DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1923 str. 4 <-- 4 --> PDF |
318 Projekat zakona o šumama i njegova šumarsko^politička osnovica. Toj definiciji fali i kriterij trajnosti produkcije. Ima šuma, koje su takove po svom vegetacijonom obliku, no u njih nema osobine trajne produkcije šumskih produkata. Prema tome nisu šume u smislu zakona: parkovi, aleje, vrtovi, (estetska, higijenska i afekcijona vrijednost), živice (markiranje međašne linije), drvs Ije uz obala potoka i rijeka (čuvanje obala). Nije dakle pojam šume (u zakonskom smislu) vezan ni o pojam drveta ni o današnju sastojim] već o njen ekonomski cilj odnosno o trajnu produkciju šumskih produkata. (Tako n. pr. neki protupravni čin učinjen bilo po posjedniku bilo po trećem licu učinjen na sastojini ili stablima, samoniklima na nekom zem= ljištu, ne spada pred zakon o šumama sve dotle, dok nije utvr= đena nakana posjednika da će tu povisinu uzgajati kao šumu. Ovamo bi spadali n. pr. vrbici i topolici, uzrasli slučajnim nale* tom sjemena.) Supsumovanje pod pojam šume i svega apsolutno šumskoga tla jest tačno i ispravno. Ne treba isticati napose, da je ovamo uključeno sve apsolutno šumsko tlo bez obzira na to da li je mo= mentano na njemu šuma ili nije. Proširivanje pojma šume sa šumskoga tla i na sve pašnjačke površine (ispasišta) ne može se prihvatiti u onoj formi, kako je to u nacrtu predloženo. Istina je, da mi imademo diljem čitave naše otadžbine upravo ogromne komplekse pašnjaka, koji danas leže mrtvi, jer se intenzivno ne iskorištavaju ni kao ispasišta ni kao šume. Istina je, da bi upravo idealno bilo, kad bi se te mrtve površine privele racijonalnom šumskom uzgoju i iskorištavanju. No treba uvažiti, da je to pitanje, koje duboko zadire u naš iako ekstenzivni sistem poljoprivrede. Treba dakle držati na umu, da pašnjačko pitanje nije samo šumarsko, već jed* iiako i stočarsko pitanje. Ovom ´osnovnom problemu treba već u prvim članovima zakona posvetiti posebnu pažnju, jer se mora predvidjeti, da će pitanje povlačenja jednoga dijela iepa* sišta pod šumsku kulturu naići na nesumnjiv otpor sa strane zemljoradnika kod parlamentarne rasprave. Potrebno je dakle, da se pojam šumskog ispasišta tačnije de= rinuje odnosno ograniči. Kod toga valja uvažiti dva momenta: apsolutnost njihova tla i njihovo ekonomsko određenje (zada* tak, posvetnu svrhu). Ne treba iznositi posebna dokaza o tome, da svakako treba sva ispasišta, koja stoje na apsolutno šumskom tlu supsumovati pod pojam šume. No jednako je ispravno, da se od ispasišta na relativno šumskom tlu ubroje ovamo samo ona, koja nema da služe stočarskim ciljevima. Ovdje treba tačno uočiti pitanje suvata i alpskih pašnjaka, koji leže iznad gornje vegetacijone granice šume Prema ovome biljno=geografskom položaju suvati ne leže na prirodnom staništu šume pa ni na apsolutno šumskom tlu. Kao takovi oni ne spadaju pod pojam šume. No ipak je šuma ispod suvata vrlo intereso* |