DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Štete koza po šumama.


No .nije samo koza Sumi štetna nego i pastiri.
Vrhove stabala, koje kozji zub ne dosegne, dosegne sjekira pastira, koji
prevršivanjem i kresanjem stabala skrbi za brst svoga stada. Sjekira pastira,
koju od njega ne može odvojiti nijedna naredba, ozledi mnoga stabla, koja time,
od najljepšeg drveta, sposobnog za skupu gradu, postaju tek prikladna za leftiriije
gorivo. Osim toga je u šumama, gdje je kozama paša dozvoljena, uslijed
rjeđega sklopa krošanja, tlo slabije zaštićeno od naglih kiša i pripeke sunca.
Ovakovo tlo ili posve ogoli ili postane tako mršavo, da o naravnom pomlađenju
takove šume ne može više biti govora.
Šteta od paše koza je najveća u šumama bujičnog područja, u zaštitnim
i zabranjenim šumama, u mladim branjevima i u šumama, koje se imaju naravnim
načinom ponovno pomladiti. U takovim je šumama paša koza predvidno
zabranjena i po § 3 naredbe, koja se je glede paše koza namjeravala izdati.
Iz ove odredbe § 3. nije posve jasno, kako se ima tumačiti ta odredba u
našim ličkim šumama, koje se na cijeloj svojoj površini neprestano nalaze t j.
od svoje mladosti do starosti u stadiju naravnog ponovnog pošumljenja, jer se
.uživaju prebirom.


Osim posve starih nenačetih šuma, udaljenih od sela, sve su šume tamo,
u isto vrijeme stare i mlade, koje se neprestano ili u kratkim periodama vremena
sijeku i pomlađuju, te na mjestu, gdje se najstarija stabla posijcku raste
odmah pomladak iz onih biljka, koje su pomlađene sjemenom iz starih stabala.
U jednoj te istoj šumi imademo tamo starih, mladih i posve mladih stabala. U
ovakovim se sumarna ne smije dozvoliti paša koza ni najsiromašnijim žiteljima.
U šumama, koje ne samo po osnovi, nego i u prirodi podaju sliku t. zv. »uredne«
prebirne sječe, gdje se jača stabla na jednoj površini u duljim vremenskim
periodama sijeku, može se najsiromašnijim žiteljima paša koza dozvoliti tek iz


nimice i uz veliki oprez i ograničenje. Nema sumnje, da će i te šume biti uslijed


paše koza lošije, da će njihovo pošumljenje biti teže i skuplje , a ta činjenica


znatno tereti opću gospodarsku vrijednost paše koza.


Moramo posebno napomenuti, da je i u Tirolu paša koza ti šumama, gdje
se vodi u redn a prebirna sječa samo iznimke dozvoljena, t. j . u neznatnim
slučajevima najveće potrebe i uz veliku pasku. U Tirolu ne sijeku se šume posvuda
prebirnom sječom, nego ih uživaju na zgodnijim položajima i boljem tlu
:i oplodnom, pače i čistom sječom na pruge. Naravno je. da su ovakove šume
više podesne za pašu koza nego preborne šume. Kod nas su sve šume (ne uvijek
potpuno opravdano) uređene za prebirno gospodarenje, u kojima bi se morala
zabranili svaka paša, a ne samo paše koza.


Do sada smo imali pred očima štete od paše koza u starijim šumama,
kojo se naravnim načinom pomlađuju. No nema dvojbe, da će uz sve mjere
opreznosti, čim bude u Lici više koza, biti više štete i u onim branjevinama,
koje su velikim trudom i troškom podignute umjetnim putem na kraškim goljetima.
Da je tomu tako, neka nam za potkrijepu služi osim mnogih i slijedeći
doživljaj, koga nam je Josip Knežević iz Ogulina pribilježio u Narodnim Novinama.
»Bilo to zimi 1894. Upitam ratara Sabljaka kako žive? Dobro reče, ali je
zapadna zima. Nejak mi kozar, pa sam jučer morao sam s kozama u šumu. Da
ste vidjeli gospodine, što su moje koze uradile. Zašle u mladik i za jednu; liru
uništile ga. Počinile su štetu, da ju ne bi ni carska kasa naplatila.«