DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1923 str. 42 <-- 42 --> PDF |
356 Da li je i u nas moguć i koristan liberalizam u šumskom gospodarstvu? železnice u Italiju silno je pojevtinilo izvoz drva i građe u tu zemlju; cene su drvu i građi usled toga silno poskočile; nesaves= nost trgovaca, koji su nicali kao gljive po kiši i preplavili kao skakavci — i ispolja i u zemlji — pokrajine, te nerazumnost, ne* savremenost i ona sloboda seoskog ljudstva prouzrokovali su ogromne gole seče. Ove su odmah imale za posledicu katastrom falne nalive vode, bujičke katastrofe, godinu za godinom, te su pretile, da u najkraćem vremenu unište sve bogatstvo i te krasne zemlje pretvore u pustoš. Reakcija je dakle morala doći u glav* nome radi ovoga, što nam dokazuje i činjenica, da pokrajine, koje nisu bile u neposrednoj bujičkoj pogibelji, do najnovijeg vremena nisu preduzele tih mera (Kranjska, Primorska). Počeci tih mera vode nas u Galiciju, tu zemlju šuma i sličnih odnosa, a bili su, bez dvojbe, isti uzroci za to. Reakcija je postojala u tome, da se je vrlo strogim naročitim provedbenim zakonima (o prijavi seče etc.) silno, u mnogom obziru i previše ograničila sopstveniku ona sloboda gospodarstvenog raspolagao nj a sa šumom, te su, za one velike šume, bili izdani propisi, da moraju imati privredne planove, potvrđene od vlasti, te stručno kvalifikovano osoblje. U Koruškoj je to skučavanje išlo tako daleko, da se je u velikom delu zemlje stručnjački točno propi* šivalo način i vreme seče, izrade, dopreme, otpreme, izvoza itd. reko bi gotovo za svako pojedino stablo, naročito u onim manjim seljačkim šumama. Regulisanje kulturnih i ogojnih radova vršilo se je već i otprije na osnovu propisa matičnog zakona (iz god. 1852.), a sada je bilo još kudikamo intenzirano. Pa ni u ravnici nisu se dozvoljavale prevelike suvisle gole seče, u brdovitim pre= delima, izvan t. z. bujičkog područja, vredilo je nekako kao mak; simum 6 hektara. Pored toga cela se je služba udesila tako, da je šumarski stručnjak (teoretsko i praktično potpuno kvalifikovan akademičar, organ šumarskog resora) uvek i posvuda bio na ras? položenje naročito malim ljudima, ako su ga trebali i tražili, a morao je po zvaničnoj dužnosti ostati ceo čas u stalnom osob= nom saobraćaju sa ljudima i tamo, gde ga ispočetka i nisu rado gledali. Predavanja, uzorne kulture i šume, nagrade za dobre ra» dove, podučavanje i upućivanje, stručna pomoć u svakom obziru, uzgoj i razdeoba šumskih sadnica, besplatno i po minimalnim cenama, zaštita od prevare špekulanata: sve je to u neverovatno kratkom vremenu stvorilo tako srdačan i čvrst vez među selja= kom i tim stručnjakom, da je ovaj postao pravim učiteljem i dobrotvorom narodnim, a što je najlepše, da je i narod to sve više osećao i priznavao. U mnogim je krajevima šumskih prekršaja i kazni — izuzev špekulante, ponajviše izvana — gotovo posve nestalo. Kaucije za pošumljavanje golih sečina, gde su još bile potrebne, ljudstvo nije nerado plaćalo; novac mu je bio ušteđen i dobro plodonosno pohranjen, a u velikoj stisci pomagao se lako i potvrdom, koju je imao u ruci. Kad još spomenem, da je po= prečno na dva sreza sa više nego 2000 km2 površine i okruglo |