DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1924 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Uređivanje državnih šuma. 255 U kasnijoj fazi svok^ razvoja, oslanjao se »Fach\verk« na pojedine odsjeke, kao na svoje jedinice: uza sve to je ostalo nastoja; nje, da se sastojinske prilike unutar okružja učine jednoličnima. U prostornom smislu šestarskih metoda je ona šuma normalna. ko G r a n e r, D o rr e r, D a n c k e 1 m a n n i S t . t z e r pokušavali su da ustupcima obeskrijepe navedene prigovore, nu upravo time su se — kako je to Martin ustanovio —. još večma udaljivali od principa šestarskih metoda, kojima je slavna karakteristika; pre.dednost gospodarenja s jedne, a s druge strane šematizam i pot|) uno ignorisanje prirodnih principa. Daljnji produkt šestarskih metoda jest sjekore d ili niz sječina (Periodentour), koji po mogućnosti treba da sadržaje sječine za čitavu ophodnju. Kako su okružja sama po sebi dosta velika, to su sjekoredi još i veći, pa se protežu na nekoliko kilometara u duljinu u smjeru sječe. Dorrer i Danckelmann, istina tvrde, da ove sve metode mogu da obrazuju i kraće, nepotpune sjekorede, nu Kautzsc h sa pravom primjećuje: »Što je manji sjekored, to se većma udaljuje taj sistem, od preglednosti, koja nepreporno pripada ovoj metodi.« Kod daljnje evolucije šestarskih metoda, nastojalo se dotirati kasnije periode samo sumarn o površinama prepuštajući budućnosti detaljne odredbe, što je u protivnosti sa principom metode; kad je ova preuzela na se tu dužnost da .šumu prostorno uredi, tad mora da provede tu zadaću konzekventno i do kraja. Praktično iskustvo uči. da rašestarcnje površina nije u stanju, da brzo dovede u red poredaj dobnih razreda. To mu nije uspjelo ni u onim šumama, u kojima je neograničeno vladalo više od pola vijeka. C Wagne r drži. da rašestarcnje površina nakon takovih metamorfoza, ne odgovara više svojim prvobitnim principima. Ako smo već toliko uznapredovali- kaže Wagner tad učinimo još i posljedni korak i napustimo _ tu metodu sasvim. Dioba površine na periode u t. zv. »općoj uređajnoj osnovi«, je posve suvišna, jer se i na temelju razmjera dobnih razreda i sastojinskog nacrta mogu odrediti granice etata. Na istom temelju može se prosuditi i to, ne postoje li kakove zapreke takovom iskorištenju i što valja poduzeti, da ih uklonimo. Budućnosti možemo sasma mirno da prepustimo, da bira i određuje sječine. iza kako smo mi svoje, prema osnovi iskoristili. Za budućnost smo dovoljno učinili, ako smo se pobrinuli za tvorbu povoljnog razmjera dobnih razreda; nadalje, ako smo sve sječine učinili pristupnima i konačno, ako smo kulturama ; njezi sastojina posvetili najveću moguću pažnju. Dok Martin smatra tvorbu perioda »vrlo nezgodnim srer stvom, da se ustanove sjekoredi i utvrdi etat i dok je skoro stogodišnje iskustvo u Saskoi dokazalo, da obrazovanje periodnih sječma nije nužno, da se obrazloži sječni red«, to ipak Stotzer . kao pristaša rašestarenja. smatra opću uređajnu (porabnu) osnovu vrlo važnim srcd.^tvom, za polučenjem. prostornog reda. |