DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1924 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Pismo uredništvu 209


spodara obzirom na drugo, dobro rašteno drveće odrasl e visoke šume, a jer


>i se medu njime« (t. j . medu tim lošim drvećem)« još manje moglo naći sirovih
stabala za ostavljanje rezerve prema ordonansama, to treba da se za to drveće
napravi drugi, poseban pravilnik, tako da se ono siječe i prebire « (u tekstu
stoji »jardiner«) »redovnim sječama unutar vremena od 20 godina.*
Posjeći se ima u rečenoj šumi Bellesme 63 i pol, a u šumi Perche 37 i četvrt
arpenta na godinu.«


Sve kad Louis Petit ne bi ovdje izričito spominjao prebiranje (jardiner,
njem. plentern = plantera, femeln) putem redovitih sječa, to bi se već iz smisla
gornjih njegovih propisa moglo pouzdano zaključiti, da se tu ne radi o proredama,
već o privremenoj, pravilno vodenoj prebornoj sječi, koja ima da u stanovitom
razdoblju povadi iz šume sve propadanju podvrgnute i ujedno okolini
štetne individue.


Sa ova dva citata nije g. M. svoju tvrdnju ni najmanje potkrijepio, a još
manje mu je na osnovi njih uspjela tvrdnja, da je L. Petit gornjim referatom
propisao 20-godišnju periodičnos t proreda. Tekst drugog citata govori
naime izričito o odstranjenju lošeg i suhog starog stabalja iz cijele šume unutar
roka od 20 godina i to odstranjujući ta stabla u svakoj od tih 20 godina iz
drugo g dijela ukupne šumske površine. Dakle niti proredi nema tu ni traga,
a još manje njenoj periodičnosti.


Ni citat u najnižoj alineji 730. stranice nije u stanju, da nedvojbeno potkrijepi
tvrdnje g. M. Jer ako se u odrasloj sastojini sieča pojedinih stabala vrši
zato, da se p o d m 1 a d a k uzmogne razvijati, onda to ne može zapravo da
bude proreda, već nešto sličnoga kojem od srednjih stadija oplodne sječe, koja
se u ovom slučaju (stadiju) više proteže na »slabija, gora i izlišna drveta«.
Možda bi drugačije ispao moj sud u pogledu ovog citata, kad bih imao pri ruci
original, koji je jamačno i opširniji. Prema priopćenom opsegu njegovu i prema
izrazima upotrebljenim od g. M. mogu da dođem samo do gornjeg zaključka.


Ipak se iz ovih citata vidi, da su Francuzi već u XVI. stoljeću imali
upravo jako razvijen smisao i vrlo mnogo razumijevanja za uredno šumsko gospodarenje,
kao i za njegovanje sastojina. Uvjeren sam na osnovi toga, da su
oni ispravno morali već u ono doba shvaćati i važnost proreda, pa su ih jamačno
i izvodili, samo dakako ne na onaj način kao danas. I u pogledu uređivanja
cjelokupnog šumskog gospodarenja može se na osnovi ovih citata reći, da su
Francuzi u XVI. i XVII. vijeku bili znatno detailniji od Nijemaca, koji su se u
ovakovim poslovima više ograničavali na općenitije mjere. No i Nijemci su prema
Schwappachovoj »Forstgeschichte« (str. 189—190, 439—442) već u ono doba,
a i ranije, na osnovi unaprijed određene ophodnje ustanovljivali godišnji etat
bilo po površini bilo po drvnoj masi. Samo pri tom, kako se čini, nisu išli tako
u detaile kao Francuzi.


Glede Colbertove »Ordonnance« od 1669. godine moguće je podlegao zabludi
Dr. Haug (i to na osnovi francuskih izvora, do kojih je mogao doći), ali toj
zabludi nisam podlegao ja, jer se nisam jednostavno saglasio sa Haugovitn navodima,
već sam ih — uz donošenje njihovo u prevodu — istakao kao njemačke


* Francuski ovo potonje glasi »dedan s vingt ans«.« Na str. 730. Š. !.
stoji d e v a n s, što se odmah i po smislu kao i po samoj naštampanoj formi prepoznaje
kao štamparska pogreška, a o čem sam se uz dobrotu g. uredn. imao
prilike izričito osvjedočiti uvidom u rukopis g. M.