DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 52 <-- 52 --> PDF |
376 Bilješke. I. U drugim resorima komisije su imale samo taj posao, da pojedine činovnike metnu u grupe prema položaju, fiksiranom u Uredbi, dok je komisija u Ministarstvu šuma imala dvostruk u zadać u t. j . da najprije ispravi nedostatke Uredbe i fiksira položaje, a tek onda da po tim položajima razvrsta činovnike. Cl. 4. Uredbe veli, da »za zvanja koja nisu pomenuta u prethodnim člano vima, resorni Ministar u sporazumu sa Ministrom Pravde i Finansija odredit će u koju grupu imadu da udu analogno prema zvanjima, koja su pobrojana u gru pama, a koja se imaju smatrati kao zvanja, koja obeležavaju važnost funkcije u dotičnoj grupi.« Ne znamo, je li se komisija držala toga člana ili nije, no ni u kojem slučaju ne može se smatrati, da zvanja, pobrojana u grupama, mogu služiti analogijom za ostala, jer su ondje, kao što je spomenuto, navedeni neki novi nazivi, a nigdje nema tumača za te nazive. Tako se nikakovom analogijom prema pobrojanim novim nazivima zvanja ne da ustanoviti, u koju grupu dolazi na pr. sreski i ob lasni šum. referent, šef šum. uprave i okružni šumar, šef gosp, ureda imovne općine, referenti šum. direkcija, šefovi nadzorništva za pošumlienje krša i goleti itd. — dakle 80% šum. činovnika. Taj se je nedostatak mogao donekle popraviti ispravnim tumačenjem in tencije Zakona o činovnicima naročito čl. 9. i 29.—32. Ustanovivši naime osnovu i položajnu platu, intencija je Zakona, da činovnik dobiva osnovnu platu prema svojim godinama službe, a položajnu prema mjest u i položaju , koji zau zima u toj struci. Ne imajući oslonca u Uredbi, komisija je prvi dio svoje zadaće, t. j. fiksiranje položaja spojila s drugim dijelom t. j . razvrstavanjem činovnika u te položaje te je prešavši svoj djelokrug razvrstavala činovnike , a ne služb u i položaje , koje su ti činovnici obnašali. Jednom riječju, ona je uzimala za pojiedinog činovnika one kriterije, koji su mjerodavni za njegovu osnovnu, a ne za položajnu plaću. Udaljivši se tako od glavnog oslonca, od zakona, obilježila je svoj posao nedosljednošću i ne imajući jedne misli vodilje i jednog načela kod razvrstavanja, unijela je komisija ovim razvrstavanjem u šum. struku pravu zbrku. Odatle dolazi, da činovnike s jednom te istom službom imedmo u 4 grupe i u raznim kategorijama. Tako imademo žup. (oblasne) referente, koji vrše istu službu, u 3., 4., 5., 6. grupi I. kategorije, pa čak i u II. kategoriji; imamo nadalje šefove imovnih općina u I. i II. kategoriji; zatim referente oblasnih direkcija od 3.—8. grupe I. i u II. kat.; šefove šum. uprava u svim nižim grupama I. kat. i u II. kat. i. t. d. iako svi vrše istu službu te zauzimlju isti položaj. Moglo se doduše dogoditi, da se jedan te isti položaj percentualno razdijeli na 2—3 grupe, da se dade prilika za promaknuće nakon stanovitoga roka službovanja, ali se ni u kojem slučaju ne može to dogoditi u spomenutim granicama, koje su u protivnosti sa čl. 9. i čl. 32. Zakona o činovnicima. Čl. 9. predvidja naime pripravne, pomoćne i glavne grupe. Ako je neki položaj u jednom slučaju u glavnoj grupi I. kat. (t. j . u 3.—6. grupi), onda ne može taj isti položaj biti u drugom slučaju u pomoćnoj grupi (t. j. u 8. i 7.) istv; kategorije, (osim slučaja po članu 57., t. j . nedovoljan broj godina) ili dapače u II. kategoriji! |