DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Kod Njegovog Veličanstva Kralja na Bledu. 575 Kod Njegovog Veličanstva Kralja na Bledu. Najveća grupa učesnika skupštine J. Š. U. u Ljubljani prija* vila se za izlet na Bled. Bilo ih je preko 200. Krenuvši ranim vozom iz Ljubljane, pošli su izletnici kroz romantični klanac Vintgar. I oni, koji su već češće imali sreću da uživaju prirodne krasote ovog klanca, što se s pravom ubraja među najljepše dijelove naše »Švice«, vraćali su se puni novih dojmova i utisaka; a oni, koji su prvi put prolazili »skozi Vint* gar«, nisu mogli sakriti očitog uzbuđenja, koje je u njima proiz* vela njegova divlja priroda. Kratak odmor u restauraciji na izlazu iz Vintgara pričinjao se predugim naročito za one, koji su prvi put išli na Bled. Bled! Koliko čeznutljive romantike sakriva za nas iza oslo* bođenja ova riječ! Nekad skromno ljetovalište s opjevanim oto* čićem i zvoncem želja — postaje omiljelim Kraljevim ljetovali; štem, a kroz to i obligatno ljetno boravište društvene elite i viso* kih političara. Poslije narodnog ujedinjenja nitko si ne može ni zamisliti Slovenije, pa ma i najkraći boravak u njoj bez izleta na Bled. Je li dakle čudo, da su i naši šumari skratili odmor u vintgar* skoj restauraciji, samo da što prije ugledaju ponos i biser Slove* nije — Bled! Stari grad na strmoj visokoj pećini, čarobni otočić s crkvi* com, mirno jezero okruženo alpinskim orijašima učinili su van* redan utisak na sve izletnike; pa ipak je svačije oko prije svega tražilo jedan dvorac, a svi su upiti bili jednaki: »Gdje je Kralj?« I svako je želio, da se čamcem proveze što bliže dvorcu, ne bi li na kojem prozoru ili u parku slučajno opazio Njega, obljubljenog Vladara naše lijepe države, koji se ovdje u tišini odmara od teških državničkih briga. Tada nije još nitko ni slutio, kakovim zanimanjem prati Njegovo Veličanstvo sve, pa i najsitnije dogođaje našeg javnog života te je potpuno upućen i o ovom izletu udruženja, koje je uzeo pod svoje moćno pokroviteljstvo. U prvi mah se nije ni htjelo povjerovati vijesti, da je Kralj izjavio želju: primiti sve* ukupne učesnike ovog izleta našeg udruženja u svom ubavom dvorcu Suvoboru. No kad se je saznalo, da je to živa istina, na* stalo je neobično radosno raspoloženje i nepritajiva uzbuđenost. Tek je minuo ručak, a već su stizavale grupe članova do hotela Petrana, odakle je imala krenuti povorka u dvorac Su* vobor. Nešto prije 5 sati krenula je duga povorka izletnika prema dvorcu te se je svrstala u dvoredove u parku nedaleko samog |
| ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 6 <-- 6 --> PDF |
576 Kod Njegovog Veličanstva Kralja na Bledu. dvorca. Razumljiva uzbuđenost rasla je to više, što se je bližao čas dolaska Njegovog Veličanstva. Sva su lica pokazivala van* redno veselje i ujedno zahvalnost prema svom Vladaru za ovu blagonaklonost prema našem udruženju. Kraljevi adjutanti i Ministar dvora prikupili su potrebne informacije i na čas se udaljili, a odmah zatim postiglo je uzbu* đenje kulminaciju. Po držanju straža vidjelo se, da se kralj pri* bližuje. I On se je doista približavao praćen svojom užom pratnjom. Dolazio je laganim koracima, sa smiješkom na licu. To je bio momenat, koji se ne da opisati. Naročito je čuv* stvo obuzelo one članove, koji još nisu vidjeli Kralja. Naučeni, da Vladare gledamo tek na slikama ili u vanrednim prilikama i to tek na momente i u velikoj udaljenosti, nismo pravo htjeli vjero* vati svojim očima, da se evo približuje junački potomak Kara* đorđevića, Kralj udruženih Jugoslovena među nas, da u našem krugu provede par časova, da kraj tolikih vladarskih briga po* sveti pažnju još i članovima našeg udruženja. Gromki živio! pozdravio je Kralja, na što je istupio potpred* sjednik Ćirković te ga pozdravio kratkim govorom i predao mu naročito izdanje knjige »Gozdarstvo v Sloveniji«. Značajno je, da se je kralj sjetio Ćirkovića, makar se je samo jedanput u životu sastao s njime. U pratnji Ćirkovića i Stamenkovića te svoje uže svite prilazio je Kralj redom članovima glavne uprave: Marino* vicu, Bajiću, Čeoviću, Dandi, Slijepčeviću, Manojloviću, Kneže* vicu, Rohru, Petroviću, Grünwaldu i Miletiću. Kod svakog poje* dinca zanimao se za šumarske prilike kraja, u kojem služi. Zatim je prišao delegatima iz Čehoslovačke te je izrazio svoje veselje nad njihovom prisutnošću i potanko se raspitivao za njihove šumarske prilike. Poslije toga nagovorio je kralj još-dvadesetak članova i njihovih gospođa. Osobito se je zanimao za prilike sječe te omjer pošumljenja prema sječi šuma, iz čega se vidilo, da je vrlo dobro upućen u današnje odnošaje. Isto mu je tako bio poznat i naš uvoz stranog drveta, ali ga je ipak iznenadila velika količina uvoza kraj tolikog obilja šume. Prilike lova, pošumljenja krasa, opskrbe naroda s drvetom i slična pitanja za pojedine kra* jeve države privlačila su toliku pažnju Kraljevu, da si je dao sve potanko protumačiti i obrazložiti. Naročito je zanimanje pokazao Kralj za rad našeg udruženja te je bio vrlo zadovoljan izjavom Ćirkovićevom, da u našem društvu nije nikad bilo razmirica ni nesloge, već da svi rade u naj* većem skladu na procvat i boljitak struke i naroda. Kralj je na* glasio, da takova društva mogu samo onda uspješno raditi, ak o se klone politike te ostanu u granicama struč* n o g rada. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Kod Njegovog Veličanstva Kralja ha Bledu. Nakon odlaska Nj. Veličanstva Kralja. Demokratski ton i ljubezljivost, kojom je Nj. Veličanstvo nagovaralo svakog pojedinca, nisu ostali bez utiska na sve pri= sutne i brzo je nestalo one uzrujanosti, koja je sve ubuzela u prvi mah. Sad su svi bili sretni, što govore sa svojim Kraljem u svom materinskom jeziku i svaki je pojedinac imao samo jednu želju, da i njega Kralj nagovori. A oni, koji su bili time počašćeni, osjećali su se vanredno sretnima, da su dočekali momenat, koji se pruža u životu rijetkom pojedincu. Pol sata prošlo je kao jedan čas, kao lijep san, koji bi htjeli produljiti čim dalje... Nakon polsatnog cercla udaljio se Kralj, praćen burnim povicima, koji nisu prestali, dok nije unišao u dvorac, okrenivši se još par puta i mašući rukom. Nakon odlaska Kraljevog bili su učesnici ovog lijepog doga* daja počašćeni bogatom zakuskom te se zatim udaljili... Ovaj prijem u dvorcu Suvoboru bio je najsvetliji momenat ljubljanske skupštine, koji će svima ostati u neizbrisivoj uspo* meni. |