DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1923 str. 54     <-- 54 -->        PDF

684 Vlastita režija u praksi.


prometnih sredstava, onda ne bismo smjeli niti trenutka više odlagati njihovu
izgradnju, i to svih vrsta prometala, koja dane prilike diktiraju. Čim bude ovo
odlaganje dulje, tim će veću štetu imati država, koja ne ide samo u hiljade
nego u milijune. Ako se velikim poduzećima, koja imadu u očima samo vlastiti
interes, amortiziraju sve prometne naprave, zašto se ne bi amortizirale vlastitoj
režiji, dakle državi, koja bi morala biti najveći šumski poduzetnik, i koja ne bi
osnivala prometila samo na kratko vrijeme, kao što obično rade privatnici,
nego bi te naprave dobile karakter trajnosti. Svakako bi trebalo za veće naprave
mnogo investicijonog kapitala. Kako bi mogli potrebni investicijoni kapital do»
baviti na najzgodniji način, istakao je već potanko gosp. ing. Marinović u
spom. članku.


Što se tiče izrade drveta odnosno dimenzijoniranja primjetio bih, da se
režijsko poslovanje drži još uvijek u okviru prijaznog propisa starih tržišta,
te se još uvijek nije prilagodilo potrebama današnjeg konzuma, jer su se poslije
rata prilike posve promijenile te su na površinu izbila druga konzumna sre«
dišta s drugim potrebama. Trebalo bi ipak i kod režije da posvetimo veću
pažnju potrebama sadašnjih tržišta, koja traže druge dimenzije i proizvađati
drvo u takvim dimenzijama, kakve trebaju ta nova tržišta. Svakako´ bi se morali
što prije prilagoditi novim prilikama, te početi izrađivati barem one dimenzije,
koje traže trgovci, što stalno kupuju režijsko drvo kod pojedinih uprava. Po»
teškoće, koje bi bile sa ovim prelazom spojene, ne bi se baš tako jako osjetile
u poslovanju vlastite režije, a postigle bi se kud i ....> veće prodajne cijene.
Vlastita režija, odnosno upravitelj s organima, koji su kod režije zaposleni,
morali bi voditi strogu kontrolu kod izrađivanja u šumi. Bez većih poteškoća bi
se i režijski radnici (koji su stalni) u najkraćem vremenu tome priučili. Zašto ne
bi režija u tom pogledu mogla učiniti isto, što može privatno poduzeće? Ra=
žurnije se, da bi se moralo povjeriti taj posao samo savjesnim i stručno naobra»
ženim organima, te ih zato posebno nagraditi. Treba nam protuteža, koja će
stalno biti proti tome, da ne nastanu veliki trustovi, koji bi doveli čitavu trgo=
vinu s drvetom u par ruku, te istu monopolizovali za razne finansijske grupe.
A gdje ćemo naći tu protutežu? Samo poslovanjem u vlastitoj režiji, koja treba
da omogući manjim i najmanjim pilanama dovoljno režijskog drveta, i to sa
licitacijama i manjih količina drveta, koje mogu kupiti ne samo veća poduzeća,
nego i male pilane. S uvađanjem režijskog poslovanja je dakle prije svega
pružena prilika i manjim poduzećima, da se opskrbe s drvetom, koja poduzeća
radi premalog kapitala inače ne mogu da konkurišu većim trgovcima. Gosp.
ing. Marinović je posve tačno istekao u svojoj brošuri, da se mogu obavljati
dražbe s 500—1000 m3 najedanput, čime bi vlastita režija omogućila našoj
mladoj, nacijonalnoj industriji, koja osim malih iznimaka ne razpolaže s većim
kapitalom, krepak i solidan razvitak, te bi udružene mogle konkurirati u tu
i inostranstvu velikim poduzećima, od kojih imadu na žalost najveću korist
samo stranci.


O načinu iskorištavanja šuma, t. j . da li će se šume odjednom posjeći,
ili da li će se stabla postepeno vaditi, mislim da u našim ovdašnjim prilikama
ne treba gubiti riječi. Ciste sječe iziskuju umjetno pomlađivanje, a umjetno
pomlađivanje skopčano je s tako velikim izdacima, da o redovitim sječama
ne može biti ni govora, osim ako ta sječa nije potrebna iz kakvih drugih raz»
loga. U obzir dolazi i finansijalna strana toga pomlađivanja, jer je podizanje