DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 52     <-- 52 -->        PDF

376 Bilješke.


I. U drugim resorima komisije su imale samo taj posao, da pojedine činovnike
metnu u grupe prema položaju, fiksiranom u Uredbi, dok je komisija u Ministarstvu
šuma imala dvostruk u zadać u t. j . da najprije ispravi nedostatke
Uredbe i fiksira položaje, a tek onda da po tim položajima
razvrsta činovnike.
Cl. 4. Uredbe veli, da »za zvanja koja nisu pomenuta u prethodnim člano


vima, resorni Ministar u sporazumu sa Ministrom Pravde i Finansija odredit će


u koju grupu imadu da udu analogno prema zvanjima, koja su pobrojana u gru


pama, a koja se imaju smatrati kao zvanja, koja obeležavaju važnost funkcije


u dotičnoj grupi.«


Ne znamo, je li se komisija držala toga člana ili nije, no ni u kojem slučaju


ne može se smatrati, da zvanja, pobrojana u grupama, mogu služiti analogijom


za ostala, jer su ondje, kao što je spomenuto, navedeni neki novi nazivi, a nigdje


nema tumača za te nazive. Tako se nikakovom analogijom prema pobrojanim


novim nazivima zvanja ne da ustanoviti, u koju grupu dolazi na pr. sreski i ob


lasni šum. referent, šef šum. uprave i okružni šumar, šef gosp, ureda imovne


općine, referenti šum. direkcija, šefovi nadzorništva za pošumlienje krša i goleti


itd. — dakle 80% šum. činovnika.


Taj se je nedostatak mogao donekle popraviti ispravnim tumačenjem in


tencije Zakona o činovnicima naročito čl. 9. i 29.—32. Ustanovivši naime osnovu


i položajnu platu, intencija je Zakona, da činovnik dobiva osnovnu platu prema


svojim godinama službe, a položajnu prema mjest u i položaju , koji zau


zima u toj struci.


Ne imajući oslonca u Uredbi, komisija je prvi dio svoje zadaće, t. j. fiksiranje
položaja spojila s drugim dijelom t. j . razvrstavanjem činovnika u te položaje
te je prešavši svoj djelokrug razvrstavala činovnike , a ne služb u
i položaje , koje su ti činovnici obnašali. Jednom riječju, ona je uzimala za
pojiedinog činovnika one kriterije, koji su mjerodavni za njegovu
osnovnu, a ne za položajnu plaću.


Udaljivši se tako od glavnog oslonca, od zakona, obilježila je svoj posao
nedosljednošću i ne imajući jedne misli vodilje i jednog načela kod razvrstavanja,
unijela je komisija ovim razvrstavanjem u šum. struku pravu zbrku.


Odatle dolazi, da činovnike s jednom te istom službom imedmo u 4 grupe
i u raznim kategorijama.
Tako imademo žup. (oblasne) referente, koji vrše istu službu, u 3., 4., 5.,


6. grupi I. kategorije, pa čak i u II. kategoriji; imamo nadalje šefove imovnih
općina u I. i II. kategoriji; zatim referente oblasnih direkcija od 3.—8. grupe I.
i u II. kat.; šefove šum. uprava u svim nižim grupama I. kat. i u II. kat. i. t. d.
iako svi vrše istu službu te zauzimlju isti položaj. Moglo se doduše dogoditi,
da se jedan te isti položaj percentualno razdijeli na 2—3 grupe, da se dade prilika
za promaknuće nakon stanovitoga roka službovanja, ali se ni u kojem
slučaju ne može to dogoditi u spomenutim granicama, koje su u protivnosti sa
čl. 9. i čl. 32. Zakona o činovnicima.
Čl. 9. predvidja naime pripravne, pomoćne i glavne grupe. Ako je neki
položaj u jednom slučaju u glavnoj grupi I. kat. (t. j . u 3.—6. grupi), onda ne
može taj isti položaj biti u drugom slučaju u pomoćnoj grupi (t. j. u 8. i 7.) istv;
kategorije, (osim slučaja po članu 57., t. j . nedovoljan broj godina) ili dapače u


II. kategoriji!