DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1923 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Lovstvo. 441 1 Lovstvo. Nauka o lovu na šumarskom Fakultetu. Lov ne sačinjava svagda u praksi sastavni dio šumarova zvanja. Istina, postoje slučajevi, da neki dolaze1 na šumarske nauke iz želje, da se kao šumari mogu baviti što intenzivnije lovom. No istina je i to, da mnogi ne dolaze radi toga, več bilo iz ljubavi prema velebnoj šumi, najljepšem daru prirode, a mnogi dolaze i iz onoga motiva, što ga supsumiramo pod pojam: uhljeblje. Nema sumnje, da praktični šumar po svome položaju dolazi u priliku, da mnogo puta aktivno sudjeluje u lovu. Velim mnogo puta, jer su rijetki slučajevi, navlastito danas, da stručni posao u užem smislu dopusti šumaru, da može bezbrižno tumarati dulibama. vrebajući sa diljkom u ruci na lijepoga rogona. U doba, kada se riješavaju ponajvažniji problemi u šum. gospodarstvu, rijetki su, doista, petki, kad je i najodušcvljenijcm lovcuašumaru moguće, da se otrgne od posla i da luta stazama Nimrodovim, moleći se ocu Hubertusu. No iz razloga, da naše šume i lugovi daju ne samo produkte drva, nego što šuma i kao lovište ima da daje prihod, a da se i ne> osvrnem na stare tra= dicije šumarevog zvanja, svakako je potrebno, da šumar bude upućen u lov i sve što je s time u vezi. Kako se i sam ponosim time, što pripadam onom krugu šumara, koji u da« noj prilici vole omrknuti na šumskim proplancima, da sačekaju ukras naših pla= nina, lijepoga šestarca, čudim se doista mnogim drugovima, da ne vole lova. Ne vole puške, ne vole lova. Ali možda i nije tako! Oni možda ne vole onako, kako mi lovci volimo. Nema sumnje, da i oni imadu zasebne ljubavi za svoje zvanje — a ta ljubav je možda centrirana u zasebnoj iskrenoj ljubavi prema šumi. Ja mislim, da je dijelom odgoj, a dijelom i´ prirođena osebina čovjeka uzrokom, da jedan više, a jedan manje voli lov. To se ne da naučiti iz knjige. Mislim, da g. drug ing. Turkalj ide malko daleko, kad traži za onoga, tko će poučavati o lovu na našem fakultetu, da je prokušao sve modalitete lova. Ne smijemo zaboraviti, da sa šumarskog gledišta kod nas lov daje danas spo» redni prihod. Pa ako bismo tražili da onaj, tko hi poučavao o lovu naše mlade drugove na šumarskom fakultetu, bude prokušan baš u svemu, što pripada u opseg te discipline, da je dakle sâm i sve moguće modalitete lova oprobao, što bismo morali tražiti od onog profesora, kji predaje o glavnim šumskim pro* duktima? Od njega bismo valjda, prema tome, morali tražiti, da je sam obavs ljao sve moguće poslove u šumi, što ih raznovrsne kategorije naših šumskih radnika obavljaju. I u jednom i u drugom slučaju nije to moguće, a nije ni potrebno. Uzmimo lov na raznovrsnu divljač. I najbolji, najoduševljeniji lovac, koji je svoj vijek proboravio u ravnici, a nije imao prilike da boravi u visokim planinama, nije okušao lov na tetrebove i divokoze. Mi, koji smo veći dio svoje službe proveli u planinskim visokim krajevima — ne poznamo — iz prakse — lov na onu divljač, što se u ravnici nalazi itd. Nema sumnje, da će onaj, koji je sam preslušavao´ pijevca, koji se je sam k njemu krao i posrpivši se tražio´ granu, na kojoj je možda zadnju svoju roman» |
ŠUMARSKI LIST 7/1923 str. 60 <-- 60 --> PDF |
442 Lovstvo. ci´ u prvim tracima zakrvavljene zore, otpjevao zaljubljeni pjevač — ljepše znati to sve opisati i prikazati. No za to se ne može od predavača tražiti, da je on prokušao i sve modalitete penjanja gvozd ja itd. itd. Tražeći takvoga lovca, možda bismo došli do raznih rezultata. Držim, da se imade mladim slušateljima prikazivati važnost lova sa nas cionalnosekonomskog gledišta, a s time dakako i s estetskog gledišta uz pri* pomenku, da je svaka, a navlastito plemenita divljač naših planina ipak — ipak najljepša, dok je živa... S time u vezi imade biti jedna od glavnih ten» dencija: regene racija naših lovišta, koja su, sigurno je, po cijeloj državi za vrijeme rata, a navlastito za vrijeme prevrata — stradala. Uzgoj fazana, trčaka, u kraškim pak krajevima uzgoj gotovo ponestala jarebice ko« menjarke, pa uzgoj divokoza, jelena, srna itd. pripada među prve zadatke, koji će se imati provesti. Dakako, da ovo sve stoji u logičnoj vezi sa zakonom o lovu. koji će imati da obaveznim normama pripomogne spomenutoj regene* raciji lovišta. Poučavanje o lovu, odnosno o oružju i o spravama za lov držim, da bi se moglo provesti onako, kako je to u svoje vrijeme bilo na bivšoj visokoj školi u Ščavnici. Tamo je bilo ovako udešeno: redovni slušači, slijedeći red pres davanja, kako je bio preporučen po visokoj školi, imali su u drugom semestTU svake subote pucanje na streljani visoke škole. Visoka je škola imala velik broj pušaka raznovrsnih sistema, navlastito na kuglu. Pušku za sačmu bio je dužan svaki slušatelj sam nabaviti. Adjunkt ili asistent, a katkada i profesor nauke o lovu poučvao je slušatelje ponajprije o sistemu pušaka, a za tim o pucanju. Gađalo se kuglom u cilj, a sačmom u staklene kugle, što ih je zaseban stroj bacao. U sedmom semestru bile su iz nauke o lovu i oružju 3 sata na nedelju predavanje, a 4 sata vježbe i to subotom. Vježbe su bile dijelom u dvorani — pregledanjem pušaka, otisaka tragova itd., a dijelom se održavao lov u šumi, što je pripadala visokoj školi. Lov se je održavao s pogonićima. Ovaj bi raspored, doveden u sklad s ostalim predmetima, držim, posve odgovarao našim prilikama. Da je u svoje vrijeme ovaj raspored odgovarao za slušatelje sčavničke škole, držim, da su tome bili ovi razlozi: Smatralo se s pravom, da je većina slušatelja oduševljena za lov i prema tome, da će već kao slušatelji za.vrijeme praznika dolaziti u priliku, da sudjeluju u lovu. Da ipak ne budu posve neorijentirani. u koliko već nije pojedinac donio od kuće stanovito znanje u tom pogledu, imao je svaki odmah u drugom ses mestru priliku, da upozna oružje i da se izvježba u pucanju kuglom i sačmom. Kad su otpočela predavanja iz nauke o lovu u sedmom semestru, bio je već svaki u glavnom na čistu s oružjem. A to je i potrebno i logično. LJ vezi s ovim ne držim zgodnim, da se u sedmom semestru predaje »o lovu« a u osmom semestru o »oružarstvu«. To bi bio neke ruke »filius ante patrem«. Slažem se, da je potrebno, da slušači polažu pojedinački ispit iz nauke o lovu i oružju, što bi se prema navedenom u sedmom semestru predavala. Pohođanjc vježbe u pucanju u drugom semestru testiralo bi e u indeksu. Ing. Josip Baien. |