DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1923 str. 60     <-- 60 -->        PDF

374 Lovstvo.


toga osoblja kao javne straže i valjalo bi o njemu napose raspravljati. () samom


naoružanju spomenuti ću slijedeće:


Lugar, kao javni organ za šumsko redarstvo, morao bi imati dvije službene
puške, proste od poreza, i to jednu lovačku pušku dvoeijevku za izvršivanje
lova odnosno tamanjenje grabežljivaea i jednu opetovku (RcpetirsGevvchr) za
čuvanje sreza i osobnu samoobranu, a sa preudešenim patronama (kuglama)
služila bi mu ista puška za izvršivanje visokog lova, speeijalno za ernu divlja:.
Os´m toga svaki lugar bi morao imati dobar ručni dalekozor i jednu acetilens´.u
svijetiljku sa brušenem lećom (no o tom radije drugom zgodom). Puška repe*
tirka, njezina munieija, dalekozor i svetiljka neka bi bilo vlastništvo države
odnosno šumovlastn ka i uneseno u inventar dotične lugarije, a lugar sam, neka
bi si nabavio prema terenu, gdje služi i prema svojim sretstvima, lovačku dvo*
eijevku, koja bi njegovim prilikama najbolje odgovarala i bila bi njegovo
vlastništvo.


Izričito spominjem, da lugar za svoju obranu mora imati opetovku na«
bijenu sa čeličnim kuglama (GanzmanteUGeschpss), a ne kako je dosad bilo
običajno, tla mu je služila za (diranu i smatrala se službenom puškom lovačka
dvocijevka, i to prosto stoga razloga, što se on takovom puškom u slučaju
nuždne samoobrane nije mogao poslužiti, a da ne dođe u koliziju sa kaznenim
zakonom. Lovačke naime puške usl jed svod kalibra, pa ako su nabijene i naj»
sitnijim šprihom, djeluju izbliza, pa pucalo se u koji dio tijela, redovito i
uvijek smrtonosno, a kod nuždne obrane puca se uvijek u neposrednoj blizini.


Tijekom mog službovanja imao sam dva žalosna slučaja, gdje su lugari
moje uprave upotrebili u nužnoj samoobrani oružje t. j . pucali su na napadača
lovačkom puškom Cal. 16. i sačmom br. 8. odnosno br. (I. Jedan lugar pogodio
je napadača tik više koljena, a drugi, posije i drugom zgodom, u stegno, oba
napadača su kratko iza toga uslijed velikog gubitka krvi umrli, dok su obojica
lugara radi prekoračenja nužne samoobrane bili kažnjeni i to prvi sa tri,
a drugi sa devet mjeseci tamnice. Da su ti lugari bili oboružani opetovkama
i kuglama 7 mm ili 8 mm, hitac kroz nogu ne bi napadača usmrtio, a lugari
ne bi sjedili u tamnici: dakle dva zla manje. Svrha samoobrane i uporabe oružja
icst, da neosposobi napadača za dalji napadaj, a lovačkom puškom može se
napadača jedino ubiti.


Dakle već iz humanih razloga lugar mora biti oboružan opetovkom maloga
kalibra, o čemu gore spomenuta naredba nije vodila dovoljno brige.


Prema tome preporučio bih, da lugarska službena puška bude karabin,
kojim je naoružana naša vojska i to s toga razloga, što će državi najlaglje biti
takovu pušku iz svojih tvornica nabaviti, a jednako i poradi potrebite municije.
Dok se ne provede jedinstveno oružanje naše vojske, preporučio bih Manliher
karabin M. 95. Cal. 8 mm ili Mauscr pušku M. 912. (meksikanska), cal. 7 mm.


Predlažem stoga, da .1. Š. U. na prvoj od svojih sjednica uzme u pretres
naoružanje lugarskog osoblja kao jedno neodgodivo pitanje, te da obrazloženom
predstavkom zamoli ministarstvo šuma i rudnika, da se lugarskom osoblju dadu
vojničke puške kao službene već i stoga razloga, što novo namješteni lugari
(lugarski zamjenici ili nadničari) ne mogu u prvi mah, da si nabave lovačku
pušku, jer ista u najjednostavnijoj konstrukciji sa priborom stoji do 2500 Din,
a ako vojn´čke puške ne smiju imati, onda im je red čuvati šumu sa štapom
u ruci. Ing. Z. Turkalj.