DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji.


vodi cijelu eksploataciju kupac, dočim ondje vodi
eksploataciju sama država; naprotiv se ondje plaća po u n a *
prijed određenim cijenama, dok je kod nas uvedeno
percentualno plaćanje. Kod nas se sklapanje ovakovih ugovora
drži internom stvari Ministarstva šuma i rudnika pa se nerado
gleda svako uplitanje stručne štampe i stručnih udruženja u to
pitanje; ondje je naprotiv prepušteno to pitanje javnoj diskusiji,
a gen. direktor dr. ing. Šiman zamolio je članove šum. udruženja
na njihovoj skupštini u Banskoj Bistrici, da u što većem broju
učestvuju u toj polemici, obećavši ujedno, da se ugovor ne će
sklopiti »iza zatvorenih vrata« i da će se svi prihvatljivi predloži
uzeti u obzir.


Iz polemike, koja se razvila naročito između dr. ing. Šimana
i ing. Opletala, iznosimo dva članka, iz kojih se razabire jedno
i drugo stanovište. Iznosimo ih samo radi informacije naše
stručne javnosti sasvim objektivno, pridržavajući si kritiku i
stanovište u tom pitanju za kasnije.1 Uredništvo.


Dr. ing. Karei Šiman:


Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji.2


Nedavno je pod tim naslovom objavio u »Lidovym Novi*
nama« g. ing. Opletal, bivši generalni direktor državnih šuma i
dobara, seriju opsežnih članaka. U tim člancima bavi se on kris


ikom naumljene prodaje drva u Potkarpatskoj Rusiji, koju
namerava provesti Ministarstvo poljoprivrede na osnovu po»
sebnog zakona o državnom zajmu za investicije u navedene
državne šume i na osnovu ugovora o isporuci drva — s ameri*
kanskom financijskom grupom Bertron, Griscom i Comp, u
New*Yorku uz učestovanje domaćih faktora.
O tom projektu Ministarstva Poljoprivrede pisali su također
viši šumarski inspektor Frič u »Češkom Lesu«, dalje u »Na=
rodnoj politici« gospoda senatori dr. VI. Faček i Vaclav Jansa.


"´sini toga pojavili su se u raznim dnevnicima i stručnim časčlanci, koji upozoravaju našu javnost na naumljeni po«
kušaj iskorištavanja dot. uništavanja državnih šuma.


Razumljivo je, da su spomenuti članci pobudili znatnu paž*
nju, a najviše je uzbudio šire krugove spomenuti članak struč=
njaka g. ing. Opletala. Može se samo pozdraviti, da je tako važna
stvar, koja je od dalekosežnog značaja za naše državno šumsko
gospodarstvo, postala predmetom javne diskusije i stvarne kris
tike, kada je već dospela do stadija ozbiljnih pregovora.


1 Prevod zahvaljujemo dobroti g. stud. ing. Ljubiše Metlaša u Zagrebu. Ur.


- Pisano za »Lidové Noviny« kao odgovor na članke g. ing. Opletala.


ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 10     <-- 10 -->        PDF

580 Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji.


Po prethodnom savetovanju s Ministarstvom Financija i naj=


višim Računarskim kontrolnim Uredom bavio se s pomenutim


projektom privredni savet Ministara, a radi informacija također


pet članova parlamentarne komisije koaliranih stranaka, t. zv.


drvarska petorica; nakon toga je Ministarstvo Poljoprivrede


povelo službene pregovore sa zastupnicima navedene amerikan=


ske grupe. Kod tih pregovora došlo je do projekta ugovora o


isporuci drva u Potkarpatskoj Rusiji, koji se znatno razlikuje od


onoga, kako ga je objavio g. ing. Opletal.


Kada je g. ing. Opletal sada odlučio, da stvar iznese pred
sud najšire javnosti, i popratio je sa svojim vrlo temeljitim kri*
tičkim opaskama, nadam se, da će mi dozvoliti, kako redakcija
»Lidovyh Novina« tako i javnost, da u sporazumu s Ministrom
dr. Hodžom objasnim stanovište, koje zauzima u toj stvari Mi=
nistarstvo poljoprivrede.


Ne može se sumnjati, da je namera g. ing. Opletala dobra,
i da nastoji da svojom kritikom osigura interese drž. šumskog
gospodarstva i uopšte naše države; ipak treba požaliti, da je g.
ing. Opletal, oslanjajući se u svom članku na početni projekat
ugovora, koji je bio predan društvu na osnovu prethodnog
usmenog potpuno neoficijelnog, informativnog pregovaranja,
osnovao svoj temeljiti rad, nažalost dakle na osnovici, koja je
u mnogome netačna. Tim padaju i mnogi prigovori, koje stavlja
naumljenom projektu i ugovoru.


Ministarstvo poljoprivrede podvrglo je predanu ponudu ne
samo brižljivom studiju, nego ju je postavilo i na nove temelje.
Prema tome je g. ing. Opletal na krivom putu, kada tvrdi, da
je projekat ugovora, kako ga je objavio, u osnovnim stvarima,
utvrđenim sa strane Ministarstva, već definitivan. Ako je hteo


g. ing. Opletal podvrći ceo projekat u današnjoj njegovoj formi
javnoj kritici, trebao se najprije informisati o napredovanju
pregovora i pribaviti si oficijelni projekat ugovora Ministarstva
Poljoprivrede s ogradom, da ima biti prihvaćen od Ministarskog
Saveta. Da je to učinio, bio bi se sigurno osvedočio, da taj pravi
projekat ugovora nije prema prvotnom predlogu izmenjen samo
u neznatnim pojedinostima, kako to spominje u svom članku,
nego da nasuprot sadrži vrlo važne promené. Time bi si
bio uštedio mnogo posla i uzaludnih prigovora, a javnost bi si
mogla stvoriti pravu sliku stvari o tome, uistinu vrlo važnome
projektu.
Trebalo bi mnogo uzaludnog vremena i mesta u ovom časo=
pišu, kada bi sprovrgavao tačku po tačku mnogih neobrazloženih
prigovora, jer se svako može osvedočiti iz oficijalnog ugovora,
predloženog Ministarskom Savetu, da su neosnovani. Za širu
javnost biće važnije, ako pokušam objasniti projekat Mini*
starstva Poljoprivrede u svojoj jezgri i osnovnim mislima.


Kako je poznato, država je vlasnik znatnog šumskog pod=
ručja u Potkarpatskoj Rusiji, koje iznaša preko 300.000 ha, o




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji.


kojem se u neinformovanoj javnosti govori kao o imetku Re*
publike od bajoslovne vrednosti. Istina je, da su šume u Pot*
karpatskoj Rusiji znatno i krasno prirodno bogatstvo, ali se za*
boravlja ili prelazi mučke preko toga, da je znatan deo tih šuma
mrtav kapital, na koji je još u miru bivša mađarska vlada u
pojedinim oblastima nadoplaćivala, a koji postepeno može po*
stati unosnim objektom tek onda, kada bude nemalom investi;
čijom učinjen pristupačnim.


Racijonalno provađanje šumskog gospodarstva u spomenu*
tim državnim šumama u današnjim je prilikama vrlo teško, a
u pojedinim oblastima i nemoguće, i to usled nedostatka prome*
tala za izvoz drveta iz šume, a isto tako i usled slabe potražnje
drveta osobito bukovog. Ovo potonje prevladava u državnim
šumama Potkarpatske Rusije (na pr. u direkciji užhorodskoj ga
je više nego 80 %, a buštinskoj preko 50 %) te se ne može eksplo*
atisati normalna godišnja drvna masa, propisana šumsko gospo*
darstvenim planom, usled čega znatno pada rentabilnost tih
šuma.


U čitavom objektu državnih šuma u Potkarpatskoj Rusiji,
koji iznaša 308.098 ha, ima 12.745 ha sastojina starih preko 120
godina, a 34.020 ha su sastojine stare preko 100 godina.


Uz normalnu godišnju sječu tih sastojina ustanovljenu po
gospodarskom planu na 22.364 ha, pokazuje se suvišak od


24.401 ha prestarih sastojina, koji je nastao tim, što se je mesto
propisane normalne godišnje seče od 860.280 m3 seklo stvarno
u razdoblju od 1919—1921 godišnje samo po 336.950 m3, dakle
prema normalnom godišnjem etatu godišnje manje za 523.330 m3.
Ne treba potanko dokazivati, da će uz te odnošaje državno
šumsko gospodarstvo u Potkarpatskoj Rusiji postati pasivno,
ako se tome ne doskoči, osobito kada se uvaži, da je šumska
uprava prinuđena usled nedostatka potrebnih sretstava za ins
vesticiju, da koncentriše eksploataciju na sastojine, koje su
harem donekle pristupačne, i da seče poglavito četinjasto drvo,
koje se više potražuje. No na taj način ne može se gospodariti
duže vremena. K toj sadašnjoj šteti dolazi naime i dalnji ne mali
gubitak, t. j . da se usled nepristupačnosti šuma i nedostatne po*
tražnje slabijih vrsta drveta zanemaruje nuždan odgoj mladih
sastojina, usled čega nastaje znatna šteta za budućnost.


Kakove posledice ima to ograničavanje normalnih seča u
državnim šumama za ćelu Potkarpatsku Rusiju u pogledu na*
rodno*gospodarskom, socijalnom i političkom, shvatiti će sigurno
svaki, kome je i malo poznato, kako se stanovništvo Potkarpatske
Rusije teško bori za egzistenciju.


Ti se teški odnošaji mogu popraviti ne samo postepenim po*
višavanjem godišnje eksploatacije drva i izgrađivanjem nužnih
saobraćajnih sretstava, nego i u osiguranju prodaje naročito bu*
kovog drveta. Potražnja zavisi opet od mogućnosti podizanja
drvarske industrije, čime bi se opet dalo zarade domaćem sta*




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 12     <-- 12 -->        PDF

582 Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji.


novništvu, koje je danas prinuđeno, da traži svoju egzistenciju
ili u pastirskom načinu života ili u iseljavanju.


Hoćemo li dakle, da Potkarpatska Rusija gospodarski oživi,
da se kulturno podigne, socijalno i politički umiri, te da se stane
na put današnjem uništavanju šumskih kultura nužno je, da se
što moguće brže izgrade u šumama potrebna saobraćajna sret*
stva, postarati se za prodaju pojačanom eksploatacijom dobiven
nog drveta, osobito bukovog, kao i za njegovu preradu u doma*
ćim industrijskim preduzećima.


Znamo dakle, što treba i što hoćemo, ali se razilaze mišljenja
stručnjaka i ostalih faktora u tome, s kim, na koji način i u kojem
tempu ima biti provedeno to otvaranje i industrijalizovanje dr=
žavnih šuma, koje su, pošto iznašaju više nego 50 %, odlučan
činitelj narodnog gospodarstva.


U normalnim odnošajima, a osobito pri osiguranoj potražnji,
bilo bi zaista najbolje, kada bi sama država dala potreban investi*
cioni kapital i postupno provela ceo plan direktno bez stranog
sudelovanja.


Zasluga je g. ing. Opletala, da je kao generalni direktor dr*
žavnih šuma dao izraditi investicioni program za razdoblje
1923—1932, računajući s iznosom od preko 200 miliona Kč., od
čega dolazi na Potkarpatsku Rusiju oko 96 miliona. Taj program
sadržaje samo najvažnije investicije, omogućavajući uopšte tek
normalan tok same eksploatacije, ali bi trebalo još znatnih finan*
sijskih sretstava, da bi se moglo sistematski nastaviti s radom.


Ali, nažalost nije dosta da se samo izradi investicioni pro*
gram; treba se postarati i za čarobni štapić, koji bi otvorio
vrata k mrtvome šumskom kapitalu, treba naći još i potrebne
novce.


Izradili smo u našoj republici mnogo najlepših i vrlo potreb*
nih projekata o željezničkim i vodnim gradnjama, o kanalima,
elektrizaciji, melioraciji i još dosta drugih, ali nažalost svi ti
krasni planovi ostaju na papiru, jer nemamo novaca za njihovu
provedbu.


Ministarstvo poljoprivrede činilo je sve, što je moguće, da
se u finansijski zakon za god. 1923. unesu u predračun za inve*
sticije u državnim šumama i imanjima, barem najnužnije stavke,
koje iznose za državne šume i imanja u Slovenskoj svotu od
8,391.000 Kč, a u Potkarp. Rusiji 8,444.000 Kč. Od svih tih tra*
ženih kredita bio je u istinu odobren i dosada dan Ministarstvu
Poljoprivrede na dispoziciju tako neznatan deo, da ne može biti
ni govora o sistematskom započinjanju investicionih radova u
državnim šumama.


O tome je već pregovarao Ministar Poljoprivrede dr. Hodža
s pokojnim Ministrom dr. Rašinom i sa sadanjim Ministrom
Finansija ing. Bečkom; no zbog nedostatka finansijalnih sret*
stava ograničen je investicioni rad ne samo u državnim šumama,
nego i u drugim granama privrede, pa je Ministarstvo Poljopri*




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji. 583


vrede bilo prinuđeno, da samo traži drugi način, kako bi priba=
vilo potreban novac za investicije, te stalo na put pasivnosti,
koja preti državnim šumama u Potkarpatskoj Rusiji.


Od nekoliko ponuda, koje su bile učinjene Ministarstvu
Poljoprivrede, smatrala se za najozbiljniju ponuda spomenute
amerikanske firme, koja je bila voljna, da ne samo pruži državi
potreban investicioni kapital u iznosu od 5 miliona dolara, uz
obične današnje uslove za kamate i amortizaciju, nego da kupuje
svake godine posečeno drvo u Potkarp. Rusiji te da ulaganjem
još daljnih ca. 6 milijona dolara podigne potrebna industrijska
preduzeća za preradu toga drveta i to na mestima određenim
od Ministarstva.


Prvotne ponude za prodaju drva, obične u starim eksploa=
tacionim ugovorima, po kojima sam kupac u šumama drvo seče,
izrađuje i izvozi, Ministarstvo je već ispočetka odbilo, jer stoji
na gledištu, da država mora ostati gospodar u svojim šumama.


Pa sve kada bi taj način prodaje bio za državu finansijski
pogodniji, ne može ga Ministarstvo preporučiti, jer seču i izradu
drveta, određenog po gospodarskoj osnovi svake godine za seču,
mora provađati sama država u vlastitoj režiji, ako se hoće osi*
gurati pravo racionalno šumsko gospodarstvo.1 Teže je pitanje,
tko treba da vrši izvoz posečenog drveta iz šume do mjesta pres
daje. Ministarstvo, oslanjajući se na dosadanji način prodaje
drva u državnim šumama, koja se daju kupcima na zgodnim
mestima i stovarištima, preporučuje, da se država pobrine tako?
đer i za dovoz drveta iz šume na određena mesta predaje. To
je potrebno radi toga, što samo državna šumska uprava može
najbolje provesti sistematsku izgradnju vlastitih transportnih
sretstava, koja će, što je glavno, i za budućnost biti upotrebiva,
te će omogućiti trajan pristup u danas još na mnogo mjesta ne*
pristupačne šume Potkarp. Rusije.


0 tome ima naravno raznih nazora i mogu se navesti razlozi
pro i kontra. No uvažimo li, da država ne će dovoziti drva u
sama preduzeća spomenute firme niti na mesta, koja su naro*
čito zgodna za firmu, na udaljenost do 70 km — käko to misli


g. ing. Opletal — nego da je firma dužna primati drva postepeno
tako, kako će ih dobavljati državna šumska uprava na mesta,
udaljena od seče samo toliko, koliko čini prosečna udaljenost
ustanovljena za svaku šumsku upravu; nadalje da je firma dužna
za slučaj, ako bi bilo potrebno voziti drva na veću udaljenost,
nadoknaditi državi veće transpotrne troškove — onda je jasno,
da prigovor g. ing. Opletala nije na mjestu. A kada g. ing. Opletal
govori o diletantizmu ili o delima, koja nemaju ništa zajedničkog
1 Ovo mišljenje visokog šum. činovnika bratske države preporučamo naro=
čitoj pažnji onih krugova, koji ne poznaju drugog izlaza već da se sav posao
eksploatacije mora prepustiti priv. poduzeću. Op. ur.




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 14     <-- 14 -->        PDF

584 Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji.


s urednim vođenjem državnih poduzeća, mislim da je više nego
nepravedan.


Samo je po sebi jasno, da bi bilo najbolje rešenje toga pro=
blema, kada bi državna šumska uprava vršila seču, izradu drveta
i dovoz iz šume na stovarište sasvim uz trošak i riziko firme,
ali za takav ugovor treba pristanak i druge ugovorne strane. Ako
Ministarstvo nije htelo da već u početku osujeti pregovore, mo=
rala je učiniti spomenuti kompromis, što nije bila baš tako laka
zadaća.


Slično je i s drugim osnovnim pitanjem, kako imaju biti
ustanovljene cene za dobavljeno drvo.


Ministarstvo je ispočetka tražilo, da se ne ustanavljavaju
stalne cene, nego da se iste mogu menjati u kratkim periodima
i da se ustanove u čsl. krunama. Nasuprot tome tvrdili su za*
stupnici amerikanskog društva, da mogu pregovarati samo na
osnovu određenih, stalnih cena, jer i društvo uzima na sebe zna=
tan risiko obavezujući se, da će kupiti sve posečeno drvo, od
kojega je najveći deo bukovina, a osim toga znatnu množinu
potpuno slabog drveta (od 7 cm na tanjem kraju), kao i gorivo
drvo, koje se danas u Potkarp. Rusiji ne može gotovo uopšte
prodati. Pokazivali su nadalje na to, da će za izradu toga drveta
podići vlastitim sretstvima velika industrijska poduzeća, jer se
sirovo drvo — osim mnogo upotrebljavanog crnogoričnog i hra*
stovog drva — ne može izvoziti iz Potkarp. Rusije. Konačno su
pokazivali na svoju spremnost da sve to drvo ili iz njega dobi;
vene produkte prodadu na svetskom drvnom tržištu uz vero*
vatnu konkurenciju drveta iz drugih zemalja.


Rezultat dugoga i upornog pregovaranja bilo je opet kom=
promisno rešenje, po kojemu društvo mora platiti za pojedine
vrste drveta određene temeljne cene u zlatnim dolarima, čim
pada prigovor za opasnost od eventualne fluktuacije kursa do*
lara. Te cene biće nakon 15 godina, kada se razvije ćelo poduzeće,
podvrgnute reviziji, koju će provesti posebna komisija, ili sud,
čijega će predsednika imenovati predsednik najvišega suda u
Brnu. Osim tih osnovnih cena, dužno je društvo platiti državi
posebnu premiju za svaki m3 rezanog drveta, koje bude izrađeno
iz predanih panjeva; konačno, država će znatnim delom učestvo=
vati na čistom dobitku društva, s kojim mora računati ne samo
društvo, nego i država, koja ima mogućnost i pravo, da kadagod
i u kojemgod pravcu kontroliše gospodarenje društva po poseb=
nom vladinom komesaru.


Ali ako i ne svratimo pažnju na taj udeo države na čistom
dobitku društva, nisu ugovorene temeljne cene baš tako niske,
jer treba uzeti na um o kakovoj se vrsti drveta uopšte radi i ka=
kove je prihode imala državna i privatna šumska uprava u Pot=
karp. Rusiji u mirno doba, a kakove danas.


Prema potankoj i opreznoj kalkulaciji o sječi drveta, koja
se u današnjim šumama Potkarpatske Rusije — i to bez ikakve




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji. 585


pogibli po iskorišćivanje s obzirom na rasprostranjenost sječivih
i prestarih sastojina te suponirajući sistematsko otvaranje šuma,
koje će omogućiti poželjnu iskorištavanje predužitaka u mladim
sastojinama (proreda, čišćenje i si.) — može računati na po*
preko 1,000.000 m3 na godinu, otpada na građevno drvo oko


535.000 m8, od toga otprilike 230.000 m3 bukovine i na ogrevno
s


drvo oko 465.000 m3 (665.000 pr. m), od toga 285.000 m (407.000
pr. m)) bukovine.


Kako je bila teška zadata unovčiti bukovinu već i u nor*
malno mirno doba a i danas i to ne samo u šumama Potkarp.
Rusije Slovačke, nego i kod nas, poznato je svakom stručnjaku,
i ta je okolnost bila nažalost uzrokom, da je bukva, iako je za
odgoj i čuvanje plodnosti šumskog zemljišta vrlo važna, skoro
iščezla iz naših šuma.


Isto su tako u zloj uspomeni niske cene, za koje je prodavala
svojedobno bivša mađarska šumska uprava bukovo gorivo drvo
u šumama Potkarp. Rusije na temelju starih eksploatacionih
ugovora, a tko je bio u karpatskim šumama, sigurno je vidio,
kakova množina drveta ostaje neiskorišćena i gnjije u šumi, koja
bi se u drugim prilikama dala upotrebiti barem za gorivo. Taj
ogromni šumski kapital, u glavnom bukovi, izgleda s gledišta
finansijskog ponešto drukčiji, nego kako si ga zamišlja nestručna
javnost, a mnoge naše drvarske firme i banke, koje su namera*
vale taj bukovi kapital pretvoriti u zlato, mogle bi pripovedati


o tome, kako su prošle, nepostaravši se za trajnu prođu bukovog
drveta, u koju svrhu su potrebne znatne daljne investicije.
Američkoj firmi su vrlo dobro poznate te okolnosti i isku*
stva, pa kada se ipak odvažuje, da i pored toga stupi u tu bukovu
trgovinu, pripasti će joj neosporna zasluga, ako si bude na te*
melju novih metoda obrađivanja i unovčenja bukovog drveta
otvorila put na svetskom drvarskom tržištu.


A ako ima državna šumska uprava mogućnosti, da proda
bukova drva i da tako promeni neunosne čiste bukove sastojine
te ih postepeno pretvori u sastojine vrednijih drva — (čuvajući
naravno izvestan procent bukovine i za budućnost) — izvršiće
neosporno zaslužno delo na polju šumske kulture i onda, ako
i ne dobije od tih bukova neki naročiti čisti prihod.


Konačno treba uvažiti i to, da šumska uprava omogućava*
njem eksploatacije bukovih prašuma, podizanjem šumskih cesta
i željeznica, daje domaćem stanovništvu prilike za zaradu i pre*
hranu, a tim postepeno odstranjuje u Potkarp. Rusiji i političke
meteže i ostale, već jedamput spomenute štete.


S tih razloga, koji se ovde nažalost ne mogu podrobnije raz*
glabati, nadam se, da je jasno, da se ceo teški i odgovorni pro*
blem otvaranja i industrijalizovanja šuma u Potkarp. Rusiji ne
može prosuđivati samo s finansijskog gledišta, nego i sa gledišta
šire šumarske politike, čijim je predmetom gospodarsko*socijalna
strana šume, t. j . odnos šumskog gospodarstva k opštem dobru.




ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 16     <-- 16 -->        PDF

586 Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji.


Problem racijonalnog šumskog gospodarenja u Potkarp. Ru=
šiji uopšte, a napose u državnim šumama neosporno je važna
zadaća narodno=gospodarska, socijalna i politička, gde ne može
država, da ostane dulje u okviru proračuna drž. šuma, nego
koji mora resiti tako, da ne samo da ne će direktno nadopla?
ćivati, nego će još na taj način dobiti indirektne vrednosti time,
što će zaposliti, umiriti i postepeno kulturno podignuti domaće
stanovništvo. No nisu na odmet ni direktni prihodi iz poreza, koji
će se dobivati pri razvijenom narodno^gospodarskom životu. K
tome svemu dolazi konačno još i čista dobit iz državnih šuma,
za kojih podizanje toliko predbacivana doba od 30 god. — za
koje vrijeme imaju te šume da budu eksploatisane — znači tako
kratko vreme u njihovom životu, kad se uvaži, da one sazrije^
vaju tek iza dugog produktivnog vremena od 100 i više godina.


U tom naziranju na šumu i zadaće naše šumarske politike ne
slažem se nažalost s g. ing. Opletalom; s toga je među nama i
opreka u naziranju na još možda važniji problem, a to je: za*
daća šumske reforme i napose podržavljenje primernog dela eks=
propriisanih šuma. Tu je zadaću meni nametnuo nedokučivi
udes, a izvršuje se voljom oslobođenog naroda.


Ako posmatram sa svoga gledišta zadaće naše šumarske po«
litike u Potkarp. Rusiji uopšte, a osobito obzirom na tamošnje
državne šume, onda mi se nameće pitanje, u koje m temp u
ima biti provedeno zamišljeno otvaranje i industrijalizovanje
državnih šuma.


Ne dvojim, da je možda današnja gospodarska depresija
nezgodna za sklapanje tako dalekosežnog ugovora; ali ako uz«
memo u obzir kritičnu situaciju, koja vlada u Potk. Rusiji i koja
traži odlučnih dela u najkraćem vremenu, ako nećemo, da izgu=
bimo poverenje domaćeg stanovništva, onda ne vidim drugog
izlaska iz te situacije, nego da se odlučimo makar i uz privre*
mene financijske žrtve na to, da narodu damo rada i prehrane,
a to može, da mu danas da samo šuma i drvna industrija.


Put, koji smatra g. ing. Opletal u toj prilici za potpuno
siguran, t. j . šume otvoriti, osigurati pouzdan i racionalan izvoz
drveta, posečeno drvo ponuditi na pristupnim mestima na pro=
daju trgovcima, kojih naravno uvek ima dosta, čim se tako
jednostavan i lak, ali sam već napred objasnio, da za otvaranje
šuma treba novaca, a tih se ne može danas tako lako dobiti.


Što se tiče pretpostavke, da će se uvek naći dosta kupaca,
moram da u nju jako posumnjam na temelju iskustva stečenog
u drugim oblastima, koje leže daleko povoljnije, nego što leže
državne, uglavnom bukove šume u Potkarp. Rusiji.


G. ing. Opletal mogao bi najbolje sam pripovedati, kako svi
za vreme, dok je bio upravnik državnih šuma u Banjskoj Bistrici,
ostale neprodane — i ako je konjunktura bila povoljnija od dana=
šnje — velike mase crnogoričnog drveta, pa je to drvo posle vre=
menom mnogo izgubilo na ceni. Dakle nije baš tako sigurno racu*


ŠUMARSKI LIST 10/1923 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji. 587


nati s dovoljnim brojem kupaca, naročito kada se radi o takovoj
množini bukovine. S toga smatram zgodnijim, ako se osigura
prodaja i za manju ali sigurnu cenu, nego čestu, a problema*
tičnu prodaju za visoke cene, koje se istina u ofertima ponude,
ali ne dugo iza prodaje dolaze već ti dobri kupci s molbama, da
im se naknadno snizi cijena.


Trebao bi se još pobliže pozabaviti prigovorima, koje stav*
lja g. ing. Opletal pojedinim člancima ugovora, ali mislim, da bi
to bio uzaludan gubitak vremena i prostora, te ću počekati dok
ne bude podvrgnut novoj temeljitoj kritici pravi projekat ugo*
vora, koji se znatno razlikuje od objavljenoga.


Ministarstvo Poljoprivrede biti će zahvalno, ako se pravi
projekat naumljenog ugovora podvrgne ne samo stvarnoj kritici,
nego ako kritičari dođu u isto doba i s konkretnim, pro«
vedivim predlogom, kako da se dobije potreban in*
vesticijoni kapital, i kako da se osigura prodaja
drveta u državnim šumama Potkarp. Rusije uz normalno prove*
denu eksploataciju.


Ing. Josef Opletal :


Prodaja drva iz državnih šuma u Potkarp. Rusiji.


Moji članci o tome predmetu, objavljeni u »Lidovym Novi*
nama«, našli su u javnosti na znatan odziv. Kako politički tako
i stručni listovi, odlučno su suđivali prodaju; samo »Tribuna«
u brojevima od 4. i 12. avgusta u anonimnim (sigurno od Minist.
Poljoprivrede inspiriranim člancima), zalaže se za ugovor. Osim
toga donele su »Lidove Novine« u brojevima od 14. i 15. avgusta
članke o toj stvari iz pera gosp. Ing. Simana, šumara-stručnjaka
i osnovatelja toga ugovora Minist. Poljopr., napisane s namerom,
da oslabe dojam mojih članaka i da obrazlože opravdanost
ugovora.


Glavni razlog, kako »Tribune« tako i gosp. Ing. Šimana
ukazuje na to, da su moje tvrdnje i iz njih izvedene posledice
netačne, jer sam podvrgao kritici prvobitni predlog ugovora,
koji je daljim pregovaranjem s američkim društvom znatno pro*
menjen i poboljšan. Gosp. dr. Ing. Šiman ne navodi te izmene i
uopšte ni ne pokušava, da na temelju sadanjeg predloga za
ugovor pobije moje tačne i stvarne prigovore, koje sam učinio
skoro protiv svih članaka ugovora. »Tribuna« je objavila objaš*
njenje, kojim je Minist. Poljopr. popratilo sadanji tekst ugovora,
predanog Minist. Savetu na odobrenje. Iz tih objašnjenja, koja
obuhvataju i dosta neznatne pojedinosti, moguće je stvoriti tačan
sud o opsegu sadanjeg ugovora.


K tome dodajem: Predlog ugovora, koji sam podvrgao kri*
tici u »Lidovym Novinama« bio je poslan u mesecu martu od
Minist. Poljoprivrede, Ministarskom Savetu s preporukom, »d a