DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 12     <-- 12 -->        PDF

794 Predlog zakona o neposrednim porezima i t. d.


fiksirani, to vidimo da se šumskom gospodarstvu prije pogo*
dovalo pred poljodjelstvom.


To mi danas ne tražimo, ali ne možemo odobriti, da se porez
na šumsko zemljište, odmjeruje po metodi, koja je kriva i ne
vodi računa o prilikama, o kojim zavisi vrijednost šume.


Da razliku u oporezovanju šumskog i poljodjelskog zemljišta
predočimo, navesti ćemo ovaj primjer. Neka je A posjednik
šume od 100 ha površine, koja je potrajno godišnje uređena sa
100 godišnjom ophodnjom, te neka je B posjednik poljodjelskog
zemljišta, također od 100 ha zemljišta od iste dobrote. Prihodna
vrijednost zemljišta u oba slučaja iznosi 1.400 Din, a godišnja
renta zemljišta, ako je p = 3%, iznosi 42 Din. Posjednik šume A
dobiva iz šume godišnje 17.500 Din po ha, od koje svote otpada
na zemljišnu rentu 4.200 Din (za 10 ha) a ostatak od 13.300 Din
na kamate drvne mase cijele šume.


Pošto poreska stopa iznosi 20% od katastarskog čistog pris
hoda, to bi posjednik šume A od svoga godišnjega prihoda 17.500


Din morao platiti: 17.500 -JQQ = 3.500 Din. Od te svote otpada na


zemljište 840 Din (za svih 100 ha) a 2.660 Din na drvnu masu
šume.


Posjednik poljodjelskog zemljišta B poručuje godišnji čisti
prihod ili zemljišnu rentu 4 200 Din, te bi imao od toga plaćati
20


poreza 4.200 10Q = 840 Din. Istu bi plaćao i posjednik šume A


onda ako se samo prihod zemljišta oporezuje unatoč tomu što
on godišnje iz šume više crpi za iznos od 17.500 — 4.200 = 13.300
13 300


Din i što je vrijednost drvne mase koja iznosi 00 3 = 443.333


Din bogatiji od posjednika poljodjelskog zemljišta.


Protivnici oporezovanja prijednosti drvne mase navađaju u
svoj prilog, da se u poljodjelstvu također ni živi inventar —
stoka — ne oporezuje, koja po njihovu mišljenju ima istu gospo*
darsku funkciju kao i drvna masa sastojina. To stanovište nije
ispravno, jer se stoka jednog poljoprivrednog dobra ne može
oporezovati, budući da se ona uzdržuje od prihoda toga dobra.
Ispravno bi bilo to stanovište tek onda, kad bi se od* sirova pris
hoda tog dobra odbili troškovi uzdržavanja stoke, odnosno da
njihov vlasnik računom ustanovi, koliku vrijednost predočuje
đubar i rad stoke uložen u obrađivanje poljodjelskog tla, te đa
se ta vrijednost stavi u ravnotežu sa troškovima uzdržavanja
dotične stoke. Jedino u onom slučaju morala bi se stoka opore*
zovati, ako je ona sama sebi svrhom gospodarenja, te se hrani
krmom, koja se na vlastitom posjedu ne proizvađa, nego se sa
strane kupnjom nabavlja.