DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1922 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Poslije skupštine u Beogradu. Poslije skupštine u Beogradu. Prvi zbor našega udruženja održan je u Beogradu početkom mjeseca septembra ove godine s mnogo uspjeha. Tek sada, kada smo posvršavali sve poslove oko konferisanja, debatovanja, kons stituisanja itd., možemo da svrnemo okom na sam zbor te da povučemo konačnu bilansu njegove vrijednosti i uspjeha. Bilo je to po prvi put, da su se šumari — nakon što su stvo= rili jaku i jedinstvenu organizaciju — našli u prestonici na okupu u tako velikom broju. Bila je to prva prilika, da srno kao nosioci misli narodnog šumarstva te sa nepokolebivom vjerom u buduć* nost i snagu našeg šumarskog gospodarstva mogli da donesemo »pozdrave naših gajeva i dubrava« »sijedom i gordom Beogradu«. Pohitali smo — vršeći pored staleške dužnosti i nacionalnu — da se poklonimo i sjeni junaka, što padoše u borbi za naše ujedi* njenje i oslobođenje. Pohitasmo s jednakom ljubavlju i sviješću kao i onda, kad smo pristupali oltaru naše zavetne misli na Banjici 1903 te u »Slovenskom Jugu« 1906. A da utisci tih isto* rijskih časova budu što jači i dublji, te sa željom da ih predamo u amanet potomstvu, povedosmo sa sobom i majke djece naše. Možemo mirno a i s pravom da reknemo, da je sama skup= ština, kojoj novine dadoše ime »kongres«, bila uistinu jaka i još neviđena manifestacija šumarstva kao privredne grane, šumar= stva kao staleške organizacije te konačno šumarstva kao - no« sioca misli narodnoga jedinstva. Da je važnost našega šumarstva s prh redne strane shvaćena potpunoma, najbolje se razbire iz činjenice, da je najprvi i najs važniji rad zbora bio onaj, koji se kretao oko privrednih pitanja te onih administrativnih, koja su s prvima u vezi. Tek na posled* njem su mjestu bila staleška pitanja. Već sam taj način raspo= redaja raspravnoga materijala najrječitije govori tome u prilog. Mi smo dakle iznijeli nesumnjiva dokaza o tome, da nam je v prvome redu do toga, da rad udruženja stavimo u službu drs žave, a tek u posljednjem redu, da se skrbimo za staleške inte= rese. Mislim, da više idealizma i više svijesti, dužnosti a i ljubavi prema otadžbini nismo mogli da pokažemo. Na ovu razliku u shvatanju zadataka udruženja uprli su prstom beogradski novinarski izvjestitelji, koji su nam u razgo= voru kazivali, da kod ostalih udruženja, koja su zborovala u Beo= gradu, nije svagda zadržan isti reci u raspravljanju aktualnih pitanja. No najveće priznanje udruženju u ovome smjeru značila je želja gospodina ministra Živojina Rafajlovića, koju je on lično iznio pred plenum, zatraživši od skupštine mnijenje u pitanju bosanskog preduzeća DobrljinsDrvar. To je bio momenat, kos jega ćemo u potpunoj njegovoj vrijednosti moći da shvatimo |