DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1924 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Bilješke. 379 I tu se je razvrstavalo samo činovnike, a ne položaje! Spomenuti precedensi ruše stanovište komisije, jer ako se je na nekoje protegla vrijednost spomenutog člana, onda se to mora učiniti i za ostale . Pa i da nema toga člana, to se je moralo učiniti već iz razloga, što prvi t. j. križevčani po svojoj spremi (. razr. gimnazija i 6 semestara šum. učilišta1) imadu više, nego li se zahtijeva za II. kategoriju; što se u službi nisu nikad razlikovali od ostalih službenika visokoškolaca; što su to osnovatelji našeg šumarstva, koji su kroz 60 godina sve žrtvovali za ovu struku; što onda mije bilo drugog višeg učilišta u zemlji te im je s tom spremom bila uvijek otvorena i najviša šum. služba u državi. Da nema čl. 230. Zakona, morali bi se staviti u I. kategoriju ovi ljudi, od kojih najmlađi imadu već 25 godina službe — već i´z zahvalnosti prema onom velikom radu, što se ga oni izveli za naše šumarstvo u borbi protiv tuđinske najezde, u doba, kada su domaćim sinovima bila zatvorena vrata drzayne šum. službe. Prevođenjem njihovim u II. kategoriju nastala je neopisiva zbrka i nered. Ima na pr. šefova imovnih općina, koji su na ovaj način došli u II. kategoriju skupa sa svojim manipulantskim osobljem bez ikakove stručne spreme. Uzevši u obzir, da su nekoji šefovi imovnih općina u I. a neki u II. kategoriji, lahko )e predvidjeti zbrku kod premještavanja na ove položaje: jedan put će taj isti položal odgovarati I. a drugi put II. kategoriji, dočim u smislu Zakona jeda n t e ist i položaj može biti samo u jednoj kategoriji. Sličan je slučaj i s apsolventima sarajevske sred nje škole (4 raz. gimnazije i 4 raz. srednje stručne) za koje vrijedi gotovo sve ono, što smo naveli i za križevčane, pa zavređuju isti obzir. Stojimo na principu, da se pr o futuro´z a šum. stališ traži samo fakultetska sprema, ali pro praeterito stoji stvar drukčije. Čl. 230. uviđa taj slučaj za one ,koji su zatečeni u službi, a analogija bivšeg beogradskog liceja isto pokazuje: nikom nije palo na um, da te ljude, današnje profesore univerziteta i dr. zaslužne muževe meće u II. kategoriju, jer pred par decenija nije bilo u zemlji drugog višeg učilišta. VI. Nepravda se je dogodila konačno i III. kategoriji. Ondje se predviđaju 3 grupe (sa 20% 30 i 50%). Razumije se samo po sebi, da se je kod razvrstavanja u grupe trebalo uvažiti godine službe, pa bi prema tome najstariji došli u više grupe. Dogodilo se je nažalost, da su i tu šum. činovnici gozdari, oficijali itd. s 30—37 godina službe došli u 3. i 2. grupu, dočim su drugdje (na pr. sudbeni oficijali) došli sa manje godina u 1. grupu III. kategorije. Mogli bismo navesti analogiju prema drugim stališima, gdje je jednako kvalifikovano tehničko pomoćno osoblje (dapače i s manje teoretske spreme nego li naši šumari [gdzdari]) došlo u II. kategoriju. Ako se to na šumare ne kani ili ne može protegnuti, pravedno je, da ih se barem razvrsta u više grupe III. kat. a ne samo u niže. Konačno spominjemo i zvaničnike, za koje član 58. Zakona predviđa dvije grupe sa 7 i 15 god. službe. Ima starih nadlugara sa 30—40 godina službe, pa ih se ipak nije metnulo u 1. grupu zvanićnika, već samo u niže grupe. Mogli bismo navesti još mnogo razloga, potkrijepljenih primjerima i dokazima, no uvjereni smo, da su već i ovi općeniti primjeri dovoljni, da se Gospodin Ministar osvjedoči: |