DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 18 <-- 18 --> PDF |
-800 O prinosu (šumski tangenti) vlasnika na državnih šuma i t.. d. Imajući u vidu, da u Hrvatskoj i Slavoniji država vodi šumsku upravu nad 620.809 jutara šuma krajiških imovnih op* ćina, 261.391 jutara šuma i 453.118 jutara drvljem obraslih i ne* obraslih pašnjaka na apsolutnom šumskom tlu zemljišnih zajed* nica urbarskih i mjesnih općina, dužnost nam je, da pitanju pri* nosa za šumsku upravu dademo onu važnost, što ga ono u na* prednoj stručnoj upravi i gospodarenju treba da zauzima bez obzira na to, da li će se za nj naći pravo i općenito zadovolja* vajuće riješenje. Kod riješavanja tog pitanja ne smije se šutke preći preko žalosne činjenice, da je od navedenih šuma zemljišnih zajednica tek nekako uređeno oko 94.890 jutara, dok ostala površina od 166.501 nije nikako uređena, pa se zato i ne zna, kakova je nje* zina proizvodna snaga gledom na šumske užitke. Isto tako nepoznata je i proizvodna snaga šumom obraslih i neobraslih pašnjaka zemljišnih zajednica. Niti kod krajiških imovnih općina nije mnogo bolje. Kod njih su doduše šume uređene prema nekim zastarjelim nazovi »gospodarstvenim osno* vama«, nu iz njih teško da bi i najvrsniji taksator mogao doći do kakovog rezultata o njihovoj proizvodnoj snazi i rentabilnosti. U ovom članku nije mjesto da iznosimo razloge tomu. Unatoč svega toga valja priznati utješljivu činjenicu, da se u svim navedenim šumama, drvljem obraslim i neobraslim paš* njacima crpe užici svih mogućih vrsti, koji imaju kolosalnu nov* čanu vrijednost. Poznato je, da se iz šuma i drvljem obraslih pašnjaka mogu crpsti glavni, međutimni i razni nuzgredni užitci, no malo tko je išao za tim. da nam prikaže, koliku zapravo novčanu vrijednost predstavljaju ti užici. Moglo bi se reći, da zato nema prilike, jer sam šumoposjednik t. j . ovlaštenici i pravoužitnici sami crpe te užitke a da za njih — osim rijetkih iznimaka — ne plaćaju bilo kakovu pristojbu. Oni pako, koji kakovu pristojbu i plaćaju, ne plaćaju istu prema prometnoj vrijednosti crpljenog užitka, već toliko, da se ne kaže, da je badava. Pođimo malo da razmotrimo, što sve crpe ovlaštenici i pra* voužitnici iz zajedničkih im šuma i pašnjaka. Tu je u prvom redu kod većine krajiških imovnih općina i zemljišnih zajednica ogrijevno i građevno drvo, došlo ono do užitka kao glavni ili međutimni prihod. Ako te količine ogrijevnih i građevnih drva iz zajedničkih šuma kod nekih manjih općina i ne pokrivaju svu potrebu pra* voužitnika na ogrijevu i građi, to one ipak znatno doprinašaju tomu, da pravoužitnici (ovlaštenici) za te neophodno potrebne životne potrepštine nemaju velikih izdataka. Ovaki se izdaci dadu svesti na minimum naročito kod onih pravoužitnika, koji od doznačenih im stabala znadu i hoće da upotrijebe i ono sitno granje, što mnogi rasipnik ostavlja u šumi na uštrb razvitku šume i na svoju štetu. U drugom su redu nuzgredni užici, među kojima su važniji: paša, žirenje, pobiranje stelje od lišća, iglica i granja, a da one |