DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1924 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Nacrt zakona I Lovstvo. I . to O trovanju vukova. U društvu gospodara, šumara i lovaca često se govori o velikoj šteti, što ju vukovi čine na domaćim životinjama i korisnoj divljači. Mnogo se o tom pisalo, ali premalo uradilo. Za to treba da lovci učine, što mogu, a oni mogu mnogo. Trovanje je za čovjeka, a napose za lovca, dosta nesimpatično sredstvo za tamanjenje štetne zvjeradi. Upravo za to nebi mogao preporučiti trovanje za drugu zvjerku osim vuka. Otrovati medjeda, lisicu, kunu ili drugu zvjerku zaista nije lovački, jer razni načini lova na štetnu zvjerad pružaju lovcu mnogo inte resantnih užitaka i iskustva, koja vode do sigurnih uspjeha. Trovanje vukova sa strihninom jest u našim prilikama nužno sredstvo za postignuće cilja: vukove reducirati, a s vremenom i uništiti. Taj cilj ne možemo nikako postići samo puškom i željezom (penjanjem raznih gvozda). Želim ovdje da saopćim šumarima i lovcima svoja iskustva, što sam ih kroz mnogo godina stekao u svom 45.000 Ha velikom reviru u prašumama bh. planina. SI. 1. Nestručnjacima se čini, da je trovanje zvjeradi sasvim jednostavna stvar. Oni misle, dosta je negdje u reviru baciti komad otrovanog mesa, a gladni vuci moraju to naći, proždrti i krepati. No i taj posao zahtijeva razmišljanje, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1924 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Lovstvo. promatranja i kombinacije, da se pistigne cilj. Mladi lovac i mladi vuk jednako su neoprezni i neiskusni. Lovac treba da jednako s puškom, željezom i otrovom radi na zatoru vukova, da steče iskustva i osigura uspjeh svom nastojanju. No lovac mora da znade i to, da što više progoni vukove, to i oni postaju lukaviji i oprezniji. Svaki neuspjeh lovca, uspjeh je za vuka i dobra škola za obojicu. Vukovi postanu ovako ne samo lukavi i oprezni već i nepovjerljivi. Pređimo dakle na samo trovanje. Najviše, gotovo isključivo postupa se ovako: Zatruje se cijelo goveče, konj ili samo komadi. Nožem se zareže na raznim mjestima duboko u meso. U te rezotine nasipa se strychnina i ovi otvori se začepe (Vidi sliku 1, Slika 2. prikazuje prorez otrovanog mesa [mrcine, lješine, kadavera]). Na svakom zatrovanom mjestu na kadaveru nalazi se po jedna SI. 2. SI. 3. doza koncentriranog i nerastopljenog strihnina, koja mora vuka usmrtiti, ako je proždre. Dođu li zaista vuci kratko vrijeme iza zatrovanja gladni na mrcinu te je žderu, to osjete gorčinu strihnina istom onda, kada otrov stigne u ždrijelo ili želudac i počne se rastapati, jer je strihnin u mesu još koncentriran i nerastopljen, te nije prodro dublje u meso. Nu sada je već kasno, jer je već nastupila ukočenost. Tako se događa, ako je otrov valjan, te ćemo u tom slučaju naći vuka blizu strvine. No ovako brzo rijetko kada se vuci otruju, jer tako brzo ne nađu mrcinu ili joj ne vjeruju. Najčešće leži otrovana mrcina dane, tjedne pa i mjesece dugo, dok se vukovi nakane, da je uzmu. Promotrimo li takovu mrcinu iza jednog tjedna ili još kasnije, to opažamo, da je vlaga, u mesu nastala od rastvaranja i djelovanja kiše, snijega i t, d. rastopila strihnin, koji je onda prodro u meso i otrovao svaki dio mrcine. Naravski, tako je zadobila cijela mrcina i gorki okus. (Vidi sliku 3., koja prikazuje prorez otrovanog komada). ........... ....//..///..% 7......... SI. 4. SI. 5. Ako istom sada vuk nagrize ovakovu mrcinu, odmah osjeti gorčinupostane nepovjerljiv, izbljuje proždrte komade i bježi daleko. Rijetko kada toliko proždere da pogine, jer na nikojem mjestu nema više koncentrirane smrtne |
| ŠUMARSKI LIST 1/1924 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Lovstva . doze. Ovakovi vuci su oprezni, gledaju u svakoj mrcini prevaru, izbjegavaju je, pa ako iin je već i glad dodijala, oprezno kušaju, nema li mrcina gorkog okusa. Osjete li i najmanju sumnju, ostavljaju mrcinu i bježe daleko. Lovac ima mnoge posla i brige, dok mu uspije utamaniti ovakove vukove. Tko želi sigurne uspjehe polučiti, neka pokuša trovati po ovoj ne samo mojoj, nego opće oprobanoj metodi. Uzme se komad maslaca i mijesi se dotle, dok se ne istisne i ne iscijedi iz njega sva voda i vlaga. Iz toga maslaca naprave se zalogaji, Komadići veliiti kao žganjci. U ove žganjce ubode se okrugli glatki komadić drva i načini rupa, kako se vidi na slici 4. (Slika 4—6 predstavlja naravnu veličinu). Taj fclipić valja prije upotrebe umočiti i ovlažiti u toplom mlijeku ili vodi. U ovu rupu nasipa se doza strihnina i zatvori se maslacem. (Vidi sliku 5.) ćim je maslac tvrđi, tim je lakše praviti ovakove zalogaje, zvane »kapsule«. Kad nastanu zimski mrazovi, postavljaju se mircine na glavnim prometalima, od prilike na 5 km razdaleko, na mjestima kuda sunce ne dopire, a prepariraju se ovako : Na gore okrenutoj površini mrcine zarezu se zarezi toliki, da a njib stanu zalogaji. Ovi zarezi ne režu se okomito, već položito. U svaki zarez urine se po jedan zalogaj, a onda se rupa začepi čepom od mesa (mrcine), da zalogaj ne može ispasti napolje. (Vidi sliku 6.). Za jednu mrcinu od srne treba do 30 zalogaja. Ovako preparirana mrcina može u revirH ležati mjesece đueo. Do«a strihnina ostaje u svakom zalogaju nepromijenjena, ne rastapa se, jer je štiti stoj maslaca od vlage i rastvaranja. SI. ft Nadu li ovakovu mrcinu gladni vuci, koji su za otrov još neiskusni, oni će mrcinu nagristi i žderati. Ovakovi neiskusni vuci odgrizaju i proždiru velike komade mesa, a da ih ne izgrizaju, pa tako progutaju često cijele zalogaje maslaca sa strihninom. Otrov ne djeluje odmah već tek onda, kad ga probavvljanje u stomaku rastopi, al to može da potraje 2, 3 pa i 4 sata. Za to vrijeme odu vukovi vrlo daleko, ali moraju sigurno poginuti. Radi nestašice personala, radi visokog snijega i velikih udaljenosti nije fizički moguće svaki dan obilaziti mrcine, a niti tragati za vukovima mnogo kilometara daleko. Dani su kratki, konaci daleki, a napokon lovac i lugar ima samo po jedan par cipela i nogu. Nadu li nevjerovani vuci ovakovu mrcinu, to je oni kao lisice po gorkom iskustvu vrlo oprezno okušavaju i nagriskavaju, pak se istom onda odvaže na žderanje, kada se uvjere, da je meso svuda jednako i da nije gorko. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1924 str. 38 <-- 38 --> PDF |
34 Lovstvo. Zagrize li slučajno vuk preparirani zalogaj, to mu se nerastopljeni strihnin prospe po ždrijelu, ostaje na nepcu, jeziku i´ medu čeljustima, pomiješa se sa slinom i rastapa se.* Kad vuk osjeti gorak tek, već je prekasno, on ´ već ne može više daleko. Ovom bi se metodom polučio siguran uspjeh, kad bi se sistematski provela u svim krajevima, gdje ima vukova. Prednost ove metode leži još i u tome što se zalogaji, koji bi ispali iz mrcine ili se sa komadima mrcine raznesu, čim nastane toplo vrijeme, rastope i utjecajem topline,, vlage i zraka ishlape i prestaju biti otrovni. Jedna je mana te metode, da lovac rijetko kada nađe vuka, da mu može kožuupotrebiti. Tako izgubi prvu nagradu´za svoju muku. Trebalo bi zato lovcima osigurati neku nagradu. U velikim bh. lovačkim revirima, koji su teško prohodni nadu se strvine vukova često samo slučajno, jer su daleko od zatrovane mrcine. U proljeće nalaze čobani kozari strvine. Kože su vrlo znatiželjne, pa kad koja nađe strvinu, meci tako dugo dok ne dođu sve koze i kozar. Događa se, da se strvine u opće ne nađu. Dobro je, da se lovac s čobanima dobro pazi, jer mu to često valja i donosi ´ koristi. Držim se stare lovačke regule: »Želiš ., da tvoja lovačka radost traje dulje od 8 dana, pazi na mir i ljubav kod seljaka«. ´ Sve radnje oko trovanja traže mnogo napora i vremena, a i troška. Otrov je skup, i nadležna vlast "bi ga morala nabavljati. Ne smije se ići samo za sabiranjem vučjih koža, jer je cilj cijelog ovog nastojanja konačno istrebljenje vukova kao štetnika za domaće blago i korisnu divljač. Uspjeha može biti samo onda, pozvani o-rgani imaju za to smisla, volje i ljubavi, jer je inače uzalud goniti organe osobito zimi, po nevremenu da kontrolišu zatrovane mrcine. Da bi čitaoc imao sliku o uspjehu ovakovog nastojanja, donosim ovđe iskaz utamanjenih vukova i šteta od vukova po stanje korisne divljači u bosansko- hercegovačkoj branjevini (zabrani) broj IV. U toj je branjevini od mjeseca septembra 1921. do kraja mjeseca februara 1923. pronađeno 26 vučjih leševa (9 ubijeno puškom, a 17 zatrovano). Od toga bilo je 13 vučica i 5 vukova, a za 8 komada nije se već mogao ustanoviti spol. U istoj zabrani pronađeno je u vremenu od 31. augusta 1921. do 28. feb. 1923. razderanih i uginulih srna 248 komada. Od toga su vuci razderali 115, psi 61, psi i vuci 44, od bolesti (proljeva) u .proljeću uginulo 26 komada, od zvierokradica ranjeno i uginulo 2 komada. Napokon moram upozoriti još na to, da vuci, kad u jednom kraju unište korisnu divljač, traže opet krajeve, u kojima ima više divljači, osobito u lovne zabrane. Napisao F. Siraet, nadlovac. <3SëX§29 * Običaje se u strihnin pomiješati i sitno stučenog stakla, koje u ovom slučaju izrani jezik i nepce, te pospješuje dolazak strihnina u krv. Op. Ur. |