DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Obrazloženje nacrtu zakona o eksproprijaciji i t. d. 69


Poznata je nadalje stvar, da svi ti momenti u svom pozitivnom
značenju, mogu doći do izražaja samo na primjereno velikim površinama-
Bda bi stoga kardinalna griješka našega vremena i shvaćanja,
kada bi iz same bojažljive tjesuogrudnosti i čistog »neispravnog
etatizma«, — »koji misli, da je samo država kadra da obuhvati,
osigura i unapredi šumarsku produkciju«, — izlučili s jednoga
znatnog dijela našeg radnog polja onaj pozitivni faktor, koji
je sa svojom inicijativom upravo potreban.


Jasno je, da za nacijonalno-ekonomsku važnost, koja leži u
našim šumama, nije mjerodavno pitanje svojine, nego jedino i isključivo
pitanje inicijativnog ozbiljnog i poštenog rada, koji ne poznaje
drugih granica, osim onih. koje su mu nametnute općim zakonom o
šumama, i ustanovom, da upotreba privatne svonne »ne srne biti na
štetu cjeline«.


Već samjm ustanovama općeg zakona o šumama, kako ga je
predložilo J. Š. U-, dovoljno je osigurano pravo državne vlast;, da
ovdje izraženo načelo »o upotrebi prava svojine« potpuno osigura-


Stoga smo i uvjerenja, da će državna vlast u provođenju
toga zakona o šumama u praktički ž:vot, i uz primjenu ustanova
ovoga zakonskog projekta o ekspropriaciji, kako ga predviđa čl- 2raspolagati
sa dovoljnim sredstvima, kojima će se moći ne samo
da osigura prosperitet našeg šumskog gospodarstva, nefco da će .
svako doba moći da podjednako udovolji i onim potrebama, kod
kojih počima opći i javni interes svih državljana, kao i svim ekonomskim,
lokalnim interesima pojedinih krajeva-


Jer smo dakle uvjereni, da je u riješavanju toga pitanja potrebno,
da se pojam o tome, kolika površina karakteriše veliki
šumski posjed, imade riješavati za svaki kraj posebno; jer stojimo
na stanovištu, da se državi naročitim zakonom mora priznati pravo,
da u slučaju potrebe izvrši eksproprijaciju privatnog šumskog posjeda;
jer smo nadalje uvjerenja, da se privatna inicijativa i ingerencija
u šumarstvu mora sačuvati: te napokon, jer smo uvjerenja, da
je glavno raditi, graditi, producirati i priređivati — držimo, da
ne ćemo pogriješiti, ako našem predlogu dademo i konkretnu formu.


Držimo, da također nismo pogriješili što smo za rješavanje
toga našega pitanja uzeli kao podlogu postojeći već zakon, odnosno
uredbu o zabrani otuđivanja privatnoga velikog posjeda od 2\jula
1919- jer nam ona daje ujedno, za današnje naše ekonomske
prilike, u ruke već gotovo ono mjerilo, koje bi si inače sami sebi
morah na novo stvarati, i to za svaki kraj napose


Čl- 2. te uredbe glasi:


»Velikim posjedima smatraju se u smislu ove Uredbe zemljišni


posjedi, koji premašuju:


a) u Goričkoj, Istri, Dalmaciji i Hercegovini pedeset hektara
obradivog zemljišta (oranica, senokoša, vrtova, bostana, voćnjaka
maslinjaka i hmeljnika) ili jednu stotinu hektara zemljišta u o^ćc
(zajedno sa šumama i pašnjacima);


b) u Sloveniji osim Goričke, u Prekomurju i Međumurju,
zatim u Hrvatskoj u čitavoj županiji Varaždinskoj. Modruško-Rije