DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1922 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Poslije skupštine u Beogradu.


Poslije skupštine u Beogradu.


Prvi zbor našega udruženja održan je u Beogradu početkom
mjeseca septembra ove godine s mnogo uspjeha. Tek sada, kada
smo posvršavali sve poslove oko konferisanja, debatovanja, kons
stituisanja itd., možemo da svrnemo okom na sam zbor te da
povučemo konačnu bilansu njegove vrijednosti i uspjeha.


Bilo je to po prvi put, da su se šumari — nakon što su stvo=
rili jaku i jedinstvenu organizaciju — našli u prestonici na okupu
u tako velikom broju. Bila je to prva prilika, da srno kao nosioci
misli narodnog šumarstva te sa nepokolebivom vjerom u buduć*
nost i snagu našeg šumarskog gospodarstva mogli da donesemo
»pozdrave naših gajeva i dubrava« »sijedom i gordom Beogradu«.
Pohitali smo — vršeći pored staleške dužnosti i nacionalnu — da
se poklonimo i sjeni junaka, što padoše u borbi za naše ujedi*
njenje i oslobođenje. Pohitasmo s jednakom ljubavlju i sviješću
kao i onda, kad smo pristupali oltaru naše zavetne misli na
Banjici 1903 te u »Slovenskom Jugu« 1906. A da utisci tih isto*
rijskih časova budu što jači i dublji, te sa željom da ih predamo
u amanet potomstvu, povedosmo sa sobom i majke djece naše.


Možemo mirno a i s pravom da reknemo, da je sama skup=
ština, kojoj novine dadoše ime »kongres«, bila uistinu jaka i još
neviđena manifestacija šumarstva kao privredne grane, šumar=
stva kao staleške organizacije te konačno šumarstva kao - no«
sioca misli narodnoga jedinstva.


Da je važnost našega šumarstva s prh redne strane shvaćena
potpunoma, najbolje se razbire iz činjenice, da je najprvi i najs
važniji rad zbora bio onaj, koji se kretao oko privrednih pitanja
te onih administrativnih, koja su s prvima u vezi. Tek na posled*
njem su mjestu bila staleška pitanja. Već sam taj način raspo=
redaja raspravnoga materijala najrječitije govori tome u prilog.


Mi smo dakle iznijeli nesumnjiva dokaza o tome, da nam je
v prvome redu do toga, da rad udruženja stavimo u službu drs
žave, a tek u posljednjem redu, da se skrbimo za staleške inte=
rese. Mislim, da više idealizma i više svijesti, dužnosti a i ljubavi
prema otadžbini nismo mogli da pokažemo.


Na ovu razliku u shvatanju zadataka udruženja uprli su
prstom beogradski novinarski izvjestitelji, koji su nam u razgo=
voru kazivali, da kod ostalih udruženja, koja su zborovala u Beo=
gradu, nije svagda zadržan isti reci u raspravljanju aktualnih
pitanja.


No najveće priznanje udruženju u ovome smjeru značila je
želja gospodina ministra Živojina Rafajlovića, koju je on lično
iznio pred plenum, zatraživši od skupštine mnijenje u pitanju
bosanskog preduzeća DobrljinsDrvar. To je bio momenat, kos
jega ćemo u potpunoj njegovoj vrijednosti moći da shvatimo