DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1922 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br. 9. Šumarski list. God. 46. Prof. dr. Aleksandar Ugrenović, Zagreb. Agrarna reforma i šuma. U svoje vrijeme potaknuto je pitanje, da profesorski zbor gospodarsko*šumarskog fakulteta na sveučilištu Srba, Hrvata . Slovenaca u Zagrebu iznese svoje mišljenje o pitanju agrarne re* torme. Povodom toga preložio sam nacrt predstavke u tom pred* metu. I. Potreba, da se digne i glas zastupnika nauke u ovom važnom pitanju, rodila se iz duboke svijesti rečenih na* stavnika, da su pitanja agrarne i šumarske politike uopće a pi* tanja agrarne reforme napose od odsudne važnosti po čitavu našu poljoprivredu i šumsko gospodar* stvo te narodno blagostanje uopće. Kad se dakle radi o izrađivanju osnovice, na kojoj po* čiva sva naša privreda te sva naša ekonomska budućnost ne samo da je opravdana već je i potrebna saradnja svih onih faktora , koji su zvani da promiču naše privredne interese, a medju te faktore valja neosporno ubrojiti i zastupnike nauke. Potreba ove saradnje ukazuje se to većom, ako se uoči do* sadanji način postanka i izgrađivanja agrarne reforme , koji se u velikim istorijskim časovima vršio zapravo bez ikakove stručne konzultativne saradnje. Privredni savjet priveden je doduše životu no njegov se rad još nije toliko raz* mahao, da bi mogao da se detaljno pozabavi pitanjem agrarne reforme. Pa i osjećaj odgovornosti naprama potom* s t v u, koje je možda više interesovano na uspjehu agrarne re* forme nego sadašnjica, goni nas na to, da zauzmemo gledište u ovom pitanju te da tako skinemo sa sebe odgovornost za even* tualne prigovore sa strane budućih naših pokoljenja. Danas je to lakše ulaziti u stručnu raspravu ovih pitanja, jer se i načelno gledište nadležnih faktora jas* nije iskristalizovalo — dapače ponešto u b 1 a * žil o — očito pod uplivom odlučnih nacionalno*ekonomskihstručnih momenata, koji su tečajem izgrađivanja agrarne re* forme dozrijevali te izbili na površinu. U tom nas utvrđuje činjenica, da je tečajem razvitka agrarne reforme, koja je u prvi čas pala u resor ministarstva za socijalnu skrb, ipak pošlo za rukom, da se gospodarskim i šumarskim stručnjacima odnosno ministarstvu za poljoprivredu te ministarstvu šuma i rudnika osigura odlučna riječ u tom pitanju. Danas se svakako vide već i praktičniposljecipro* vođenja agrarne reforme, pa oni mogu da posluže |
ŠUMARSKI LIST 9/1922 str. 4 <-- 4 --> PDF |
558 Agrarna reforma i šuma. kao mjerilo u prosuđivanju ispravnih agrarno*političkih te šu* marsko*političkih mjera i puteva, kojima je dosada udarala agrarna referma. Danas su pogledi na agrarnu reformu, koje je zapravo pro* dukac istorijsko*revolucionarnih vremena mirniji, hladniji i stvarniji, te se dade potpuno opravdati, ako se gledište zastup* nika nauke iznosi tek nakon što se stišao val, koji je ustalasao našu poljoprivredu. Konačna potreba iznošenja gledišta zastupnika nauke imade i svoj posve realni povod u tome, što se baš ovaj čas radi o nacrtu odnosnoga zakona, pa je dakle potrebno pra* vovremeno iznošenje ovih misli. II. Prije nego uđemo u kritičku analizu i ocjenu onih agrar* nepolitičkih i šumarsko*političkih mjera, koje su se skupile pod imenom agrarne reforme, a odnose se na pitanje šuma, potrebno je da bacimo kratak pogled na istoriju njenog po* stanka odnosno na motive, koji su je pokretali. Agrarna je reforma u nas izraziti produkat revolucionarnog vremena, te su je kao takovu pokretali brojni motivi , koji u tako velikim historijskim časovima svagda zajednički djeluju. U te motive valja ubrojiti ove: 1. Nacionalno politički motiv bio je veoma od* lučan. Propast austrougarske monarkije, koja je na svim lini* jama bila ljuta protivnica svih naših nacionalnih težnja i probi* taka, morala je logično povući za sobom borbu protiv onih feu* dalaca, koji su bili najjači potpornjevi bivše monarkije. 2. Ekonomski motivi očitovali su se u faktičnom lo* kalnom nedostatku u ogrijevu, građi, paši i žirovinj zemljorad* nika i stočara, kao pripadnika onih šumskih općina, što vuku svoju lozu iz razrešenja feudalnih odnosa i istorijskog akta seg* regacije. Svoju konkretnu formu dobivali su ti motivi brojnim zahtjevima za revizijom segregacije odnosno traženjem državne potpore za pasivne šumske općine. 3. Socijalni motivi rađali su se odatle, što niti bivša monarkija a niti feudalci nisu imali dovoljno razumijevanja za socijalne potrebe narodnih masa. Šume državne bile su u pra* vilu, a one šumskih feudalaca vrlo često- bile su tretirane kao država u državi, koja nije imala nikakovog razumijevanja niti osjećaja za narodne potrebe. Posve je razumljivo, da se odatle rodio trajni borbeni stav naroda prema državi odnosno prema feudalcu. Socijalnim motivom valja smatrati i pitanje naših narodnih dobrovoljaca, kojima su još na frontu učinjena izvjesna obe* ćanja gredom na pitanje drvarije i paše, pa je to obećanje tre* balo i izvršiti. Potreba, da se iskupi zadana riječ, pojačala se još i tim, što je mnogi od tih dobrovoljaca vrativši se u ota* džbinu našao razoren ili osiromašen svoj dem, pa je tome zlu trebalo brzo odmoći. Konačno među socijalne motive valja ubrojiti i jaki val ko* munizma odnosno boljševizma, koji se u času našeg oslobođenja |
ŠUMARSKI LIST 9/1922 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Agrarna reforma i šuma. počeo da valja s istoka, noseći u sebi klicu razorne ideje o do« kidanju privatnog vlasništva te nakrećući i šumu na svoje vode. 4. Karakteristično je za genezu agrarne reforme, da opć i nacionalnome k onom. ski i šumarsko politički motiv i nisu gotovo nigdje došli do- izražaja. A na njima bi zapravo trebali da počivaju najjači argumenti za agrarnu re= formu. Baš ovaj momenat nuka nas i potiče, da, iznoseći svoje gledište o agrarnoj reformi, naročito kritički osvijetlimo one na= cionalnosekonomske i šumarsko političke momente, koji govore za nju odnosno protiv nje. III. Najvažnije zakonsko i pravno uporište, na kojem danas stoji pitanje agrarne reforme, jeste 61. 41. ustava, koji kaže: »Privatni veliki šumski kompleksi eksproprišu se po zakonu i prelaze u svojinu države ili samoupravnih tijela. Zakon će od* rediti, ukoliko veliki šumski kompleksi mogu biti svojina drugih javnopravnih tijela, koja već postoje ili će se obrazovati.« Dakle već sam ustav daje rješavanju ovoga pitanja izvjesnu direktivu, predviđajući mogućnost obrazovanja »drugih javno; pravnih tijela«. Drugim riječima već sam ustav u isti čas dok dokida privatni veliki šumski posjed, otvara vrata mogućnosti formisanja novih tijela odnosno transformaciji današnjih velikih šumskih posjeda privatnika u šumski posjed »drugih javno prav* nih tijela«. Time je dakle već sam ustav preneo težište ovoga pitanja s tačke »da li državne, općinske i privatne šume« na tačku gle* dišta »da li samo državne ili državne i nedržavne šume«. Prema tome odnosna ustanova 61. 41. ustave nije zapravo imperativ već fakultativ. Naše je uvjerenje da su zakonodavca kod stvaranja ovih ustanova vodila tri važna razloga: 1. Mogućnost u dovolj en j a narodnim potrebama. 2. Načelno neodstupanje od principa prava privatne svojine. 3. Potreba očuvanja interesa šumske industrije. Sam ustav ne sadržava doduše nikakvog obrazloženja ove ustanove, no moramo pretpostaviti, da je svakoj agrarno=poli* tičkoj mjeri, tako i ovoj, konačni cilj dizanje intenziteta cjelo* kupne naše produkcije. Ovaj ćemo cilj i mi držati na umu diljem čitavog našeg izlaganja. IV. Dok smo malo prije prikazali one motive, koji su bili odlučni kod postanja i pokretanja agrarne reforme u istorijsko* revolucionarno vrijeme, pokušati ćemo sada da te motiv e podvrgnemo ocjeni, da uzmognemo iz toga konačno stvoriti zaključak, ukoliko se njima dade opravdati put, kojim je agrarna reforma udarila. 1. Nacionalnospolitički motiv ne može da ulazi uopće u raspravu na ovom mjestu, jer on nije stručne naravi pa mi kao stručnjaci niti možemo da se o njemu izražavamo niti je naše mišljenje u tome smjeru odlučno. Odlučno je samo u tom samo gledište narodnog predstavništva i državne vlasti. i* |
ŠUMARSKI LIST 9/1922 str. 6 <-- 6 --> PDF |
560 Agrariia reforma i šuma. Uostalom nas ovdje interesuje na prvome mjestu pitanje ob= jekta, o kojemu se radi — dakle šuma s ekonomske, socijalne, nacionalno-ekonomske, šumarsko=političke i finansijske strane, a tek na drugom mjestu pitanje sopstvenika utoliko, ukoliko je ono u vezi s nacijonalno^ekonomskom vrijednosti objekta. 2. Ekonomskim motivima valja priznati, da su oni djelomično i lokalno zaista postojali. Oni su se očitovali kao kućna i gospodarska potreba pripadnika šumskih općina. Uzroci tih potreba također su postojali. Bio je to: Manjak na segregi* ranim površinama, zatim činjenica, da su po kvalitetu i aronda= eiji najlošije površine dodjeljivane šumskim općinama, da ras« pored ekonomskog zemljišta, ljudskih naselja i šuma nije bio uvijek u skladu sa narodnim potrebama, konačno da se ovo zlo povećalo lošim gospodarenjem samih općina od vremena segre= gacije ovamo. Dok ovako priznajemo egzistenciju dvih lokalnih i djelomičnih potreba, te uvidjamo, da je prijeko nužno, da se te potrebe pokriju i osiguraju, dotle na drugoj strani valja nas glasiti, da ove potrebe treba redukovati na pravu mjeru, te ih dovesti u sklad s ciljevima napredne agrarne i šumarske p o litike. Tri su kategorije narodnih potreba, koje su od osobite važnosti: ogrijev, građa i paša Potrošak o g r i j e v a danas je gotovo četiri puta veći, nego je to potrebno, a to s razloga, jer su u nas uobičajena otvorena ognjišta, koja izrabljuju jedva 50% ogrijevne snage drveta, dok se daljnih 25% gubi uslijed toga, što se gotovo isključivo troši sirovo drvo. U građevn e svrhe troši se danas na selu daleko vis? drvnog materijala" nego što je to od potrebe za gradnju kuća i gospodarskih zgrada te za podizanje ograda. I taj bi se nedosta* tak mogao razumno redukovati, kad bi se drvo kao građevni ma= terijal nadomjestilo ciglom, kamenom, betonom, žicom i t. d., čim bi se polučila nesamo velika prištednja na đrvetu već i ve^ like građevne prednosti. P a š u u onoj formi, kako se ona danas vrši kod nas, te gotovo uvijek na štetu šume i šumskog gospodarstva a i poljo privrede, ne ćemo danas više naći u nijednoj kulturnoj državi. Progres naše poljoprivrede odlučno traži, da se pašnačko gospo* darenje sustavno preudesi, da se zavede uzgoj krmnog bilja i stajsko timarenje stoke, te da se take racijonalno izrabi onaj gnoj, koji se danas neracijonalnim pašarenjem rasipava širom šume. Tijesno s tim vezano je i pitanje melioracije naših ogroms nih pašnjačkih površina, koje danas leže zapravo kao neproduktivno i mrtvo tlo, uslijed česa štetuje poljoprivreda i šumsko gospodarstvo. Dakle prije svega redukovanje rečenih narodnih potreba na pravu i potrebnu mjeru putem valjanih mjera agrarne i šumar= ske politike, općeg prosvjećivanja i kulturnog podizanja, te va= ljane i uspješne administracije te nadzora sa strane upravnih oblasti uz intenzivnu suradnju stručnjaka a tek onda pokrivanje |
ŠUMARSKI LIST 9/1922 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Agrarna reforma i šuma. 561 eventualnih nedostataka ekspropriacijom velikog šumskog po« sjeda. 4. Socijalna nužda kao motiv. Raspored šuma i potrošišta drveta nije svagdje jednak. U nas imade područja, u kojima je produkcija drveta jednaka trošnji, ima nadalje po* dručja s izrazitim manjkom te takovih sa izrazitim suviškom drveta. U slučajevima jednakosti produkcije i trošnje moći će lako nadzorna vlast riješiti tu socijalnu brigu oko pokrivanja potrebe. Naprotiv je za područje manjka i suviška drveta po« trebna nivelacija odnosno raspodjela drveta, a to može da se vrši samo razumnom saobraćajnom politikom. Važnost ovoga momenta iskače još većma, ako uvažimo, da se u nas područja s manjkom drveta prilično poklapaju s područjima suviška žitarica i obrnuto, te da će se prema tome jednim potezom sa* obraćajne politike moći u isti čas da riješe dva važna pitanja: reparticija žitarica i drveta, dakle osnovnih uslova za život uopće. Prema tome se i pitanje socijalne nužde gledom na opskrbu drvctom može daleko ispravnije riješiti razumnom saobraćaj; nom politikom i administracijom nego eksproprijacijom. 5. Nacionalno ekonomski, šumarsko «poli* tički i finansijski motivi. a) Nacionalno«ekonomska važnost šume kao gospodarskoga objekta ne izvire toliko iz prirode ili kategorije njegove vlasnosti već iz njega samoga iz njegovih osebina, ko« risti i prihoda, što ih ona odbacuje s posredstvom administracije i ekonomisanja. Dakle bitnost nacijonalno«ekonomske važnosti nekoga objekta, kojim se ekonomiše, u tom je- da taj objekat uistinu odbacuje maksimum koristi po općenitost (prihodi, mo« gućnost zarade i podmirenja potreba, klimatička, higijenska važnost šuma), tek je na drugom mjestu pitanje forme posjeda odnosno kategorije sopstvenosti. Ili drugim riječima: bitnost je, kako se gospodari i upravlja nekom šumom — gledom na opće« nitost — a u drugom je redu pitanje, da li je ta šuma državna, općinska ili privatna. b) Nijedna grana privrede ne stoji pod tako intenziv « nim oblasnim nadzorom kao šumsko gospodarstvo. Nig« dje ne zahvata državna vlast u sferu privatnika tako duboko kao kod šumskog gospodarstva. I to se zahvatanje i ograničiva« nje dade još pooštriti i proširiti. Dakle je državi dana potpuna mogućnost, da već snagom svoje nadzorne vlasti skrene šumsko gospodarenje privatnika u kolosjek najširih narodnih interesa a da pristupi k eksproprijaciji onda. kad putem nadzora te even« tualnog podržavljenja uprave ne bi došla k cilju. c) Pa sve kad bi se dopustilo, da je odlučan momenat vlas« nosti, te kad se uporedi šumsko gospodarskog privatnika s onim države i općine- nesumnjivo je, da je pored današnjeg stanja državno administrativnog aparata da prihod šume pri« vatnog šumskog gospodarstva (vidi Lenarčič: Misli o agrarnoj reformi u Sloveniji) veći. Razlozi toj velikoj prednosti privatnog |
ŠUMARSKI LIST 9/1922 str. 8 <-- 8 --> PDF |
562 Agrarna reforma i šuma. šumskog gospodarstva nad državnim posve su jasni. Ono je prosto od sap on a birokratizma, slobodno u inicijativi- odluci i finansiranju te tako pokretno, da može dovoljnom brzinom sli* jediti kretanja na drvnom trgu, kod česa često i minuta odlu* čuje po konačni uspjeh gospodarenja više, nego čitavi deceniji turnusa. Naprotiv toga stoji teška pokretnost državnog admini* strativnog aparata, dugi kancelarijski put, uski djelokrug čirov* nika, te ukočenost budžetiranja. d) Ovaj je momenat to važniji, što je neosporno, da je per* spektiva budućnosti industrijalizacija šumskog g o « spodarstva . Kako se u posljednjoj četvrti prošlog stoljeća počela u nas naglo dizati trgovina drvetom te industrija, počeo se s tim uporedo sve jače razvijati rad u vlastitoj režiji, kojemu je konačni cilj industrijalizacija šumsko gospodarske proizvod* nje. Kako je industrija jedan od osnovnih uslova za uspješni razvitak neke države, kako je naša država gledom na postotak svoje šumovitosti i kvalitete svoga drveta eksportna zemlja prvog reda, kako je vanredno veliki zadatak, koji pripada drvo kao izvozni artikal. kod jačanja naše financijske snage i dizanja vrijednosti novca, važno je, da se u budućnosti omogući trajno poslovanje industrijskih preduzeća. Ovaj je momenat za nas od to veće važnosti, što u nas već postoje šumska gospodarstva, koja su se posvema industrijalizovala a imadu uređeno prvo* klasno šumsko gospodarstvo (n. pr. »Krndija d. d. Našice«)- Važnost ovoga momenta vrlo je ispravno shvatilo i samo ministarstvo šuma i ruda, kad je u svom naređenju br. 3201 februar 1922. skrenulo pažnju na iznimni položaj onih šumskih velikih posjeda, koji imadu svoja industrijska postrojenja ili koja su snabdjevala druga industrijska poduzeća. I naš sadanji zakon od 26. marta 1894. (o upravi i upravi gospodarenja šu* mama, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom) u § 14. daje iznimni položaj šumama, koje su u posjedu industrije^ odnosno nije ih supsumovalo pod pojam privatnih šuma. Uostalom ova* kove transformacije privatnoga posjeda predviđa i član 41. ustava. e) Čim bude država u položaju, da organizuje i rukovodi administrativni aparat jednako vrijedno kao privatnik, biti će eksproprijacija opravdana. No do toga cilja daleki su i teški pu* tevi. Ne valja prilaziti tome cilju putem ekonomske revolucije, već putem razumne evolucije. f) Eksproprijacija se dade bezuslovno opravdati za one šume, koje stoje na apsolutno šumskom tlu ili nose ka* rakter šuma zaštitnih i šuma zabrana ili su one važne po obranu zemlje, onda kad državna vlast ne može niti putem intenzivnog državnog nadzora- niti podržavljenjem uprave a niti slobodnim kupom da dođe do cilja. To se naše gledište posvema poklapa s ustanovom 51. 41. ustava alineja druga. g) Posvemašnje dokidanje privatne svojine očito nije bilo na umu niti samome ustavu, jer bi to značilo po* četak socijalizacije, ova se može smatrati opravdanom tek onda, |
ŠUMARSKI LIST 9/1922 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Agrarna reforma i šuma. ako se počne s provedbom jednakih mjera i kod ostalih forma kapitala. Jer takovom se jednostranošću nanosi nepravda onima, koji su slučajno svoj imetak uložili u šume, dok je onaj, koji ga je transformisao n. pr. u vrednosne papire ostao pošteđen. h) I sam ustav u 51. 43. predviđa naknadu za e k s p r o * prisana zemljišta. Kad bi došlo do momentanog podržava ljenja svih privatnih šuma, nastali bi po državu tako veliki izdaci, da bi se tim teretom mogle teško oštetiti naše finansije i prama vani i prama unutra. Ovamo bi morali da udju nesamo izdaci za odštetu već i novi izdaci za investicije (prometala), go* spodarske radove (kulture), režijsko poslovanje, upravu miro* vine, otpravnine i t. d.- dok bi na drugoj strani iz budžeta ispali porezi i jedan velik dio prihoda od šuma, koji će se nesumnjivo obaliti uslijed manje intenzivnog i rentabilnog načina gospoda* renja. i) Ako nam je želja da agrarno političkim mjerama dignemo intenzitet našeg šumarskog gospodarstva, onda je vi prvom redu od potrebe, da povećamo prihod naših šuma uopće. Tu je na prvom mjestu ogromna površina krša, koji se protegnuo od Slovenije do Crne Gore, te koji je po svojoj prirodi apso* lutno šumsko tlo i danas još posve neproduktivno. Uslovi našeg normalnog razvoja u budućnosti traže njegovo pošumljenje. Naša će poljoprivreda vremenom apsorbirati sye više relativno šumskoga tla, te se uspinjati smjerom vječnog napredovanja kulture iz nizine prema humlju, potiskujući tako domenu šume sve više na apsolutno šumsko tlo. Na pošumljenje krša sili nas ne samo potreba podizanja njegovog produktiviteta već i nje* gova klimatična važnost. Kad dakle znamo, da pred nama stoji ovako važni nacijo* nalnosekonomski zadatak, kao što je krš, koji već sam po sebi traži ogromne materijalne žrtve, onda je nemoguće zamisliti´ da povrh toga u isto vrijeme prinesemo još i daljne velike finan* sijske žrtve, što bi nam ih nametnula eksproprijacija čitavog pri* vatnog šumskog posjeda. j) Pomisao na eksproprijaciju privatnog šumskog posjeda uz ostavljanje nekoga minimuma odnosno mak« s i m u m a uključuje u sebi daljnje mrvljenje i rasparčavanje šumskog posjeda uopće, koje s gledišta šumarske politike znači bezuslovno korak natrag. Kod dosadanjih pokušaja, da se utvrdi granica toga minimuma, počinjene su griješke, koje su mogle nastati samo na taj način, da su s jedne strane prosto ostale predviđene osnovne značajke šume, dok je s druge strane šum* sko gospodarstvo mjereno jednakim mjerilom kao poljoprivreda. Kod prosuđivanja pitanja minimuma odnosno maksimuma, valja uvažiti, da je šuma po svojoj prirodi objekat, koji operiše s du* g im vegetativnim periodom, traži velike površine i velike kapi* tale u obliku drvne mase. Prihod kod poljoprivrede ulazi s či* tave površine* dok kod šumskog gospodarstva samo sa jednog dijela t. j . iz onoga, što ga čini kvocijent površine i turnusa. |
ŠUMARSKI LIST 9/1922 str. 10 <-- 10 --> PDF |
564 Agrarna reforma i šuma. Razlike u veličini minima odnosno maksima naprama poljo* privrednom zemljištu biti će to veće, ako se uvaži, da je poljo= privreda po svome prostornom razmještaju okupirala tlo boljeg boniteta (plodne nizine), te bliže saobraćajnim sredstvima (ceste, željeznice), dok je šuma po svojoj prirodi, te razvitkom kulture potisnuta na najlošije bonitete tla, te na površine, koje su ...^ udaljenije od prometala i saobraćajnih površina te često veoma niskog rentabiliteta. Konačno niti ostale države, kojima su pronujale revolucije, kao što je to n. pr. Francuska i Češka nisu posvema dokinule privatnih posjeda putem eksproprijacije. U Češkoj na anketi državnoj 15. I. 1921. u Pragu došlo je do izražaja mišljenje, koje je protivno posvemašnjem dokidanju privatnog posjeda- te koje je tražilo najveći oprez i evolucioni put, kod rješavanja ovoga velikog i važnog pitanja. Državni proračun za Francusku1 osigurava jedan milijun franaka za kup (acquisition) — dakle ne rekviziciju — šuma na apsolutno šumskom tlu. V. Reasumirajući dakle naše gledište u pitanju agrarne reforme gledom na šume i šumsko gospodarstvo, slo= bodni srno iznijeti ove naše misli i primjedbe. 1. Iznoseći ovo- naše gledište puštamo posvema po strani nacionalnu politiku i državno pravnu stranu ovoga pitanja u uvjerenju, da pri tom ne mogu da odlučuju stručni momenti, već isključivo interes države i nacije. 2. Držimo da se ustanova čl. 41. al. 1. ustava, koji govorio eksproprijaciji velikih privatnih šuma i kompleksa nema shvatiti kao imperativ, već kao fakultativ. To će reći ta se ustanova ima bezuslovno provesti ondje, gdje to traži interes naroda. Među te interese ubrajamo potrebe, koje smo razložili pod tačkom IV./2. Da se doista radi o fakultativu, utvrđuje nas drugi dio iste alineje ustava, koji predviđa mogućnost, da rečene privatne šume mogu biti svojina drugih javnopravnih tijela- koja već postoje ili će se obrazovati. Ukoliko se radi o pokriću manjka na produkcijonoj površini šum. općina, ima se eksproprijacija provesti u njihovu korist. U svim drugim slučajevima u korist države. 3. Bezuslovno je opravdana eksproprijacija za šume na apso* lutno šumskom tlu za šume zaštitne, šume zabrane te u interesu obrane zemlje u slučajevima izloženim u tačci IV./5, no nikako ne u korist samoupravnih tijela već države, jer ta tijela ne mogu nikako da dadu dovoljno jamstva, da će se polučiti svrha, za kom ide šumarska politika. 4. Šume, koje su vlasnost ili posjed industrij = sk i h pred u zec a ili služe za njihovo trajno alimentovanje moraju biti pošteđene od eksproprijacije, jer to traži interes naše drvne industrije i našeg eksporta. To je naše gledište pot= puno saglasno sa zakonom od 26. III. 1894. i gledištem ministar= stva šuma iznošenom u naređenju br. 3201 od 1922. ´ »Revue des eau>: et forets«. 1922, str. 133. |
ŠUMARSKI LIST 9/1922 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Gozdarstvo na Kranjskem. 565 5. Eksproprijacija se ima vršiti isključivo razumni m evolucionim putem, držeći svagda u vidu konačni njen cilj t. j . jačanja naše produkcije i podizanje općeg blagostanja. (Vidi tačku IV./5 f). 6. Za sve šume bez razlike kategorije vlasnosti valja propis sati prihodnu potrajnost u uživanju šuma te u tom cilju udesiti i cjelokupni državni nadzor. 7. Vodeći računa o socijalnim potrebama, valja vlasnika šume obvezati na podmirivanje opravdanih i faktičnih potreba na ogrijevu, građi i paši svih državljana, ukoliko nisu pripadnici šumskih općina, putem slobodnog kupa. Za provedbu ove mjere ima skrbiti nadležna šumarska policijska vlast. 8. Eksproprijacija ima se vršiti svagda držeći pred očima razumnu arondaciju i komasaciju jednako šumskog kao i poljoprivrednog zemljišta te kloneći za svakog rasparčavanja- cijepanja i dijeljenja velikih šumskih kompleksa, bez kojih nema valjanog šumskog gospodarenja. 9. Postupa k kod eksproprijacije treba dati u ruke redo= vitim sudovima. Inž. V. Putick — Ljubljana: Gozdarstvo na Kranjskem. Pod naslovom »Das Waldwesen in Krain« je izšla pred 20. leti v zalogi Gozdarskega društva za Kranjsko in Primorsko bro= sura kot poseben odtisek cele vrste člankov priobčenih v časo* pišu »Argo«, VIII. in IX. letnik, iz peresa muzejskega kustosa, profesorja A. Mullner=ja v Ljubljani 1902. Označena brošura ima za zgodovinski razvoj posestva in lastništva kranjskih goz= dov stalno vrednost, ker je skrbno posneta po arhivaliških virih in je pregledno sestavljena. Tozadevno je »Slovenski Narod« v Ljubljani dne 25. sep* tembra 1902, št. 220, ter dalje v svojih št. 221 do 228, na podlagi bogate vsebine te brošure objavil v uvodnih člankih kulturno^ zgodovinsko krajinsko sliko, ki jo radi gozdnoznanstvenega značaja priobčujemo v »Šumarskem listu«. V ta namen začnimo z ono znamenito staro dobo, o kateri vemo in znamo, da so tačasni gozdovi v primeri s sedanjimi pokrivali mnogo večji del naše ljubljene domovine. — Bili so to neizmerni, gosti pragozdovi, polni plemenite in roparske divja= čine, ki so se raztezali splošno na dolgo in široko čez gorovja in deloma tudi še po dolinah, kjer so si naši slovenski pradedi ustanovili svoje prve, primitivne naselbine. Napačno pa bi bilo misliti, da je bila Kranjska poprej popolnoma pokrita z gozdovi; |