DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1924 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Pismo uredništvu Prema Wiirttemberskom pravilniku (Buhler, str. 43.3.) od god. 1865. vadila su se, kako Biililer veli, u Schwarzwaldu prigodom proreda i t. zv. suvladna stabla (mitherrschende Starnme), kao i sva bolesna, manjkava i rakom zaražena. Podstojno drveće (»das Bodencnutzholz«) bilo je poštedivano. U predjelu Unterland hrastova su stabla od najranije mladosti bila »freigehauen«. »Das Bodenschutzholz wurde belassen«. To su dakle sve same uredbe i pravilnici. Da li su se prorede točno u navedenom smislu provodile ili ne, to se ne može znati, isto tako kao kao što se ne može znati, da li je i u Francuskoj uvijek sve izvađano točno u smislu odnosnih uredaba i pravilnika. Ipak za bavarske i wiirttemberske šume Buhler je prilično osvjedočen, da su se one prema pravilnicima od 1841. odn. 1865. godine barem u glavnom faktično i proredivale, jer — kako Buhler veli — odnosna dva pravilnika bila su prema tadanjoj zvaničnoj konstataciji izražaj osvjedočenja ondješnjih praktičara, stečenoga na iskustvu. Jedan fakat proizlazi dakle sasvim jasno iz gornjega prikaza, a to je: da Nijemci nijesu faktično ni izdaleka »sve do u najnovije vrijeme« bili u pogledu proreda tako reakcionarni, kako to na svakom koraku hoće da ih prikažu Francuzi i njihovi bezuslovni sumišljenici. Jer, kako vidjesmo, već od 1765. godine, pa onda opet naročito oko polovice prošlog stoljeća opaža se u pojedinim njem. krajevima praktikovanje eminentno naprednih načela o proredama, kakovih nipošto nijesmo imali prilike vidjeti iz citata g. M. i kakovih, čini se, nije bilo u Francuskoj do Bagnérisovih vremena (1873.). Ni u njemačkoj literaturi XIX. stoljeća nije manjkalo djela, koja su u pitanju proreda bila eminentno napredna. Taku već Cotta u trećem izdanju svojega »Waldbau« (od 1821. godine) zagovara (prema Biihleru) rano započimanje snažnijih proreda i što češće opetovanje njihovo, tako da uopće ne dođe do potištenosti pojedinih stabala. Pfeil zahtijeva 1820. godine u jednom svojem djelu (prema Biihleru) »dass kein unterdriiktes Holz entstehen diirfe«. Isto tako André (češki Nijemac) 1831. godine. 0 Liebichovom naučavanju (1834. i 1854. godine) veli Buhler ovo: »Liebich (Prag 1834.) will lichte Stellung von fruhester Jugend an ... 1854. schlâgt er ftir Bôhmen »ganz freie Durchforstungen« vor, die y 3 der Hauptnutzung abwerfen. Im 10.—20. Iahr sollen hochstens 1600 Stame auf 1 ha stehen. Das Oberholz wird licht gehalten und Unterholz erzogen«. Također se za snažne prorede (prema Biihleru) više manje odlučno zauzimlju Feistmantel (1835. g.), Ziment (1829. g.), Seebach (1844. g.). Hoffmann (1853. g.). Heyer (1854. g.), Orabner (1854. g.) i dr. Prema tome bi se svakako imali ispraviti i Huffelovi navodi, izneseni još u najnovije doba u II. izdanju njegove »Economie forestiere« (tome II-eme) od godine 1919. (str. 283), gdje o proredama u Njemačkoj doslovce veli ovo: »U Njemačkoj G. L. Hartig i poslije njega H. Cotta naučavali su, da se medutimna sječa ima ograničiti na vađenje mrtvih stabala ili pak stabala, koja se nalaze na umoru. Po ovim se idejama ravnaju općenito još i danas naši susjedi, koji nazivlju jakom jednu proredu, koja vadi iz sastojine nadvladana stabla, no kojih krošnja još nije osušena osim djelomice«. Francuzi, čini se, sasvim slabo poznavaju njemačke prilike u ovom pogledu. Inače ne bi u tom pogledu neprestano isticali gotovo samo skroz konzervativne ideje G. L. Hartiga i prva djela Cottina, pisana (pod Hartigovim uplivom) također u konservativnom duhu. Glede šumarske škole u Nancyu istakao sam u prijašnjem dopisu, da njezina organizacija na direktoriialnom sistemu zasjenjuje donekle njezin ugled kao visoke škole u današnjem smislu. Kod toga mišljenja ostajem i dalje, jer se faktično |