DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Br. 2. Šumarski List God. 48. Dr. Vladimir Škorić (Zagreb); Fascijacije drveća i grmlja. U pravilnom razvitku su grane i grančice drveća i grmlja više ili manje cilindrična oblika, no nije rijedak slučaj, da se u nekih vrsta sploste poput vrpce, te taj pojav nazivamo fascijaeijom.1 Kadšto biva to sploštenje manje napadno, no u mnogo slučajeva tako znatno, da je upravo teško prepoznati kojoj vrsti drveća pripada takva grančica. Ipak i u slučaju manje znatnog sploštenja lako je primijetiti tu tvorbu, jer nam srčika u poprečnom prerezu grane svojom nepravilnošću odnosno jednostranim produženjem jasno pokazuje tu deformaciju. Najčešće je ovako sploštena glavna stabljika, često postrane grane, a dosta je izniman slučaj, da se može taj pojav opaziti i na samom korjenjn (šljiva). Češće je opaženo tako deformirano korjenje u zeljanog bilja, pa imade dapače slučajeva (pasulj), gdje je bilo moguće tu tvorbu i eksperimentalno proizvesti. Prema Nestlerovim2 podacima nalazimo opise takvih defor macija već u 16- vijeku, a od tog doba pa do danas pomnožao se broj opažanja veoma znatno, što se lako može vidjeti iz literature.3 Dosta je znatan broj vrsti drveća u kojeg je taj abnormitet zapažen. no ipak se i u ovih pokazuju izvjesne razlike u čestoći samog po java. U nekih vrsti drveća nalazimo fascijacije često, a u drugih veoma rijetko ili dapače ima i takvih vrsta, u kojih do danas taj pojav uopće nije poznat. U niže navedenom pregledu popisane su češće vrste drveća i grmlja za koje je dosad iz literature poznat češći i rjeđi nalaz fascijacija i one vrste za koje dosada nije bio usta novljen. Iz tog pregleda lako je razabrati, da je još dosta znatan broj drveća, u kojeg taj pojav do danas nije zabilježen, pa se time pruža kolegama mogućnost, da i oni sa svoje strane pornnožaju broj opažanja te interesantne tvorbe. Razvitak fascijacije tumačio se raznoliko. Tako je Maxwel T. Masters4 držao, da fascijacije nastaju srašćivanjem čitavih susjednih 1 Ime potječe od latinske riječi fascia = vrpca. 2 Nestier: Untersuchungen iiber Fasciationen. Oesterr. bot. Zeitschrift 1894. 3 Penzig: Pflanzenteratologie 1921—1922. 4 M. T. Masters: Vegetablc Teratology 1869 (citirano Schenk u Mitt. d. deutsch. dendrol. Gesellschaft 1916.). |
ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Fascuaçije drveća i grmlja. Pregled vrsti drveća i grmlja u kojeg je fascijacija: 1. Cesta Carpinus Betulus L. Fagus silvatica L. Pinus Laricio Poir Pinus sylvestris L Larix europaea Mili Picea excelsa Link Salix-vrste Populus-vrste Betula verrucosa Ehrh. Alnus-vrste Ulmus campestris L. Moraš alba L. Morus nigra L. Viscum album L. Berberis vulgaris L. Prunus Cerasus L. Prunus Mahaleb L. Laburnum-vrste Cytisus-vrste Genista-vrste Spartium-vrste Ulex europaeus L. Robinia pseudoacacia L. Amorpha fruticosa L. Ailanthus glandulosa Desf. Ilex Aquifolium L. Evonymus europaeus L. Acer campestre L. Paliurus aculeatus Lamk. Daphne Laureola L. Daphne Mezerum L. Fraxinus excelsior L. Fraxinus Ornus L. Syringa vulgaris L. Olea europaea L. Ligustrum vulgare L. Sambucus nigra L. Sumbucus racemosa L. 2. Rijetka Pinus Pinaster Sol. Abies pectinata D. C. Juniperus communis L. Juniperus Oxycedrus L. Ouercus Robur L- Quercus sessiliflora Sm. Loranthus europaeus L. Clematis recta L. Laurus nobilis L. Ribes-vrste Platanus orientalis L. Sorbus aucuparia L. Sorbus domestica L. Pyrus communis L. Fyrus Malus L. Crataegus Oxyacantha L. Amygdalus communis L. Prunus domestica L. (korjen) Prunus cerasifera Ehrh. Prunus avium L. Prunus Laurocerasus L. Acer pscudoplatanus !.. Hedera Hélix L. Cornus sanguinea L. Calluna vulgaris Salisb. Lycium barbarum L. Lycium europaeum L. Sambucus Rbulus L. Lonicera Caprifolium L. 3. Dcsad nepoznata Pinus halepensis Mill. Pinus Pinea L. Pinus Mughus Scop Picea omo´rica Pane. Juniperus Sabina L. Taxus baccata L. Juglans regia L. Carpinus duinensis Scop. Ostrya vulgaris Willd Coryllus Avellana L. Ouercus Ilex L. Querc. lanuginosa Thuill. Ouercus Cerris L. Querc. Imngarica Hubeny Castanea vesca Qaertn. Ulmus effusa Willd Ulmus montana With. Celtis australis L. Ficus Carica L. Clematis Vitalba L. Atragene alpma L. Sorbus Aria Crantz Cydonia vulgaris Pers. Crataegus monogyna Jacq Mespilus germanica L. Persica vulgaris Mill Prunus Armeniaca L. Prunus domestica L. Prunus spinosa L. Prunus Padaš L. Colutea arborescens L. Buxus sempervirens L. Rhus Cotinus L. Evonymus latifolius Mill Evonymus verrucosus Se. Staphylea pinnata L. Acer platanoides L. Acer tataricum L. Acer monspessulanum L. Acer obtusatum Waldst. et Kit. Aesculus Hippocasta num L. Rhamnus Frangula L. Rhamnus Cathartica L. Rhamnus Fallax. Boiss. Tilia parvifolia Ehrh Tilia grandifolia Ehrh 1 ilia argentea Besf. Cornus mas L. Erica-vrste Rhododendron-vrste Viburnum Opulus L. Viburnum Lantana L. Pistacia Lentiscus L. Pistacia Terebinthus L. |
ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Fascijacije drveća i grmlja. izbojaka ili njihovih dijelova odnosno srašćivanjem većeg broja susjednih pupova. B-Frank5 objašnjavao si je tu tvorbu srašćivanjem još mladih izbojaka ili na taj način, da se vegetacijski vrh u jednoj ravnini nerazmjerno proširio i omogućio postanak fascijacije. Tek istraživanja Nestlerova6 pokazala su, da postoji dvojaka mogućnost razvitka fascijacija. Doista imade slučajeva, gdje srašćivanjem susjednih izbojaka dolazi do tvorbe abnormiteta nalikili na fascijacije, no za te je u većini slučajeva moguće anatomskim istraživanjem ustanoviti taj način njihova postanka- Stoga spomenuti autor drži, da za ovakve slučajeve nije opravdan naziv fascijacije, a to je bio i razlog, da je on ograničio svoje istraživanje samo na vegetacijski vrh, te je želio, da ustanovi razlike, koje postoje u normalnih i fascijiranih grana. To istraživanje dovelo ga je do zaključka, da splošteni vrh fascijacije ne sastoji od niza samostalnih vegetacijskih vrhova, što bi morao biti slučaj, kad bi ova nastajala srašćivanjem većeg broja izbojaka- Nasuprot tomu pokazalo se, da je to jedna jedinstvena vegetacijska linija, koja sastoji od jednako vrijednih stanica za daljnji razvitak. Prema tomu nastajala bi fascijacija proširenjem vegetacijskog vrha, jer se dijeljenjem jedne ili više tjemeničnih stanica u jednoj ravnini stvara vegetacijska linija, čiji se svaki dio može smatrati vegatacijskim vrhom. Grane, koje pokazuju taj pojav, imadu brazdastu površinu (Tab. II)-a te brazde teku uporedo tek se katkad prema vrhu odalečuju jedna od druge- Česti je slučaj, da su takve grane pri kraju ufrkane poput puževe kućice (Tab- II. si- 2.) u ravnini samog sploštenja ili samo ponešto u cijeloj duljini uvijene (Tab. II. si. 3-), no imade znatan broj i takvih, koje pokazuju to uvijanje okomito na ravninu sploštenja, te tvore dosta neobične forme (Tab. III- si. 2-). Ovo raznoliko uvijanje fascijacija pokazuie jasno, da postoji nejednako brzi rast na pojedinim njenim stranama, te to stvara nejednaku napetost i dosljedno tomu raznoliko uvijanje. Možda je uzrok tom nejednakom rastu jednostrano oštećenje vegetacijske linije, no za sada nije bilo moguće ustanoviti pravi povod. Na mnogim sploštenim izbojcima nalazi se osobito na vrhu veliki broj pupova, koji često sačinjavaju rub vrha fascijacije Također i lišće nalazi se na tim deformiranim izbojcima u velikom broju (Tab- III. si-1,), te je često puta ponešto manje od normalnog, a obično opada nešto ranije no u običnih izbojaka- Poznato je, da je poredaj lišća na normalnoj stabljici pravilan i za pojedinu vrstu karakterističan, a dade se izraziti i posebnom formulom. U sploštenih organa ne pokazuje se ta pravilnost poređaja lišća, a ponajčešće nije uopće moguće poredaj lišća svesti na ma kakvu filotaksijsku formulu. 5 Die Planzenkrankheiten u. »Schenk: Handbueh der Botanik« .. Bd. 1881. 6 1. .c. |
ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Fascijacije drveća i grmlja. Po slijedu pojavljivanja fascijiranih organa možemo sa De Vriesom7 razlikovati nekoliko tipova. Imade slučajeva, gdje ovogodišnji fascijirani izbojak slijedeće godine na svom vrhu tvori ponovno same fascijirane izbojke (Tabla I.), a taj se proces dalje ponavlja nekoliko godina, dok ne uginu fascijirane grane, koje su, kako je dosad poznato, kratka vijeka- Takvu fascijaciju nazvao je spomenuti autor »etažnom tascijacijom «, te ju navodi kao poznatu za smreku, gorski javor i bazgu. Češći je slučaj, da nastaju fascijacije uzastopce nekoliko godina na istom stablu, no samo na njegovim drugim granama. Opažen je taj način pojavljivanja tokom 4 godine na bagremu, no također i na pajasenu, pa je ta vrsta fascijacije nazvana »opetovnom«. Konačno je posljednji tip fascijacije onaj, koji je zasad poznat samo u zeljanog bilja, a pokazuje se u tom, što ie sam pOjav nasljedan, te se sjem. prenosi u većoj ili manjoj mjeri na potomstvo- 0 uzroku postanka fascijacija drži Sachs.* da je u prvom redu posljedak vrlo obilne prehrane. Na to tumačenje došao je nehotice prigodom svojih eksperimenata. On je posve mladim klicama pasulja odrezao prvu stabljiku sa primarnim listovima, te je time polučio razvitak pupova u pazušcima kotiledona- Iz tih pupova razvili su se umjesto normalnih okruglih izbojaka sami fascijirani izbojci sa velikim brojem sitnih listića na vrhu- Muogi od njih bili su na kraju ufrkani, a često se je staničje raskidalo uslijed nejednake napetosti na obe strane izbojaka. Po njegovu mišljenju odstranjenjem prve stabljike počela je naglo priticati obilna količina hrane spomenutim pupovima, koji još nisu bili znatno diferencirani, te tako izazvala njihov abnormalni razvitak. Možda je sličan povod razvitka fascijacije u našem primjeru u jasena (Tab- III. si. 2,), gdje fali vršni izbojak. a oba pobočna su nesrazmjerno sploštena. Goebel9 smatra, kao dokaz tog tumačenja postanka fascijacija, dosta česti pojav istih na izbojcima iz panja, što se često može vidjeti u joha, vrba i bagrema. Kad bi to doista bio isključiv uzrok postanka fascijacija, to bi njihov pojav morao biti češći u svili vrsti drveća i svih individua jedne vrste, pogotovo u onih, koji bivaju kljaštreni i obgrizani od životinja baš u doba najbujnije vegetacije.. Opažanja u naravi ne potvrđuju to mišljenje, tek je moći zamijetiti, da Samo izvjesni individuji jedne vrste odnosno izvjesne vrste drveća u osobito velikoj mjeri naginju tvorbi tih deformacija- Ta okolnost a i činjenica, da je već u dosta slučajeva u zeljanog bilja dokazana nasljednost te osebine, upućuje nas na to, da u većini slučajeva počiva to na hereditarnim osebinama drveta, a neki vanjski faktori, od kojih smo neke spomenuli, svojim podražajem samo izazivlju tu tvorbu. 7 Dr. Vries: Over de erfelijkheid van fasciatiân (Bot. Jaarb. Dodonaea 1894.) 8 Sachs: Ges. Abh. uber Planzenphysiologie 1892. Bd. I. 9 Qoebel: Organographie der Planzen. 1898. |
ŠUMARSKI LIST 2/1924 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Fasciiacije drveća i grmlja. Osamljeni su slučajevi u kojima e pripisuje razvitak fascijacije parasitizmu nekih organizama. Takav je slučaj opisan od Molliard- a1" za faseijaciju stabljike u vrste Picris hieracioides. Gusjenica nekog leptira nalazila se u srčiki mlade biljke tik do vegetacijskog vrha i po mišljenju autora izazvala tu tvorbu- Gesti pojav rascijacije u vrsta Spartium junceum L. i Sarothamnus scoparius L. propisuje Ciiboni11 parasitizmu nekih Phytoptus-vrsta- Pokušavalo se. da se takve vrste drveća, koje imadu fascijirane grane održe i razmnože. te je to i uspjelo vegetativnim načinom. Naročito su vrtljari uzgojili više vrsta takvog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća: Cryptomeria japonica monstrosa, Chamaecyparis obtusa monstrosa, Chamaecyparis Lawsoniana lycopodioides. Thuja occidentalis cristata, Sambucus nigra fastigiata i Evonymus japonicus îastigiatus. Kako je spomenuto dokazano je naročito istraživanjem De Vriesa, da je ta osebina tvorbe fascijiranih izbojaka u zeljanog bilja mnogo puta nasljedna, te se sjemenom prenosi na potomstvo- Za šumsko drveće i grmje. koliko mi je poznato, nije dosada to utvrđeno, premda je vrlo vjerojatno.12 10 M. Molliard et Coupin: Cas de virescence et de fasciation d´origine parasitaire. Revue Gen. de Bot. XII. 1900. 11 Cuboni: Sulla causa délia fasciazione nello Spartium junceum e nel Sarothamnus scoparius. Bull. Soc. Bot. Ital. 1894. 12 Bio bJ zahvalan svakom, koji bi bio´ voljan priposlati na ispitivanje slučajni nalaz fascijacijc ma od koje vrsti drveća, a naročito takve na- kojima imade sjemenja dotičnog drveta. QCGXSXS |