DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1923 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Šumska industrija i trgovina. 41 Rumunjska. Priključenjem Bukovine i Erdelja porasla je veličina rumunjskih šuma sa 2-5 mil. ha na 7,300.000 ha =_ 25% šumom pokrite površine. Od šuma su 53% bukove, 25% crnogorične i 22% hrastove šume. Drvo je uz petroleum i žito najvažniji izvozni artikl. Šumska idustrija je vrlo razvijena. Od 502 poduzeća otpada na staru Rumunjsku 155, na Erdelj 240, Banat 25, Bukovinu 67 i na Besarabiju 15 pod« uzeća. Od tih je opet 330 pilana, 115 tvornica pokučtva, 31 tvornica parketa i stolarskih poduzeća, 7 tvornica bačava i ambalaže, 7 tvornica vagona i 12 tvornica celuloze i papira. Rumunjska je iza Švedske i Finske najbogatija na vodenim putevima, koji joj omogoćuju jeftin transport drveta. Dužina mreže plovnih vodenih putcva iznosi oko 8700 km. Od rijeka su sa šum. gledišta najznamenitije one, što teku prema Tisi i omogoćuju izvoz prema Ugarskoj te one, što teku prema Dunavu, te ops skrbljuju drvetom Besarabiju, Moldavu, dunavsko nizozemlje i Vlašku. Dunav teče kroz tu zemlju u duljini od 1100 km. Od 25 rumunjskih luka su za eksport šum. produkata najznamenitije Galac i Braila. Šumska industrija je za rata mnogo stradala. 1919. se je oporavila, ali o većem eksportu moglo se govoriti tek tijekom 1920. god., kada su se nesnosne prometne prilike počele sređivati. Rumunjska izvozi najviše lezanog materijala mekog drveta, manje tesanog mekog i tvrdog drveta. Najveći konzument rum. drveta postala je Ugarska, koja pokriva tijekom ove god. najveći dio svojih potreba iz Rumunjske. Osim toga izvozi se u Egipat, Siriju i Palestinu, Bugarsku i Grčku. Turska je radi ratnih neprilika uvozila malo. Osim tih zemalja traži rumunjsko drvo Francuska, Engleska i Švicarska. U Italiji je počela konkurirati austrijskom i jugoslovenskom drvetu, ali ta konkurencija ne će biti dugog vijeka radi daljine i s tim skopčane skupoće podvoza; isto vrijedi i za njezinu konkurencu austrijskom drvetu u Njemačkoj. Pod jesen pojavila se na rumunjskom tržištu u Erdelju i Jugoslavija , koja je kupila u Banatu veće količine drveta kupujući ne samo finiju stolarsku smrekovu robu, koje nema doma u izobilju, već sve od reda, naročito pak ogrevno drvo. Tijekom godine porasla je cijena drvetu te su se pod konac 1922. godine polučile cijene: za pragove : hrastove 2´7m 43—46 leja, 2-5 m 40 leja, 1 5m 12—18 leja; za bukove 27 m 33 5 leja, 2´5 m 32 leja. Tvrdo rezano drvo 2200 do 2400 leja po m3, dužice 80 leja po akovu. Gorivo drvo od 3800—4000 leja po 10.000feg. Meko drvo u Erdelju rezano 1000—1100 leja, fob Galac: za Grčku do 1350 leja, za Siriju do 1300 leja, za Aleksandriju 1100 leja. Za Francusku, Švicarsku i Englesku postignute su nešto veće cijene — oko 1300—1500 leja. Za tesano drvo postiglo se je koncem godine 650—800 leja po m1. |