DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. Jng. Petar Rohr (Našice): Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji privatnog velikog šumskog posjeda.* Držimo na umu onu narodno-gospodarsku važnost, koju nam predstavljaju naše šume. Lebdi nam pred očima ona silna, potencirana ekonomska snaga, koja se krije u našim šumama, a koju bi trebalo samo oživjeti, pokrenuti i u punoj mjeri na životu održati- Zagovaramo onaj oblik riješavanja naših budućih šumsko-gospodarskih općili prilika, koje će moći da budu odlučne u nastojanju za postizavanjem što mtezivnijcg i što većeg produkcijonog kapaciteta naših sveukupnih šumsko-produktivnih površina. Težimo za mogućnošću što slobodnijeg racijonalnog i poštenog gospodarenja, te za modernom izgradnjom našeg samostalnog nacijonalno-privrednog života. Znademo, da je sveta dužnost našeg šumarstva, da ono prvenstveno namiri sve potrebe našega domaćega čovjeka — kod kuće; ali znademo i to, da naše šumarstvo mora biti takovo, da kao važan, slobodan privredni faktor našega samostalnog narodnog razvitka zauzme i u svjetskom privrednom životu ono mjesto, koje mu po bogatoj prirodi pripada. A znademo konačno još i to. da naše šumarstvo uz ispravno uvaženje svih pokretnih eneržija s kojima raspolažemo, i uz dostojno respektovanje svih, iskustvom i znanošću stečenih tekovina, može da postigne onu i onakovu visinu u opće produktivnom, znanstvenom i privrednom radu, na kojoj bi nam zavidjeti mogli i oni, kulturom stariji, jači i bogatiji narodi- Pod dojmom svih tih momenata pristupili smo rješavanja one dužnosti, koju nam nalaže čl- 41- našega ustava. Razlozi ; namjera toga ustavnoga člana biva nam jasna, ako noćimo sve netom istaknute momente i ako se prenesemo u mislima u nedaleka, svima nam još dobro poznatu prošlost našeg narodnog razvitka. Poznato je naime, da su te naše šume koje su u doba našeg najjačeg narodnog osvješćivanja znale da postanu dobrim, često i jedinim skloništem naše narodne samoobrane, mogle u rukama i u vlasti tadašnjih našem življu nesklonih faktora, da budu istodobno i pomoćnim srestvom za usporavanje našeg političkog sazrijevanja, našeg nacijonalnog osvješćivanja i realnim sredstvom, da se onemogući naš neodvisni ekonomski razvitak. * U br. 12 god. 1923. »Šum. Lista« donijeli smo tekst zakonskog nacrta o ckspropruici´i priv. vel. šum. posjeda. Sada donosimo i obrazloženje toga zak. nacrta, sastavljeno po g. ing. Robni, koje je usvojio upr. odbor i glavna skupština J. Š. U. — Op. Ur. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 18 <-- 18 --> PDF |
64 Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. Dakle jedan čisto politički momenat! Taj politički momenat podržavan po tuđinskoj vlasti na štetu našega nacijonalnoga i ekonomskog uspona, taj je danom našega oslobođenja i ujedinjenja u jednu, nacijonalnu našu državnu cjelinu trebao dakako među prvima da padne — za sva vremena. Ali klin se klinom izbija, — te je tako iz pitanja čisto gospodarske naravi nastalo i kod nas to pitanje političkim pitanjem prve vrste, koje je ušlo kao takovo i u sam ustav. U tome leži i razlog, da su se odmah na početku našeg samostalnog privrednog i državnoga života našli na istome putu dva momenta s istovjetnim, a na oko ipak tako različitim težnjama. Jedan momenat je čisto gospodarske, drugi čisto političke naravi. Jedan i drugi teži za što jačim općim nacijonalno-ekonomskim efektom, i dok drugi traži garancije i upliv stalno političke naravi, to prvi, — nakon što je politički osiguran naeijonalni momenat cijeloga gospodarskog djelovanja —, ide za što većom ekonomskom samostalnošću i slobodom. U šumarskim strukovnim krugovima oduvjek se teško osjećao svaki zahvat čiste politike u ona pitanja, koja su posve strukovnog, gospodarsko-privrednoga karaktera. No u momentu, gdje je takav zahvat moguć bio, — a bio je —, u smjeru štetnom po interese naših nacijonalnih želja, postaje jasno. da je naša nacijonalna državna politika pozvana bila, da to jednoć za uvijek onemogući. Naše šume ne mogu i ne smiju više nikada u budućnosti naše historije da budu bilo čijim srestvom za naše narodno osiromašenje. i srestvom za usporavanje naše narodne osebujnosti. Pred ovom i ovakovom tendencijom naše čiste poilitike, koja zahvaća i u naše šume, padaju i ograde naše šumarsko-strukovne osjetljivosti i svijesti ali samo u toliko, u koliko će time dobivena nacijonalno-politička korist razriješiti našem šumarstvu i one spone, koje bi prejakim svojim političkim zahvatom u pitanju budućnosti naćeg samostalnog šumsko-gosDodarsko^ d´elovanja mogle štetno djelovati i po sam poželjni razvitak našega samostalnog, opće privrednog državnoga života. To je momenat, gdje se ta dva velika faktora — politika i ekonomija — mogu sukobiti, i to biva obično, na štetu ekonomije , Rasčinjajući to pitanje i dalje, neosporno je, da riješavanjem njegovim u gore iznešenom smislu, izbija istodobno i sva sila drugih nacijonalnih, socijalnih i ekonomskih pitanja- Bilo bi stoga pogrješno kada ne bi, donoseći nacrt za zakon o eksproprijaciji velikog privatnog šumskog posjeda, svratili pažnju i na sve te momente, koji su — nakon riješenja pitanja općeg i nacijonalno-po´itičkog karaktera. — isto tako važni, i ako nam je do toga stalo, da spasivši naše šume samo za sebe, očuvamo i onu jedino ispravnu osnovicu, koja je dana nacrtom za opći zakon o šumama, kako ga je usvojilo .1. Š- U- Tim nacrtom zakona o šumama, — za sada već naše šume, — osigurane su nam sve naše nacijonalne težnje, sa svim posljedicama.. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. 65 koje proizlaze iz čl- 41. ustava; a podjednako su osigurane i sve one političke smjernice, koje treba da nađu izražaja u budućem našem šumskom gospodarstvu- A ova osnova zakona — t- j . o eksproprijaciji privatnog velikog šumskog posjeda, — koja se temelji na čl- 41. ustava i na ustanovama predloženog nacrta zakona o šumama, treba tek da je garancija za to, da naše šume nikada više ne će poslužiti drugim, tudjim interesima, nego samo interesima naše države i našega naroda- Privatna inicijativa, koja je oduviiek važila kao najvažniji faktor na polju produktivnoga rada, investicijona snaga privatnoga kapitala, te individualna sposobnost i produktivna snaga naših državljana — u ko4iko će služiti samo interesima naše države, — to su najpozitivniji faktori svakoga privrednoga života. Oni ne mogv i ne smiju da se eliminiraju i otstrane s onoga nolja rada, na kojem njihova privredna i produktivna sposobnost, — uz apolutnu prav; zaštitu njihovog rada po državi —, može da stvori prava čudesa. Država, koja si je osigurala sva zakonska prava kontrole i konzekvencija ne samo da može, nego je i dužna, da tu zaštitu pruži. Podlogu zato daje joj baš čl- 41. ali i 37. našega ustava. Mogućnost osiguranja domaće potrebe uz mogućnost konkurencije na svjetskom velikom tržištu, osigurana je samo tim načinom. J. Š- U- proučivši to pitanje svestrano, i vodjeno svim tim momentima, iznjelo je u tom predmetu svoje gledište sa svoje sjednice održane u Sarajevu dne 20-—23. VIII. 1922-, a koje glasi: (Da ueponavljamo cijelu rezoluciju upozorujemo na str. 547. Šum- lista iz godine 1922. Ur.) Na tim temeljima predlažemo ovim Nacrt zakona o eksproprijaciji velikog šumskog posjeda, koji smo jednostavnosti radi nastojali učiniti što kraćim, a razdijelili smo ga u II- glavna dijela. I. dao je općenite naravi, te ustanovljava potrebu i predmet eksproprijacije, te ustrojenje »šumarskog savjeta«, koji će prosuđivati potrebu, opravdanost i mogućnost eksproprijacije- II- dio govori o izvlastbenom, procjenbenom i otšetnom postupku te o ošteti. I- dio obuhvaća čl. 1—22. te postavlja opće principe prigodom same eksproprijacije. Navodi slučajeve, kada može da nastupi potreba, i koji se objekti mogu u smislu ovoga predjoga ekpropriisati Odmah članom 1. ovlašćuje se Ministar za Šume i Rude kao onaj čmbenik najviše državne vlasti, koja će po načelu potrebe odrediti, da se eksproprijacija izvrši. Čl- 2. se označuje svrha i slučajevi potrebe, radi kojih će se eksproprijacija moći da izvrši, a jednako se postavljaju i ona načela, po kojima je predmet po ovome zakonskom predlogu pravno prikladan da se ekspropriiše? Isticanjem načela potrebe, izražena je fakultativnost samoga akta u onome smislu, kako je ona tumačena po usvojenom staja |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. listu J. S. II- jednako kao i sa stajališta, izraženog po mjerodavnim vladinim krugovima. Potreba, smjer i svrha, zašto će se ekspropriisati, nastupa prema tome onda, kada nastupi koji od slučajeva navedenih u čl- 1 pod toč. 1-2-, 3- i 4-, pa ti mogu da budu: 1. vojno-strateške naravi, 2. opće nacijonalno-ekonomske naravi, 3- lokalno-ekonomske naravi i 4. šumsko-redarstvene naravi. Predmetom eksproprijacije može da bude ili šuma, t- jšumsko zemljište zajedno sa drvećem (sastojinom) kojim je to zemljište obraslo ili pako i samo šumsko zemljište bez drveća (sastojine). Glavni kriterij takovoga posjeda mora da bude: a) da se on može supsumovati po čl-1- z. o- š. pod piojam šume ili šumskog zemljišta, b) da je on svojina u posjedu jednoga privatnoga fizičkoga lica i c) da je on prema slučaju pod toč. 3- »veliki šum. posjed«. Prema opsegu, može eksproprijacija da obuhvati ih cijeli posjed (u slučajevima i-, 2. i 4-). ili tek pojedine dijelove njegove (u slučajevima 1.. 2-, 3. i 4.). Razlozi trajne naravi iziskuju dakako i trajnu eksproprijaciju, t. j . onakovu, po kojoj je objekt za uvijek otuđen iz svojine privatnoga vlasnika. Razumije se. da time ne će i ne može da bude tangirano ono pravo prvokupa koje predviđa čl- 23- z- o. š. za stanovite slučajeve, koji su predviđeni tim članom zakona o šumama. Za opseg svake eksproprijacije mjerodavan je samo fakat konkretne potrebe, koji se imade ustanoviti za svaki konkretni slučaj zasebice kao i sama potreba. Mogućnost eksproprijacije u slučajevima 1., 2. i 4-, predviđa u ostalom i naš nacrt z. o- š. (čl- 23.) bez obzira na veličinu posjeda i bez obzira na sopstvenost njegovu- Uvrštenje tih slučajeva u ovaj zakonski predlog nije ništa drugo, nego logična doslijednost, koja proizlazi iz same naravi predmeta u interesu poželjne potpunosti ovoga zakonskog predloga. Slučaj pod toč- 4., imade se smatrati najjačim stepenom šumskoredarstvenog zahvata, koji će država kao vrhovna nadzorna vlast izvršiti tek onda. kada stekne uvjerenje, da sve mjere, Koje predviđaju šumsko-ređarstveni i kazneni dio ooćeg zakona o šumama, ne bi imale onaj učinak, koji se tim odredbama želi postići- Eksproprijacija po ovome slučaju treba da je neka vrst najjače kazne, koja će se primijeniti u interesu osiguranja autoriteta državne kao vrhovne nadzorne vlasti. Prema tomu, koji od slučajeva navedenih u čl- i. ovoga zakprojekta nastupa te postaje potreba eksproprijacije, vidimo da su po svom značenju neki slučajevi više lokalnog karaktera, a neki od opće javne, rekli bi državne vrijednosti. Tako je na primjer slučaj eksoroprijacii". koja se vrši iz razloga vojno-strateških, dakie iz razloga oružane odbrane države, nesir |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. t~ mnjivo od daleko većeg općeg interesa, nego li na pr. slučaj, koji nastupa iz naslova na pr- toč. 3. istoga člana, koji može da bude e važnosti samo za onaj stanoviti kraj, gdje ima velikog privatnog šumskog posjeda- Dakle je i narav potonjeg slučaja gotovo posve lokalnoga, iako možda od javnoga interesa- Isto tako će i vrijednost ustanove toč- 2. čl-1- ovoga projekta imati intenzivniji interes javnosti, jer se u tom slučaju može raditi o ekonomskom interesu onakovoga kraja, gdje u opće nema šume- Osim toea ne valja zaboraviti da u onim krajevima, gdje ima dosta šume, pitanja ekonomske i socijalne potrebe gotovo i ne postoje. U koliko bi i postojala dostatne su i administrativne mjere državne vlasti, da ih jednim potezom pera odstrane- Ipak je u ovom zakon- projektu baš pitanje čl 1. točka 3- najglavnije i najvažnije, jer se ovim ima da riješi još i jedno drugo pitanje, koje do danas zapravo još nitko riješio nije. a to je pitanje: što je to veliki šumski posjed u opće? Mi ne nalazimo zapravo nigdje odgovora na to pitanje- Samo toliko znademo, da pojam velikog šumskog posjeda označuje veliki broj jutara ili hektara. Gdje, i kod kojega broja taj pojam počima, to se tako lahko ne da riješiti- Znademo i to, da je za vođenje valjanog šumskog gospodarenja to bolje, što je površina šume veća, da je gospodarstvo to slabije, što je šuma manja- Znademo napokon i to, da je pojam O´veličini nekog posjeda posve relativne naravi, te da je on za svaki kraj i za svaki slučaj drugačiji- I u onom z- o- š- koji vrijedi na pr. u Hrvatskoj i Slavoniji — od god- 1852-— nailazimo u § 22. na takovu podjelu šuma. kojom se za svaki kraj unutar granica Hrvatske i Slavonije navodi primjerice ona veličina po broju jutara, za koju je potrebno, da njom upravlja osoba s potpunom strukovnom visokoškolskm šumarskon: naobrazbom. Ta je veličina za svaki kraj drugačija, te je primjerice vrijedila: a) u osječkoj i požeškoj županiji za više od 1.0-000 jut. šum b) u zagrebačkoj ne više od 200 jutara. c) u varaždinskoj županiji za više od 2000 jut. šume, te dalje: a) vlasnici šuma, koji u osječkoj i požeškoj županiji ne imaj više od 5´00 jutara. b) u zagrebačkoj ne više od 200 jutarae) u varaždinskoj ne više od 100 jutara »mogu sa ovimi svojimi komadi šume sami gospodariti, samo neka drže šumsko-redarstvene propise«. Ili drugim riječima: to bi zapravo značilo, da na površina»1 a.. koje su manje od ovih netom istaknutih, ne ima država, dakle javnost, više naročitog interesa, te je za javnost i općenitost svejedno da li s njima upravlja potnuno kvalifikovani šumar ili kogoc drugi. No o tome kasnije- Bez obzira na to, da li je graduacija tih šumskih posjeda baš p< tim izmjerama opravdana ili ne, jedno je jasno, a to je, da je tim raz dijeljenjem indirektno donekle već riješeno ili recimo barem dana d |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 22 <-- 22 --> PDF |
68 Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. rektiva riješenja i za ono pitanje, koje nas momentano zanimaOpćeno je doduše istina, da se ustanove jednoga tako starog — iako dobrog šumskog zakona, koji je skrojen prema pravilima iz god1852-— ne mogu slijepo prenositi u zakon, koji danas stvaramo, — toliko godina kasnije u posve novim prilikama; no s druge se strane opet ne smije zaboraviti, da je uz savršenost današnjih prometnih sredstava, kojima šumarstvo barata, da je uz savršenost općih prometnih sredstava, kojima država raspolaže ; da je uz dotjeranost one domaće industrije, koja drvo u velikim količinama izrađuje i s njim svjetsko tržište poplavljuje; da je uz razgranjenost drvne i kemijske industrije itd- itd. i sam pojam o veličini nekog šumskog objekta postao zapravo mnogo širi nego je bio onda, — prije toliko godina. — kada se je šuma tek tešto eksploatisala. Nego je bio onda, kada je bio šumar u glavnome značilo isto, što i biti lovac, i kada je drvo u šumi moralo da istrune, jer niti je bilo moguće niti vrijedno izvoziti ga. Takovom ili sličnom graduacijom, bezuvjetno je i logično izražena i ona granica, kojom se šumskom objektu u danim prilikama pridaje izvjesna, naročita, nacijonalno gospodarska važnost. Vidimo dakle, da je time ujedno indirektno utvrđena, iako baš ne izrečena i ona misao, koja bi mogla vrijediti za opredjeljenje pojma, gdje r>restaje mali, odnosno srednji šumski posjed, a gdje počima veliki, ko.-i nam — dakako u svojini jednoga privatnog fizičkog lica — daje povoda, da ga u danom slučaju možemo eksproprisati u granicama one izmjere, kojom premašuje izmjeru recimo srednjega posjeda. Stvaranje jednog jedincatog, brojem izraženog pojma za kvalifikaciju velikog šumskog posjeda ne samo da nije umjesno, već nije ni opravdano niti je moguće. Nesumljivo je, da je relativnost u prosuđivanju prilika potrebita- U granicama naše današnje ujedinjene države ta je pot kraj još većih raznolikosti svih naših krajeva još nužnija. Pa iako pojam velikog šumskog posjeda nije direktno uglavljen, to je barem toliko jasno, da mi pri uglavljenju toga pojma ne smijemo biti previše tjesnogrudni, i bojažljivi u davanju našeg odgovora, i u fiksiranju toga pojma pri riješavanju pitanja o eksproprijaciji. Svakako je dobro i potrebno, da se pitanje velikog šumskog privatnog posjeda razlučeno tretira od velikog privatnog poljoprivrednog posjeda u opće, jer je i narav ekonomisanja jednoga i drugoga posve različita. Dok je ekonomisanje s oranicama i livadama »problem generacije, koja sada živi«, to je ekonomisanje sa šumama «problem na kome su interesovani i nizovi generacija, koje će tek doći« (vidi prof. Dr. Ugrenović: Projekat zakona o šumama). Dok je ekonomisanje poljoprivrednog zemljišta stvar svakoga zemljoradnika i njegove vlastite radne sposobnosti i marljivosti, to je ekonomisanje sa šumskim zemljištem stvar produktivne, stvaralačke snage duha i kapitala, te investicijone snage i komercijelne sposobnosti pojedinaca, »u kolaboraciji« s državom, njenim potrebama i željama. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. 69 Poznata je nadalje stvar, da svi ti momenti u svom pozitivnom značenju, mogu doći do izražaja samo na primjereno velikim površinama- Bda bi stoga kardinalna griješka našega vremena i shvaćanja, kada bi iz same bojažljive tjesuogrudnosti i čistog »neispravnog etatizma«, — »koji misli, da je samo država kadra da obuhvati, osigura i unapredi šumarsku produkciju«, — izlučili s jednoga znatnog dijela našeg radnog polja onaj pozitivni faktor, koji je sa svojom inicijativom upravo potreban. Jasno je, da za nacijonalno-ekonomsku važnost, koja leži u našim šumama, nije mjerodavno pitanje svojine, nego jedino i isključivo pitanje inicijativnog ozbiljnog i poštenog rada, koji ne poznaje drugih granica, osim onih. koje su mu nametnute općim zakonom o šumama, i ustanovom, da upotreba privatne svonne »ne srne biti na štetu cjeline«. Već samjm ustanovama općeg zakona o šumama, kako ga je predložilo J. Š. U-, dovoljno je osigurano pravo državne vlast;, da ovdje izraženo načelo »o upotrebi prava svojine« potpuno osigura- Stoga smo i uvjerenja, da će državna vlast u provođenju toga zakona o šumama u praktički ž:vot, i uz primjenu ustanova ovoga zakonskog projekta o ekspropriaciji, kako ga predviđa čl- 2raspolagati sa dovoljnim sredstvima, kojima će se moći ne samo da osigura prosperitet našeg šumskog gospodarstva, nefco da će . svako doba moći da podjednako udovolji i onim potrebama, kod kojih počima opći i javni interes svih državljana, kao i svim ekonomskim, lokalnim interesima pojedinih krajeva- Jer smo dakle uvjereni, da je u riješavanju toga pitanja potrebno, da se pojam o tome, kolika površina karakteriše veliki šumski posjed, imade riješavati za svaki kraj posebno; jer stojimo na stanovištu, da se državi naročitim zakonom mora priznati pravo, da u slučaju potrebe izvrši eksproprijaciju privatnog šumskog posjeda; jer smo nadalje uvjerenja, da se privatna inicijativa i ingerencija u šumarstvu mora sačuvati: te napokon, jer smo uvjerenja, da je glavno raditi, graditi, producirati i priređivati — držimo, da ne ćemo pogriješiti, ako našem predlogu dademo i konkretnu formu. Držimo, da također nismo pogriješili što smo za rješavanje toga našega pitanja uzeli kao podlogu postojeći već zakon, odnosno uredbu o zabrani otuđivanja privatnoga velikog posjeda od 2\jula 1919- jer nam ona daje ujedno, za današnje naše ekonomske prilike, u ruke već gotovo ono mjerilo, koje bi si inače sami sebi morah na novo stvarati, i to za svaki kraj napose Čl- 2. te uredbe glasi: »Velikim posjedima smatraju se u smislu ove Uredbe zemljišni posjedi, koji premašuju: a) u Goričkoj, Istri, Dalmaciji i Hercegovini pedeset hektara obradivog zemljišta (oranica, senokoša, vrtova, bostana, voćnjaka maslinjaka i hmeljnika) ili jednu stotinu hektara zemljišta u o^ćc (zajedno sa šumama i pašnjacima); b) u Sloveniji osim Goričke, u Prekomurju i Međumurju, zatim u Hrvatskoj u čitavoj županiji Varaždinskoj. Modruško-Rije |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 24 <-- 24 --> PDF |
70 Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. čkoj i Ličko-Krbavskoj, sedamdeset j net hektara obradivog zemljišta ili dve stotine hektara u opće; c) u Hrvatskoj u kotarima Zagreb, Stubica, Samobor, Dugo Selo i Sv. Ivan Zelina županije zagrebačke i u kotaru grada Zagreba, kao i u novim krajevima Crne Gore u okruzima Belopoljskom, Plevajskom, Beranskom Kolašinskom i Pećskom, jednu stotinu hektara obradivog zemljišta ili tri stotine hektara zemljišta u opće; d) u Hrvatskoj u ostalom dijelu županije Zagrebačke i u celoj županiji Belovarsko-Križevačkoj, nadalje u Bosni, izuzimajući kotare nabrojene pod slovom d) jednu stotinu i pedeset hektara obradivog zemljišta ili četiri stotine hektara zemljišta u opće; e) u Slavoniji u županiji Požeškoj, kao i u Bosni, u kotarima Novi, Prijedor, Banja-Luka, Bosanska Gradiška, Derventa Qradačac. Brčka i Bijeljina, dvije stotine hektara obradivog zemljišta ili četiri stotine i pedeset hektara zemljišta u opće; f) u Slavoniji u županijama Virovitičkoj i Sremskoj, zatim u opsegu Banata, Bačke i Baranje, kao i u novim krajevima Srbije. Tri stotine hektara obradivog zemljišta ih pet stotina hektara zemljišta u opće«. Ne upušamo se u pitanje, da li je pomenutom uredbom za provedbu agrarne reforme sretno riješeno pitanje onoga broja jutara obradivog poljoprivrednog zemljišta, koji uredba postavlja kao maksimu m poljoprivrednog posjeda u opće. Isto tako ne želimo izazvati ni proučavanje nitanja, da li je utvrdjivanje pojma toga maksimuma rezultat dubokog proučavanja općih ekonomskih prilika naše države i njenih pojedinih krajeva ili je sve to tek stvar slučaju i momentanog raspoloženja- No moramo priznati, da je tim članom uredbe, koja danas posjeduje moć zakona, dana konkretna podloga, da je postavljena takova graduacija veličina po površini, koje nam mogu poslužiti temeljem za prosuđivanje međusobnih ekonomskih prilika i odnosa, te relativnih ekonomskih razlika između pojedinih krajeva unutar naše države. Taj relativni međusobni odnos ekonomskih prilika, koji vlada u pojedinim krajevima unutar naše države, a koji je i u posve konkretnoj formi zadobio već sankciju uredbe sa zakonskom moći, može i nama šumarima da posluži, jer time gotovo automatski rješavamo i pitanje one veličine površine, preko koje se svaki šumski posjed — kako već u kojem kraju — može smatrati »velikim«. Nema sumnje, da se s tako utvrđenim površinama može izazvati prigovor nekog, recimo, šabloniziranja, ali se ta pogriješka faktično može posve eliminirati, ako se time postavljene granice ne tretiraju kao puka i apsolutna »šablona«, nego kao ono nužno mjerilo, koje nam u svakom slučaju osjegurava postojanost i mogućnost valjanog gospodarenja. Ako za gospodarski (poljoprivredni) objekat vrijedi, da je govedarstvo na većim objektima ooćenito bolje, nego na malim, onda to isto pravilo vrijedi i za šumski objekat i to u još jačoj mjeri |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Obrazloženje nacrtu zakona 0 eksproprijaciji i t. d. 71 Stôga je ispravna proporcionalnost, kako je uspostavljena između poljoprivrednog maksimuma i zaštitne izmjere ŠUmško-gospodar skog zemljišta. Glavna je kod prosuđivanja toga momenta činjenica, da se pitanjem privatne svojine i pitanjem šumskog posjeda prema kategoriji vlasništva u opće apsolutno ne tangira pitanje općeg odnosa, koje po naravi treba da u nekom kraju postoji između šume i oranice. Pitanjem vlasništva ne mijenja se dakle ni svekolika šumska .površina nekoga kraja u odnosu naprama zemljištu drugo-vrsne kulture, niti površina ove naprama zemljištu šumskom, a to je glavno u koliko je pitanje opstanka šume ili drugog zemljišta u nekom kraju uopće opravdano- Broj jutara šume u nekom kraju može se povećati, umanjiti ili održati samo po diktatu opće potrebe, no nikada samim pitanjem posjedovnih odnosa- S toga naslova barem tako dugo ne, dok dr žavne vlasti vrše ispravnu kontrolu, nadzor i brigu, da se ustanove zakona o šumama u istinu i vrše- Naš predlog, da se kao granica, preko koje siže veliki šumski posjed, uzme 10-struki odnosno 20-struki mnogokratnik od onoga zemljišta, koje odgovara maksimu poljoprivrednog zemljišta uopće. za pojedini kraj naše države, držimo da odgovara u glavnom i onim faktičnim šumsko-posjedovnirn prilikama naših pojedinih krajeva, po kojima se čini, da su zaštićeni svi momenti, koji su potrebni zaštitea koje smo uvodno istaknuli- Ujedno držimo da je time riješeno i šumsko-posjedovno pitanje naše braće Slovenaca, koji se živo zalažu za očuvanje njihovog na cionalnog, seljačkog šumskog posjeda. Državnoj vlasti, preostaje u punoj mjeri nadzor, koji može da vrši nad privatnim posjedom. Preostaje joj mogućnost redarstvenog zahvata u svakoj pri lici, a kao konačna konzekvencija preostaje državnoj vlasti jošte i mogućnost eksproprijacije u svim onim slučajevima, gdje je prema toč- 3-51- 1- ustanovljena izmjera premašena, a valja da se udovolji nekoj ekonomskoj potrebi, ili gdje primjena blažih ustanova za kona ne bi koristila. Ozbiljan nadzor, koji državna vlast treba da vođi ne može nikada biti prestrog. Valjanom i poštenom gospodaru on apsolutno ne smeta! Analogna ustanova našeg nacrta z. o. š- koja u čl- 136- odre đuje, da je za svakih 6000 ha privatnog šumskog posjeda potreban barem jedan kvalifikovani šumar kao upravitelj, mogla bi se do vesti u sklad s prilikama, koje vladaju u raznim krajevima prema ovomu predlogu. S ovom, u čl- 2. točka 3- označenom izmjerom nismo išli za tim. da učvrstimo pojam maksimuma za šumski posjed po ra znim krajevima države, jer bi time došli u protuslovlje s faktom, koja spomenusmo ranije, da je naime po šumsko gospodarstvo na čelno to bolje, što je gospodarski objekat veći. Došli bi u protuslo vlje i sa faktom, da je pojam veličine, to širi, što je snaga investi 2 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 26 <-- 26 --> PDF |
12 Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. ticijonog kapitala jača, što je strukovno -^oduktivno razumijevanje i snaga inicijativne volje veća, te što je industrijsko-komercijalna sposobnost posjednikova izrazitija i dotjeranija. Nastojali smo samo. da kao strukovnjaci odmjerimo i pokažemo one granice u samome poimanju prostorne veličine, ispod kojih se ne bi smjelo ići. Poći dalje, značilo bi isto što i skučivanje i eliminiranje onih pokretnih eneržija, koje zovemo slobodnim inicijativnim radom individualiteta, što raspolaže ne samo sa voljom i težnjom za stvaranjem, nego i s potrebitim kapitalom- Uzev uza sve to još i onaj upliv državne vlasti, koji ona u općem i javnom interesu može i mora da vrši u smislu našega z. o. š- i u smislu ovoga projekta, onda tek vidimo udružene sve one pozitivne faktore, koji nam u svakom slučaju daju i pozitivno najveće rezultate, a to je baš ono što hoćemo- Iz svega toga proizlazi zapravo prije i logičnije jedan drugi pojam, a to je pojam onoga minimuma izmjere u površini, koja j< apsolutno potrebna, da bi se privatna inicijativa mogla nesmetano razvijati na korist valjanoga modernog šumskog gosnodarstva, koje bi odgovaralo svim tekovinama šumarske znanosti i potrebama naroda i države. Granice kako su dakle povučene tim članom, ne predočuju nam maksimum šumskog privatnog posjeda, nego je time fiksirano tek naše strukovno mišljenje, da je pojam velikog šumskog posjeda određen tek onim viškom, kojim se premašuje izmjera površine, apsolutno nužna za vođenje valjanog šumskog gospodarstva. Tek taj višak dakle određuje nekom šumskom posjedu karakter, da je on veliki šumski posjed- Bez njega on to nije i ne može biti. i to tim manje, što je posjed raciionalnije. intenzivnije i moder nije gospodaren- Ali svestrano gospodaren. — dakle ne samo u eksploatacijonom, već podjednako i u čisto šumsko-uzgojuom i uređajnom pogledu Budući da smo povlačenjem tih i takovih granica odredili samo onu izmjeru, koju držimo nužnom, da provodeći zakon o eksproprijaciji osiguramo ipak jošte poželjan prosperitet našem šumarstvu u opće nacijonalno-ekonomskom značenju, a kako cijeii naš predlog počiva na načelu faktične potrebe, koju će trebati u svakom konkretnom slučaju i dokazati. — to je time ujedno i naglašeno da tamo. gdje ta potreba ne postoji, i tako dugo dok se ona ne pokaže — u opće ne će biti primjenjivane zakonske ustanove o ekspronrajaciji. Objekat može u svojoj cjelini ostati u rukama svoga vlasnika, dok god on bude s njime ispravno gospodario i dok se ne ukaže potreba. Fakultativnost načela o potrebi eksproprijacije je dakle jasno izražena( Svršit će se). |