DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 20 <-- 20 --> PDF |
590 Prodaja drva iz državnih šuma u Fotkarp. Rusiji. blike narodnogospodarski, socijalni i politički faktor i kod toga da država ne treba da direktno zarađuje. Tim hoće da otkloni prigovore, koje sam izneo protiv projekta sa stanovišta finan* sijskog, označivši tu prodaju kao veliki gospodarski gubitak. Naše poznavanje Potkarpatske Rusije već je tako rašireno, da se neće naći nikoga, tko bi se protivio, gospodarskom podizanju te zemlje, dizanju njezinog blagostanja i kulturnog nivoa tamoš* njeg stanovišta. To je i moje osvedočenje, ali je pitanje, kojim putem treba ići, da se dođe do toga cilja, no, da pri tom država ne izgubi svog šumskog kapitala u Potkarp. Rusiji, a i da ne nadoplaćuje pri tom poslu. Da se proda sve drvo u Potkarp. Rusiji na način predložen od američkog društva značilo bi nado* plaćiVati na tamošnje gospodarstvo daleko više milijuna, nego što se to čini sada. S gledišta socijalnog radi se u Potkarp. Rusija o tome, da se u prvom redu tamošnje stanovništvo zaposli, i da pri tome uzmogne nešto zarađivati. Ali to se ne može postići bez investicija za transport i industriju. Tu dolazimo na pitanje, koje je opširno obradio gosp. dr. Ing. Šiman, a u kojem se s njim tim više slažem, što sam upravo ja uvek smatrao to kao conditio sine qua non šumskog gospodarstva u Potkarp. Rusii´ i kao neizbežnu osnovu svakog gospodarskog napretka, kako to svedoči investicioni program, koji je izrađen na moj poticaj u generalnoj direkciji državnih šuma. Kao što svako trgovačko poduzeće treba za svoj posao kapital, tako se isto ne može ni u državnim šumama, osobito onim u Potkarp. Rusiji, raditi bez kapitala, uloženog u prvom redu u transportna sretstva. — Dr* žava, kao vlasnik šuma, ako hoće da u svojim šumama ispravno gospodari, ne može obići nešto, što smatra kao samo po sebi jasno svaki trgovac, koji želi, da ima iole napretka. Tu stojimo pred alternativom koja se nikako ne može obići. Ili hoćemo , da u svojim šumama ispravno gospodarimo, onda moram o činiti sve ono, što je za to neophodno potrebno i što čini svaki trgovac i svaki privatni posednik šuma, t. j . uložiti u šume po* trebne investicije i osigurati si iz šume na taj način siguran dobi= tak; ili nećemo i nemožemo investirati, čime dokazujemo, da nismo sposobni upravljati s državnim šumama. U tom slučaju bi se morali pitati, zašto onda podržavljujemo privatne, dobro upravljane šume, kada u njima ne znamo ili ne možemo tako gospodariti, kako su u njima gospodarili dosadanji vlasnici? Ne samo u šumama Potkarp. Rusije, nego i u Slovačkoj, Češkoj i Mo= ravskoj trebati će u šumama investicija, a iz toga je jasno, da će se naći društava, koja će državi, ponuditi sličnu pomoć, kao što to sada biva u Potkarp. Rusiji i da će na koncu i u Češkoj šume postati akcionarske. Misli li možebiti itko, da američko društvo, koje kupuje drvo samo u vezi s investicionim zajmom, čini to iz neke naro* čite simpatije za československu državu? To društvo sigurno računa s ogromnom zaradom — koja se baš ne mora očitovati |