DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Štete koza po šumama. Štete koza po šumama. Godine 1918. poslije prevrata naumio je bivši povjerenik za narodno gospodarstvo u Hrvatskoj Dr. Živko Petričić proširiti ograničenu pašu koza u šumama bivše gornje Krajine. Prije nego je izdao dotičnu naredbu, obratio se na kr. šumarsku akademiju, da profesori šumarstva dadu o tom pitanju svoje mišljenje- Isti su dali slijedeće mnijenje: »Pcvjereničtvu za narodno gospodarstvo u Zagrebu. Na dopis broj 438/prs. od 26. studenoga 1918. kojim se traži mnijenje, da li kod pitanja paše koza na području bivše gornje krajine prevaguju šumskogospodarski ili opći narodni gospodarski interesi, čast je stručnim profesorima šumarske akademije dati slijedeće stručno mnijenje: U gori istaknutom predmetu treba odgovoriti na dva pitanja. 1. Jeli paša koza šumama kraškog područja štetna? 2. Ako je šetna, da li je ta šteta veća od koristi, koje držanje koza ima za opće narodno gospodarstvo? Da možemo na oba pitanja dati promišljeno i osnovano mnijenje u tako važnom životnom pitanju našega seljaka, iznijet ćemo radi pregleda neka mišljenja iz domaće i strane literature o tim pitanjima, a onda ćemo iz vlastitog opažanja i prema vlastitom sudu iznijeti svoje mnijenje. Povoljno nam je naglasiti, da je profesor Dr. Gjuro Nenadić, iz puka ličkog kraja, koji iz života u roditeljskoj kući pozna sve dobre i loše strane kozje paše, te je preko svoje mladosti, preko svoga roditeljskog doma i svoga roda gotovo interesiran na tom pitanju, da se što povoljnije za onaj narod riješi. Paša koza u kraškom kraju zanimala je već odavna naše vodeće krugove, jer se je s jedne strane opazilo, da je slobodna paša koza u šumama u opće, a naročito u onima kraškog područja jako štetna, a s druge strane zahtjevalo je î opravdavalo siromaštvo tamošnjeg naroda takovu pašu. Već godine 1866. napisao je naš uvaženi književnik Bogoslav Šulek popularnu knjigu »Korist i gojenje šuma, osobito u trojednoj kraljevini«. U njoj Je posvetio pisac štetama, koju koze čine šumama gotovo 2´. stranice. Pisac kaže za koze, da su prave tarišume i da svikoliki neprijatelji šuma ne nanose istima toliko štete koliko koze, jer one brstom unište sve mladice, a kada pasu travu, ne odgrizaju je na vrhu, nego je do korjena odgrizu ili upravo iz zemlje iščupaju. Naravna je posljedica toga, da takove šume moraju zakržljati, a zemlja mora ogoljeti. Također je i pokojni profesor šumarstva na bivšem šumsko-gospodarskom učilištu u Križevcima Vladimir Kiseljak napisao u svojoj knjizi »Nauka o čuvanju šuma« (1883.) da je po šume najškodljivija koza. Mnoge šume i mlade nasade upropastile su i uništile koze sasma, osobito u gorskim krajevima, ka* u Tirolu, južnoj Švicarskoj, Istri, gornjoj Krajini i kršnom Primorju. Zato je .koza u novije vrijeme zakonom svagdje isključena iz šumske paše. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Štete koza po šumama. Profesor sveučilišta u Tubingenu Dr. H. Nôrlinger, ističe u svome djelu »Lehrbuch des Forstschutzes«, da je koza najpogibeljnija životinja za šumu. jer ne štedi ni jedno Lisnato i četinjavo drvo. Navada, da je u okolici kupališta Kreuth u gornjoj Bavarskoj koza posve iskorjenila jelu. Brsteć drvlje koza će se i po najstrmijim klisurama prednjim nogama uspeti i savinuti mlado drvlje, te ga obrstiti do vrha. Ona dapače prigodice guli i koru. Ne izbiju li iz obraštcnih stabala novi izbojci, kao što je to kod četinjavog drveća slučaj, onda će ta stabla uginuti. Dr. R. Hess, profesor šumarstva na sveučilištu u Giesenu veli također u svome djelu »Der Forstschutz«, da koza najštetnijim načinom brsti šumu. a pravi štetu i gulenjem stabalja (napose u proljeću). Nemirna ju ćud tjera od stabla do stabla, a spretnost u penjanju i do najstrmijih vrleti, pa su to daluji momenti za štetnost ove životinje. Ravnatelj visoke šumarske škole u Aschaffenburgu Dr. H. Furst u svome djelu »Kauschhigers Lehre von Waldschutz« kaže, da su koze od svih životinja najštetnije po šume, da se nestajanje šume po svim planinama Evrope ima pripisati bezobzirnoj paši koza, koje onemogućuju prirodno pomlađivanje posječenih površina. Profesor na sveučilištu u Miinchenu Dr. Karl Qayer kaže o kozi u svom djelu »Die Forstbenutzung«, da je apsolutno štetna šumi. Osim ovih mnijenja iz domaće i strane literature objelodanjeni su u raznim zagiebačkim dnevnicima poučni članci o paši koza, a svi se slažu u tom, da je paša koza šumama štetna. Takovi članci izašli su u Narodnim Novinama (od 11. prosinca 1906.); u Hrvatskoj (od 5. veljače, 1., 4, i 6. srpnja i od 9. ožujka 1907.); u Hrvatstvu (od 2. veljače, 4. travnja, 6., 8., 9., 13., 15.—20. i 23. srpnja 1907.) u Hrvatskom Pravu od 26. travnja 1907., te u stručnim časopisima »Šumarskom Listu« i »Lugarskom Vjesniku« broj 1/1907. Posebnu knjižicu »Uzgoj i držanje koza« izdao je godine 1908. kotarski šumar Kosinjković. Osim toga navest ćemo što i kako neki domaći ljudi Ličani sude o paši koza u njihovim šumama. Iz zapisnika sjednice hrvatskog sabora od 22. studena 1906., kada je bile pokrenuto »kozje pitanje« vidi se, da su se i ljudi Ličani obraćali na tadanjeg podbana Dra. VI. Nikolića, te ga kao sinovi Like molili i zaklinjali, da ne dozvoli neograničeno držanje koza. Ja sam, piše jedan Ličanin, odrastao kod koza. imam i brata, koji drži za kuću koze. Izbivajući desetak godina iz zavičaja, vratio sam se ljetos kući i opazio, da nema više čopora koza, ali sam opazio ono što mi je vrlo milo, da su se podigle šume, da se u mladoj šumi može naći i rogova, koji su nužni za gradnju krovova, a i jačeg drveta, koje služi za gradu, pa stoga moli, da se nipošto ne dozvoli neograničeno držanje koza. Iz svega gore navedenog razabire se jasno, da su ne samo šumari nego i mnogi nestručnjaci čvrstog mnijenja, da je paša koza šumama štetna. Toga su uvjerenja i potpisani profesori. Koza brsti u šumama sve mlade drveće i sve biljke, koje su tek iz sjemena ponikle, a ako potjeraju nove mladice, obrste ih ponovno, pa se nijedna biljka ne može razviti, ako je na dohvatu gubici koze, koja na žalost visoko dosiže. U ovakovim šumama od lijepoga pomladka, od kojega bi mogla r ";sti najljepša šuma, ostaje ili kukavno šikarje i čbunje, koje narod nazivlje posebnim imenom »šušnjar«, ili mladik u opće propada. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Štete koza po šumama. No .nije samo koza Sumi štetna nego i pastiri. Vrhove stabala, koje kozji zub ne dosegne, dosegne sjekira pastira, koji prevršivanjem i kresanjem stabala skrbi za brst svoga stada. Sjekira pastira, koju od njega ne može odvojiti nijedna naredba, ozledi mnoga stabla, koja time, od najljepšeg drveta, sposobnog za skupu gradu, postaju tek prikladna za leftiriije gorivo. Osim toga je u šumama, gdje je kozama paša dozvoljena, uslijed rjeđega sklopa krošanja, tlo slabije zaštićeno od naglih kiša i pripeke sunca. Ovakovo tlo ili posve ogoli ili postane tako mršavo, da o naravnom pomlađenju takove šume ne može više biti govora. Šteta od paše koza je najveća u šumama bujičnog područja, u zaštitnim i zabranjenim šumama, u mladim branjevima i u šumama, koje se imaju naravnim načinom ponovno pomladiti. U takovim je šumama paša koza predvidno zabranjena i po § 3 naredbe, koja se je glede paše koza namjeravala izdati. Iz ove odredbe § 3. nije posve jasno, kako se ima tumačiti ta odredba u našim ličkim šumama, koje se na cijeloj svojoj površini neprestano nalaze t j. od svoje mladosti do starosti u stadiju naravnog ponovnog pošumljenja, jer se .uživaju prebirom. Osim posve starih nenačetih šuma, udaljenih od sela, sve su šume tamo, u isto vrijeme stare i mlade, koje se neprestano ili u kratkim periodama vremena sijeku i pomlađuju, te na mjestu, gdje se najstarija stabla posijcku raste odmah pomladak iz onih biljka, koje su pomlađene sjemenom iz starih stabala. U jednoj te istoj šumi imademo tamo starih, mladih i posve mladih stabala. U ovakovim se sumarna ne smije dozvoliti paša koza ni najsiromašnijim žiteljima. U šumama, koje ne samo po osnovi, nego i u prirodi podaju sliku t. zv. »uredne« prebirne sječe, gdje se jača stabla na jednoj površini u duljim vremenskim periodama sijeku, može se najsiromašnijim žiteljima paša koza dozvoliti tek iz nimice i uz veliki oprez i ograničenje. Nema sumnje, da će i te šume biti uslijed paše koza lošije, da će njihovo pošumljenje biti teže i skuplje , a ta činjenica znatno tereti opću gospodarsku vrijednost paše koza. Moramo posebno napomenuti, da je i u Tirolu paša koza ti šumama, gdje se vodi u redn a prebirna sječa samo iznimke dozvoljena, t. j . u neznatnim slučajevima najveće potrebe i uz veliku pasku. U Tirolu ne sijeku se šume posvuda prebirnom sječom, nego ih uživaju na zgodnijim položajima i boljem tlu :i oplodnom, pače i čistom sječom na pruge. Naravno je. da su ovakove šume više podesne za pašu koza nego preborne šume. Kod nas su sve šume (ne uvijek potpuno opravdano) uređene za prebirno gospodarenje, u kojima bi se morala zabranili svaka paša, a ne samo paše koza. Do sada smo imali pred očima štete od paše koza u starijim šumama, kojo se naravnim načinom pomlađuju. No nema dvojbe, da će uz sve mjere opreznosti, čim bude u Lici više koza, biti više štete i u onim branjevinama, koje su velikim trudom i troškom podignute umjetnim putem na kraškim goljetima. Da je tomu tako, neka nam za potkrijepu služi osim mnogih i slijedeći doživljaj, koga nam je Josip Knežević iz Ogulina pribilježio u Narodnim Novinama. »Bilo to zimi 1894. Upitam ratara Sabljaka kako žive? Dobro reče, ali je zapadna zima. Nejak mi kozar, pa sam jučer morao sam s kozama u šumu. Da ste vidjeli gospodine, što su moje koze uradile. Zašle u mladik i za jednu; liru uništile ga. Počinile su štetu, da ju ne bi ni carska kasa naplatila.« |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 30 <-- 30 --> PDF |
70 Štete koza po šumama. Osim svega pomenutog moramo predvidjeti i štetu, koju će seljaci napraviti u šumi nepovlasnim prisvajanjem kića, koje oni suše i kisele za prehranu koza zimi, kada zapadne visok snijeg. Ova šteta upliva također na slabiji prirast drveća kao i na pogoršanje tla, jer se .. taj način oduzimlje drveću lišće, u kojem se producira organska hrana za stablo, oduzimlje se tlu mineralna, hrana, koja se povraća tlu polaganim sušenjem i otpadanjem lišća i grana. Pošto iz dosadanjeg obrazloženja nedvojbeno proizlazi, da paša koza nanaša ´šumama štetu, prelazimo na drugo pitanje, koje smo si napred postavili, t. j . da li je ta šteta veća od koristi, koju daje držanje koza za opće narodno gospodarstvo. Kod odgovora na ovo pitanje nije dostatno, da uspoređujemo samo direktnu korist, koju koza narodu daje, sa vrijednošću onih dobara i fedataka, koji se potroše za uzdržavanje koza. Osim direktnog umanjenja drvne mase u šumama, dolazi u obzir kao pasiva, koja u velike tereti vrijednost paše koza i indirektna šteta, koju paša koza prouzrokuje u šumama gorskih, a naročito onima kraških krajeva. Pašom u opće, a napose onom koza, umanjuje se plodnost i vrijednost tlar umanjuje se prirast šuma, a povećaju troškovi uzgoja šuma. Umanjivati prirast šuma znači trošiti drvnu šumsku glavnicu. To se kod razumnog potrajnog šumskog gospodarstva ne smije dopustiti, jer su šume glavnica domovine, koju pojedine generacije smiju tek uživati, a ne smiju je trošiti. Šumsko se gospodarstvo i interesi u kraškom kraju ne mogu posebno´ lučiti od općeg gospodarskog interesa, jer je valjano šumsko gospodarstvo izvor produktivnih kapitala kod svega ostalog gospodarstva takovog kraja. Šume stvaranju humus, koga voda odnaša polako u niže položaje, gdje služi kao plodno tlo vrtova, livada, oranica ili pašnjaka; šume čuvaju, da nagle kiše ne poplave te pijeskom i kamenjem ne zaspu polja i livade; šume hrane vrela i potoke, usporavaju i daju zaštitu od jakih vjetrova, daju nešto paše ´za rogatu marvu i ovce, daju ljudima potrebno drvo za gorivo i gradljiku, a osim toga daju okolišnom žiteljstvu u svako doba godine zarade. Napose stoji pitanje paše koza u uskom savezu sa pošumljenjem kr^ša. Povećati broj koza, a ujedno nastojati, da se pošumljenje krasa što brže provede, ne može ići usporedno. Razumna šumsko-gospodarska politika našega naroda mora ići za tim, da se kras što prije pošumi i da se plodna zemlja slavonskih´ šuma prema uspjehu pošumljenja krasa pretvara u plodne oranice i livade, koje: će, upotrebom željeznica, našem Ličaninu podmiriti ona dobra, koja su mu potrebna, a rođena mu ih gruda ne daje. I kod odgovora na ovo drugo pitanje, t. j . da li kod paše koza prevaguje šumsko-gospodarski interese, možemo uz naše gornje mnijenje posegnuti i za literaturom. U već napred spomenutom djelu: »Korist gojenja šuma« napisao je naš vrijedni blagopokojni književnik Bogošlav Šulek o koristi koze slijedeće mnijenje: koza je nalik dobročincu, koji dva puta više uzimlje nego daje i tako po malo pospješuje konačnu propast naroda. Švicarski pisac Marschand u svom djelu »Die Entwaldung des Gebirges« kaže, da bi mnoga općina, koja nema dosta drva i pašnjaka jeftinije prošla, da svoje ..*.. hrani paštetama, nego da ih pušta u šummu, da pobrste ono malo ze kama gore navedenih pisaca prevaguje, kada se važe ili usporedjuje, šteta odi |
| ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Štete koza po šumama. leni, što je još ondje. Iz ovih i sličnih izjava jasno se vidi, koji kraj vage, u rupaše koza po šumsko gospodarstvo i korist od koze po opće narodno gospodarstvo. Bijeda Ličana mora se ublažiti na druge načine i drugim sredstvima i to unapređenjem prosvjete, podignućem ratarstva, voćarstva i stočarstva kao i inih gospodarskih privrednih grana. Gdje stočarstvo, voćarstvo i livadarstvo napreduje, tu ne može koza u šumi da vlada, a pogotovo ne ondje, gdje se radi o razumnom, uredjenom i potrajnom šumskom gospodarstvu. U Zagrebu, dne 5. prosinca 1918.« NJ temelju ovoga mišljenja naumljena naredba nije izašla. Priopćio: Prof. Dr. A- Petračić. ) |