DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 17 <-- 17 --> PDF |
O prinosu (šumski tangenti) vlasnika na državnih šuma i t. d. 799 Ne stojimo mi strukovnjaci u Hrvatskoj i Slavoniji kao i u cijeloj državi u tom pogledu osamljeni, jer ovo pitanje niti stru* kovnjaci nekojih drugih država nisu dosada riješili onako, kako bi to bilo poželjeno po važnosti same stvari, koja socijalnom ekonomskom evolucijom nakon svjetskog rata postaje sve važnijom. Sve do godine 1913. bilo je to pitanje u nekojim državama, gdje ima općinskih šuma pod državnom upravom, drukčije riješeno. Tako je na primjer u Wurtembergu taj prinos bio po državi ranije odmjeren sa 0-80 M, a kasnije je bio povišen na 1-60 M. po nektaru bez ikakovog ključa ili mjerila. U Elsas=Lotaringiji bio je on ranije odmjeren sa 4 do 5% od općinskog brutto prihoda, a kasnije se radilo na tom, da se on obračuna kombinacijom brutto prihoda i površine šuma po* jedine općine. U Badenu taj se prinos odmjerivao prema zemljarinskoj glavnici, a ova je svojedobno iznosila dvadeset pet=struku vri* jednost zemljarinskog poreza. U Hessenu je taj prinos iznosio 1*5 do 3 5 M., poprečno 2-5 M. po hektaru, a odmjerivan je prema broju hektara i imuć* tvenom stanju pojedinih ukotarenih općina. U BraunschweigsLuneburgu je prinos iznosio 1*5 do 4-5 M. po hektaru, a odmjerivao se prema površini i prihodnom razredu općinskog posjeda. Prihodnih razreda je bilo tri i to: I. sa 4-5, II. sa 3-0, a HI. sa 1-5 M. po hektaru. Ne će biti na odmet, ako se ovdje spomene i to, da su one općine, kod kojih su državni lugari čuvali njihove šume. plaćale 9/20 prinosa za šumsku upravu. U nekim pruskim pokrajinama kao na primjer u Hannoveru odmjeren je bio prinos prema bonitetu šume. Ti prinosi bili su vrlo maleni. Po jednom »Morgen« = 0-26 ha iznosio je 4 do 16 pfeniga, a propisivao se zakonom. U Ugarskoj bio je prinos odmjeren prema površini šuma, koje su bile razvrstane u pojedine prihodne razrede. Ovi prinosi bili su odmjeravani za svaku županiju napose prema visini troška za šumsku upravu u dotičnoj županiji i to tako, da se prinos razvrstao na pojedine općine u razmjer ju prema bonitetu njihovih šuma. Godine 1913. imala je pet boniteta. Ove bonitete ustanovljivale su se prema godišnjem prihodu po jutru, što ga pojedina općina iz svojih šuma može dobiti. Ra/vršćivanje u bonitete uslijedilo je na taj način, da se je godišnji šumski prihod jedne općine prispodobio sa prihodom pojedine bonitete, pa ako je on bio jednak ili približno jednak prihodu jedne od ustanovljenih boniteta, onda su se šume do* tične općine uvrstile u odgovarajuću bonitetu. Odmjereni prinos mijenjao se svakih pet godina, a na pod* lozi prinosa u prošlom turnusu i prema eventualnoj promjeni površine šumskog posjeda općina. |