« nacijonalizovana u Jugos slaviji te je danas u istoj zastupan sa velikim dijelom uz švajcarski i naš dos maci kapital. Centrala je u Zagrebu. Jedan znatni dio tih iskrčenih površina, koje su tako reći preko noći stvorene, davane su pod takozvani velezaku p budući da nije dostajalo novca, da ih se podvrgne valjanom gospodarenju, t. j . da se uzmognu provesti sve potrebite investicije. Poljskcxgospodarski dio samoga vlastelinstva reprezentovan je zapravo tek onom površinom, kojom je vlastelinstvo samo gospodarilo i što je prestavs ljalo tek pravu vlastelinsku ekonomiju, koja je do prevrata repres zentovala površinu od kojih 7000 jutara. Na ovoj je podržavano stočarstvo (merinosovce), švajcarija, konjogojstvo, svinjogojstvo i tovljenje blaga u vezi sa tvornicom žeste, koja je osnovana sa (kontingentom od 2000 hl.) Proizvods nja je obuhvatala sve vrste žitarica i šećeru repu. Agrarna reforma je toj slici dala posve novi lik, budući da je do sada rasparcelirala — osim onih 3000 jutara za naseljenike — oko 5000 kat. jutara. Velezakupa je dakako u prvom redu nestalo, a koliko će se sve grane gospodarstva i dalje održati odnosno razviti i usavršiti moći, ovisiti će o dais njem načinu provede i o konačnoj provedbi agrarne reforme, s kojom je naročito u početku učinjena mnoga nepotrebna krupna pogriješka, budući da je provođena bila bez ikakovih predradnja — gotovo slijepo. Vinogradarstv o zaprema odlično mjesto u gospodarstvu, te se baš sada nalazi u najljepšem stepenu svoga razvitka. Vinogradi broje oko 40 jutara. Regeneracijom pojedinih starih dijelova, uvođenjem plemenite vrsti loze, biti će uspjeh bez sumnje još i bolji. Berba zadnjih 2 godina bila je i kvalitativno i kvantitativno vrlo povoljna, te su se podrumi, koje je pljačka izpraznila, opet prilično napunili. Prosjek berbe zadnje 2 godine jeste oko 500 hl vina. Voćarstv o je tek u razvitku — ukoliko se barem radi o plemenitim |