DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 16 <-- 16 --> PDF |
798 O prinosu (šumski tangenti) vlasnika na državnih šuma i t. d. Ing. Antun Jovanovac (Zagreb): O prinosu (šumskoj tangenti) vlasnika nedržavnih šuma za šumsku upravu. Između mnogih drugih visećih pitanja u šumarstvu jeste pitanje o prinosu za šumsku upravu po vlasnicima šuma, čijim šumama država upravlja, jedno od najvažnijih, koje traži brzo, temeljito i pravedno riješenje. Ovo je pitanje postalo to aktuelnijim i ne bi se smjelo pustiti s vida, ako se ozbiljno misli pristupiti provedbi ustanova pred* zadnje stavke članka 5. Uredbe o izmenama i dopunama Uredbe o Ustrojstvu Ministarstva Šuma i Rudnika od 15. III. 1919. godine i o organizaciji šumarske struke u Kraljevini Srba, Hrvata i Slo* venaca, koje glase: »Sopstvenici nedržavnih šuma, čijim šumama država uprav= lja, plaćaće državi u ime upravnih troškova i penzija dotičnog osoblja prinos, koji će odrediti Ministar Šuma i Rudnika.« Naročito je ovo pitanje postalo od velikog zamašaja i traži pravedno riješenje, od kako je Naredbom Ministra Šuma i Rud= nika od 4. maja 1922., broj 13.054, o upravi i službovanju sa šu= mama krajiških imovnih općina, šumska uprava krajiških imov= nih općina podržavljena, i to zato, jer se i njome u članku 5. predviđa, da će i krajiške imovne općine plaćati državi prinos za upravne troškove. Samo pitanje prinosa za šumsku upravu nije novo. Ono je tu i tamo pokretano od kako stoji na snazi zakon od 26. ožujka 1894., kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom, tražeći pravedno mjerilo, po kojemu bi se taj prinos imao odmjeriti za šume različitog proizvodnog i financijalnog kapaciteta. Dosadanji prinosi, što ih za šumsku upravu u Hrvatskoj i Slavoniji doprinose pojedine, u šumsku upravu ukotarene zem* ljišne zajednice urbarske i mjesne općine, nisu osnovane na ka= kovom obrazloženom mjerilu, već su odmjerivane nejednako prema količini jutara općinskih šuma i drvljem obraslih pašnjaka, te ne stoje ni u kakovom razmjerju prema troškovima uprave te proizvodnjoj i financijalnoj snazi pojedinih općina. Riješenje tog pitanja nije niti tako jednostavno kako se ono ti prvi mah čini, jer nam sadanje, još neuređeno stanje šumskog gospodarstva općinskih šuma i iskorišćivanje šumom obraslih pašnjaka, zatim omalovažavanje vrijednosti svih šumskih pro= izvoda po pravoužitnicima kao što i uz rijetke iznimke i po samom strukovnom osoblju — ne pruža onih neophodno potreb= nih i uplivnih komponenata, na temelju kojih bi bila omogućena jedna pravedna i trajna rezultanta. |