DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1923 str. 60 <-- 60 --> PDF |
374 Lovstvo. toga osoblja kao javne straže i valjalo bi o njemu napose raspravljati. () samom naoružanju spomenuti ću slijedeće: Lugar, kao javni organ za šumsko redarstvo, morao bi imati dvije službene puške, proste od poreza, i to jednu lovačku pušku dvoeijevku za izvršivanje lova odnosno tamanjenje grabežljivaea i jednu opetovku (RcpetirsGevvchr) za čuvanje sreza i osobnu samoobranu, a sa preudešenim patronama (kuglama) služila bi mu ista puška za izvršivanje visokog lova, speeijalno za ernu divlja:. Os´m toga svaki lugar bi morao imati dobar ručni dalekozor i jednu acetilens´.u svijetiljku sa brušenem lećom (no o tom radije drugom zgodom). Puška repe* tirka, njezina munieija, dalekozor i svetiljka neka bi bilo vlastništvo države odnosno šumovlastn ka i uneseno u inventar dotične lugarije, a lugar sam, neka bi si nabavio prema terenu, gdje služi i prema svojim sretstvima, lovačku dvo* eijevku, koja bi njegovim prilikama najbolje odgovarala i bila bi njegovo vlastništvo. Izričito spominjem, da lugar za svoju obranu mora imati opetovku na« bijenu sa čeličnim kuglama (GanzmanteUGeschpss), a ne kako je dosad bilo običajno, tla mu je služila za (diranu i smatrala se službenom puškom lovačka dvocijevka, i to prosto stoga razloga, što se on takovom puškom u slučaju nuždne samoobrane nije mogao poslužiti, a da ne dođe u koliziju sa kaznenim zakonom. Lovačke naime puške usl jed svod kalibra, pa ako su nabijene i naj» sitnijim šprihom, djeluju izbliza, pa pucalo se u koji dio tijela, redovito i uvijek smrtonosno, a kod nuždne obrane puca se uvijek u neposrednoj blizini. Tijekom mog službovanja imao sam dva žalosna slučaja, gdje su lugari moje uprave upotrebili u nužnoj samoobrani oružje t. j . pucali su na napadača lovačkom puškom Cal. 16. i sačmom br. 8. odnosno br. (I. Jedan lugar pogodio je napadača tik više koljena, a drugi, posije i drugom zgodom, u stegno, oba napadača su kratko iza toga uslijed velikog gubitka krvi umrli, dok su obojica lugara radi prekoračenja nužne samoobrane bili kažnjeni i to prvi sa tri, a drugi sa devet mjeseci tamnice. Da su ti lugari bili oboružani opetovkama i kuglama 7 mm ili 8 mm, hitac kroz nogu ne bi napadača usmrtio, a lugari ne bi sjedili u tamnici: dakle dva zla manje. Svrha samoobrane i uporabe oružja icst, da neosposobi napadača za dalji napadaj, a lovačkom puškom može se napadača jedino ubiti. Dakle već iz humanih razloga lugar mora biti oboružan opetovkom maloga kalibra, o čemu gore spomenuta naredba nije vodila dovoljno brige. Prema tome preporučio bih, da lugarska službena puška bude karabin, kojim je naoružana naša vojska i to s toga razloga, što će državi najlaglje biti takovu pušku iz svojih tvornica nabaviti, a jednako i poradi potrebite municije. Dok se ne provede jedinstveno oružanje naše vojske, preporučio bih Manliher karabin M. 95. Cal. 8 mm ili Mauscr pušku M. 912. (meksikanska), cal. 7 mm. Predlažem stoga, da .1. Š. U. na prvoj od svojih sjednica uzme u pretres naoružanje lugarskog osoblja kao jedno neodgodivo pitanje, te da obrazloženom predstavkom zamoli ministarstvo šuma i rudnika, da se lugarskom osoblju dadu vojničke puške kao službene već i stoga razloga, što novo namješteni lugari (lugarski zamjenici ili nadničari) ne mogu u prvi mah, da si nabave lovačku pušku, jer ista u najjednostavnijoj konstrukciji sa priborom stoji do 2500 Din, a ako vojn´čke puške ne smiju imati, onda im je red čuvati šumu sa štapom u ruci. Ing. Z. Turkalj. |