DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Broj 7. Šumarski list Godina 48.


V


Smrekov prelac u Ceškoslovačkoj 1918.-1922.


Referira Prof. dr. Aug. Langhoffer (Zagreb).


U srednjoj Evropi javlja se od vremena do vremena silno pomnožavanje
ovoga prelca, koje zna biti po šume upravo katastrofalno.
Spomenut ću samo najveću navalu 1845.—1867. iz zapadne
Rusije .zapadne i istočne Pruske, gdje je počela u Rusiji 1845., u
istočnoj Pruskoj 1853., 1854. U svemu je nastradalo 402.835 km2
šume, posječena su stabla dala 183,642.000 m3 drveta. 1853. bilo je
tako mnogo leptira, da je Istočno more bilo na obali 3—5 milja daleko
pokriveno lesovima leptira, a 1858. pokrili su leptiri kao oblak
Pillwung jezero kao bijelom pjenom.


Velika je neprilika te vrsti zadesila Českoslovačku 1918.—1922.
U proljeće 1923. znalo se je, da je bilo napadnuto na


1918. 1919. 1921. 1922.


76—100% 30 ha 223 ha 6.447 ha 24.272 ha


51— 75% — « 679 « 10.751 « 20.210 «


26— 50% 80 « 1.773 « 19.390 « 28.937 «


25% mije označeno 70 « 44.201 « 41.465 «


sporadički « 8.376 « 197.413 « 224.804 «
a nije sigurno, da li nije bilo i više. Suhi maj uništio je muhe gusjeničarke,
tahine, suša je zapriječila, da se razmaše bolest gusjenica,
poliedrija. 1916. još su držali navalu gusjenica tahine na uzdi.


Ova češka navala spada među najteže udarce srednjoevropejskih
šuma. Posve je razumljivo, da je veliki opseg napadnutih
šuma, poglavito u zapadnom dijelu države, pojavljivanje u ogromnoj
množini, bila izdašna zgoda za opažanja svake vrsti, a tim povodom
javljao se cijeli niz starijih i mlađih strukovnjaka, naravno pretežno
aehoslovaekih, da to pitanje iscrpljivo rasprave sa svih gledišta.
Proučavanje štetočinja, opažanja, pokusi, sredstva obrane, uzroci
i posljedice te velike neprilike dale su mnoge poučne i korisne činjenice,
ispravljene su mnoge zablude na temelju starih, jednostranih,
nepotpunih opažanja, stečeno je novo iskustvo, novi pogledi, koji će
biti od koristi za slučaj nove velike navale.


Radi opće i posebne važnosti toga predmeta mislim, da neće
biti ovaj referat na admet. Ovaj moj referat proteže se na mnogobrojne
članke o tom predmetu u časopisu »Československf Les«,
»Lesnicka Prâce«. »Wiener aHgemeine Forst- und Jagd-Zeitung«
sve iz god. 1923. Tu sam1 našao članke različitih strukovnjaka, koji
su raspravljali o tom predmetu. Pisali su najviše: Ing. Oct. Farskč,
adjunkt fitopatologičke sekcije zavoda gospodarskih istraživanja;
Dr. Komârek, predstojnik šum. pokusne postaje u Pragu i Dr. V.


\




ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 4     <-- 4 -->        PDF

328


Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922.


Preindl; šum. nadsavjetnik .....; šum. savjetnik A. Nechleba, docent
češke tehničke visoke škole u Pragu; ing. C. Ant. Pfeffer; šum.
savjetnik Jaroslav Ružička.


Ženka smrekovoga prelca odlaže jajašca na stabla, i to na
crnogorična, a u nuždi i na bjelogorična. Jaja meće na koru, ali i u
pukotine kore, zida. kamena, na otvorene češere. Obično ne meće
jaja na zemlju, ali kad ih je mnogo, i tamo, gdje ih onda uništi prijesan
uz vlagu. Brojili su jaja na stablima (168) prema visini, gdje ih
je najviše pa su i u tom pogledu dobili različite brojeve u pojedinim
godinama. Dok je bilo 1907. godine


do visine lVa m 16%, 1920./21. do 2 m 34% 1921./22. do 2 m 83%
5 m 23% 6 m 66% 6 m 94%
nad 5 m 77% nad 6 m 34% nad 6 m 6%


Gusjenice se izvale slijedećega proljeća, i to koncem aprila
ili početkom maja uz tople sunčane dane, na južnoj strani brže.
U prvome redu napadaju gusjenice na smreku, ali ima i iznimaka,
da su napale na bukvu, pustile smreku, napale na jelu, a ne
na smreku, a bilo je i slučajeva, da su napale na johu, koju su prije
držali imunom, a napale su čak i na orah, za koji gusjenice uopće
ne mare radi aromatičkog i gorkog teka njegovog lišća. Može se
inače postaviti ovaj red: smreka, jela, bor. ariš, bukva. Više odolijeva
breza, hrast, grab; u nuždi dođe red na javor, brijest, jasiku,
lipu i dr. Sigurniji su jasen, bazga, bršljan, glog, dok ]c mađal očuvan.
Od voćaka trpi jabuka., manje kruška a reklo se je, da trešnja
ništa ne trpi, nu 1922. u jednom je slučaju obrstila i granu trešnje.
Znade više puta promijeniti hranu. Tako je 1922. ostavila ariš, brezu
i bor, koje je 1921. do gola obrstila. Obrsti i cijele predjele, ili sporadički,
a kadšto ostanu unutar obrštenoga prostora pojedina stabla
neoštećena, koja su držali prije imunima, ali se je ovom zgodom pokazalo,
da je to mnijenje krivo, prije ili kasnije, dođu i ona na red.


Uz veliku navalu gusjenica ponestaje im hrane, zadovolje se
i drugom, nego li omiljelom smrekom, više puta i gladuju, navale
na njih nametnici, bolest poliedrije, opažaju se seobe gusjenica, saberu
se na vršku grana (»vrškovanje«).


I u tom pogledu se mnogo raspravljalo. Tvrdilo se je, da gusjenice
brste i dalje putuju i to zdrave zdola gore a bolesne obratno,
z gora dole, ali su 1918. opazili baš obratno, da idu zdrave gusjenice
z gora dole, te vana na stablu unutra, a bolesne gusjenice kod mnogih
smreka z dola gore.


Nekoji vele, da gusjenice putuju pred poliedričkom bolešću po
danu, drugi da putuju dole po noći. Dr. Komârek drži, da idu gusjenice
poliedričke na najviša mjesta smreke, jele, ariša, vrlo rijetko
bora a nikad bjelogorice radi toga, što infekcija poliedrije ulazi na
traheje, rastrga stanice traheja, a želja za zrakom sili gusjenice, da
idu na vršak i »vrškuju«. da tu dobiju više zraka. Njemu se čini, da
poliedričke gusjenice idu u vis a tahinirane (u kojima su ličinke
muha gusjeničarka[Tachinariael) idu dole orema zemlji.




ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922.


Vrškovanje gusjenica pada u oči. Opaženo je i na boru, a 1922.
u dva slučaja i na bjelogorici i to jedan slučaj na bukvi, drugi na
grabu po prilici 30 cm idfugi, 4—5 cm u promjeru kao klipovi. U
jednom su slučaju obrstile gusjenice granu trešnje, ali su sve bide
napadnute od osa najeznica (Ichneumonida). Da na bjelogorici (bukvi,
hrastu, trešnji) ima samo malo zdravih kukuljica, misli se, da
potječe odatle, što na lišću bjelogorice, osobito većem, laglje nadu
ose najeznice gusjenice leptira, nego na iglicama četinjača, gdje budu
najviše nabodene one na vršku grana.


Leptiri se pojave u julu. Tvrdilo se, da leptiri lete i pare se
tek uz 15° C ali ni to ne stoji, jer su 1922. letili i jaja odlagali i uz
hladni, vlažni jul i august. Reklo se je, da je seoba leptirova iznimka,
a na temelju novih opažanja ni to se ne može tvrditi. Polovicom
1920. opazili su veliku seobu leptirova među Melnikom i Litomefice
u predjelu Labe, a dan prije u okolici Qlatz-a. Čini se da je taj veliki
roj preletio u Glatz iz češke i opet se u Češku povratio. Vidio je
lugar 0.5 m nad zemljom 0.75 široku struju leptirova vijugati se po
šumi, sa strane su nadošli još mnogi dalnji, prešli su na polje i letili
dalje. Sve se to čulo kao trajno šuštanje. Rekli su, da su leptiri, imenito
ženke lijene, slabo lete a drugi vele, da lete i 50 km daleko. Nekoji
tvrde, da su to ženke sa malo jaja (20—30) postale, kako se
misli, od slabo hranjenih, na silu zakukuljenih gusjenica, a normalne
ženke _koje nose do 200 jaja teške su, slabo lete.


čini se, da se takove seobe zbivaju za kulminacije pojavljivanja,
a opažane su takove seobe i prema bližim umjetnim izvorima
svjetla, kao što sabiru velike električne lampe naše zagrebačke
rasvjete množinu leptirova u pojedinim godinama.


Ima tih leptira svake godine, uz povoljne se okolnosti razmnože
i to kao da izlaze iz nekih za razvoj povoljnih središta, da
se odanle rašire na sve strane.


Lugari se nagrađuju za pohvatane leptire, imenito ženke, a u
tom pogledu je rezultat iz jednog revira, što ga je priopćio Ružička.
Pohvatano je ženka:


1S91.--21.600 1901.— 4.125


1892.-- 9.600 1901.— 1.585


1893.-- 3.300 1903.— ?


1894.-_ ? 1904.— 4.210


1895.-_ ? 1905.— 9.792


1896.-- 200 1906.—10.833


1897.-- 750 1907.—11.850


1898,-- 152 1908.—66.509


1899.-- 110 1909.-37.306


1900.-- 255


onda nema podataka, jer su bili rijetki, ali njihov broj opet raste


tako da
1919.— 8.809 1920.—66.978


a 1921. letili su leptiri kao pahuljice, prestalo se brojiti, lugari su
sabrali 30.000 dok su 1922. ulovili samo 200 ženka, poginule su
gusjenice od poliedraje.




ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 6     <-- 6 -->        PDF

330


Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922.


Farsky navodi na Moravi i Slezku iz god. 1918. u Jihavskom
srezu da je pohvatano 4,000.000 leptira. Na veleposjedu Dačice da
je pohvatano na 225 ha 83.970 leptira. 1920. Brtnicko u više srezova
ukupno na 4.787 ha 30,850.400 leptira dakle silna količina ali vrlo
nejednako na pr. srez Predin na 607 ha samo 5,430 diok u srezu Brtnice
na 507 ha 15,500.000. U Rozdelovu kod Kladna sabrao je za 10
dana 6 q ženka. Qodine 1919. bilo je 30—33% ženka, a 1920. više,
42-^46%. Osim pohvatanih leptira bilo ih je dosta uništenih vatrom
a uništavali su i jaja a i gusjenice.


Tvrdilo se prije, da smrekovi prelci ne idu u visinu preko 600
metara, ali to se ne može općenito tvrditi, jer su opaženi i u visini
od 750 m.


Među sredstvima obrane mnogo se spominju ljepivi pojasi.
Raspravljalo se o tom mnogo i ovom zgodom, a to je ponukalo Ružičku,
da je razaslao na sve strane upitne arke, na koje je dobio i
odgovore za opseg od 5079 ha. Uspjeh je postignut na 1194 ha a na
1113 ha bilo je bez uspjeha. Sabrani rezultati dokazuju, da ljepivi
pojasi nisu pouzdano sredstvo ako i nisu bez svake vrijednosti. Doduše
se uništi mnogo gusjenica pod pojasom, ali time nije još otklonjena
neprilika, jer ostane mnogo gusjenica nad oojasom, koje nemilice
brste. Za bolest poliedrije su pojasi indiferentni. Povoljniji su
uspjesi, ako se dobro ljepivi pojasi upotrijebe, dok još nema vrlo
mnogo gusjenica. Ne stoji tvrdnja, fla gusjenice silaze sa stabla na
zemlju, po nekima čak 3 puta. jer kad bi to bilo, bili bi ljepivi pojasi
mnogo korisniji, a zna se, da kasno postavljeni pojasi nemaju uspjeha,
kao što ni ljepivi pojasi u doba kulminacije te neprilike. Bit
će, da se gusjenice uz povoljne okolnosti ne sele.


U obrani proti gusjenicama mnogi zagovaraju pomoć ptica,
dok drugi tu pomoć omalovažavaju. Vidili su čvorke jesti cijeli dan
te vele, da unište mnoge gusjenice. Znade se za kukavicu, da jede
dlakave gusjenice i ine štetnike, a inače samotarka, da se u takovim
slučajevima saberu jata te ptice. Farsky je pretraživao mnogo želudaca
različitih ptica, a da nije našao sumnjivih tragova ličinaka tanina,
dok je našao gusjenice ovoga prelca i drugih štetočinja i veli,
da ako koja ptica pojede i koju ličinku tahine, da je to daleko neznatna
šteta prema velikoj koristi, što ju ptice čine, kada tamane
gusjenice i ine štetočinje.


Vele, da bi i mošćar (Calosoma) imao biti od koristi tamanjenjem
gusjenica. Tome nasuprot tvrdi Ružička, da su čvorci pobirali
gusjenice na rubu šume, ali u području brstenja ne. Vidio je vrane
sabirati gusjenice što vrškuju, a nisu ih pobirali dublje na stablu. 1
druge ptice pojedu tu i tamo koju gusjenicu, ali ne u području navale
i ne trajno. Nasuprot opažano je. da su se ptice iz područja navale
iselile, možda radi neugodnoga vonja. Ptice dođu obično, kada su
stabla već obrštena, gusjenice vrškuju. Na glogovim ogradama vidi
se često mnogo gusjenica, ptice lete na sve strane i puste gusjenice
na miru. Mnoga jajašca leptirova, koja su ostala kroz zimu i u proljeće,
nisu poturale ni sjenice, ni puzavci. ni žune. Opazili su, da su
jajašca prošla kroz crijevo sojke neprobavljena, dala gusjenice. U




ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918—1922.


32 godine nije vidio mošćara (Calosoma) u šumi, da bi jeo- gusjenice
prelca, kako se to tvrdi, nije vidio ni ptica, koje bi gorljivo pomagale
tamaniti gusjenice, dok je vidio, da tahine decimiraju na veliko
gusjenice a ptice baš te tahine tamane; čuo je, da su čvorci, vrane,
gavrani, čavke imali gušu i želudac pun Učinaka i kukuljica tahine.
Vidio je na više mjesta kako zebe pobiru ličinke tahina, a lastavice
hvataju muhe na rubu šume. Na više je mjesta opažano, da kad ima
dosta Učinaka tahina, idu ptice samo na ove, preziru dlakave gusjenice
prelca. Iz svih ovih razloga zagovara, neka se ubiju ptice, koje
jedu tahine, jer su tahine kao i ose najeznice dobri pomagači kod tamanjenja
gusjenica time, što u gusjenice ulažu svoja jajašca, a bili
bi još bolji pomagači, kada bi uvijek bili pouzdani, što žalibože nijesu.
Napadno je bilo, da je u proljeće glavne navale po gusjenicama
nestalo tahina, što misle nekoji svesti na poliedriju, koju da tahine
nose, inficiraju gusjenice, ali same još prije poginu.


U doba normalnih oborina, uz normalnu toplinu dirže tahine
prelca na uzdi, ne može se previše razmnožiti; suho proljeće i ljeto
decimira tahine, za prelca je to povoljno, on se širi. ne mogu ga tahine
stići. Za tahine je povoljno vrijeme mokri, hladni maj, sunčano
ali ne suho ljeto, dok suša i toplina u maju i suho ljeto djeluju nepovoljno.
Ružička tvrdi, da se u ribnjačarskim predjelima brže množe
tahine baš radi vlage u izraku, ali Mokrč u to ne vjeruje i tvrdi, da
je šume njegovoga područja spasilo fenomenalno prekomjerno pomnožavanje
tahina, kojih je bilo 1922. na milijarde. Ružička veli, da
su iz poslanih gusjenica smrekovog prelca iz Chotovina izašle tahine
djelomice već 1922. većinom tek slijedećg proljeća 1923.. Agria
affinis opetovano je odgojena iz gusjenica prelca, a 1911. i iz Češke,
ali korist od ove ne će biti znatna, jer traži poginule kukce, ponajviše
bolesne gusjenice tek zgodimice i zdrave. Za vrijeme neprilike
u Češkoj vrlo se je razmnožila, više nego sve ostale vrsti tahina, ali
bit će da je »grobarom bolesnih i mrtvih gusjenica«. I iz gusjenica
odgojena muha mesara, Sarcophaga falculata čini se, da parasitira
u bolesnim gusjenicama, a valjda je slično i s drugim vrstama roda
Sarcophaga, koje su opažane. Tachina larvarum može se u prvoj
generaciji razviti u gusjenicama smrekovog prelca.


Znade se, da neke tahine odlažu jajašca na gusjenice (Parasetigena
segregata, Tachina larvarum, T. utilis, Tricholyga grandis
; druge meću jaja na lišće, gusjenice ih pojedu, a ličinke se
probuše kroz crijevo, zađu u tuk (Blepharipa scutellata, Pales pavida,
Zenilla libatrix); treće meću ličinke na gusjenice (......rista
Meloniae), četvrte ulažu ličink e u gusjenice (Comasilura
concinnata. Décodes nigrita). a pete meću ličinke na lišće, ličinke
se prihvate na gusjenicu (Eupeleticra magnicornis).


Od 15 vrsti muha gusjeničarka poznatih iz gusjenica smrekovog
prelca znade se iz Češke u god. 1922. u šumama lnâiskim za
ove: Parasetigena segregata, Sturmia bimaculata. Tachina larvarum
i Echinomyia fera. Pravi i pogibeljni nametnik gusjenice smrekovog
prelca je Parasetigena segregata. Općenito je bilo tahina




ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922.


više, nego osa najeznica, ali na različitim mjestima brojem vrlo ne


jednako, jer je bio broj tahiniranih gusjenica na nekim mjestima tek


10%, a na drugima i 65%. Ružička preporučuje, neka se štede tahine,


neka se ne pusti u proljeće strugari šumu, da se ne unište njihove


kukuljice.


Ako se smrekov prelac otme tahinosi, ne stigne ova više kao
ni onda, ako je gusjenica vrlo mnogo. 1888. u Jindrichohradecu ulovili
su 600.000 leptira. 1889. bilo je 63% tahiniranih pa ipak su ulovili
1890. još 952.000 a 1891. čak 9 milijuna leptira. Ledečsko 1904.
sabrano je 46.620 ženka leptira 33% tahiniranih; 1905. već 675.240 sa
31%; 1906. pače 2 milijuna a samo 24%; dok tahine opadaju, broj
leptira biva sve veći. Godine 1889. u Tfebonu sabrano je 70% tahiniranih
gusjenica, 1892. Chynov 90% Tfebon 100%. Muhe gusjeničarke
su važni pomagači proti smrekovom prelcu, dok je povoljno vrijeme
za njihov razvoj i dok nije navala gusjenica vrlo velika. Neprilika
je, što više puta isčeznu ili oslabe, kada bi ih najviše trebalo. Mravi
su neprijatelji tahina.


Po opetovanim opažanjima uništuju stonoge veliku množinu
prelčevih jaja, ali se čini, da se tek onda razmnože, kada su šumske
sastojine već postale žrtvom gusjenica.


Najviše decimira gusjenice prelca poliedrija; akoprem nekoji
još ni danas u to ne vjeruju, bit će više iz konzervatizma. Tim pitanjem
bavili su se potanje Dr. C. Komârek i Dr. V. Preindl. Gusjenice
se vjerojatno inficiraju na usta. U stanicama se pojave poliedri, oblikom
tetraedra (kod svilca dodekaedar, kod liljka heksaedar) u veličini
od 2—10 tisućina mm. Razviju se na račun stanične jezgre, pucanjem
stanične jezgre i stanice dođu u krv, budu tu progutane, fagocitirane.
U polirdrima se nalaze sitne kuglice poput koka, Prowazekovi
Chlamydozora. Poliedri nisu kristali, ni kristaloidi, nego želatinozna
tvar. Dođu na usta u crijevo, rastope se, mikroorganizmi
prolaze kroz stijenke crijeva u krv, koja ih raznese na sve strane u
kožu, tuk, zađu u jezgre stanice, množe še. Kožne stanice vrlo nabreknu,
jezgre su im pune poliedara. Zatim dođe na red tuk i matični
sloj uzdušnica, iz razpucanih stanica dođu poliedri i u krv,
budu fagocitirani. Iza toga zađu u mišice, tijelo gusjenice bude meko
a nakon napadaja na živčevlje tijelo je kao uzeto, gusjenice vise mlohavo.
Gnjiloba gusjenice je sekundarna pojava. Autori su sterilizirane
poliedre injicirali pod kožu zdravim gusjenicima, a te su poginule
od tiničke poliedrije. Autori drže te mikroorganizme uzročnicima
bolesti poliedrije, smatraju poliedre kao neku vrstu šiške, u
kojoj su mikroorganizmi.


Hemmr bavi se pticama kao pomagačima šumara u borbi proti
štetnim kukcima, ističe korist kukavice i žuna sa raznoličnim njihovim
jestvenikom, zatim mnogobrojnih kukaca, koji se hrane drugim
kukcima, uništuju mnoge štetne kukce.


Pfeifer bavi se u specijalnoj svojoj radnji »Kurovci na Jinecu«
sa navalom podkornjaka u god. 1918.—1922 kao posljedicom silne
navale prelca. našao je 49 oblika i posebne prilike glede množine po




ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922.


jedinih vrsti. Silni razvoj vrsti Hylurgops palliatus nadmašio je
sve ostale. Odmah iza njega dolazi Hylastes cunicularius, zatim Polygraphus
polygraphus, Pityogenes chalcographus, Pityophthorus
micrographus. Phthorophloeus spinulosus. Cryphalus piceae. Ips laricis
i Ips cembrae, dakle opažanja osebujna. Značajno je, da se nije
tu pojavio kao glavni sekundarni štetnik Ips typographus.


Ružička veli, da smrekov prelac živi stalno u šumi; nema
šume, gdje ga ne bi bilo i ako se ne opaža. Radi velike plodnosti —
ženka odlaže preko 200 jaja — može se brzo i silno razmnožiti.
Mnogo ovisi o okolnostima, koje sprječavaju pomnožavanje. Jaja
su otporna. Zdrave gusjenice razviju se i uz rijeke i ribnjake, poliedričke
poginu; zdrave gusjenice pojedu izboje i na suncu, hrane
se raznoličnim lišćem crnogorice i bjelogorice, bolesne ne. Vrijeme
utječe na cijelu zemlju, ribnjaci samo na nekoliko km2. Trajna kiša
utječe na veće oblasti, a osnivanjem ribnjaka možemo proizvesti
umjetno vlažni zrak, vlaga oteščava pomnožavanje gusjenica
prelca ohlađivanjem zraka, zrak se zasiti vodenim parama. Taj
utjecaj je važan samo za gusjenice. Ružička u pitanju navale smrekovog
prelca pripisuje važnost množini oborina osobito u mjesecima:
maj, juni i juli. Navodi razdoblja navale smrekovog prelca
u svezi sa suhim mjesecima te, ili prediduće godine.


1835.—1840. suho 1835


1844—1848. 1842


1853.—1859. 1852


1863.—1866. . 1863


1868.—1870. 1868


1888.—1891. 1888


1904—1909. 1904


1917—1922. Î9 1917


i sljedeće.


Počam od 1904. sa slabim oborinama raste polagano broj se laca
da 1908. uz slabe oborine postigne vrhunac. U god. 1909. sa
obilnijim oborinama pada broj prelaca, 1910. isčeznu, a 1911.—1916.
s normalnim oborinama ne opaža se veći broj. Proljeće 1917. bilo
je suho, a to je valjda bilo povodom, da se prelci razmnože; suho
proljeće 1921. dalo je povoda eksplozivnom oomnožavanju, a suho
je proljeće 1922. dovelo do katastrofalne navale. U reviru Bečov
dalo je suho proljeće 1917. ženka 10.000, 1918. već 30.000, a 1919.
čak 558.000. Ovisi mnogo i o povoljnim okolnostima za razvoj
prelca, da je u proljeće vrijeme povoljno, kada se izvale gusjenice
iz jaja, da gusjenice nađu dovoljno hrane, da je povoljno vrijeme
za razvoj gusjenica, povoljno vrijeme, da se dospjele gusjenice
zakukulje, povoljni uvjeti, da se jaja zgodno odlažu. Po Ružički
odlučuje kod smrekovog prelca, da ga sprječavaju u jakom razvoju:
poliedrija, tahine i lokalna klima, a ptice neznatno.


Havelik se bavio pitanjem, zašto ovaj prelac, čije je pravo
drvo bor. uništava smreku. Bor je prvobitno drvo prelca, ali bor
obnavlja iglice polaganije, ne iscrpi se tako jako. kao smreka, iza




ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922.


brštenja tjera još iglice; ako ima previše gusjenica, ne nađu dovoljno
hrane, gladuju, na silu se zakukulje, ako nisu poginule, oslabi
se navala. Smreka brže obnavlja iglice, gusjenice traže mlade
iglice, nadu ih najbolje na smreki. a to je najbolja zgoda za razvoj
gusjenica. Iza brštenja ne mogu se stabla oporaviti novim iglicama,
koje su već dala, a to je glavni uzrok, zašto smreka stradava. Stabla,
oslabljena brštenjem u prijašnjim godinama, ne mogu svršiti tvorbu
novih tkiva, a u jakoj se zimi smrznu. Bjelogorica još iste godine
nadoknadi lišće iz pupova, a ako ju gusjenice do gola obrste, mnoge
gusjenice od gladi poginu, ili se na silu zakukulje. Stabla oslabe,
ali ne poginu bezuvjetno. Uz brštenje slabo napreduje drveni dio
stabla, osobito dolnji dio, a to se opaža kroz godine. Ako se dole na
stablu ne stvara drvo, korjenje nije bilo hranjeno zgora, sumnjiva
je sudbina stabla; ako to traje 2 godine a stablo je suncu izvrženo,
pogine. Kod smreke iza brštenja preostale iglice ne mogu dosta asimilirati,
rezerva je iscrpljena; a uz to smreka slabo odoljeva klimatičkim
prilikama. Kada bi smreka izgubila lišće u proljeće prije
listanja ili pod zimu, stablo bi oslabilo, ali ne bi nastradalo, no ovako
stradava, jer se gusjenice pojave, kada je rezerva za nove mladice
potrošena.


Posve mlade smreke, ako popadaju iglice, poginu već pod
zimu, iza brštenja, starije zimi, ili slijedećeg proljeća i to najprije
dole, onda gore i grane. Ne osuše se stabla, jer nemaju vode, imaju
pače više nego obično, jer nema iglica, kroz koje bi se voda isparivala
i time snizila toplina vode u stablu. Stablo se povrh toga još
otopli od zraka, a ta povišena toplina usmrti stanice. Donji dio
stabla očuva se zdola od zemlje, da se previše ne ugrije. Bez granja
ugrije se stablo od sunca ječe uz 26° C zraka ugrije se na 43° C, a
ako udara sunce na stablo i na 55° C, a kod 48° C već umire kambium.
Ako ima stablo iglica, izdrži tu toplinu. Velika vrućina suhoga
ljeta i stroga zima štetno djeluju.


Stabla samo djelomično obrštena mogu ostati na životu, ako
je ostalo još dosta iglica za asimiliranje, ako je brštenje bilo za mirnog,
hladnog i vlažnog ljeta, ako slijedi vlažna topla zima, a iza nje
mirno vlažno ljeto, ako su uz to stabla u takovom položaju, da su
očuvana od sunčane že?e, bud susjednim stablima, bud1 da su na sjevernoj
strani, gdje sunce tako ne žari. Kod poluobrštenih stabala
valja brzo i mnogo sjeći ako slijedi iza suhog toplog ljeta suha i
stroga zima. Što su više stabla obrštena i čim više su izvržena suncu
osobito, na južnoj strani, tim prije valja stabla sječi.


Stabla za brštenja povaljena imaju više vodte, nego obično,
treba ih metnuti na suhe podloške, jer vlažna brzo gnjiju a treba ih
čim prije iz šume izvesti. Kod pilenja treba jačih pila s većim razmakom
zubaca, a piljenice treba naslagati. Suha stabla treba brzo
posjeći, da ne dobiju suhu gnjilobu. Tehnički je dobro pače još i prikladnije
sve, dok ne dobije gljivice gnjilobe. To je važno znati, jer
trgovci drvom štošta prigovaraju silom tih neprilika posječenim
stablima, da ih dobiju uz što manju cijenu.




ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922.


Šumarski krugovi u Čehoslovačkoj zabrinuti su za posljedice
te silne navale smrekovog prelca. Mnogo stabla moralo se posjeći
prije vremena a već time je počinjena šteta. Velika množina drva
posječenog i bačenog na trži.te nije mogla postići željenu cijenu, a
u slijedećim godinama bit će kod kuće poželjna veća količina drva,
nego što bude na raspolaganje. K tome nadolaze veliki trud i silni
troškovi pošumljenja. Iskustvo je pokazalo, da u raznodobnoj šumi
trpe najviše najstarija stabla; u mješovitim šumama bora i smreke
trpi smreka, a najviše se širi smrekov prelac u istodobnim smrekovim
šumama, što valja u buduće uvažiti.


Kako se vidi, mnoga su pitanja potvrđena, mnoga ispravljena,
dopunjena, mnoga pitanja potaknuta, a da još uvijek nisu posve razjašnjena
i konačno riješena uz sav mar i trud vrsnih strukovnjaka.


Neka se u to ugledaju naši stručnjaci.


vS*gX§fcP