DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1924 str. 38     <-- 38 -->        PDF

34 Lovstvo.


Zagrize li slučajno vuk preparirani zalogaj, to mu se nerastopljeni strihnin
prospe po ždrijelu, ostaje na nepcu, jeziku i´ medu čeljustima, pomiješa se sa
slinom i rastapa se.* Kad vuk osjeti gorak tek, već je prekasno, on ´ već ne može
više daleko.


Ovom bi se metodom polučio siguran uspjeh, kad bi se sistematski provela
u svim krajevima, gdje ima vukova. Prednost ove metode leži još i u tome
što se zalogaji, koji bi ispali iz mrcine ili se sa komadima mrcine raznesu, čim
nastane toplo vrijeme, rastope i utjecajem topline,, vlage i zraka ishlape i prestaju
biti otrovni. Jedna je mana te metode, da lovac rijetko kada nađe vuka,
da mu može kožuupotrebiti. Tako izgubi prvu nagradu´za svoju muku. Trebalo
bi zato lovcima osigurati neku nagradu. U velikim bh. lovačkim revirima, koji
su teško prohodni nadu se strvine vukova često samo slučajno, jer su daleko
od zatrovane mrcine. U proljeće nalaze čobani kozari strvine. Kože su vrlo
znatiželjne, pa kad koja nađe strvinu, meci tako dugo dok ne dođu sve koze
i kozar. Događa se, da se strvine u opće ne nađu.


Dobro je, da se lovac s čobanima dobro pazi, jer mu to često valja i
donosi ´ koristi.
Držim se stare lovačke regule: »Želiš ., da tvoja lovačka radost traje
dulje od 8 dana, pazi na mir i ljubav kod seljaka«.
´ Sve radnje oko trovanja traže mnogo napora i vremena, a i troška.
Otrov je skup, i nadležna vlast "bi ga morala nabavljati.


Ne smije se ići samo za sabiranjem vučjih koža, jer je cilj cijelog ovog
nastojanja konačno istrebljenje vukova kao štetnika za domaće blago i korisnu
divljač. Uspjeha može biti samo onda, pozvani o-rgani imaju za to smisla, volje
i ljubavi, jer je inače uzalud goniti organe osobito zimi, po nevremenu da kontrolišu
zatrovane mrcine.


Da bi čitaoc imao sliku o uspjehu ovakovog nastojanja, donosim ovđe
iskaz utamanjenih vukova i šteta od vukova po stanje korisne divljači u bosansko-
hercegovačkoj branjevini (zabrani) broj IV.


U toj je branjevini od mjeseca septembra 1921. do kraja mjeseca februara
1923. pronađeno 26 vučjih leševa (9 ubijeno puškom, a 17 zatrovano). Od toga
bilo je 13 vučica i 5 vukova, a za 8 komada nije se već mogao ustanoviti spol.


U istoj zabrani pronađeno je u vremenu od 31. augusta 1921. do 28. feb.
1923. razderanih i uginulih srna 248 komada. Od toga su vuci razderali 115, psi
61, psi i vuci 44, od bolesti (proljeva) u .proljeću uginulo 26 komada, od zvierokradica
ranjeno i uginulo 2 komada.


Napokon moram upozoriti još na to, da vuci, kad u jednom kraju unište
korisnu divljač, traže opet krajeve, u kojima ima više divljači, osobito u lovne
zabrane.


Napisao F. Siraet, nadlovac.


<3SëX§29


* Običaje se u strihnin pomiješati i sitno stučenog stakla, koje u ovom
slučaju izrani jezik i nepce, te pospješuje dolazak strihnina u krv. Op. Ur.