DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1924 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Br. 1. Šumarski List.


Marko Marčič (Split):


Čempres.


Čempres raste uzduž cijele naše obale ne samo pri moru, već
i dosta daleko u zaleđu tako. da ga nalazimo a Kninu, u Vrlici, u
okolici Trebinja, Mostara i Cetinja. Nalazimo ga na različitim
tlima, ali najbolje uspijeva u vapnenastim, pa i krševitim- U sjevernim
predjelima je kultiviran, a na jugu nalazi se i kao posve autohtono
stablo među raznim drugim biljkama sredozemne flore- Mjestimice
dolazi i kao glavna šumska sastojina stvarajući malene, vri©
lijepe i guste šume


Čempres, opjevan od mnogih pjesnika raznih naroda i svih
vremena, najveći je ukras pred starim seoskim crkvama, gdje
stvara divne krajolike te dostizava onjaške dimenzije- Pred starom
župnom crkvom u Kčari na Korčuli raste jedan čempres, koji je u
objamu (1-20 m nad zemljom) širok 3-50 m- Cijenim, da je ovaj jedan
od najvećih živućih orijaša u Evropi (SI- 1)


Ne znam gdje je svečaniji i veličanstveniji, da li tamo, gdje
raste kao samac ili u dugim impozantnim alejama ili udružen u
većim skupinama, u gustim šumama i u parkovima- Veličanstvena
je aleja čempres na Glavici Sv. Antuna kraj Korčule, koja je posađena
god- 1708. od Korčulanskog biskupa Španića- Ta je aleja
ponos svakog Korčulanina i vrlo privlačiva tačka za svakog ljubitelja
prirode i za svakog umjetnika, koji se iskrcava na Korčuli(
Vidi SI- 2-)


U blizini Orebića, nad morskim žalom, protezala se je u površini
od 10 do 12 hektara jedna gusta šuma čempresa, koja je na
žalost god- 1907- potpuno izgrojela-* Prof- Kriletić tvrdi, da je ova
šuma čempresa bila i veća i ljepša od one u Dardanelima, opjevane
od Lorda ......- Sada je na tom mjestu ostalo još nešto čempresa,
ali su druge biljke sredozemne flore već preotele maha-


Spomena su vrijedni čempresi kraj crkve matice u Kuni, koje
je ovjekovječio Medovićev kist i oni u Topolu kraj Stona- U vrtu
franjevačkog manastira u Hvaru nalazi se jedan čempres vrlo inte


* Vidi moj članak »Su m ski požar« u listu »Gospodarstvo« br. 23-23,
god. 1907. i u »Lugarskom Vjesniku« br. 1-4 god. 1915.


ŠUMARSKI LIST 1/1924 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Čempres.


resantan radi svog oblika poput kišobrana; grane su mu u prorezu
plosnate (eliptične) te daju naslućivati na jedan slučaj fascijacije u
mladim godinama, prouzročene valjda od abnormalnih prilika terena,
u kojem se je razvijao korijen.


Čempres je najveći ures svih panorama u okolici Dubrovačkoj
i u Boki Kotorskoj, a jedne od najkrasnijih panorama su one Lapada
kraj Gruža i Savine kraj Ercegnovoga. kojima čempres podaje neki
osobiti čar- A zar nije veličanstven pogled s obale Splitske na Su
»tipan, osobito u zapadu sunca?


Slika 3.


Čempresi iz okolice
Rijeke dubrovačke.


Mnogi ne vole čempres, jer da ih sjeća na groblje i na smrt-
Po Teofrastu, čempres je bio posvećen božanstvima smrti, jer kad
se jednom posiječe, njegov se korijen više ne pomlađuje- No danas je
svijet realniji te ne daje toliko važnosti predrasudama i simbolizmu,




ŠUMARSKI LIST 1/1924 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Čempres.


već uzimlje svaku rastlinu u prvom redu s gledišta njezine prave
sopstvene vrijednosti.


Drvo čempresa je tvrdo, jako i kompaktno, blijede žuto-crven
kaste boje, dade se laštiti te ima vrlo ugodan miris- U svježem
stanju jedan m3 drveta teži 765 kg, a u suhom stanju 625 kg. Prije
rata plaćalo se za 1 m3 čempresovog drveta 225 franaka


Feničani, Egipćani i Grci držali su, da je čempresovo drvo
vjekovječno, da se ne može iscrvotočiti ni trunuti, a da u vodi postaje
još tvrđe- Za to su od čempresa gradili sarkofage, u kojima
bi zakopali svoje junake, brodove, vrata hramova i kipove raznih
božanstva- Razni narodi u davnini smatrali su čempres svetim
stablom i sadili su ga oko hramova- Silvan, bog šuma, bio je prikazan
sa grančicom čempresa u ruci- Za to, što je vrlo trajan, kršćani
su ga uzeli za simbol vječnog života- Plutarh je dao napisati
sve zakone na tablicama od čempresa, a neki tvrde da.je i korablja
Nojeva bila sagrađena od čempresa*- Djela starih pjesnika
sačuvala su se u sanducima od čempresa, da se bolje uzdrže potomstvu;
za to Horac kaže:


». speramus carmina fingi


»posse linenda cedro, et laevi servanda cupresso«.


Plinije pripovjeda, da je čempres bio u tolikoj cijeni, te je svake
pojedino stablo predstavljalo jedan znatni imetak- Kad bi se rodila
kćerka, otac bi posadio jedan čempres, da joj osigura miraz prigodom
udaje-


Vrata bazilike Sv. Petra u Rimu bila su od čempresa i trajala
su od vremena cara Konstantina pa sve do pape Eugena IV-, dakle
oko 80D godina- Ovaj potonji ih je smijenio sa brončanim vratima,
koja se još danas tamo nalaze, premda su vrata od čempresovine
bila još u dobrom stanju.


Čempres spada u četinjače Coniferae , a u familiju čempresa
Cupressaceae- Latinsko mu je ime Cupressus sempervirens
L- ili Cupressus fastigiataD. G- (franc-


Cypres, ces- cvpfiš, pol- cyprys, španj- Cipres, tal- Cipresso, engl-
Cypress njem- Zypresse).


Razlikuju se dvije vrsti: s uspravnim granama Cypressu s
se mpervirens pyramidalis i s vodoravnim granama Csemp-
horizontali s. Za pravo oblik prvoga je nalik više na
stup nego li na piramidu- Od prvoga razlikujemo dva oblika, jedan
zdepnastiji (forma patula) a drugi vitkiji (forma viminalîis).
Po boji krošnje razlikuju se: jedan tamno zelene boje
(glauca) a drugi nešto življe modrikasto - zelene boje (viridis).


Potječe iz toplijih krajeva Perzije, odakle je već u davno^ doba prenesen
u južnu Evropu, Malu Aziju i u sjevernu Afriku. Živi obično
400 i više godina, a može dosegnuti preko 30 m visine, ako ga gro


* »Načini sebi kovčeg od drveta g o f e r a ...« Prva knjiga Mojsu´eva,
Glava 6.


ŠUMARSKI LIST 1/1924 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Čempres.


movi ne okljaštre- Neki autori tvrde, da imade stabala od 2000 godina
i 50 m visine.


Lišće je četveroredno, vrlo sitno i ljuskasto, ostaje na grančici
2 do 3 godine pak onda opada- Donosi na jednom stablu posebno
muške i ženske cvjetiće- Muška resa je crijepovito-ljuskava sa 4
prašnice, a plodna resa je češerolika- Plod je češerka (šišarica)
3—4 cm duga i 2—3 cm široka- Cvate u februaru i martu, plodovi
sazru u septembru ili novembru slijedeće godine, a padaju tijekom
zjime. Kao samac počme da donosi plodove od 12- do 15- godine,
ako je u skupinama (u šumama) od 20. do 25- godine- Plodovi se
beru čim počmu prvi da padaju. Klijavost sjemena traje 12 godina-


Sjeme se posije koncem mjeseca marta u prosijanoj zemlji i pokrije
se 5 mm visoko- Izloženo suncu iznikne kroz mjesec dana-
Mlade biljke su vrlo nježne; nakon godine dana treba ih presaditi
u rasadnik pazeći, da se zemlja ne raspadne, već da ostane grumen
vlažne zemlje okolo žila, da se lakše prime- Na 1 ha sjemeništa može
biti prve godine 11 milijona biljčica u razmaku od 3 cm jedna od
druge, to jest, da svaka zaplrema 9 cm2 površine-


U rasadniku, gdje ostaju 2 ili 3 godine, može se imati na 1 ha
površine 1,560-000 biljaka u razmaku od 8 cm odnosno da svaka
zaprema 64 cm2 površine.


Ako moraju ostati u rasadniku više od 3 godine, na pr. 4 do 5,
tada na površini od 1 ha može se imati 250-000 stabalaca u razmaka
od 20 cm ili za svako stabalce 400 cm2 površine-


Mlade biljke treba da su obranjene od prejakih sunčanih zraka,
od prevelike vlage, od studeni i od raznog korova-


Presade se na stalno mjesto nakon 3, 4 ili 5 godina- Za veću
sigurnost uspjeha dobro je gojiti mlade biljke u loncima do 3- ili 4.
godine, a za tim ih presaditi na stalno mjesto-


Mlada, samonikla stabla iz šume ne primaju se lako, jer je vrlo
teško^ povaditi ih iz zemlje, a da im se korijen ne ozledi


Čempres ne stvara ispod sebe skoro nimalo crnice (humus),
daje malo hladovine (osobito piramidalni), s toga je u strmim položajima
dobro, da površina bude pokrivena niskom šumom (planika,
jurovika, leprina, grahorača. smrič i t- d) i time obranjena od jakih
kiša i vjetrova.


Čempres ne stvara ispod sebe skoro nimalo crnice (humus),
debljini dijametralno oko 5 mm godišnje- Kod temperature od
—10° C prestaje vegetirati, a kod —13° C smrzne se


Najveća do sada poznata visina čempresa iznašala je 52 m, a
najveći dijametar debla 320- Konstatirano je (u Italiji) da živi
riajviše 2000 godina, jednako kao i kesten, više nego li ikakvu
drugo stablo-


Držalo se, da ga ne napadaju kukci štetočinci ili koja od biljnih
bolesti-*


* Tek u novije vrijeme ustanovilo se, da ga napada kornjaš — B u p r esti
s eu pre s si, koji mu izcrvotoči drvo. Entomolog P. Novak u Splitu imade


ŠUMARSKI LIST 1/1924 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Čempres.


Rasplođuje se samo sjemenom, što se istrese iz njegovih če,šerki
(šišarica)-


Osim spomenutih vrsti, koje su kod nas vrlo obične, udomljene
su u južnoj Evropi još slijedeće:


C u presu s lusitanica Mili- porijetlom iz Indije, a aklimatjziran
u Portugalu- Odlikuje se brzim rastom i vrlo lijepom krošnjom.


C- macrocarpa Hort (ili C- Lambertiana, porijetlom
iz Kalifornije, odakle je uveden u Evropu g- 1838- Vrlo jako, bujno
i impozantno stablo, visoko 15 do 25 m. Prilagođuje se svakom tlu
i najmršavijem pa i pržini kraj samog morskog žala, gdje podnaša
i udarce morskih valova. Odoljeva i najjačem vjetru- Ima vrlo
dobro bijelo-žućkasto drvo-


C- c h i n e n s i s (ili C- f u n e b r i s) piramidalne krošnje ali
s visećim granama- Potječe iz Kine- Uspijeva i u kamenitim predjelima,
a imade ga i u Dalmaciji-


C- Knightiana Carr-, potječe iz Meksika, odakle je god1840-
prenesen u Italiju, gdje vrlo bujno raste-


C- Xorulos a potječe sa Himalaje, gdje raste u visini između
60° i 2400 m nad morem- Qoji se u Evropi od god. 1824- U Italiji dosegne
30 m visine i 1 m debljine stabla u promjeru- Drvo je tamno
crveno, vrlo dugotrajno i za mnogo godina uzdrži svoj karakteristični
miris- Vrlo je podesno za gradnju finog pokućtva-


Godišnji visinski prirast prvih 60 godina kod piramidalnog
čempresa iznaša poprečno 30—40 cm- Nekoj čeljadi kod nas taj
rast izgleda premalen pak im podkresavaiu donje grane u nadi, da
će brzo ponarasti- Tim postupkom ne postizavaju skoro ništa, poremećuju
u stablu sve njegove fiziološke funkcije, što je jako škodljivo,
a od krasnog čempresa naprave nakazu, jer je ljepota
čempresa upravo u tomu, što je skoro od površine zemlje razgranjen
i vazda zelen


*


Važnost gajenja čempresa je sve to veća- Daje izvrsno vrlo
tvrdo i trajno drvo za građu, osobito za luksusno pokućtvo, za
vrata i prozore na monumentalnim zgradama- Guste živice čemsu
vrlo dobra obrana za one kulture, koje stradaju od velikih vjetrova,
osobito kod gojidbe cvijeća (ruža, paoma i ostalih plemenitih
kultura) na veliko- To je osobito važno za one krajeve na našem
primorju, gdje ili bure ili jugovine skoro svake godine nanašaju
raznim kulturama velike štete- Od mladih grančica čempresa vadi
se destilacijom esencija (Oleum Cupresi — Essence de Cypres), koja
se mnogo upotrebljava kao specifični lijek proti kašlju hripravcu
(kučji kašalj) kod male djece, s vrlo dobrim uspjehom- 100 kg- grančica
mogu dati 0-60 do 1-20 kg- esencije, za koju se je prije rata plaćalo
35 franaka po kg- U tu svrhu se čempres mnogo goji u Fran


ih u zbirci koleoptera, iz skoro svih krajeva Dalmacije. U zbirci pok. dra Karamana
imade ih ulovljenih i na T h u j i, iz Kaštela kraj Splita.




ŠUMARSKI LIST 1/1924 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Čempres.


cuskoj i u Alžiru. Iz Italije i iz Grčke se mnogo izvozi za tvornice
eteričnih ulja u Njemačkoj.


Premda su čempresi kod nas dosta obični, ne iskorišćuju se
onako, kako bi se moglo- U rijetko kojoj kući u južnoj Dalmaciji naći
je gredu ili rožnik na krovu od čempresa, pokućtva još manje a
s destilacijom esencije nitko se ne bavi. Da bi ga se sadilo za
obranu od vjetrova, to malo komu pada na pamet.


Ipak će trebati da jednom bude kraj toj općoj indolenciji; trebaće
da se naš čovjek u primorskim selima snađe i prilagodi novini
prilikama- Kod nas imade mnogo ledina, krševitih i neproduktivnih
zemalja, koje bi se dale pošumiti vrlo uspješno s čempresom.


Treba naročito posvetiti pažnju aromatičnom
bilju za industriju esencija i ljekarija. Tlo i podneblje u primorju
od Sušaka do Bojane osobito je podesno za to- Smiješno i žalosno
je vidjeti u nekojim primorskim prijedjelima na našem jugu, u plodnim
i natopnim zemljama, kako težak vuče ralo, da posije — kukuruz(!)
tamo, gdje bi jedna aromatična biljka mogla da dade deseterostruku
korist- Trebalo bi da se jednom osnuje kod nas u primorju
tvornica esencija i eteričnih ulja u velikom stilu, koja bi mogla da
s temelja preobrazi i postavi na sasvim rentabilnije i racijonalnije
puteve svu našu narodnu privredu; da je riješi okorjelih mana,
običaja i tradicija, od kojih je sputana i koje joj osporavaju svaki
napredak. No za to treba mnogo kapitala, navlastito prometnog te
vrlo dobrih stručnjaka hemičara-


Jednom će se ipak do toga doći, ali što prije to bolje- Za to će
dobro proći oni pojedinci i one općine, koje će se na vrijeme snaći
te pripraviti materjal za našu buduću industriju eteričnih ulja i
esencija, kojoj će čempres davati vrlo dragocjenu sirovinu.


Sadimo čempres kao ures naših domova i sela; u gustim alejama
uz puteve i uz međe, da utaži silu škodljivih vjetrova; po ledinama
i krševitim položajima, da sačuva obronke naših brda i da
pridrži zemlju, da je zimske vode ne otplave u morsku pučinu- Sadimo
ga napokon pojedince ili u skupu, da ovjekovječimo razne događaje
u obitelji, u mjestu u narodu


Čuvajte čemprese, kao što i svako šumsko drveće, da se ne
primjeni i na nas onaj starinski teški prikor:
»Ouid est agricola?.— Svlvae adversarium!