DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1924 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Pismo uredništvu Druga je stvar glede proreda. Francuski se šumari faktično mogu podičiti, da su oni na osnovi praktičnog iskustva u svojim bjelogoričnim šumama počevši od 1873. godine (Bagnéris) brzo izgradili teoriju »visoke« prorede, koja danas slovi kao jedna od najboljih, te da su tu proredu odmah zatim u svojim šumama općenito priveli u život napustivši dotadanje principe »niske« prorede, koja se pored ostalih prorednih metoda još i danas praktikuje u Njemačkoj. U tom pogledu stoji danas francusko šumarstvo s praktične strane svakako nešto nad njemačkim. No da je ono u ovom pogledu stajalo nad njemačkim i u prijašnja vremena, o tom se nisam mogao uvjeriti iz citata g. M. Nemam na žalost pri ruci III. dijela (»tome troisieme«) Huffelovog djela »Economie forestiere«, u kojem ovaj govori o negdašnjim francuskim šumar, metodama (»méthodes forestieres d´ autrefois «), pa medju njima i o proredama. Možda bih iz njega stekao» bolje osvjedočenje u korist tvrdnje g. M., da se snažn e prorede izvode u Francuskoj već preko 250 godina. Ovako mi to nije moguće, naročito još i zato, jer tvrdnje g. M. stoje u ovom pogledu jedna s drugom u opreci. Tako na pr. na str. 101. Sum. lista tvrdi g. M., da je u Francuskoj proreda bila uzvaničena Colbertovom »Ordonnance«-om od 1669. godine, te da je tom ordonansom p ostala obligatnom, dočim na str. 732. tvrdi, da »u stvari ordonansa ne govori ni o čistoj sječi , niti zabranjuje proredu, kao što je i ne preporučuje niti brani.« Naročito citati na str. 730. nisu u stanju, da nedvojbeno prikažu ispravnost tvrdnja g. M. Navedeni dijelovi referata Louis Petit-a za uređenje šume Bellesme daju naime po svem svom sadržaju pouzdano naslućivati, da se tu radi o odstranjenju loših individua iz dotada vrlo zapuštene šume i to pomoću privremene, na stanovito vrijeme (20 godina) odmjerene pravilne preborne , a ne proredne sječe. Jer ako (vidi prvi, prevedeni citat) u odraslijoj sastojim sa mnogo »upropašćenog, zakržljalog, rdavo formiranog, istrulog ili izumrlog« drveća ima ispod toga drveća »dosta hmeljnika kao i zdravih mladi h hrastovih jedinki, koje su na mnogim mjestima spriječene u svom razvitku hladom pomenutih drveta,« onda tu može da bude govora samo o jednoj dotada posve zapuštenoj odrasloj šumi zapravo (u znatnoj mjeri) prebornog tipa. Pa ako se takova istrula i izumrla kao´ i rdavo formirana odrasla stabla sijeku- da ne zasjenjuju hrastov pomladak, onda to ne može da bude proreda, već neka vrst privremene preborn e sječe, koja ima da odstranjenjem takovih štetnih individua stavi dotad zapuštenu šumu u urednije stanje. Još se jasnije vidi, da se tu radi o privremenoj i pravilnoj preborno j sječi iz drugog, u franc, tekstu donesenog citata, koji ću ja ovdje prevesti. On glasi ovako: »O tom drveću, jer se iz njega ne bi mogle izvući debele pare, ne treba načiniti popisa (etata) ili procjene u korist pomenutog Oo na pašu, tamo oni ne mogu pravo napredovati. Osim toga (prema Huffelu, str. 174.) klimatske su prilike primorskom boru (pinus maritima) na franc, pjeskuliama izvrsno prijale, pa su se stoga njegove kulture tamo vrlo lako primile, dočim je u Pruskoj poteškoća u toliko znatno veća, što se (Huffel, str. 182.) nije mogla naći vrst drveća, koja bi se na onim pjeskuljama lako prihvatila rastenja kao pin. marit. u Francuskoj. Huffel sam veli (str. 181.), da je operacija u Pruskoj teža, nego je bila u Francuskoj, a osim toga je manje urgentna. Ove pripomene, kolikogod su u stanju, da bolje osvijetle razloge manjem uspjehu Nijemaca iz Prusije u vezanju sipina, ne umanjuju ništa slavu francuskih građevnih inženjera, koja im pripada za postignute uspjehe. |