DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1923 str. 58 <-- 58 --> PDF |
372 Lovstvo. za tetrebove, u Sloveniji za divokoze i srne, u Slavoniji za jelene, bilo gdje u nizini lovište sa zecovima, fazanima i trekama, u Bosnoj za crnu divljač (međede i veprove). Konačno na ovaj način bismo dobili prave šumare lovce, koji bi kao takovi u službi i u terenu zauzimali opet svoje odlično mjesto u lovu, koji uistinu spada u njihove zvanje i koji jest najljepši dio šumarskog zvanja. Time bi opet bili potisnuti sa tog mjesta zvani i nezvani lovci, kojima uza svu njihovu veliku volju i strast za strcljanjcm divljači (svaka čast časnim iznimkama) manjka u većini slučajeva svaka stručna sprema i sistematsko znanje ne samo u uzgoju, već i u samom izvršivanju lova. Ing. Turkalj. O lovačkimi službenimi puškama. Početi ću najprije o dozvoli nošenja vojničkih pušaka, specijalno Mans liher karabina M 95.. kao službenog oružja za lugarsko osoblje. U tome pogledu koliko mi je iz prakse poznato, od dana prevrata pa do danas izdano je više odredaba, naređenja i rješitaba od Ministarstva vojnog i mornarice te od mini» starstva šuma i rudnika, koje su međusobno bile u kontradikciji. Jedne su od« ređivale, da se ne smije dozvoliti niti kome nošenje vojničkih pušaka, druge su dozvoljavale uporabu vojničkih karabina lugarskom osoblju, zatim, da ih imaju predati vojnim okruzima, onda opet, da ih mogu nositi, u koliko ih mogu sami nabaviti, no da im .se nemaju izdavati iz vojničkih skladišta itd. Konačno izdana je naredba ministarstva unutrašnjih dela, odclenje javne bczbednosti u Heogradu od 15. juna 1922. J. B. broj 11. 135., pozivno na akt ministarstva vojnog i mornarice S. S. broj 10.907. od 1. juna 1922., upravljena pokrajinskom Namjesniku u Zagrebu, a koja je naredbom šumarskog odsjeka ministarstva šuma i rudnika u Zagrebu od 9. ožujka 1923. broj 2080. primljena kod moje šumarije putem gospodarstvenog ureda dne 21. ožujka t. g. S tom naredbom kanim se malo potanje zabaviti, no odmah u početku spominjem, da ovdje ne kanim zlonamjerno kritizirati naredbe viših oblasti, jer konačno Iako je kritizirati, a teško je stvarati: a s druge strane izdani zakoni i naredbe jednako vrijede za sva lica u državi, a zakoni se moraju ispu» njavati, jer samo pokoravajući se zakonima, možemo biti slobodni. Ja ću ovdje istaći tek neke netačnosti i manjkavosti te naredbe, koje, kad bi se krivo inters pretirale, mogle bi nanijeti štete šumarskom osoblju i izvršivanju šumarske službe u novo oslobođenim ali kako se obično kaže »prečanskim« krajevima kraljevine S. H. S. LI toj se naredbi naređuje, da se za niže označene puške i karabinke, koje su u naoružanju vojske, ne izdaje oružni list privatni m licima. To je prva manjkavost, jer nastaje pitanje, je li lugarsko osoblje privatn o lice ili s 1 u .b e n o, drugim riječima, ako se ta naredba tiče i lugarskog (šumarskog) osoblja imalo je u naredbi jasno stajati: svi m n e vojnički m (civilnim) licima. Dalje se navada za koje puške: francuske, Manliherove meksikanske, srpske, ruske i Werndlove te karabinke francuske, Manliherove i srpske. Navada se dalje pod tačkom 2„ da se ove oduzete, puške i karabini, od privatnih lica, predaju najbližim vojnim okruzima, a licima, od kojih su oduzete isplaćivati će se po komisijskoj procjeni, prema ispravnosti najviše do 500 Din po komadu. |