DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Smrekov prelac u Čehoslovačkoj 1918.—1922.


Vrškovanje gusjenica pada u oči. Opaženo je i na boru, a 1922.
u dva slučaja i na bjelogorici i to jedan slučaj na bukvi, drugi na
grabu po prilici 30 cm idfugi, 4—5 cm u promjeru kao klipovi. U
jednom su slučaju obrstile gusjenice granu trešnje, ali su sve bide
napadnute od osa najeznica (Ichneumonida). Da na bjelogorici (bukvi,
hrastu, trešnji) ima samo malo zdravih kukuljica, misli se, da
potječe odatle, što na lišću bjelogorice, osobito većem, laglje nadu
ose najeznice gusjenice leptira, nego na iglicama četinjača, gdje budu
najviše nabodene one na vršku grana.


Leptiri se pojave u julu. Tvrdilo se, da leptiri lete i pare se
tek uz 15° C ali ni to ne stoji, jer su 1922. letili i jaja odlagali i uz
hladni, vlažni jul i august. Reklo se je, da je seoba leptirova iznimka,
a na temelju novih opažanja ni to se ne može tvrditi. Polovicom
1920. opazili su veliku seobu leptirova među Melnikom i Litomefice
u predjelu Labe, a dan prije u okolici Qlatz-a. Čini se da je taj veliki
roj preletio u Glatz iz češke i opet se u Češku povratio. Vidio je
lugar 0.5 m nad zemljom 0.75 široku struju leptirova vijugati se po
šumi, sa strane su nadošli još mnogi dalnji, prešli su na polje i letili
dalje. Sve se to čulo kao trajno šuštanje. Rekli su, da su leptiri, imenito
ženke lijene, slabo lete a drugi vele, da lete i 50 km daleko. Nekoji
tvrde, da su to ženke sa malo jaja (20—30) postale, kako se
misli, od slabo hranjenih, na silu zakukuljenih gusjenica, a normalne
ženke _koje nose do 200 jaja teške su, slabo lete.


čini se, da se takove seobe zbivaju za kulminacije pojavljivanja,
a opažane su takove seobe i prema bližim umjetnim izvorima
svjetla, kao što sabiru velike električne lampe naše zagrebačke
rasvjete množinu leptirova u pojedinim godinama.


Ima tih leptira svake godine, uz povoljne se okolnosti razmnože
i to kao da izlaze iz nekih za razvoj povoljnih središta, da
se odanle rašire na sve strane.


Lugari se nagrađuju za pohvatane leptire, imenito ženke, a u
tom pogledu je rezultat iz jednog revira, što ga je priopćio Ružička.
Pohvatano je ženka:


1S91.--21.600 1901.— 4.125


1892.-- 9.600 1901.— 1.585


1893.-- 3.300 1903.— ?


1894.-_ ? 1904.— 4.210


1895.-_ ? 1905.— 9.792


1896.-- 200 1906.—10.833


1897.-- 750 1907.—11.850


1898,-- 152 1908.—66.509


1899.-- 110 1909.-37.306


1900.-- 255


onda nema podataka, jer su bili rijetki, ali njihov broj opet raste


tako da
1919.— 8.809 1920.—66.978


a 1921. letili su leptiri kao pahuljice, prestalo se brojiti, lugari su
sabrali 30.000 dok su 1922. ulovili samo 200 ženka, poginule su
gusjenice od poliedraje.