DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1922 str. 8 <-- 8 --> PDF |
500 Eksproprijacija velikih šumskih posjeda. ali je možda vodio uzorno šumsko gospodarstvo sa čisto uzgoj= noga stanovišta, što se svakako za šumska gospodarstva u vlas* nosti naših industrijskih poduzeća baš ne može uvijek ustvrditi!? Ako je jedan doprineo podignuću narodnoga blagostanja dizanjem industrije, u koliko je manja zasluga onoga drugoga, koji je uz velike žrtve odricanja podigao opću vrijednost svoga objekta na pravu kulturnu visinu — na najveću visinu mogućega šumskoga uzgoja!? Držim stoga, da je načelno glavno, da svi radimo, koliko koji može i znade, da se valjanim radom diže produkcija do najveće moguće visine, pa je takav rad bilo posredno bilo neposredno uvijek u korist svih nas, koji tu državu sačinjavamo. Ta država treba stoga da podupire svaki pošteni i čisti produktivni rad, da* jući mjesta i zaštite svakoj zdravoj inicijativi. To traži i od nas pojedinca i od svih t. j . države zahtjev za samoodržanjem našeg vlastitog državnog, narodnog gospodarenja, po tome i za učvrš= ćenjem našeg vlastitog državnoga individualiteta. Moramo biti sposobni da živimo u zdravoj konkurenciji s ostalim svijetom, — koji takodjer producira, i — konkurira. — Time u zvezi dotakao bi se još jednoga momenta, koji se iz sklopa ovih razmatranja pravo ne može da izluči, a to je pis tanje paše, odnosno i žir opaše. Dok u pitanju žiropaše zastupam gledište, da se ova iskoristi u punom opsegu svagda, kada se god nadade prilika, jer se time omogućuje razmerno najjeftinija prehrana odnosno tov svinja, a time i prištednja na kukuruzu (dakako uz pravednu naplatu), to sam u pitanju paše dubokoga uvjerenja, da se onako paša* renje, kako se kod nas provadja, mora smatrati kao najeksten* zivniji način gospodarenja. Držim upravo suvišnim upozoravati na one naše krajeve, koji su upravo bogati brojem i vrsnoćom svoga blaga — i bez pašnjaka, na krajeve koji obiluju mlijekom i mliječnim produktima svake vrste, — dok je opće poznata činjenica, da su naši krajevi sa mnogo pašnjačke površine baš u tom gospo« darskom pogledu daleko zaostali, osobito gledom na vrsnoću i na prosjek vrijednosti blaga, a da o mlijeku i njegovim produktima i ne govorimo. Pašarenje u velikim površinama jeste bez sumnje dokazom prosječnog kulturnoga nivoa dotičnoga kraja, pogotovo kada se znade, da su te iste površine, koje su u ustima mnogih i mnogih navodno najveća socijalno=ekonomska potreba našega naroda, tako trnjem i šikarom zarasle, da se gledajući iste ne može pobuditi osjećaj uvjerenja, kako je to i zbilja najveća soci* jalno^ekonomska potreba našega seljaka. Da su ti pašnjac i životno pitanje našega zemljoradnika, onda bi ti pašnjaci drugačije izgledali! No ovakovi, kakovi su, baš su i najrječitijim dokazom su= višnosti, i najozbiljnijim mementom onim mnogobrojnim spa= siteljima našega naroda, kojima nema nikada dosta pašnjaka nego traže u tu svrhu još i šumu! |