DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1922 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Pravoužitničtvo krajiških imovnih općina. 677 Prema gornjim rješitbama imade svaki pravoužitnik kategorije si. e), čim steče bar kućište i vlastito kućanstvo, pravo na pripatke 1/4 selišta, jer manjih pripadaka ne poznaje zakon. Naprotiv, može pravoužitnik kategorije si. d) diobom ili kupoprodajom i u onom slučaju, kad posjeduje nešto manje od 17 (dotično 12) rali oranica 1li i livada često polučiti tek suvlastništvo prava na pripadke selišta, koje sus vlastništvo može iznositi kod manjeg posjeda neznatan dio pripadaka 1/, selišta. A to je očito velika pogodnost za pravoužitnike kategorije si. ej. Kako ta razlika prema nedavnom našem razlaganju1 ne postoj\ obavimo malu analizu tih dvaju riješenja. Prije svega moramo ispraviti očitu netočnost prvospomenute rješitbe. Iz sadržaja njezinog proizlazi, kao da je za steče n j e pravoužitništva potrebna realna kvalifikacija. Da to ne stoji dokazali smo već u spomenutom našem razlaganju. Za stečenje pravoužitništva krajiških imovnih općina uopće, dovoljna je osobna kvalifikacija, koja sastoji u porijetlu iz obitelji, koja je krajiške dužnosti i obaveze ispunjavala. Za izvršitbu tog prava zaista je potrebna za obje spo* menutc kategorije pravoužitnika ista realna kvalifikacija, koja sastoji u: posjedu kuće i gospodarstvenih zgrada, oranica i livada i domaćeg blaga. Pravoužitnici krajiških imovnih općina imadu pravo: 1. prema ustanovi točke d) § 6. naputka A., na drvo za građu... za novogradnje i uzdržavanje njihovih kuća i gospodarstvenih zgrada , nadalje na drvo za ogrijev za (domaću, točnije) kućn u (shâusliche) vlastitu potrebu; 2. u smislu ustanove § 10. istog naputka: »Moći će se utjerivati na pašu i žircnje... jedino za obrađivanje gospodarstva neophodno potrebita stoka.« Iz tih ustanova, koje vrijede za pravoužitnike i kategorije si. d) i one kas tegorijc si. e), jer nijedna od tih ustanova ne izključuje koju od tih kategorija, sijedi očito, da onaj od pravoužitnika, koji nema gospodarstvo, a ima kuću i vlastito kućanstvo, imade ipak pravo na drvo, bio on pravoužitnik kategorije si. d) ili si. e). Iz tih ustanova nadalje slijedi, da pravoužitnik, koji nema gospodarstvo, ne može imati ni pravo na pašu i žircnje, pa bio on i pravoužitnik kategorije si. e); jer nemajuć gospodarstvo, ne može ga ni obrađivati, pa ne može imati ni stoke, jedino za obrađivanje gospodarstva neophodno potrebite. Tim smo očevidno dokazali, da zaključci, do kojih dolaze obje gore spo* menutc rješitbe, nijesu u skladu sa zakonskim propisima i da stavljaju posve nepravedne zahtjeve. Te su rješitbe došle do tako pogrešnih zaključaka, oslonom na naredbu kr. zcm. vlade, odjela za unutarnje poslove od 19. VII. 1888. br. 23.530/.. 1887., koja sadržava očita protuslovlja i netočnosti, pa već stoga ne može služiti podlogom za tumačenje zakona. U prvom svom dijelu dolazi ta naredba do zaključka, da se za ovlaštenje, na uživanje šuma (kojih?) u bivšoj vojnoj krajini zahtijeva alternativn o dvostruka kvalifikacija, naime stvarna ili osobna.2 Stvarna utoliko, što se po točki 1. (u kojoj su navedene krajiške obitelji, koje su do 8. VI. 1871. u za* 2 Na str. 612 Goglia: Uredovna zbirka šumarskih propisa. |