DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Predlog zakona o neposrednim porezima i t. d. Prof. dr. Đuro Nenadić (Zagreb): Predlog zakona o neposrednim porezima s naročitim obzirom na zemljarinu.1 Po gospodinu Ministru finansija predložena osnova zakona o neposrednim porezima imat će u buduće veliki utjecaj na naš narodnogospodarski razvitak uopće, a na razvitak našega šu* marstva napose. Po tom predlogu uvađaju se novi porezni oblici, koji iz te= melja ruše trošne zgrade starih poreznih sistema, koji još postoje u pojedinim pokrajinama današnje naše države. Nema sumnje o tom, da će ovaj zakon prisiliti na vršenje dužnosti prema dr* žavi i najšire narodne slojeve, koji su u neku ruku bili dosada pošteđeni od doprinašanja materijalnih sredstava, koje država treba za svoje uređenje. Na taj će se način plaćanje poreza pro* tegnuti na sve državljane, što je i pravo pa u tom pogledu za= konski predlog pretstavlja važan akt naše nutarnje unifikacije. Neposredni porez se ustanovljuje: 1. na prihod: a) od zemljišta, b) od zgrada, ej od poduzeća i radnja, d) od kamata i renti, e) od rada; 2. na ukupni dohodak; i 3. na ukupnu imovinu. Na sve te porezne oblike ne mogu se osvrtati, no ja ću po* kušati, da najvažnije ustanove tog zakonskog predloga, koje se odnose na šumsko gospodarstvo, istaknem i obrazložim s račun= skim primjerima. Po svojoj važnosti od svih poreznih oblika na prvo mjesto dolazi porez na zemljište ili zemljarina. I. Zemljarina . To je historijski najstariji porez, jer kada je čovjek prestao živjeti nomadskim životom i kada je zemljište počeo orati i kopati, dobilo je ono oblik kapitala. Najprije se na zemljištu uvidjelo, da ono po odbitku troškova, obrađivanja, daje stanovit čist prihod. 1 Referat, sastavljen za sjednicu glavne uprave, održane od 12.—14. XI. . Dobrljinu. (Op. ur.) |
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Predlog zakona o neposrednim porezima i t. d. Taj čisti prihod bio je osnovka poreza na zemljište. U nas prednim državama čist prihod zemljišta predstavlja veliku na= rodnu imovinu, pa za to porez od zemljišta predstavlja snažno vrelo državnih prihoda, koje je to važnije, što je stalno, jer je teško promjenljivo. U historiji toga oblika poreza poznato je, da se taj porez najprije udarao po broju posjeda, a za pašnjake po broju i vrsti stoke, koja je na njemu pasla, a zatim se prešlo na veličinu posjeda, a mnogo kasnije se uzela u obzir vrijednost posjeda i sirovi prihod, dok se na kraju nije uzeo obzir na čist prihod zemljišta. Kako vidimo taj je porezni oblik u svojem razvitku prošao čitav niz metamorfoza, dok se nije došlo do čistog prihoda ili zemljišne rente. Po ovom zakonskom predlogu postoji poreska obveza za sve zemljište, koje se obrađuje ili se može obrađivati (čl. 9). To je vrlo važna ustanova za razvitak šumarstva u državi, jer mnoga privatna lica i zajednice, koje posjeduju mnogo pustoga i golog zemljišta bit će po zakonu prisiljeni na pošumljivanje ili na pro= daju. A onaj, koji takova zemljišta kupi, nastojat će da im po= šumljivanjem dade i veću vrijednost. Da tih pustih zemljišta ima u našoj državi mnogo, nije potrebno napose isticati. A nije potrebno napose isticati ni dužnost šumara, koji takva pusta zemljišta dnevno gleda i preko njih dolazi do svoje šume, da ih svrsi shodnom agitacijom nastoji privesti šumskoj kulturi. To će biti sada lako činiti, jer mu zakon daje u ruke snažno sredstvo za to. Ne podleže porezu na zemljište (čl. 10): »apsolutno nepros duktivna zemljišta, urvine, nepristupni i neupotrebljeni krševi, vrleti, snežnjaci, ledenjaci i t. d.; potoci, rijeke, jezera, baruštine (močvare), ako ne daju ni= kakav prihod.« S našeg šumarskog gledišta nemamo ništa primjetiti na ove ustanove. Povremeno se oslobađaju od poreza na zemljište (čl. 11.): tač. 4. »požarom uništene šume na više godina prema šteti po odnosnom zakonu;« i tač. 5. »zemljišta, koja su privatni sopstvenici posumili po uputi i nadzoru okružnih šumara za vrijeme od dese t godina, a koja općine pošume za vrijeme od dvadese t godina. No ako su šume zasađene na takovom tlu, koje nije prikladno za nikakvu drugu kulturu, osobito na pjeskuljama, na kamenitim ili vododerinama, izvrgnutim mršavim oranicama ili pašnjacima, šumskim goletima, može se oslobođenje od poreza produžiti u oba slučaja do 40 godina prema teškoći i trošku pošumljenja. Ovo se oslobođenje ne odnosi na slučajeve, kad je šuma za* sađena na zemljištu, na kom je šuma posječena ili iskrčena.^ |
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Predlog zakona o neposrednim porezijna i t. d. Po našem mišljenju ove su ustanove vrlo važne, pa bi ih trebalo u slijedećem pravcu izmijeniti odnosno nadopuniti: u tački 4. ne kaže se tačno broj godina, za koliko su od poreza oproštene šume, koje su od požara uništene. Zakonska ustanova »na više godina prema šteti po odnosnom zakonu« predstavlja nešto neodređena, što ne bi smjelo biti po poreznom zakonu, koji mora za svakoga biti jasan i ne dopuštati o njemu različita tumačenja. Pod ustanovom »više godina« može se raz= umjeti 2—3 godina, a i 10—20 godina. Prosuđivanje štete po »od« nosnom zakonu« praktički ne znači ništa, jer su oni, koji šume pale redovno nepoznata lica, a željeznice po njima prouzrokos vane štete naknađuju doduše po stručnoj procjeni, no te su od* štete po svom iznosu redovno ispod faktične vrijednosti, koju je šuma prije požara svom vlasniku reprezentirala. Kod procjene se redovno uzimaju u račun direktne, a skoro nikada indirektne štete, koje je zbog njihove raznolikosti teško u njihovom pra= vom iznosu pravedno i u prikladnoj formi u račun uzeti. Prema tome ja mislim, da bi se požarom uništene šume imale oprostiti na 10 godina od plaćanja poreza i to, ako je iz* orjela površina veća od 1 ha i ako se vještački mora posumiti. to se tiče opraštanja poreza za pošumljena zemljišta u tački 5. istoga članka, držim, da bi se tamo određeni broj godina za privatne sopstvenike imao od 10 podići na 20, a u šumama opština od 20 dići na 40 godina. To je potrebno učiniti zato, jer obično u toj dobi počinju šume svojim sopstvemcima davati neku korist u obliku međuprihoda i sporednih šumskih užitaka, pa je pravo, da se cd takovog zemljišta plaća porez tek onda, kada ono svojem sopstveniku daje neki prihod. Budu li ti sop* stvenici plaćali porez od tako mladih šuma, od kojih ne mogu imati još nikakve koristi, opravdana je bojazan, da oni neće tih zemljišta pošumljivati, za čim ovaj zakonski predlog donekle ide. Nadalje ja držim, da bi se posvema oprostio porez, na zem* ljište šuma, koje rastu na t. zv. apsolutnom šumskom (tlu) zem* Ijištu, te koje su oblasno proglašene kao zaštitne i zabranbene šume. To držim potrebnim zato, jer će njihovi sopstvenici po* taknuti tim oprostom poreza zemljarine sami tražiti, da se takve šume proglase oblasno zaštitnim i zabranbenim šumama, koje će se vjerovatno na tim eksponiranim zemljištima bar donekle moći sačuvati. Indirektna korist je daleko veća od direktne ko= risti njihove zemljarine, jer ćemo na taj način imati u državi manje bujica, vododerina i puzavog tla. U obranu ovog svoga stanovišta ističem još i taj momenat, da će država od takvih šuma dobiti porez na ukupni dohodak i ukupnu imovinu, koje poreze će sopstvenici šuma morati plaćati. Poreska osnovnica (čl. 16.). Osnovnica za razrez poreza na zemljište služi na površinu od jednoga hektara po bonitetu i kulturi proračunati katastarski čisti prihod. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Predlog zakona o neposrednim porezima i t. d. U krajevima Hrvatske i Slavonije, Vojvodine i Međimurja, gdje katastarski premjer nije izvršen po metarskoj mjeri, ispra* viti će se površine u katastarskim operatima na metarsku mjeru. Od 1. januara 1924. godine imaju se u operatima svi kata* starski prihodi svesti na dinarsku vrijednost u odnosu 1 : 1, t. j . jedan dinar za jednu krunu (čl. 18.). Sva zemljišta, koja se obrađuju i koja se mogu obrađivati, dijele se u kulture, a ove u klase. Šume po redu dolaze na šesto (6) mjesto nabrojanih kultura. Svaka kultura može imati najviše 8 klasa (čl. 19.). Kako će se proračunati katastarski čisti prihod? Katastarski čisti prihod u krajevima, gdje takav već postoji, povećati će se u tolikoj mjeri, da odgovara srednjim privrednim prilikama 1919., 1920., 1921. i 1922. godine (čl. 20.). Katastarski čisti prihod odredit će »Komisija za regulisanje poreza na zem* ljište u kraljevini S. H. S.«, kojoj će središte biti u Beogradu, a njeni članovi su 8 narodnih poslanika (po 1 iz svake pokrajine); dalje 2 ekonomska, 2 šumarska, 2 katastarska i 2 financijska stručnjaka. Riješenja se donose većinom glasova (čl. 21.). Ta će komisija prema predlogu katastarskog stručnjaka svrstati sve ocjenbene srezove u 2—5 grupa, u kojima će biti zastupane sve kulture, a po mogućnosti i što veći broj klasa svake kulture. U svaku grupu ulaze oni srezovi, koji su po svom geografskom položaju i po poljoprivrednim prilikama jedan drugom najsličniji. Za svaku grupu odrediće se najmanje 2 uzorna sreza, u koje će izaći izaslanstvo komisije radi utvrđenja današnjeg čistog pri* hoda, upotrebom privrednih podataka iz godina 1919—1922. To će izaslanstvo sastaviti nove ljestvice čistoga prihoda za srezove u kojima su radili na terenu (čl. 24.). Ministar Financija ustanovit će relaciju između zbira staroga čistoga prihoda i zbira novoga čistoga prihoda sviju klasa i sviju kultura za svaki odabrani srez. Od proračunatih relacija svake grupe proračunat će se sred« nji broj, koji će biti onaj stalan umnožitelj, pomoću kojega će se proračunati osnovica za razrez poreza na zemljište dotične grupe. Poreskom osnovicom služi proizvod, koji će se dobiti, kad se pomnoži stari katastarski čisti prihod sa rečenim umnoži* teljem (čl. 25.). U posjedovne listove unijet će se klauzula o sumi starog katastr. čistog prihoda i njegov produkat umnožen sa stalnim umnožitelj em (čl. 26.). Po gore istaknutim odredbama držim, da se za šumsko zem* ljište ne će moći odrediti pravilno porez na zemljište. Prije |
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Predlog zakona o neposrednim porezima i t. d. svega upada u oči, da će se visina poreske osnovice za šume morati odrediti po cijenama drva iz godine 1919—1922. Te cijene su bile vrlo visoke i dosegle su neslućenu visinu, tako da je opravdana bojazan zato, da će se na taj način odrediti visina poreske osnovice, (ključ) koja će biti vrlo visoka i da će teško teretiti vlasnike šuma. Posljedice za šumarstvo mogle bi biti vrlo velike, jer će mnogi izgubiti interes za uzgajanjem šuma, te što će jednom ustanovljena poreska osnovica ostati dulje vremena na istoj visini. Šumarski stručnjaci kao članovi komisije ne bi smjeli biti ista lica za cijelu državu, nego za svaku pokrajinu drugi, a to zato, što je danas teško naći sposobne i stručno temeljito obra= zovane stručnjake, koji bi dobro poznavali šumarske prilike u cijeloj državi. Ta u našoj se državi slabo poznavaju ljudi u po= jedinim pokrajinama, a kamo li njihove heterogene ekonomske prilike! Vrijednost šuma u prvom redu zavisi o prometnim prilikama. Relativna visina zemljišne rente, koja nije ništa drugo, nego čisti prihod zemljišta, zavisi o položaju šume prema drvnom trgu. A drvni trg je šumi najbliža željeznička stanica. Drvo pri= pada među takva dobra, koja imaju prema svome volumenu i te= zini malu vrijednost. Nu kako uz jednake prilike zavisi visina zemljišne rente o cijeni proizvoda, koji opet zavise o promet talima, to prema tome imadu prometne prilike najveći utjecaj na visinu zemljišne rente. U krajevima, gdje su prometala slabo razvijena, vodi se sječa prebirnim načinom, a pomlađivanje se obavlja prirodnim pu= tem. Drvo iz takovih šuma imalo je visoku cijenu, jer je vladala opća oskudica na drvu. Sređivanjem prilika pasti će visoka cijena drvu, a po tom se u neotvorenim krajevima ne može poreska osnovica odrediti po cijeni iz godina 1919—1922. Šumsko gospodarstvo stoji s obzirom na prometala mnogo lošije od poljodjelstva. Tako su mnoge šume na dobrom inače i plodnom tlu manje vrijedne od šuma na lošijem tlu, gdje su razvijena ta prometala. Istina je, da su izgradnjom željeznica postale mnoge šume pristupačnije i došle bliže tržištu, nu ta moderna prometala nijesu donijela toliko koristi šumarstvu, ko* liko poljodjelstvu, što najbolje dokazuje statistika cijena žita i drva poslednjih godina. U krajevima, gdje zemljišni katastar postoji, projurilo je pola vijeka od njegova postanka do danas. U tom dugačkom vremenu nastale su u šumskom zemljištu mnoge promjene. Ta u prirodi već leži, da ondje, gdje ima napretka, mora biti i pro* mjenljivosti, jer je promjenljivost polazna tačka napretka u kulturi. Posvuda su kod nas mnoge šume iskrčene i u oranice i li* vade pretvorene, dok su u katastru još tivijek upisane kao šume sa neznatnim iznosom zemljarine. Katastarski čisti prihod nije jednak faktičnom čistom pri* hodu zemljišta, nego je od njega mnogo manji. Razlog toj nejed= |
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Predlog zakona o neposrednim porezima i t. d. nakosti leži u načinu određivanja katastralnog čistog prihoda, kod koga se nije uzimalo u obzir cjelokupno gospodarstvo do= tičnog posjednika, nego se taj prihod ustanovljivao za svaku česticu napose bez obzira na gospodarsku svezu jedne čestice_ s drugom. Za šumsko zemljište mora se na drugi način odrediti katastr. čisti prihod. Prema gore izloženom teško će biti šume zajedno sa ekonom, zemljištima svrstati u grupe i za njih na jednak način izračunavati »srednji broj«, koji će biti stalan umnožitelj za razrez poreza na zemljište dotične grupe (čl. 25.). Ta poteškoća leži u tom, što u pojedinoj procjenbenoj grupi može biti različitih šuma po vrsti drva i načinu uzgajanja, koje se u svojoj vrijednosti međusobno znatno razlikuju, a za njih je »srednji broj« nemoguće izračunati. Ne samo nemoguće, nego je to nepravedno tako činiti, jer je razlika u vrijednosti šum. zem= ljišta po vrsti drva i blizini prometala daleko veća, nego između oranica i livada iste grupe. Čist prihod poljodjelskog ili šumskog zemljišta je zemljišna renta. Imali se prema pojmu zakona o zemljarini udariti porez samo na zemljište, to je polučena zemljišna renta onaj iznos, koji se ima oporezovanju podvrći. Nu sada nastaje pitanje, da li je kod šumskog gospodarstva ispravno i opravdano samo zemljište oporezovati? Pri tom se ima razlikovati potrajno godišnje gospo= darenje od prekidnog gospodarenja. 1. Oporezovanje šume u kojoj se potrajno go> dišnje gospodari. Prihodi, koje dobiva posjednik šume uređene za potrajno godišnje gospodarenje sastoje se iz zemljišne rente i iz kamata drvne mase, koja se u šumi nalazi. Drvna glavnica, koja renres zentira 80—90% vrijednosti cijele šume, čini, da se šuma može potrajno godišnje uživati. Za vrijednost iznosa drvne glavnice je posjednik šume bogatiji od posjednika poljodjelskog zemljišta jednake dobrote zemljišta. Oporezuje li se kod ovog načina gospodarenja samo zem= Ijišna renta, ostaje neoporezovana drvna glavnica, koja predočuje snažno vrelo prihoda šume. Iz toga bi slijedilo, da se šuma u kojoj se vodi potrajno go* dišnje gospodarenje, ima oporezovati prema šumskoj a ne zem-ljišnoj renti. No daljnja konzekvencija toga bi bila, da se od šumom ob* raslog zemVjišta plaća više poreza, nego li od površine iste ves ličine i jednake dobrote zemljišta, ako se ona kao oranica ili lis vada obrađuje. Stariji zakoni o zemljarini nijesu usvojili načelo, da se porez na zemljište udara po zemljišnoj renti, nego su šumsku rentu indentificirali sa zemljišnom rentom poljodjelskog zemljišta, pa su šumu oporezovali jednakom mjerom kao oranicu i livadu. Ako tome još dodamo, da su se prihodi šuma prije procijenjivali na osnovu niske cijene, i da svi prihodi šume nisu bili tačno |
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 12 <-- 12 --> PDF |
794 Predlog zakona o neposrednim porezima i t. d. fiksirani, to vidimo da se šumskom gospodarstvu prije pogo* dovalo pred poljodjelstvom. To mi danas ne tražimo, ali ne možemo odobriti, da se porez na šumsko zemljište, odmjeruje po metodi, koja je kriva i ne vodi računa o prilikama, o kojim zavisi vrijednost šume. Da razliku u oporezovanju šumskog i poljodjelskog zemljišta predočimo, navesti ćemo ovaj primjer. Neka je A posjednik šume od 100 ha površine, koja je potrajno godišnje uređena sa 100 godišnjom ophodnjom, te neka je B posjednik poljodjelskog zemljišta, također od 100 ha zemljišta od iste dobrote. Prihodna vrijednost zemljišta u oba slučaja iznosi 1.400 Din, a godišnja renta zemljišta, ako je p = 3%, iznosi 42 Din. Posjednik šume A dobiva iz šume godišnje 17.500 Din po ha, od koje svote otpada na zemljišnu rentu 4.200 Din (za 10 ha) a ostatak od 13.300 Din na kamate drvne mase cijele šume. Pošto poreska stopa iznosi 20% od katastarskog čistog pris hoda, to bi posjednik šume A od svoga godišnjega prihoda 17.500 Din morao platiti: 17.500 -JQQ = 3.500 Din. Od te svote otpada na zemljište 840 Din (za svih 100 ha) a 2.660 Din na drvnu masu šume. Posjednik poljodjelskog zemljišta B poručuje godišnji čisti prihod ili zemljišnu rentu 4 200 Din, te bi imao od toga plaćati 20 poreza 4.200 10Q = 840 Din. Istu bi plaćao i posjednik šume A onda ako se samo prihod zemljišta oporezuje unatoč tomu što on godišnje iz šume više crpi za iznos od 17.500 — 4.200 = 13.300 13 300 Din i što je vrijednost drvne mase koja iznosi 00 3 = 443.333 Din bogatiji od posjednika poljodjelskog zemljišta. Protivnici oporezovanja prijednosti drvne mase navađaju u svoj prilog, da se u poljodjelstvu također ni živi inventar — stoka — ne oporezuje, koja po njihovu mišljenju ima istu gospo* darsku funkciju kao i drvna masa sastojina. To stanovište nije ispravno, jer se stoka jednog poljoprivrednog dobra ne može oporezovati, budući da se ona uzdržuje od prihoda toga dobra. Ispravno bi bilo to stanovište tek onda, kad bi se od* sirova pris hoda tog dobra odbili troškovi uzdržavanja stoke, odnosno da njihov vlasnik računom ustanovi, koliku vrijednost predočuje đubar i rad stoke uložen u obrađivanje poljodjelskog tla, te đa se ta vrijednost stavi u ravnotežu sa troškovima uzdržavanja dotične stoke. Jedino u onom slučaju morala bi se stoka opore* zovati, ako je ona sama sebi svrhom gospodarenja, te se hrani krmom, koja se na vlastitom posjedu ne proizvađa, nego se sa strane kupnjom nabavlja. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Predlog zakona o neposrednim porezima i t. d. 795 2. Oporezovanje šuma.kodprekidnoga gospo* d a r e n j a. Kod ovoga načina gospodarenja vrijednost glavnoga sječrv* noga prihoda plus prolongirani međuužici, koji su tijekom op* hodnje unišli, po odbitku u istom vremenu izdanih troškova, jest jednaka konačnoj vrijednosti u tom vremenu postignutih zem* ljišnih renta, odnosno kamatima prihodne vrijednosti zemljišta. Šume ove površine, jesu po površini malene; to su većim dijelom šume seljaka, koji, kada su jednom šumu posjekli, pa ju po* mladili, moraju dugo čekati na novu žetvu. Sječivni prihod takve šume možemo si također predočiti kao sumu vrijednosti sviju dobara, koja budu svake godine proizvedena i na kraju vremena — za koje produkcija traje — užita. Takav proces produkcije dobara jednak je onom, kao kad bi netko stanovitu svotu novca kroz dulje vremena svake godine ulagao u štedionicu i sve te iznose zajedno s kamatima najedan* put podigao. Ako želimo čisti zemljišni prihod, koji na koncu ophodnje polučimo, jednolično razdijeliti na pojedine godine, to dotični račun možemo na osnovu ove jednadžbe provesti r(1? p"~ 1) An -f Da.l-op"-a4. ..._V(l.op--l)-c.lop" = . 4 1/ 1-O . Op Ispuste li se iz računa međuužici, upravni i kulturni troškovi, An ~ to r = Je Lop»-1 ° °P- Taj matematski izraz predočuje rentu zemljišta ili prosječni čisti prihod šume, koja se prekidno uživa. Uzmimo, da je sječivni prihod ... = 17.500 D, te ako je p = 3%, to renta zemljišta, koja se ima oporezovati, iznosi T-oaVco500 ! X 0,03 = 28-82 D. Ako je poreska stopa 20% čistoga prihoda, to bi posjednik šume morao platiti poreza 28-82 X 100 = 5-76 D po ha. Iz gore prikazanog slijedi, da se šumu, u kojoj se prekidno gospodari, valja oporezovati po zemljišnoj renti. Prije se čisti prihod takve šume u prekidnom gospodarenju, koji je valjalo oporezovati, ustanovljivao tako, da se sječivni prihod aritmetički razdijelio na pojedine godine i tako dobiveni dio smatrao se jedinicom površine šume, uređene za potrajno gospodarenje. Prema takvom razdjeljenju morao je posjednik takve šume platiti porez i na kamate drvne mase, koje u šumi nije ni bilo. Radi toga platio je posjednik tako izračunate srednje vri* jednosti šume veći porez, nego li posjednik poljodjelskog zem* ljišta jednake dobrote. U gornjem primjeru iznosio bi taj srednji iznos 100 175 D. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Predlog zakona o neposrednim porezima i t. d. Prema poreskoj stopi od 20% imao bi dotični posjednik 20 šume platiti porez 175 .100 —- 35 D, dakle za 35—5-76 = 29-24 D više! Taj znatni višak dolazi odatle, što su u prosječnom iznosu 175 D sadržani kamati drvne mase, koji iznose 175—28*82 = 146-18 D, a koje posjednik šume ne uživa, jer nema drvne mase. Te kamate bi uživao tek onda. kada bi osim 1 ha bilo još 99 ha šumom obrasle površine i to sa normalnim razmjerom dobnih razreda. Spoznaja, da je oporezovanje šuma ti prekidnom gospoda« renju prema prosječnom prihodu krivo, dovelo je neke na misao, da bi možda bilo ispravnije oporezovati prihodnu vrijednost cijele šume, koja hi se periodički imala odrediti. Nu to se miš? ljenje ni malo ne razlikuje od prvoga, te ni ono nije također ispravno, jer se zemljarinu ima smatrati kao porez, koji se udara na prihod zemljišta, a ne oporezuje se zemljište kao nekakav za« seban kapital. U principu godišnji prihod zemljišta ima se samo jedanput oporezovati, i to samo u onoj godini u kojoj on uniđe, a dalje više ne. Prema tome bio bi dužan psjednik takve šume platiti porez od prihoda unišlog u dotičnoj godini, a ne od pri* hoda, koji je unišao prošle i koji će unići slijedeće godine. Taj način oporezovanja šume po njenoj prihodnoj vrijed« nosti stoji prema principu oporezovanja zemljišne rente u dia« metralnoj opreci. Ako bi se usvojio princip oporezovanja šume prema njenoj prihodnoj vrijednosti, to bi se prihod svake prošle godine s onim slijedeće godine ponovno oporezovao, t. j . poste« peno sakupljeni prihodi od sjetve pa do žetve neprestano bi se oporezovali, što je posve neispravno, jer se godišnji prihod zem« ljjšta u principu ima samo jedanput oporezovati. Uzme li se za osnovku oporezovanja prihodna vrijednost pojedine sastojine, to bi se u šumama prckidnoga gospodarenja oporezovala samo vrijednost godišnjeg prirasta, koji preostaje kao razlika između prihodnih vrijednosti dvaju sastojina, koje jedna za drugom slijede. Suma svih prihodnih vrijednosti poje« dinih sastojina jednaka je vrijednosti glavnog sječivnog prihoda Au, a zbroj godišnjih renta tih prihodnih vrijednosti jednak je renti normalne drvne mase. Ta je renta kod šume uređene za potrajno godišnje gospodarenje jednaka njenom čistom godiš« njem prihodu. Oporezovanje vrijednosti godišnjega prirasta šume, u kojoj se ne može potrajno godišnje gospodariti, ne smije se više smatrati kao porez na zemljište, nego kao porez na dohodak, i to zato, što se porez na zemljište udara na prosječni godišnji prihod bez obzira na njegovu eventualnu promjenljivost, koja je skoro svake godine redovna kod šume u prekidnom gospo« darenju. Protiv toga što se različito oporezuju šume, s kojima se raz« Hčito i gospodari, a koje mogu imati i jednaku površinu, na« |
| ŠUMARSKI LIST 12/1922 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Predlog zakona o neposrednim porezima i t. d. vađalo se, da se od iste površine šume ubire različit porez i to već prema tome, da li se porezuje šumska ili zemljišna renta. Ti navodi ne počivaju na čvrstoj osnovici, te ih je prof. Endres (Forstwissenschaftliches Centralblatt 1900) oborio, dokazavši matematski, da je oporezovanje šume u potrajnom gospodarenju prema šumskoj renti posvema jednako, onom prema zemljišnoj renti u šumi sa prekidnim gospodarenjem. Jedino Bavarska je usvojila u svom poreznom zakonu to ispravno stanovište, da se šume u potrajnom godišnjem gospo« darenju oporezuju prema šumskoj renti, a one u prekidnom go* spodarenju prema zemljišnoj renti. U Pruskoj se udara porez na šume samo prema zemljišnoj renti, pa odatle vlasnici šuma uživaju velike prednosti, jer se veliki dio njihova kapitala, koji je sadržan u drvnoj masi, ne oporezuje. U bivšoj Austriji, Wiirtemberskoj i Badenskoj šume se oporezuju samo po šumskoj renti. Pri tom se tamo kod šuma u pre* kidnom gospodarenju ubire porez tako, da se glavni sječivni prihod razdijeli na godine ophodnje i od svakoga se tog dijela uzima stanoviti postotak u ime poreza. Što se tiče oporezovanja međuprihoda i nuzgrednih prihoda, to neke države te prihode oporezuju, a druge opet ne. Pošto je vrijednost tih prihoda često velika, nije ispravno, da se ti prihodi ispuštaju ispod udara poreznog zakona. Troškovi uprave poreza i čuvanja se različito u račun pri« maju kod ustanovljivanja čistoga prihoda šuma u svrhe odmjere poreza. Šume, koje su podignute na pustim i golim zemljištima, opraštaju se od poreza na mnogo dulji niz godina, nego što od* ređuje zakonski predlog. Tako porezni zakon u bivšoj Austriji oprašta takove šume od poreza kroz 25 godina, u Francuskoj se jedna trećina zemlja* rine oprašta kroz 30 godina, u bivšoj carističkoj Rusiji opraštale su se takve šume kroz 30 godina, a zaštitne šume opraštale su se posvema od plaćanja poreza. Na kraju napominjem, da su mnogi tražili uvedenje progresivnog poreza na zemljište i uve* denja t. zv. »Existenzminimum«*a, koji se ne bi smio opore* zova ti. Poreska stopa je 20% od čistog prihoda. Toliko sam smatrao potrebnim iznijeti glede poreza na šumsko zemljište, koji je za razvitak našeg šumarstva u buduć* nosti od velike važnosti. Prema tome držim, da bi se neke usta* nove zakonskog predloga imale izmijeniti u naprijed izloženom pravcu. |