DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1923 str. 18 <-- 18 --> PDF |
712 O ustanovljivanju drvne količine sortimenata itd. zrcala, prevale veći put od onih zraka, koje izravno dospiju u oko, a to je isto, kao kad bi predmet, kojega se prividna slika vidi u zrcalu Si, bio udaljeniji od oka, nego isti predmet, gledan di= rektno kroz gornju polovicu vizurnog otvora. Stoga je u našem oku slika B, prividne (zrcalne) slike manja od prave slike pred* meta (B). Ako se navedena, prividno veća udaljenost kroz zrcala odražavanog predmeta označi sa g,, onda glede nje postoji u glavnom jednadžba g, = g + G, a glede veličine očne slike, koja potječe od navedene prividne (zrcalne) slike, formula C + g Ako nam je dakle za stanovit predmet (promjer debla) po* znato G i g, onda se lako dade izračunati kako veličina njegove realne slike u oku (B) tako i veličina slike Bu što je u oku pro* izvodi prividna slika iz zrcala Sv Odnosne veličine izračunao sam i pregledno (u tabeli IV.) složio za promjere (G) od 5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40, 45, i 50 cm, te za udaljenosti njihove od oka (g) u iznosu od 5, 10, 15, 20, 25, 30, 35 i 40 m. Ujedno sam izračunao i u istu tabelu uvrstio diferencije B—B1; kao i postotne iz* nose tih diferencija t. j . iznose, za koje vrijedi izraz p =—g—100. Sasvim naravno moraju u istim postotnim omjerima stajati također diferencije G—Gi (t. j . iznosi na spomenutoj okolnosti osnovanih pogrešaka u izmjeri promjera) naprama pravim pros mjerima (G). Stoga se apsolutn i iznosi debljinskih pogre* šaka za navedene (u tabeli IV.) promjere iz raznih distancija (g) dadu jednostavno izračunati tako, da se dužine promjera (G) pomnože sa Oop. I oni su pregledno složeni u tabeli IV. (stupac 7.). Iz tih podataka vidimo, da kod jednog te istog promjera kako relativna (postotna) tako i apsolutna pogreška raste i pada u obrnuto m omjeru sa udaljenošću promjera od oka. No pošto je ova pogreška uvijek negativna (jer je izmjerom dobiveni iznos promjera manji od ispravnog iznosa), to se ona dade gotovo sasvim ukloniti, ako za svaku pojedinu veličinu promjera i za svaku pojedinu udaljenost njegovu od oka pribrojimo jedno* stavno k očitanju na ravnalu L odnosni u tabeli nalazni iznos po* greške (stupac 7.). Udaljenost g dade se u tu svrhu pomoću Pitagorinog poučka izračunati iz horizontalne distancije stajališta od stabla, te dife= rencije između nadzemne visine promjera i nadzemne visine oka mjeračeva. Kad bi skala tih kosili udaljenosti (g) bila nanesena na viščano ravnalo (kao kod Wimmenauerovog dendrometra sa dalekozorom), onda bi se udaljenost g jednostavno mogla očitati. U koliko se naravno stanovita konkretna udaljenost (g) do= tično promjer (G) ne podudara sa odnosnom veličinom u tabeli, to se potrebni iznos (G—G0 dade dobiti putem interpolacije. |