DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Br. 2. Šumarski List God. 48.


Dr. Vladimir Škorić (Zagreb);


Fascijacije drveća i grmlja.


U pravilnom razvitku su grane i grančice drveća i grmlja više
ili manje cilindrična oblika, no nije rijedak slučaj, da se u nekih vrsta
sploste poput vrpce, te taj pojav nazivamo fascijaeijom.1


Kadšto biva to sploštenje manje napadno, no u mnogo slučajeva
tako znatno, da je upravo teško prepoznati kojoj vrsti drveća
pripada takva grančica. Ipak i u slučaju manje znatnog sploštenja
lako je primijetiti tu tvorbu, jer nam srčika u poprečnom prerezu
grane svojom nepravilnošću odnosno jednostranim produženjem jasno
pokazuje tu deformaciju. Najčešće je ovako sploštena glavna stabljika,
često postrane grane, a dosta je izniman slučaj, da se može
taj pojav opaziti i na samom korjenjn (šljiva). Češće je opaženo
tako deformirano korjenje u zeljanog bilja, pa imade dapače slučajeva
(pasulj), gdje je bilo moguće tu tvorbu i eksperimentalno proizvesti.


Prema Nestlerovim2 podacima nalazimo opise takvih defor


macija već u 16- vijeku, a od tog doba pa do danas pomnožao se


broj opažanja veoma znatno, što se lako može vidjeti iz literature.3


Dosta je znatan broj vrsti drveća u kojeg je taj abnormitet zapažen.


no ipak se i u ovih pokazuju izvjesne razlike u čestoći samog po


java. U nekih vrsti drveća nalazimo fascijacije često, a u drugih


veoma rijetko ili dapače ima i takvih vrsta, u kojih do danas taj


pojav uopće nije poznat. U niže navedenom pregledu popisane su


češće vrste drveća i grmlja za koje je dosad iz literature poznat


češći i rjeđi nalaz fascijacija i one vrste za koje dosada nije bio usta


novljen. Iz tog pregleda lako je razabrati, da je još dosta znatan


broj drveća, u kojeg taj pojav do danas nije zabilježen, pa se time


pruža kolegama mogućnost, da i oni sa svoje strane pornnožaju broj


opažanja te interesantne tvorbe.


Razvitak fascijacije tumačio se raznoliko. Tako je Maxwel T.


Masters4 držao, da fascijacije nastaju srašćivanjem čitavih susjednih


1 Ime potječe od latinske riječi fascia = vrpca.


2 Nestier: Untersuchungen iiber Fasciationen. Oesterr. bot. Zeitschrift 1894.


3 Penzig: Pflanzenteratologie 1921—1922.


4 M. T. Masters: Vegetablc Teratology 1869 (citirano Schenk u Mitt. d.


deutsch. dendrol. Gesellschaft 1916.).




ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Fascuaçije drveća i grmlja.


Pregled vrsti drveća i grmlja u kojeg je fascijacija:


1. Cesta Carpinus Betulus L. Fagus silvatica L.
Pinus Laricio Poir
Pinus sylvestris L
Larix europaea Mili
Picea excelsa Link
Salix-vrste
Populus-vrste
Betula verrucosa Ehrh.
Alnus-vrste
Ulmus campestris L.
Moraš alba L.
Morus nigra L.
Viscum album L.
Berberis vulgaris L.
Prunus Cerasus L.
Prunus Mahaleb L.
Laburnum-vrste
Cytisus-vrste
Genista-vrste
Spartium-vrste
Ulex europaeus L.
Robinia pseudoacacia L.
Amorpha fruticosa L.
Ailanthus glandulosa Desf.
Ilex Aquifolium L.
Evonymus europaeus L.
Acer campestre L.
Paliurus aculeatus Lamk.
Daphne Laureola L.
Daphne Mezerum L.
Fraxinus excelsior L.
Fraxinus Ornus L.
Syringa vulgaris L.
Olea europaea L.
Ligustrum vulgare L.
Sambucus nigra L.
Sumbucus racemosa L.


2. Rijetka
Pinus Pinaster Sol.
Abies pectinata D. C.
Juniperus communis L.
Juniperus Oxycedrus L.


Ouercus Robur L-
Quercus sessiliflora Sm.
Loranthus europaeus L.
Clematis recta L.
Laurus nobilis L.
Ribes-vrste
Platanus orientalis L.
Sorbus aucuparia L.
Sorbus domestica L.
Pyrus communis L.
Fyrus Malus L.
Crataegus Oxyacantha L.
Amygdalus communis L.
Prunus domestica L.


(korjen)
Prunus cerasifera Ehrh.
Prunus avium L.
Prunus Laurocerasus L.
Acer pscudoplatanus !..
Hedera Hélix L.
Cornus sanguinea L.
Calluna vulgaris Salisb.
Lycium barbarum L.
Lycium europaeum L.
Sambucus Rbulus L.
Lonicera Caprifolium L.


3. Dcsad nepoznata
Pinus halepensis Mill.
Pinus Pinea L.
Pinus Mughus Scop
Picea omo´rica Pane.
Juniperus Sabina L.
Taxus baccata L.
Juglans regia L.
Carpinus duinensis Scop.
Ostrya vulgaris Willd
Coryllus Avellana L.
Ouercus Ilex L.
Querc. lanuginosa Thuill.
Ouercus Cerris L.
Querc. Imngarica Hubeny


Castanea vesca Qaertn.
Ulmus effusa Willd
Ulmus montana With.
Celtis australis L.
Ficus Carica L.
Clematis Vitalba L.
Atragene alpma L.
Sorbus Aria Crantz
Cydonia vulgaris Pers.
Crataegus monogyna Jacq


Mespilus germanica L.
Persica vulgaris Mill
Prunus Armeniaca L.
Prunus domestica L.
Prunus spinosa L.
Prunus Padaš L.
Colutea arborescens L.
Buxus sempervirens L.
Rhus Cotinus L.
Evonymus latifolius Mill
Evonymus verrucosus Se.
Staphylea pinnata L.
Acer platanoides L.
Acer tataricum L.
Acer monspessulanum L.
Acer obtusatum Waldst.


et Kit.
Aesculus Hippocasta


num L.
Rhamnus Frangula L.
Rhamnus Cathartica L.
Rhamnus Fallax. Boiss.
Tilia parvifolia Ehrh
Tilia grandifolia Ehrh
1 ilia argentea Besf.
Cornus mas L.
Erica-vrste
Rhododendron-vrste
Viburnum Opulus L.
Viburnum Lantana L.
Pistacia Lentiscus L.
Pistacia Terebinthus L.




ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Fascijacije drveća i grmlja.


izbojaka ili njihovih dijelova odnosno srašćivanjem većeg broja
susjednih pupova. B-Frank5 objašnjavao si je tu tvorbu srašćivanjem
još mladih izbojaka ili na taj način, da se vegetacijski vrh
u jednoj ravnini nerazmjerno proširio i omogućio postanak fascijacije.


Tek istraživanja Nestlerova6 pokazala su, da postoji dvojaka
mogućnost razvitka fascijacija. Doista imade slučajeva, gdje srašćivanjem
susjednih izbojaka dolazi do tvorbe abnormiteta nalikili
na fascijacije, no za te je u većini slučajeva moguće anatomskim
istraživanjem ustanoviti taj način njihova postanka- Stoga spomenuti
autor drži, da za ovakve slučajeve nije opravdan naziv fascijacije,
a to je bio i razlog, da je on ograničio svoje istraživanje samo
na vegetacijski vrh, te je želio, da ustanovi razlike, koje postoje u
normalnih i fascijiranih grana. To istraživanje dovelo ga je do zaključka,
da splošteni vrh fascijacije ne sastoji od niza samostalnih
vegetacijskih vrhova, što bi morao biti slučaj, kad bi ova nastajala
srašćivanjem većeg broja izbojaka- Nasuprot tomu pokazalo se,
da je to jedna jedinstvena vegetacijska linija, koja sastoji od jednako
vrijednih stanica za daljnji razvitak. Prema tomu nastajala bi fascijacija
proširenjem vegetacijskog vrha, jer se dijeljenjem jedne ili više
tjemeničnih stanica u jednoj ravnini stvara vegetacijska linija, čiji
se svaki dio može smatrati vegatacijskim vrhom.


Grane, koje pokazuju taj pojav, imadu brazdastu površinu
(Tab. II)-a te brazde teku uporedo tek se katkad prema vrhu
odalečuju jedna od druge- Česti je slučaj, da su takve grane pri
kraju ufrkane poput puževe kućice (Tab- II. si- 2.) u ravnini samog
sploštenja ili samo ponešto u cijeloj duljini uvijene (Tab. II. si. 3-),
no imade znatan broj i takvih, koje pokazuju to uvijanje okomito na
ravninu sploštenja, te tvore dosta neobične forme (Tab. III- si. 2-).
Ovo raznoliko uvijanje fascijacija pokazuie jasno, da postoji nejednako
brzi rast na pojedinim njenim stranama, te to stvara nejednaku
napetost i dosljedno tomu raznoliko uvijanje. Možda je uzrok
tom nejednakom rastu jednostrano oštećenje vegetacijske linije, no
za sada nije bilo moguće ustanoviti pravi povod. Na mnogim sploštenim
izbojcima nalazi se osobito na vrhu veliki broj pupova, koji
često sačinjavaju rub vrha fascijacije


Također i lišće nalazi se na tim deformiranim izbojcima u velikom
broju (Tab- III. si-1,), te je često puta ponešto manje od normalnog,
a obično opada nešto ranije no u običnih izbojaka-


Poznato je, da je poredaj lišća na normalnoj stabljici pravilan
i za pojedinu vrstu karakterističan, a dade se izraziti i posebnom
formulom. U sploštenih organa ne pokazuje se ta pravilnost poređaja
lišća, a ponajčešće nije uopće moguće poredaj lišća svesti na
ma kakvu filotaksijsku formulu.


5 Die Planzenkrankheiten u. »Schenk: Handbueh der Botanik« .. Bd. 1881.


6 1. .c.


ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Fascijacije drveća i grmlja.


Po slijedu pojavljivanja fascijiranih organa možemo sa De
Vriesom7 razlikovati nekoliko tipova.


Imade slučajeva, gdje ovogodišnji fascijirani izbojak slijedeće
godine na svom vrhu tvori ponovno same fascijirane izbojke
(Tabla I.), a taj se proces dalje ponavlja nekoliko godina, dok ne
uginu fascijirane grane, koje su, kako je dosad poznato, kratka vijeka-
Takvu fascijaciju nazvao je spomenuti autor »etažnom tascijacijom
«, te ju navodi kao poznatu za smreku, gorski javor
i bazgu.


Češći je slučaj, da nastaju fascijacije uzastopce nekoliko godina
na istom stablu, no samo na njegovim drugim granama. Opažen
je taj način pojavljivanja tokom 4 godine na bagremu, no također i
na pajasenu, pa je ta vrsta fascijacije nazvana »opetovnom«. Konačno
je posljednji tip fascijacije onaj, koji je zasad poznat samo u
zeljanog bilja, a pokazuje se u tom, što ie sam pOjav nasljedan, te
se sjem. prenosi u većoj ili manjoj mjeri na potomstvo- 0 uzroku postanka
fascijacija drži Sachs.* da je u prvom redu posljedak vrlo
obilne prehrane. Na to tumačenje došao je nehotice prigodom svojih
eksperimenata. On je posve mladim klicama pasulja odrezao prvu
stabljiku sa primarnim listovima, te je time polučio razvitak pupova
u pazušcima kotiledona- Iz tih pupova razvili su se umjesto normalnih
okruglih izbojaka sami fascijirani izbojci sa velikim brojem
sitnih listića na vrhu- Muogi od njih bili su na kraju ufrkani, a
često se je staničje raskidalo uslijed nejednake napetosti na obe
strane izbojaka. Po njegovu mišljenju odstranjenjem prve stabljike
počela je naglo priticati obilna količina hrane spomenutim pupovima,
koji još nisu bili znatno diferencirani, te tako izazvala njihov
abnormalni razvitak. Možda je sličan povod razvitka fascijacije u
našem primjeru u jasena (Tab- III. si. 2,), gdje fali vršni izbojak. a
oba pobočna su nesrazmjerno sploštena.


Goebel9 smatra, kao dokaz tog tumačenja postanka fascijacija,
dosta česti pojav istih na izbojcima iz panja, što se često može
vidjeti u joha, vrba i bagrema. Kad bi to doista bio isključiv uzrok
postanka fascijacija, to bi njihov pojav morao biti češći u svili
vrsti drveća i svih individua jedne vrste, pogotovo u onih, koji bivaju
kljaštreni i obgrizani od životinja baš u doba najbujnije vegetacije..
Opažanja u naravi ne potvrđuju to mišljenje, tek je moći zamijetiti,
da Samo izvjesni individuji jedne vrste odnosno izvjesne
vrste drveća u osobito velikoj mjeri naginju tvorbi tih deformacija-
Ta okolnost a i činjenica, da je već u dosta slučajeva u zeljanog
bilja dokazana nasljednost te osebine, upućuje nas na to, da u većini
slučajeva počiva to na hereditarnim osebinama drveta, a neki
vanjski faktori, od kojih smo neke spomenuli, svojim podražajem
samo izazivlju tu tvorbu.


7 Dr. Vries: Over de erfelijkheid van fasciatiân (Bot. Jaarb. Dodonaea 1894.)
8 Sachs: Ges. Abh. uber Planzenphysiologie 1892. Bd. I.
9 Qoebel: Organographie der Planzen. 1898.




ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Fasciiacije drveća i grmlja.


Osamljeni su slučajevi u kojima e pripisuje razvitak fascijacije
parasitizmu nekih organizama. Takav je slučaj opisan od Molliard-
a1" za faseijaciju stabljike u vrste Picris hieracioides. Gusjenica
nekog leptira nalazila se u srčiki mlade biljke tik do vegetacijskog
vrha i po mišljenju autora izazvala tu tvorbu- Gesti pojav
rascijacije u vrsta Spartium junceum L. i Sarothamnus scoparius L.
propisuje Ciiboni11 parasitizmu nekih Phytoptus-vrsta-


Pokušavalo se. da se takve vrste drveća, koje imadu fascijirane
grane održe i razmnože. te je to i uspjelo vegetativnim načinom.
Naročito su vrtljari uzgojili više vrsta takvog crnogoričnog i
bjelogoričnog drveća: Cryptomeria japonica monstrosa, Chamaecyparis
obtusa monstrosa, Chamaecyparis Lawsoniana lycopodioides.
Thuja occidentalis cristata, Sambucus nigra fastigiata i Evonymus
japonicus îastigiatus.


Kako je spomenuto dokazano je naročito istraživanjem De
Vriesa, da je ta osebina tvorbe fascijiranih izbojaka u zeljanog bilja
mnogo puta nasljedna, te se sjemenom prenosi na potomstvo- Za
šumsko drveće i grmje. koliko mi je poznato, nije dosada to utvrđeno,
premda je vrlo vjerojatno.12


10 M. Molliard et Coupin: Cas de virescence et de fasciation d´origine parasitaire.
Revue Gen. de Bot. XII. 1900.
11 Cuboni: Sulla causa délia fasciazione nello Spartium junceum e nel
Sarothamnus scoparius. Bull. Soc. Bot. Ital. 1894.


12 Bio bJ zahvalan svakom, koji bi bio´ voljan priposlati na ispitivanje
slučajni nalaz fascijacijc ma od koje vrsti drveća, a naročito takve na- kojima
imade sjemenja dotičnog drveta.


QCGXSXS