DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Fascijacije drveća i grmlja.


Po slijedu pojavljivanja fascijiranih organa možemo sa De
Vriesom7 razlikovati nekoliko tipova.


Imade slučajeva, gdje ovogodišnji fascijirani izbojak slijedeće
godine na svom vrhu tvori ponovno same fascijirane izbojke
(Tabla I.), a taj se proces dalje ponavlja nekoliko godina, dok ne
uginu fascijirane grane, koje su, kako je dosad poznato, kratka vijeka-
Takvu fascijaciju nazvao je spomenuti autor »etažnom tascijacijom
«, te ju navodi kao poznatu za smreku, gorski javor
i bazgu.


Češći je slučaj, da nastaju fascijacije uzastopce nekoliko godina
na istom stablu, no samo na njegovim drugim granama. Opažen
je taj način pojavljivanja tokom 4 godine na bagremu, no također i
na pajasenu, pa je ta vrsta fascijacije nazvana »opetovnom«. Konačno
je posljednji tip fascijacije onaj, koji je zasad poznat samo u
zeljanog bilja, a pokazuje se u tom, što ie sam pOjav nasljedan, te
se sjem. prenosi u većoj ili manjoj mjeri na potomstvo- 0 uzroku postanka
fascijacija drži Sachs.* da je u prvom redu posljedak vrlo
obilne prehrane. Na to tumačenje došao je nehotice prigodom svojih
eksperimenata. On je posve mladim klicama pasulja odrezao prvu
stabljiku sa primarnim listovima, te je time polučio razvitak pupova
u pazušcima kotiledona- Iz tih pupova razvili su se umjesto normalnih
okruglih izbojaka sami fascijirani izbojci sa velikim brojem
sitnih listića na vrhu- Muogi od njih bili su na kraju ufrkani, a
često se je staničje raskidalo uslijed nejednake napetosti na obe
strane izbojaka. Po njegovu mišljenju odstranjenjem prve stabljike
počela je naglo priticati obilna količina hrane spomenutim pupovima,
koji još nisu bili znatno diferencirani, te tako izazvala njihov
abnormalni razvitak. Možda je sličan povod razvitka fascijacije u
našem primjeru u jasena (Tab- III. si. 2,), gdje fali vršni izbojak. a
oba pobočna su nesrazmjerno sploštena.


Goebel9 smatra, kao dokaz tog tumačenja postanka fascijacija,
dosta česti pojav istih na izbojcima iz panja, što se često može
vidjeti u joha, vrba i bagrema. Kad bi to doista bio isključiv uzrok
postanka fascijacija, to bi njihov pojav morao biti češći u svili
vrsti drveća i svih individua jedne vrste, pogotovo u onih, koji bivaju
kljaštreni i obgrizani od životinja baš u doba najbujnije vegetacije..
Opažanja u naravi ne potvrđuju to mišljenje, tek je moći zamijetiti,
da Samo izvjesni individuji jedne vrste odnosno izvjesne
vrste drveća u osobito velikoj mjeri naginju tvorbi tih deformacija-
Ta okolnost a i činjenica, da je već u dosta slučajeva u zeljanog
bilja dokazana nasljednost te osebine, upućuje nas na to, da u većini
slučajeva počiva to na hereditarnim osebinama drveta, a neki
vanjski faktori, od kojih smo neke spomenuli, svojim podražajem
samo izazivlju tu tvorbu.


7 Dr. Vries: Over de erfelijkheid van fasciatiân (Bot. Jaarb. Dodonaea 1894.)
8 Sachs: Ges. Abh. uber Planzenphysiologie 1892. Bd. I.
9 Qoebel: Organographie der Planzen. 1898.