DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 18     <-- 18 -->        PDF

-800 O prinosu (šumski tangenti) vlasnika na državnih šuma i t.. d.


Imajući u vidu, da u Hrvatskoj i Slavoniji država vodi


šumsku upravu nad 620.809 jutara šuma krajiških imovnih op*


ćina, 261.391 jutara šuma i 453.118 jutara drvljem obraslih i ne*


obraslih pašnjaka na apsolutnom šumskom tlu zemljišnih zajed*


nica urbarskih i mjesnih općina, dužnost nam je, da pitanju pri*


nosa za šumsku upravu dademo onu važnost, što ga ono u na*


prednoj stručnoj upravi i gospodarenju treba da zauzima bez


obzira na to, da li će se za nj naći pravo i općenito zadovolja*


vajuće riješenje.


Kod riješavanja tog pitanja ne smije se šutke preći preko


žalosne činjenice, da je od navedenih šuma zemljišnih zajednica


tek nekako uređeno oko 94.890 jutara, dok ostala površina od


166.501 nije nikako uređena, pa se zato i ne zna, kakova je nje*
zina proizvodna snaga gledom na šumske užitke.
Isto tako nepoznata je i proizvodna snaga šumom obraslih
i neobraslih pašnjaka zemljišnih zajednica. Niti kod krajiških
imovnih općina nije mnogo bolje. Kod njih su doduše šume
uređene prema nekim zastarjelim nazovi »gospodarstvenim osno*
vama«, nu iz njih teško da bi i najvrsniji taksator mogao doći do
kakovog rezultata o njihovoj proizvodnoj snazi i rentabilnosti.
U ovom članku nije mjesto da iznosimo razloge tomu.


Unatoč svega toga valja priznati utješljivu činjenicu, da se
u svim navedenim šumama, drvljem obraslim i neobraslim paš*
njacima crpe užici svih mogućih vrsti, koji imaju kolosalnu nov*
čanu vrijednost.


Poznato je, da se iz šuma i drvljem obraslih pašnjaka mogu
crpsti glavni, međutimni i razni nuzgredni užitci, no malo tko je
išao za tim. da nam prikaže, koliku zapravo novčanu vrijednost
predstavljaju ti užici. Moglo bi se reći, da zato nema prilike, jer
sam šumoposjednik t. j . ovlaštenici i pravoužitnici sami crpe te
užitke a da za njih — osim rijetkih iznimaka — ne plaćaju bilo
kakovu pristojbu. Oni pako, koji kakovu pristojbu i plaćaju, ne
plaćaju istu prema prometnoj vrijednosti crpljenog užitka, već
toliko, da se ne kaže, da je badava.


Pođimo malo da razmotrimo, što sve crpe ovlaštenici i pra*
voužitnici iz zajedničkih im šuma i pašnjaka.


Tu je u prvom redu kod većine krajiških imovnih općina i
zemljišnih zajednica ogrijevno i građevno drvo, došlo ono do
užitka kao glavni ili međutimni prihod.


Ako te količine ogrijevnih i građevnih drva iz zajedničkih
šuma kod nekih manjih općina i ne pokrivaju svu potrebu pra*
voužitnika na ogrijevu i građi, to one ipak znatno doprinašaju
tomu, da pravoužitnici (ovlaštenici) za te neophodno potrebne
životne potrepštine nemaju velikih izdataka. Ovaki se izdaci
dadu svesti na minimum naročito kod onih pravoužitnika, koji
od doznačenih im stabala znadu i hoće da upotrijebe i ono sitno
granje, što mnogi rasipnik ostavlja u šumi na uštrb razvitku
šume i na svoju štetu.


U drugom su redu nuzgredni užici, među kojima su važniji:
paša, žirenje, pobiranje stelje od lišća, iglica i granja, a da one