DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1924 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Pismo uredništvu pojam istinske visoke škode ne da pravo spojiti sa navedenim uspravnim sistemom. Još se sjećam svojedobnog jadikovanja jednog: opće poznatog njem. profesora u jednom njem. šumar, časopisu na neprilike, što mu ih je pravio´ direktor šum. akademije, u kojoj je prije službovao: i to s razloga, jer se njegovi pogledi na stanovite po njem na akademiji zastupane grane šumarske nauke nikako´ nisu podudarali sa nazorima direktorovim. Dokaz, da djelovanje direktora ne mora uvijek da bude u skladu sa slobodom mišljenja i naučanja, pa prema tome i sa preduslovima pravog napredka. U jednoj visokoj školi treba da bude svaki nastavnik u svom naučnom radu posve slobodan, a isto tako i u izlaganju svojih misli, u kolika se one odnose na povjerenu mu struku i srodne joj grane. Također treba da ima svaki definitivni nastavnik vis. škole potpuno jednako pravo odlučivanja u svim upravnim pitanjima škole, a ne da jeda n od njih (direktor) odlučuje, a svi drugi sudjeluju pri tom više manje kao statisti i savjetodavci, kojih se mišljenje može uvažiti, ali i ne mora. Ovih nužnih preduslova pravom napretku znanosti direktorijalni sistem ne garantu]e , jer inače ni Pariškoj »Sorboni«, pa ni ostalim franc, univerzitetima ne bi bio potreban drugi upravni sistem, nego što je direktorijalni, a čini mi se ipak, da navedene institucije ne počivaju na ovom sistemu, već na rektorskom. Iz istih razloga uveden je u najnovije doba i u svim njem. šum. akademijama (Eberswalde, Munden, Tharand) rektorski sistem uz istodobnu promjenu naziva: »šumarska visoka škola« namjesto prijašnjeg »šumarska akademija«. Vrlo rado vjerujem, da već sa samim kod Francuza čvrsto uvriježenim liberalističkim duhom niiesu spojivi kakovi jači ekscesi direktoriialnog sistema u reakcionarnom smjeru, ali — garancija je garancija, a te nikako nema bez rektorskog sistema. Time ipak ne tvrdim, a nisam apodiktičkl ni tvrdio, da Nancyska škola nije visoka škola. Jer stare institucije ovakove vrsti mogu kod naroda zadojenih liberalističkim duhom da sve pored zastarjele forme sadržajno ipak budu savrcmenc. Gledom na opseg nauka u Nancyu postao sam nakon zadnjeg pisma g. M, još pesimističniji, jer iz sadržaja njegova — ako se ne varam — razabirem to, da se u N. tečajem svih triju naukovnih semestara oficijelno uče zapravo, osim više matematike, svi ostali i osnovni i stručni nauci, kojih studij zahtijeva kod nas osam semestara. Ma kako se tamo tečajem tih triju semestara — ili, kako g. M. kaže, šest trimestara"" (naški rečeno: šest četvrtgodišta) — cjelokupnog teoretskog i praktičnog naukovanja ekonomizovalo vremenom, to je ipak razlika između 8 semestara i 3 semestra još uvijek nešto prevelika. U čemu je ipak stvarn a razlika između tako kratkog trajanja teoretske nastave u N. naprama trajanju kod nas, to si ne mogu pravo rastumačiti. Bit će možda, da Francuzi prvih godina nakon stupanja u drž. šum. službu i teoretsko i praktično obrazovanje u struci oficijelno nadopunjaju u jačoj mjeri, nego to biva kod nas. Ili možda Francuzi obzirom na specijalne svoje prilike nekim dijelovima šum. stručnih nauka podaju manje važnosti, pak ih tek sasvim kratko naučaju. Kako bilo da bilo, već u zadnjem dopisu istakao sam, da apsolventi Nancyske škole i pored znatno kraćeg naukovanja u njoj ipak ne moraju da budu u šumsko-upravnoj službi ništa manje uporabivi od apsolvenata drugih visokih škola sa 4-godišnjim naukovanjem. Razlog * Sudeći prema rukopisu g. M. potkrala se na 737. stranici Š. 1. štamparska pogreška u toliko, što — prema rukopisu — u prvom redu predzadnje alineje mjesto »6 semestara« ima da bude »6 trimestara«. |