DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. 69 Poznata je nadalje stvar, da svi ti momenti u svom pozitivnom značenju, mogu doći do izražaja samo na primjereno velikim površinama- Bda bi stoga kardinalna griješka našega vremena i shvaćanja, kada bi iz same bojažljive tjesuogrudnosti i čistog »neispravnog etatizma«, — »koji misli, da je samo država kadra da obuhvati, osigura i unapredi šumarsku produkciju«, — izlučili s jednoga znatnog dijela našeg radnog polja onaj pozitivni faktor, koji je sa svojom inicijativom upravo potreban. Jasno je, da za nacijonalno-ekonomsku važnost, koja leži u našim šumama, nije mjerodavno pitanje svojine, nego jedino i isključivo pitanje inicijativnog ozbiljnog i poštenog rada, koji ne poznaje drugih granica, osim onih. koje su mu nametnute općim zakonom o šumama, i ustanovom, da upotreba privatne svonne »ne srne biti na štetu cjeline«. Već samjm ustanovama općeg zakona o šumama, kako ga je predložilo J. Š. U-, dovoljno je osigurano pravo državne vlast;, da ovdje izraženo načelo »o upotrebi prava svojine« potpuno osigura- Stoga smo i uvjerenja, da će državna vlast u provođenju toga zakona o šumama u praktički ž:vot, i uz primjenu ustanova ovoga zakonskog projekta o ekspropriaciji, kako ga predviđa čl- 2raspolagati sa dovoljnim sredstvima, kojima će se moći ne samo da osigura prosperitet našeg šumskog gospodarstva, nefco da će . svako doba moći da podjednako udovolji i onim potrebama, kod kojih počima opći i javni interes svih državljana, kao i svim ekonomskim, lokalnim interesima pojedinih krajeva- Jer smo dakle uvjereni, da je u riješavanju toga pitanja potrebno, da se pojam o tome, kolika površina karakteriše veliki šumski posjed, imade riješavati za svaki kraj posebno; jer stojimo na stanovištu, da se državi naročitim zakonom mora priznati pravo, da u slučaju potrebe izvrši eksproprijaciju privatnog šumskog posjeda; jer smo nadalje uvjerenja, da se privatna inicijativa i ingerencija u šumarstvu mora sačuvati: te napokon, jer smo uvjerenja, da je glavno raditi, graditi, producirati i priređivati — držimo, da ne ćemo pogriješiti, ako našem predlogu dademo i konkretnu formu. Držimo, da također nismo pogriješili što smo za rješavanje toga našega pitanja uzeli kao podlogu postojeći već zakon, odnosno uredbu o zabrani otuđivanja privatnoga velikog posjeda od 2\jula 1919- jer nam ona daje ujedno, za današnje naše ekonomske prilike, u ruke već gotovo ono mjerilo, koje bi si inače sami sebi morah na novo stvarati, i to za svaki kraj napose Čl- 2. te uredbe glasi: »Velikim posjedima smatraju se u smislu ove Uredbe zemljišni posjedi, koji premašuju: a) u Goričkoj, Istri, Dalmaciji i Hercegovini pedeset hektara obradivog zemljišta (oranica, senokoša, vrtova, bostana, voćnjaka maslinjaka i hmeljnika) ili jednu stotinu hektara zemljišta u o^ćc (zajedno sa šumama i pašnjacima); b) u Sloveniji osim Goričke, u Prekomurju i Međumurju, zatim u Hrvatskoj u čitavoj županiji Varaždinskoj. Modruško-Rije |