DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Broj 8. Šumarski List Qodina 48. Paoao Bilić, šumarnik (Sarajevo): Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje. „Nema šume bez kulture, niti kulture bez šume" ! Putnik, dolazeći s bilo koje strane u ove od prirode toliko nadarene krajeve, gdje je slijev mediteransko-pontičke i alpinske flore, te sretajući skoro na svakoj željezničkoj stanici ne samo pojedina kola, nego i cijele vozove drveta i produkte njegove, a prolazeći opet kraj preduzeća kao što je ono u Zavidoviću, Han-Begovu, Ilijašu, Palama, Sjetlini, Ustiprači, Hadžiću, Tarčinu, Turbetu, Banjoj-Luci, Teslicu, Dobrlinu i Drvaru, koja se bave preradom drveta — čudom se pita, odakle toliko prirodno blago? Pa i samog stručnjaka, koji po prvi put prolazi ovim krajevima, zapanjit će to neizmjerno, tako rekuć bioskopsko prometanje toga, stoljećima nagomilanog, a sadanjem naraštaju u amanet i baštinstvo dospjelog prirodnog bogatstva, koje je obzirom na raznovrsnost, dimenzije kao i kvalitetu jedinstveno tako, da se u dosta slučajeva mogu s njime mjeriti još samo divovi drugih prašuma izvan evropskog kontinenta. U dokaz tome može poslužiti činjenica, da je za vrijeme svjetskog rata četinjasto drvo izvažano za mornarske svrhe u Belgiju u dimenzijama, gdje je stablo u duljini od 18 i 20 m još imalo priječnik na tankom kraju od 60 cm, a koje nije nikakva rijetkost, kao i to, da se nađe ovdje do 400 god. starih šuma, sa 800—1000 i više m3 po ha! Ovo će iznenađenje biti to veće, što se prema vidiku sa ovih komunikacija izmiče njegovom dohvatu jamstvo za mogućnost tolikoga iskorišćenja t. j . šuma kao takovih. Naprotiv, padaju u oči tom prilikom svakom već na prvi pogled one često do skrajnosti devastirane nepregledne površine šikara ili same golijeti, kao ostaci nekadanjih, a u dosta slučajeva još doskora, takoreći do jučer, tamo bivših krasnih šuma. Tako je n. pr. poznato, da je Dubrava kod Stoca u Hercegovini (oko 5000 ha) bila hrastovina, koju je polovicom prošlog stoljeća jedan trgovac drveta iz Trsta iskorišćivao, dok je danas šikara, gdje se može jedva zec sakriti. Tako se općenito drži, da su Mlječani začetnici devastacija na kršu. Po Ballifu (»Meliorationen1 und Cisternen« 1896, 1899, I. i II. dio, te »Organisation du Service météorologique au Bosnie et Hercegovina et résultats des observations sur le pluie, Paris 1919), |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 4 <-- 4 --> PDF |
386 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje su u 3. stoljeću bile u nizinama dobro napučene i kultivirane nizine (polja) ovog krša, a po tom prema spomenicama, grobovima i čatr njama iz doba od 1000 god. i to većim dijelom na visokim pašnjacima, nego li u nizinama — pa se može naslućivati, da je krš novijeg porijekla t. j . da je u srednjem vijeku počeo i dosada se nastavljao. Ove monotone, a često na stotine kilometara duljine ili hiljade četvornih kilometara prostrane plohe (kao n. pr. u zapadnoj Bosni srezovi Duvno i Livno, te čitava Hercegovina, koja ploha iznaša oko 150.000 ha, te oko 180.000 ha šikare u Bosni, naročito južne i istočne strane ili obronci) prekida tek mjestimice šuma ili gaj, čineći oazu u moru golijeti ili krša odnosno šikare, gdje je istodobno vijesnikom naseobine i boravka ljudskih bića, a i spomenikom nekadanjih zaštitnica sadanje golijeti i siromaštva. Sve ovo, i u samoj stvari kontrastno, čini utisak na putnika i pogotovo stručnjaka, da se ovdje oko podizanja šuma ne vodi nikakva ili slaba briga, te blago rečeno s riječima tadanjeg Ministra Šuma i Rudnika gosp. Rafajlovića početkom septembra 1922. prilikom prvog zasjedanja Jugoslavenskog Šumarskog Udruženja u Beogradu, da se više siječe nego se pošumljuje. Prije osude sadanjih stručnjaka, kojima bi se u prvom redu ovo moglo u grijeh upisati, potrebno je uočiti slijedeće: Sve ovdješnje državne, a s malim iznimkama i sve privatne šume opterećene su neograničenim pravima služnosti i to ne samo drvarenja, nego i paše. Ovo se temelji na Otomanskom zakonu od 11. ševala 1286. (1869.), kad je po Omer paši proglašen šumski zakon (sa 18 članaka), ali nije nikad u djelo priveden, ostavši samo mrtvo slovo na papiru. Otomansko reformisano zakonodavstvo, koje je irnalo zadaću. da uredi pravne odnošaje zemljišnog posjeda, bavilo se posredno također i sa šumom. No ovo nastojanje, koje svakako nije bilo od trajnosti i sistematične cijelosti, nije moglo već zbog neprekidnih nemira uroditi dobrim plodom s obzirom na uređenje posjeda ili bolje postupanje sa šumom. Isto tako ostalo je bez uspjeha i energično postupanje Omerpašino, koji je naredio, da se proglase sve šume državnim posjedom u namjeri, da se time stane na put nezasitljivim zahtjevima spahija. Također i zakon o zemljišnom posjedu, kao i zakon o tapijama tek je dao povod još većem neredu, jer su postale na osnovu toga nova traženja i razne zloupotrebe, kojima je bio dakako glavni uzrok, što nijesu postojale nikakve mape. koje bi u prirodi omogućivale tačno određivanje granica za objekte, tapijom označene. Otomanska vlada pozvala je doduše oko godine 1860. nekoliko francuskih šumarskih tehničara u Bosnu, no ovi nijesu mogli mnogo koristiti već zbog toga, što nijesu imali organizatorski tačno opredijeljeni djelokrug i jer su imali za glavnu zadaću, da se bave s unovčenjem nekih hrastovih šuma u Posavini. Kao što vidimo, nije bilo u Bosni i Hercegovini do austrougarske okupacije nikakvih organa za zaštitu šuma u opće ili naročito za upravu državnih šuma. Šuma je bila ostavljena sama sebi, |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošurnljivanje 387 šta više, izložena je bila bez zaštite svim opasnostima ekstenzivnog poljskog gospodarstva. Otomanski zakon o šumama od godine 1869. bio je u toliko značajan, što je u njemu izražen pojam državne šume po modernim nazorima kao državne domene; dalje je tim zakonom u principu uređeno pravo seljana na užitke iz ovih šuma. Osim toga uspostavljene su razne kategorije šumskog posjeda kao: državne, vakufske, općinske i privatne šume. No ovaj zakon ipak još nije bio zakon 0 zaštiti šuma u novijem smislu riječi, i ako je sadržavao pojedine odredbe obzirom na upotrebu šuma. Ovome zakonu izdati su docnije i neki dodaci radi izvađanja njegova, no ipak je bilo sve uzalud, jer najvažnija odredba ovoga zakona, gdje se govori o državnim šumama, o označivanju i ograničavanju istih, nije nikad bila izvedena, a međutim vrijede po istom zakonu ostale zakonske odredbe samo za državne šume, koje su kao takve označene l ograničene, te s kojima se kao s državnim šumama i upravlja. Šuma je bila ostavljena svojoj sudbini. U planinama, udaljenijim od naseljenih mjesta, kroz koje su vodili jedva putevi za jahače i tovarne konje, nagomilava se trulež u prašumama; velike zalihe ipak još upotrebljivog drveta ostajale su kao mrtvo blago, bez prirasta i koristi. Samo čobani su pokazivali čovječju djelatnost u tim predjelima, satirući vatrom i sjekirom šumu, koju su smatrali samo zaprijekom za pašu. Dolje opet, u šumama blizu sela i čitluka, vladalo je sada kao 1 prije uslijed labave uprave sasvim pojmljivo uništavanje šumskog drveća. Ostaci ovih šuma sačinjavaju još danas kao šikare veliki dio šumskih predjela, te će se moći posljedice ovog šumskog pustošenja tek poslije vrlo dugog vremena izgladiti. Najvažnije odredbe otomanskog zakona o šumama su ove: šume otomanske države dijele se na državne, vakufske, općinske i privatne šume. Državne šume »označiće se i ograničiće se« kao takve. Odredbe, koje se odnose na državne šume (čl. 3. do 18.) vrijede »samo za onake šume, koje su na spomenuti način označene, ograničene i kojima država gospodari«. Po 5. čl. imaju seljani pravo na »besplatna drva za ogrijev i japiju, što im je potrebna za građenje ili popravljanje njihovih kuća, hambara, štala i octalih sličnih zgrada ili za izrađivanje njihovih kola i poljoprivrednog oruđa, kao i za podmirivanje njihovih domaćih potreba«; također im je dozvoljeno, da šumske produkte (goriva drva i ćumur), koje su ovim načinom besplatno dobili, »pomoću vlastitih kola i tovar nih konja na njihova pazarna mjesta donose i prodaju«. No ako se bave sa prodajom drva kao sa zanatom, onda ih valja »smatrati kao trgovce.« Dalje pripoznaje ovaj zakon od starine postojeće pravo seljana na pašu na »mevat« zemljištu, koje je sada proglašeno kao državna šuma. Po ovom zakonu nije također promijenjeno ni pravo na besplatnu pašu za krupnu marvu i ostalo je dalje bez promjene plaćanje za pašu za sitnu marvu u obliku poreza na sitnu stoku i krmad. Isto tako ostalo je u krijeposti pravilo, da imaju |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 6 <-- 6 --> PDF |
388 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pcšumljivan> plaćati dosađanju taksu za stoku samo oni, koji ne pripadaju selu, u čijem se rajonu nalazi paša, ili u opće trgovci marvom. Utomanski zakon o šumama naređuje ipak, da kontrolu nad izvršivanjem ovoga prava na pašu vrši šumska uprava, koja ima određivati, »kada i koliko vremena je dozvoljeno, da se zadržava stoka u dr žavnim šumama, kao i način izvršivanja paše«. Važna novost je dalje naredba, koju sadržava 51. 6. »naputka od godine 1875. za pro vincije, gdje se šumama još redovno ne gospodari.« Ovom nared bom je zabranjeno puštanje stoke u mlade šume ispod 15 godina. Otomanski zakon kod posjeda zemljišta razlikuje više vrsta pašnjaka i to: »Mirije« pašnjaci, koji se nalaze kao svako drugo mirije vlasništvo u privatnom posjedu, te koje može prema tome upotrebljavati samo posjednik, a ostali samo onda, ako mu plate kiriju od paše; amo spadaju čiftlučki pašnjaci i paša po ledini. »Metruke«1 pašnjaci su zemljišta za svagdanju ili samo za ljetnu seosku pašu. Prva vrsta se uvijek nalazi u granicama seoskog huduta i obrasla je obično primljeni; druga vrsta je od sela više udaljena, te se nalazi u brdima, ali ne spada joS planinsko] paši. Ovaj seoski pašnjak zove se u otomanskom zakonu »jajlak« (ljetni pašnjak), da se razlikuje od pašnjaka, koji se upotreb´;ava kroz cijelu godinu i koji se zove »kišlak« t. j . zimski pašnjak.2 »Otlak« (travnjak)« zovu se državni pašnjaci, t. j . planinski pašnjaci u visokim planinama. Konačno dolazi još šumska paša. Ovome razlikovanju valja primijetiti, da njihov pravni pojam nije prodro u narod. Narod zna samo za »meru« t. j . svagdanji pašnjak, privatni pašnjak, planinsku pašu i pašu u šumi. Spahije su prije uzimale pristojbu od paše i to ili u prirodi (janje ili maslo), ili u gotovom (odsječeni iznos, pesim), u čemu je bilo sadržano i sijeno i to naročito u planinama, gdje sitna stoka prezimljuje u kolibi kraj plasta. Prema tome, kakav je bio običaj i dosadanja praksa, nije uzimata od seljana neke izvjesne općine nikakva pristojba, već samo od drugih tuđih općina. Uređenje, koje sadržava u ovom pogledu zakon o šumama, nije bilo nikada izvedeno, ili su učinjeni samo rijetki pokušaji. No porez na sitnu stoku i krmad bila je nekada pristojba za besplatnu pašu u šumi i planini. Prema tomu je okupatorna uprava imala dužnost, da u djelo privede ovaj zakon i ako u svemu ne odgovara modernim nazorima o intenzivnom gospodarenju. Nu žalibože bivši tuđinski režim dijelom iz političkih, a djelom iz egoističkih razloga svoje kolonijalne politike u ovim zemljama, bacivši se u prvom redu na iskorišćenje ovdje stoljećima nagomilanog blaga, i kako bi odvratio 1 Metruk arapski: »prepušteno« u značenju abandonné, t. j. od države prepušteno zemljište. 2 Jajlak i kišlak jesu turske oznake, koje se u zemlji nijesu udomaćile. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 389 glavnu pažnju od sebe i haračenja tih jedinstvenih šuma, nije imao niti volje, a niti snage za četiri decenija da riješi ili bar da kvalitativno i kvantitatvno reguliše to pitanje, ostavivši samo na papiru osnovni nacrt za Mučenje općinskih šuma i pašnjaka t. j . baltalika i mere. Kako je vođena ova kolonizatorska politika i držato neriješeno agrarno pitanje na račun šumarstva, vidi se najbolje iz toga, što je na hiljade hektara šumske plohe sa vrijednosti drvne mase od više milijona podijeljeno i usprkos prigovora interesenata kao i mišljenja stručnjaka pojedincu u vlasništvo prepušteno, a ovi ga u bescijenje prodali. Tako je n. pr. u same kolonizatorske svrhe podijeljeno preko 10.000 ha šumom obrasle plohe, gdje su se pojedinci bacili na špekulaciju s drvetom i ne samo da su ga uništili odnosno u bescijenje prodali, nego i sami bez njega ostali tako, da su danas pali državi na teret i zahtijevaju pravo služnosti iz preostalih državnih šuma. Žalibože ovi odnošaji vladaju i dan danas, gdje se kod podjele zemlje u prvom redu gleda na časovitu korist i što veću vrijednost drveta, prodajući ga odmah pojedincu ispod cijene, a bez obzira na potrajnost prihoda od zemlje i njezinu sposobnost za agrikulturu. I dok se za poljoprivredu sposobna zemljišta mogu prepustiti kao takova i svaki uviđavni šumar će ne samo to odobriti, nego i poduprijeti radi sanacije vladajućih prilika, dotle naprotiv i istodobno mora zahtijevati, da zaštita absolutnog šumskog tla kao i brižno iskorišćenje naših šuma bude osigurano: u tom slučaju se ne bi imalo šta niti prigovoriti već dosada na taj način izgubljenim 100.000 ha šumske površine. Po bivšem režimu stvorene mjere za zaštitu šuma, kao navodno regulisanje prava služnosti drvarenja i paše uvađanjem doznake drveta za ovo i isključenja paše u zabranama i zaštitnim šumama kao i samo zakonodavstvo pokazale su se nedovoljnim zbog hrđave i nedostatne organizacije šum. službe. Tako i dan danas nije rijetkost, da jednom gospodarskom srezu spada do 50.000 ha i više, a zaštitom; organu i preko 3000 ha šume u nadzor odnosno čuvanje. Ovo slijedi i iz okolnosti, da ukupna šumska površina ovih pokrajina iznaša oko 2.5 mil. ha, dok broj sveukupnog osoblja ne iznaša niti 1000, uračunavši u to i one, koji su zaposleni kod realizovanja ugovora, oferte i maloprodaje režijskih poslova i dr., a kojima istodobno pripada i nadzor nad privatnim šumama, nad lovom i ribolovom. Dakako, da će biti sada svakom jasno, što su tadanji upravni troškovi bili u svoje vrijeme iskazani ovdje samo sa 32 h = 1.2 dinara po ha šume, dok su drugdje kao n. pr. u Austriji iznosili 2.68 K = 10.72 din. t. j . preko 8 puta više, računajući u zlatnoj valuti. S ´?.". strane ovaj nedostatak u personalu, a s druge popustljivost i nehaj u načelnim pitanjima, stvorile su stanje, u kojem su |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 8 <-- 8 --> PDF |
390 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje se izgubile hiljade hektara šume kao n. pr. u cazinskom kotaru. Ovdje je tako zvani državni šumski posjed iznašao u 1897. okruglo 10.000 ha, dok danas čini samo 7000 ha, t. j . za 30% manje. Naz^u 25 godina bile su to krasne hrastove i kestenove srednje i niske šume. Ove, uređene za potrajno gospodarenje s 30 god. obhodnjom, bile su već 1910. god., dakle nakon 12 god., isječene i pretvorene u šikare i tako je dovedeno u pitanje drvarenje i opstanak onog prenapučenog kraja, koji se sada služi kupnjom drveta iz granične »Petrove gore« (Hrvatska). Tvrdim, da je izlučenje općinskih šuma u svoje vrijeme usl! jedilo bilo, ne bi do ovog stanja došlo, a u najmanju ruku održalo bi se barem prijašnje stanje. Pošto je opće poznato, da je za podizanje šuma glavni uvjet isključenje paše, može se stvoriti slika, sa kakvim se poteškoćama mora šumar ovdje boriti oko podizanja ovih zapuštenih, a većinom baš radi što bolje i veće paše što vatrom, a što sjekirom poništenih šuma. Za ilustraciju toga može poslužiti opis iz šematizma jedno? franjevca prošlog stoljeća, koji gilasi: »Što se šuma tiče, to je dan danas jedva moguće naći pojedino stablo na golim bregovima većinom, a osobito je to na jugu, gdje je to udaljeno i vrlo teško do drveta doći. Haranje još netaknutih šuma vatrom za stvaranje kukavnih krčevina i neograničena sječa drveta za ćumur i krečane, bezobzirna kreša za lisnike i sječa građe, koja se je u ovo doba znatno pojačala, prisvajanja i ograd" — su dovoljni razlozi, da su naša brda i bregovi opustošena i gola. Neka se ne misli, da mi svećenici, jedini prosvjetitelji u našoj župi i narodu ne svjetujemo, da šumu čuva i goji, ali je to glas vapijućeg u pustinji«. K tomu se mora uzeti još u obzir, da je kod ovdješnjeg naroda, koji pretežno živi u brdskim krajevima i glavna mu ]e privreda stočarstvo, ovo osnovano % na najširoj i najslobodnijoj bazi paše, te ovo vrši kao i samo obrađivanje pretežno mršavog tla, — čije je poboljšanje baš radi toga obično trošenjem vrlo ekstenzivno, pa će se moći stvorit slika privrženosti pučanstva njegovom blagu, kao jednom od glavnih uvjeta njegovog opstanka. Zbog neprestanih nemira i proganjanja u ovim zemljama kroz vijekove se nije mogao posvetiti težnji zemlje, nego je priljubio svoje stado već i radi toga, što je u svakom slučaju, ostavljajući rođenu grudu, mogao ga ne samo sobom uzeti, već je u njemu nalazio i zalog bolje budućnosti. Uočivši sve to može se stvoriti slika ovdješnjeg šumskog gospodarenja, te, kao što je gore navedeno, bez dovoljnih mjera za zaštitu šuma, nije ni malo pretjerana tvrdnja, da se rub šume na m´ezinu štetu sve više sužava. Ovo nam svjedoče i dnevne molbe naroda za proširenje njihovih prava služnosti drvarenja i paše i tamo, gdje se to do sada nikada nije vršilo. Razvitak stočarstva u ovim pokrajinama vidi se iz priležeće tablice o stanju stoke za vrijeme od 1879.—1910. jer podaci zadnjeg |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 391 o O m CN1 T i tr> c .. m ON c» 4" I 8 l » h 00 ON t- 0 0 CO V* m a e O TH ON fil C4 «3 N O M CO G (0N m ON o s . o e > © o»M Ci) 0 0 .-t s * C0 -o co g CO M iCi CO C i W> . us* . S M c te e. s . fi «+. (0o CO o C -a oO) X I o c CO o O a CO O N 0 0 H o O N T-I ON 0 0 ON 0 0 C0 -o C0 e o S CM iO — CO O) 4f s CM co" CO 00 95 8=3 E o -ici CO >C0 c N ON r-00 CO E C0 a I CNI c C0 .. O) O C eu >CJ O CO M C0 O I cO c o V In 4> X ´o* E CO ce o T3 o v & e -2 "o s» j a >C/J CO c 1— < O .—i O N ON 0 0 CO ^4 C/) CO KM 1 O a, _ 4 I N O e o co -a T H KO M ce (0 > o D) ON 0 0 r- o CM CO r. "> - M M e * mm — CO » en CD N b E CO O O N T H i n O N 0 0 4-1 r3 gfi cO CM CO 1 ! o 1« 0» X S CO E* «e 5) o T3 (6 H "S" O ON 0 0 CD 3 * |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 10 <-- 10 --> PDF |
39d Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje popisa od 1920. manjkaju, ali se može sa sigurnošću uzeti, da je za vrijeme svjetskog rata opali broj stoke, gornju šifru opet dostigao, a u nekim slučajevima možda i prekoračio. Iz istog proizlazi, da je i kod opadanja ostalog blaga konstantan porast koza, toga za šumu najopasnijeg neprijatelja, i to baš u krajevima, gdje bi se to moglo najmanje trpjeti, t. j . u Hercegovini. Prema tomu se može zaključiti, da su mjere, koje je bivša uprava u obliku povišice poreza 1888. uvela i 1893. pooštrila, dignuvši porez od 20 fil. na 50. a kasnije 1 krunu po komadu koza, — bile finansijske, a ne šumsko zaštitne prirode, gdje je umjesno jedino mjerilo ograničenje potrebe spram snage tla, a ne obratno, i da bi trebalo mjesto neograničenog izrabljivanja to pitanje regulisati i pravilno iskorišćenje uvesti. U pogledu samog podizanja ovih gore spomenutih devastiranih kao i u opće u pogledu ostalih šuma dosadanji poduzeti rad vidi se iz slijedećeg. I. podizanje golijeti i šikara. U početku se je radilo samo na zagajenju takovih ploha, gdje su troškovi bili neznatni i većinom je rađeno šumskom robotom (mjesto šumskih šteta). Prema službenim podacima bilo je 1906. u cijeloj zemlji zagajenih šuma 58.700 ha uključivo 3450 ha vještačkih nasada; od ovih otpada na okrug tuzlanski sa 6 srezova oko 7.500 ha hrastovih branjevina, gdje se proreda i po drugi put vodila. Zabrane se protežu u glavnom na isključenje paše, a svrha im je zaštita resurekcije ili priprava za istu, a po potrebi opskrba pučanstva s građom i ogrijevom te eventualno i brsta. Na šikare otpada: u okrugu sarajevskom 7.300 ha « « Bihać 2.215 « « « Tuzla 7.530 « « Travnik 11.790 « « « Mostar 6.235 « ukupno 28.500 ha Ove brojke, koliko su god u svojoj apsolutnoj veličini impozantne, to se ipak gubi njihov nimbus ako se uzme, da je s vrlo rijetkim iznimkama, (kao u Duvnu, pokusi oko Sarajeva i Ljubuškog) žalibože polučen vrlo slab uspjeh. Tako su mnoge zabrane (kao na pr. ona u Uncu—Drvaru od 300 ha gdje i nakon 30 godina ne samo da se nije ništa napredovalo, nego je još i bivša šikara na žbun dotjerala) — ostale samo na papiru, a da ironija bude veća, narod sam zagovara ove, t. j . zabranu sječe, ali traži slobodnu pašu koza, koja se i dozvoljava. Glavni uzrok svemu tomu ima se tražiti i u prije ocrtanom, odnosno u pomanjkanju novčanih srestava. Radi ovog se je u po |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 393 četku osnivalo i malo šumskih bašća, te se odgajanje rasadnica nije smatralo potrebnim, nego se sjetvi davala prednost prema samim službenim izvještajima iz kojih proizlazi, da su gore iskazani i vještački nasadi tako osnovani, a te je godine bilo u obe Pokrajine svega 48 rasadnika. Pošto je u prednjim brojkama sadržana i akcija za pošumljivanje krša u srezovima Duvno i Livno od 8520 ha, o čemu će biti dalje govora, to preostaje na zagajenje šikara — koje su bile u rijetkim slučajevima dopunjivane praznine sa crnim borom i hrastom a mjestimično sa Pinus halepensis — 28.500—8.500 = 20.000 ha za razdoblje od 1881.—1906., t. j . od 25 godina ili godišnje niti punih 1000 ha. U samoj Hercegovini ima takog državnog posjeda oko 96.000 ha i prema tomu bi trebalo za ovu akciju prema dosadanjlm rezultatima, koji su uza sve ratne i poratne prilike skoro na ništicu svedenu, i s istim tempom, posvetivši se sasma odano ovoj toli važnoj akciji, okruglo 100 godina. Za brži postupak u tom pravcu govori ne samo rđava boniteta tla i slaba izbojna snaga porasta, koji se ovdje jo§ nalaze, nego i narodna potreba, koja se odrazuje i u pripravnosti za su radnju kod riješavanja toga njihovog životnog pitanja, kao na pr. u Ljubuškom, gdje je najnapučeniji kraj (47 stan. na 1 km2), i gdje su u tom pogledu dosada najbolji uspjesi polučeni. Predpostavljajuć, da bi se sve ove goilijeti i bez vještačkog pošumljenja kao i šikare u Bosni mogle samom resurekcijom obnoviti, čiji troškovi iznašaju po ha oko 100 kruna = 1500 Din, to bi samo za prve bilo potrebno oko 150 mil. Din ili godišnje 1.5 mil. dinara. Uzme li se k tomu, da ima golijeti, koje bi trebalo vještački pošumiti i da se ovo samo na Vio plohe odnosi, t. j . u prvom slučaju oko 10.000 ha računajući po ha 500 kruna = 7500 dinara, — trebalo bi mjesto gornje svote 225 mil. Din ili godišnje 2VA mil., a skrativši na polovinu vrijeme za provedbu ove akcije, pokazuje se godišnja potreba od 4.. mil. dinara. Suvišno bi bilo naglašivati od kolike bi momentané koristi bili ovi radovi za one pasivne krajeve, koji bi imali zaradu kod toga posla i donekle odštetu za žrtve, koje mora ondješnji narod u tu svrhu doprinijeti. H. Pošumljivanje krša u srezu Duvanjskom. Pošto je to pitanje časti i kulture, posvetila mu je bivša tuđinska uprava više pažnje, te je već početkom 1880. otpočeto tamo sa osnivanjem zabrana. Ali sistematski rad oko toga datira tek od podnesKa memoranduma o kršu bivšem Zajedničkom Ministarstvu Finansija u Beču po tadanjem odj. predst. Horovicu i dvorskom savjetniku Petrašeku u februaru 1890. povodom opće oskudice na drvetu onih krajeva, a ne malo i pitanja ispaše, koje je opet uskrslo osnivanjem zabrana i početnim radovima oko podizanja šuma na dalmatinskoj strani. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 12 <-- 12 --> PDF |
394 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljrvaite U njemu se spominje, da je ovaj krš u srednjem vijeku bio prilično napučen i šumom bogat, a iz docnijeg razjašnjenja nadšumara Gešvinda prilikom izviđa, sadržanih u zapisniku od 2665 strana, kojim se je u tančine pretresao predmet za 35 dijelova šuma i općina, proizlazi, da je djelomično i doskora bilo krajeva sa šumom, te se još u ovo doba živući ljudi sjećali, kako su obronci Ljubuše i Pakline planine bili grupimično porasli četinjačom, bukovinom pa i hrastovinom, a danas su goli krš. Isto su tako tvrdnje za Sušnicu, Jelovaču i Kovač planinu kao i druge kose, gdje su se ostaci mogli u ovo vrijeme još naći, a da im se dan danas ne može ni traga vidjeti. Iz svega se može zaključivati na brzinu, kojom nestaje šuma na kršu, dok je s druge strane njihovo podizanje i poteškoće pri tome vide iz slijedećeg: Srez Duvno zauzima 946 km2 od toga su: njive oranice 135 bašće 0.9 22.7% livade 79.2 pašnjaci 614.3 64.9% šuma 78.3 8.3% gradilišta 1.2 putevi 3.2 4.1% vode 3.1 ostalo 30.5 U svemu je tada bilo 2863 obitelji sa 19.552 duše. Od zgrada ima 2512 za stanovanje, 2887 staja, 204 kolibe, 128 mlinova, 10 dućana, 9 crkava, 20 kapela, 3 džamije i 1 škola. Kao što je gore istaknuto, šuma je nestalo osim malih ostataka, a i preostale su ne sate, nego i čitave dane daleko, te nije čudo, da 1 tovar drveta (niti nuna 0.2 pr. m) stoji zimi i 100 Din odnosno, da je dobava u to doba radi vjetra (bure) sa snijegom (mećava) skopčana i s opasnošću života. Prema tomu je gornjim elaboratom predviđeno: a) održanje i uzgoj šume; b) podizanje drvnog rasta u opće, pospješenje sadnje i uzdržavanje pojedinih stabala i grupa i c) očuvanje i zaštita busena na pašnjacima kao i zemlje same, gdje je to ugroženo na temelju izvjesnog 10 god. programa i pomoću solidnih zagajenja resurekcija i kultiviranih ploha suhim zidom. Troškovi prema tomu su za prvi decenij 1891.—1901. iznosili 327.328 kruna od kojih je za same ograde (suhe zidove) od 98.800 m a 0.8 K otpadalo 79.040 K. Sa priznanjem se mora istaknuti, da je tadašnja uprava uporedo s ovom akcijom, t. j . u prilog iste radila i na drugim melioracijama. Tako je osnovala i poljoprivrednu stanicu u Livnu, te isušivala polja ovdje i na drugim mjestima (Mlade-Rastoka u susjednom kotaru Ljubuškom, Gackom) te popravljajući i gradeći čatrnje |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 395 ovdje, u Bos. Petrovcu i cijeloj Hercegovini, u koju je svrhu bilo utrošeno do tog vremena oko 380.000 K od državnih dotacija. Prije svega se je kod ove akcije prešlo regulisanju potrebnog drveta; građevno kao i ogrijevno je na najpotrebnije ograničeno, a ne po običaju, te se za ovo odredilo izvjesni šumski kraj. Uz naseobine ležeće šume su ovim podijeljene za uzgoj sa isključenjem svake paše, a držanje koza u opće zabranjeno. Stanje ovih je bilo 1881. = 7042, 1890. = 13.094, 1910. = 6570 komada. Zabrane su opasane suhim zidom, postepeno je provađana sječa-resurekcija, a praznine dopunjene sadnjom crnog bora ili sjetvom hrastovog žira. Uvedena je izdašna upotreba tamo se nalazećeg uglja, naročito za krečane. Riješenjem pašarinskog pitanja ustanovljen (limitiran) je izvjesni broj blaga prema stojbinskim prilikama; isključen tuđi mal. koji ne uživa pravo služnosti; određeni su posebni dijelovi za krmad sa čobanima; sastavljen nacrt za uživanje paše i predviđen osnutak pašnjačkih zadruga (Weidegenossenschaften). Za provedbu resurekcia, pošumljenja i čuvanja pašnjaka postavljena su 3 nadlugara, 10 lugara sa potrebnim stanovima. Planinska paša je predupredena zabranom podizanja novih, te diobe postojećih staja s mjerama, propisanim za zaštitu terena i dr. Kuće su građene ođ krupnog drveta — brvana, a da se i tomu predusretne naručen je dalmatinski zidar, koji bi uveo zidane kuće sa krovom od kamenih ploča i zidane štednjake. Uzeto je kao godišnja potreba po kući 0.64 m3 građe i 6.05 nr = 7.5 pr. m. ogrijeva, t. j. za 2863 obitelji 1833 m3 građe i 17.314 m4 ogrijevnog drveta. Prijašnja rasipnost u tom pogledu vidi se najbolje iz toga što se je smatralo, da treba jedna kuća dnevno zimi kroz 6 mj. po 1 tovar, a ljeti Vi tovara drva = 54 pr. metra, dakle 7 puta više. Kod procjene godišnjeg prihoda od paše, koja se kreće prema stručnjacima za poljoprivredu od 0.5—8 kvintala vrijednosti sijena pa 1 ha, ustanovljeno je, da se na ovdješnjih 66.674 pašnjaka i šuma godišnje dobije 127.382 kvintala = 1.91 kvintal pa 1 ha. Prema ovom se je onda ravnala paša i sve ostalo kao zabrane, pošumljenje ovih pustoši, te potezanje drveta za ovlaštenike. Sama se paša vršila uz posebne dozvole i to svagdanja kao i alpinska po šumskim organima intenzivno kontrolisana. Počelo se sa jednostavnim zabranama, t. j . isključenjem paše oznakom ove kamenim piramidama i mjestimice suhim zidom, kroy. što su se tlo i trava pa i sami žbunovi popravili. Zatim je slijedila resurekcija i mjestimično komnletiranje praznina, imajući za cilj stvaranje što bržeg sklopa i poboljšanje tla, a ne Odgoj visoke šume, kao što je to za kranjsko-primorski krš šum. direktor Bretschneidei zagovarao. Radi toga su uzete kratke (20 god.) obhodnje, računajući od vremena sječe, ostavljajući resurekcije docnijem vremenu, da se ista prema prilikama pobliže ustanovi. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 14 <-- 14 --> PDF |
396 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje Pre ploha u srezu Duvanjskom, koje bi trebalo posu- U opć i n i i m a .. 3M aH Ime općina šuma Ha m2 Pašnjaka Ha m2 Neplodnog Hrli Ha i m2 Ukupno Ha m2 1 Borčani 142 2248 2 968 144 3216 2 Brišnik 21 5304 1504 8061 2 — 1526 3365 3 Bukovica 34 1296 550 3501 1 8997 586 3794 4 Cehara 5 3780 352 180 35 890 392 4850 5 Crvenice 21 6727 1732 1076 6 8510 1760 6313 6 Eminovoselo 9 397 1926 9054 — — 1935 9451 7 8 Grabovica Kolo 60 40 2,69 8700 2753 330 899 5111 — 1 7190 579 2814 372 648 4390 9 10 11 Kongora Kopčevina Korito 681 111 675 8272 2953 2308 4653 6048 4344 38 3131 7579 314 17 — 2253 9311 — 2652 6177 5019 563 5395 9887 12 Kovači — 4100 443 4400 1 3030 445 1530 13 Leika 29 6460 797 9987 — 4640 828 1087 14 15 Lipa Mandinoselo 24 1 2916 5620 2211 1520 3780 2506 24 1 2841 289 2259 1522 9537 8415 16 Mesihovina 30 9771 1427 4189 1 1104 1459 5 64 17 18 Mokronoge Mrkodol 79 9 8110 4314 1003 880 9753 519 — 3 6860 1753 1084 892 4723 6586 19 Omerovići 2 4806 492 5092 2 7560 497 7458 20 21 22 23 24 Omolje Oplećani Podgaj Prisoje Rašćani 7 — 6 70 .— 4936 — 8310 2427 — 349 401 879 2470 412 7193 5023 4978 3387 2643 1 — 11 3 — 8380 — 1580 3510 — 359 401 897 2543 412 499 5023 "868 9324 2643 25 26 27 Raškopolje Sarajlije Seonice 639 2 9184 6964 3109 4086 908 345 8304 3270 5171 3 6 5 1292 2240 6148 4729 917 353 8980 2474 4428 28 Srđani — 4300 551 7609 — — 552 1909 29 30 31 Stipanići Vedušić Virnića 663 — 1003 8288 4(70 4038 1357 1150 3277 6668 2974 3348 1 3 — 9070 1400 6345 2023 1168 4281 4026 8444 373 L 32 Vir 519 565 1992 2823 1 9766 2513 3154 33 Vran 1801 4969 2082 400 10 8807 3897 4176 84 33 Zagorje Zavelim 300 538 5670 7215 1254 1589 9562 4447 1 — 5710 — 1557 2128 9>2 1662 36 Zupanjac 5 3970 659 5014 — 410 664 9394 Ukupno : 7048 6608 56884 3908 466 1453 69759 1949 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Gospodarenje u bos, herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivan.´e 397 gleci miti, a koje su već posumljivane koncem 1914. O d tog a j e Zagajeno obnovljeno sa crnim borom Ukupno P r i m e d b a Ha m2 Ha m2 Ha .2 Ha m2 56 240 59 155 240 147 270 36 99 111 700 35* 32 25* 5 5000 6500 75.0 56 240 59 155 240 147 302 61 99 111 5000* 7200 * U postojećoj zabrani i zida 6295 m2 * U postojećoj zabrani 82 110 110 100 223 197 150 100 50 97 1:0 588 100 631 180 75 46 456 90 445 378 3340 158 214 129 700 1000 6 10 334 4 15* 67 8* 21 2300 7500 7220 800 6100 82 114 116 100 223 218 150 100 50 97 180 989 100 631 180 75 46 456 90 465 378 3340 158 214 155 2800 7500 7220 700 1000 610o * U postojećoj* U postojećoj zabrani zabrani 9642 2400 385 181 42920 10155 7520 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 16 <-- 16 --> PDF |
400 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivan.´e Dalmatincima isto tako postupati, kao sa bosansko-hercegovačkim pripadnicima i da im se imaju učiniti i iste eventualne olakšice. Po svršetku ovih pogodaba ustanovila su mješovita povjerenstva od godine 1886. do godine 1888. granice upotrebe većeg broja pašnjaka, naročito na hercegovačkom zemljištu. Na isti način izvedeno je od godine 1895. do godine 1900. ograničenje, podjela i procjena planinskih pašnjaka u kotarevima Županjcu i Livnu. Ograničenje je izvršeno piramidama od 1.5 m visine, koje su numerirane i od ovdješnjih šum. organa se vode u evidenciji. Tada je određen i broj mala za izgon, koji je ustanovljen prema mnijenju određenog poljoprivrednog stručnjaka na temelju podataka o prihodu ovih pašnjaka. Prema tomu je ustanovljen prihod po ha 0.5—4 prosječno 3 kvintala vrijednosti sijena, t. j . za plohu od 60.000 — 180.000 kvintala; jedno goveče trebajući dnevno 6 kg za 100 dnevne ljetne paše = 6 kvintala može se prehraniti 30.000 kom. goveda, dok je u ova 2 sama kotara bilo već 1895. god. 80—90.000 komada goveda, (računajući 8 kom. sitne stoke za 1 odraslo), dakle 3 puta više. Isti poslovi su nastaviti i na pograničnim pašnjacima pokraj herc. dalm. granice na hercegovačkom zemljištu. Najveće ´zlo, koje je stanje paše u ovom krševitom terenu toliko pogoršalo i opasnost potpunog pustošenja sve više primicalo, bilo je uslijed pošumljivanja u Dalmaciji sve mnogobrojnije puštanje dalmatinske stoke na hercegovačke pašnjake, a najopasnije u tom pogledu bile su koze, koje nijesu bile više trpljene na domaćim pašama. Pošto je procjena dotičnih predjela krša, koju je preduzela bosansko-hercegovačka uprava s obzirom na trajno proizavđanje lišća za hranu stoke, pokazala ogromnu razliku između proizvađanja lišća i broja utjerane stoke, to je odlučila bosansko- hercegovačka zemaljska vlada u općem interesu, a na osnovu pogodbe od godine 1884., u godinama: 1890., 18988. i 1899., da se smanji broj dalmatinske stoke, koji se bio od pogodbe tako nesrazmjerno povećao. Dalmatinska stoka smanjena je skroz na polovinu, te je uzeto kod toga kao podloga: u kotaru Županjcu stanje u godini 1894., u kotaru Livnu stanje u 1897.; u ispostavi istoga kotara Grahovu stanje u god. 1899. Osim toga su isključeni konji, magarci, koze i krmad od paše. No pri tome valja imati na umu, da je preduzeto ovo smanjivanje stoke tek uslijed vrlo znatno povećanog utjerivanja iste; također nije izvršeno ovo smanjivanje odjednom, već je podijeljeno na tri godine. Nije čudo, da su dotični Dalmatinci, koji su se ovom pašom koristili, podigli tužbu protiv ovoga ograničenja puštanja stoke kao i protiv u isto doba izdate naredbe za izvršivanje paše. jer je bilo prirodno, da su morale biti sve ove mjere moment a no njima manje više teške. No za bosansko-hercegovačku zemaljsku vladu bio je mjerodavan razlog, da ne zastupa samo sadanje, već i buduć e interese, i da se prema tome ne može dopustiti smanjivanje ili uništavanje pašnjaka. Ne kao da postoji tek opasnost, da će biti pašnjaci smanjeni, već da su počeli na žalost iščezavati, naj |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 399 III. Akcija za sređenje paše duž bos. dalm. granice u kotaru Livno i Duvno. Uporedo sa saniranjem pitanja krša u kotaru Duvnu, pokrenuta je i akcija za regulisanje gornjeg pitanja i to uperena na suzbijanje opasnosti krša kao i saniranje same paše, za koju su se vodile vjekovite (prema tradiciji 200 god.) neprestane borbe, s obe strane agrarnog značaja, a na dužini od 130 km i oko 20 km širine. Ovdje naime dolaze u obzir ljetni, a djelomice i svagdanji pašnjaci na dalmatinskoj granici kao: Kamenica (1849.), Triglav (1913.), Qnjat (1806.), Dinara (1831.) i Uilica (1654.), gdje je podloga vapnena i teško pristupačna, a spram Bosne jako strmenita, često okomita, dočim spram Dalmacija blago nagnuta. Šumom obrasla ploha je sasma na bosanskoj strani. Od starine je bio običaj, da posjednici stoke nekih dalmatinskih općina gone svoju stoku početkom ljeta na pašnjake, koji se pružaju od dalmatinsko-hrvatsko-bosanske tromeđe na sjeveru do ispod Vira u Bosni, kao i u hercegovačko-dalmatinske pogranične planine, gdje su ostajali preko čitavog ljeta. Njihovo pravo na pašu sastojalo se samo u starom običaju. Prije okupacije učinjeni pokušaji, da se »dalmatinsko pitanje paše« pregovorima sa otomanskom vladom uredi, ostali su bez uspjeha, jer turska vlast nije nikad priznala sporazume, koje su ovi sa tadanjim spahijama i begovima "bili sklopili. Ona je intervenirala na istup austro-ugar. konzulata, kad bi se sporovi radi paše pokazali, vodeći izvide, a nije nikada provela sporazum ili državnu ratifikaciju. Tek poslije okupacije došlo je do uređenja tih odnošaja, pošto je bila na osnovu sporazuma zajedničkog ministarstva sa c. i kr. ministvarstvom unutrašnjih poslova u god. 1881. sastavljena zajednička komisija, koja je imala zadaću, da izvidi na licu mjesta sve okolnosti; ova komisija svršila je tu zadaću godine 1881. i 1893. Godine 1884. došlo je između obadva ministarstva do sporazuma glede pojedinih predjela pašnjaka Dalmatinaca. Na osnovu ovoga sporazuma ostavljeno je bilo određivanje granica za upotrebu svakog pojedinog pašnjaka zajedničkoj komisiji; no bos.-hercegovačka vlada bila je izrično ovlaštena, da se u slučajevima, kad je bila upotreba paše u protokolu komisije samo općim izrazima (bez bližeg označen ja) navedena, učini ona ograničenja, što se tiču količine i kakvoće, koja su iz šumarskih i općih gospodarstvenih obzira potrebna. 1 ondje, gdje je bio protokoliran način upotrebe, no gdje je postojala opasnost prekomjerne upotrebe, bilo je sporazumom od godine 1884. bosansko-hercegovačkoj zemaljskoj unravi ostavljeno pravo tražiti, da se smanji upotreba pašnjaka, u koliko to zahtijevaju obostrani interesi s pogledom na održanje objekta upotrebe i njegove snage za davanje prihoda. Što se tiče takse, koja se ima bosanko-hercegovačkom eraru plaćati, bilo je sporazumom samo općenito određeno, da se ima s |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 18 <-- 18 --> PDF |
400 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivaite Dalmatincima isto tako postupati, kao sa bosansko-hercegovačkirn pripadnicima i da im se imaju učiniti i iste eventualne olakšice. Po svršetku ovih pogodaba ustanovila su mješovita povjerenstva od godine 1886. do godine 1888. granice upotrebe većeg broja pašnjaka, naročito na hercegovačkom zemljištu. Na isti način izvedeno je od godine 1895. do godine 190(X ograničenje, podjela i procjena planinskih pašnjaka u kotarevima Županjcu i Livnu. Ograničenje je izvršeno piramidama od 1.5 m visine, koje su numerirane i od ovdješnjih šum. organa se vode u evidenciji. Tada je određen i broj mala za izgon, koji je ustanovljen prema mnijenju određenog poljoprivrednog stručnjaka na temelju podataka o prihodu ovih pašnjaka. Prema tomu je ustanovljen prihod po ha 0.5—4 prosječno 3 kvintala vrijednosti sijena, t. j . za plohu od 60.000 — 180.000 kvintala; jedno goveče trebajući dnevno 6 kg za 100 dnevne ljetne paše = 6 kvintala može se prehraniti 30.000 kom. goveda, dok je u ova 2 sama kotara bilo već 1895. god. 80—90.000 komada goveda, (računajući 8 kom. sitne stoke za 1 odraslo), dakle 3 puta više. Isti poslovi su nastaviti i na pograničnim pašnjacima pokraj herc. dalm. granice na hercegovačkom zemljištu. Najveće ´zlo, koje je stanje paše u ovom krševitom terenu toliko pogoršalo i opasnost potpunog pustošenja sve više primicalo, bilo je uslijed pošumljivanja u Dalmaciji sve mnogobrojnije puštanje dalmatinske stoke na hercegovačke pašnjake, a najopasnije u tom pogledu bile su koze, koje nijesu bile više trpljene na domaćim pašama. Pošto je procjena dotičnih predjela krša, koju je preduzela bosansko-hercegovačka uprava s obzirom na trajno proizavđanje lišća za hranu stoke, pokazala ogromnu razliku između proizvađanja lišća i broja utjerane stoke, to je odlučila bosansko- hercegovačka zemaljska vlada u općem interesu, a na osnovu pogodbe od godine 1884., u godinama: 1890., 18988. i 1899., da se smanji broj dalmatinske stoke, koji se bio od pogodbe tako nesrazmjerno povećao. Dalmatinska stoka smanjena je skroz na polovinu, te je uzeto kod toga kao podloga: u kotaru Županjcu stanje u godini 1894,, u kotaru Livnu stanje u 1897.; u ispostavi istoga kotara Grahovu stanje u god. 1899. Osim toga su isključeni konji, magarci, koze i krmad od paše. No pri tome valja imati na umu, da je preduzeto ovo smanjivanje stoke tek uslijed vrlo znatno povećanog utjerivanja iste; također nije izvršeno ovo smanjivanje odjednom, već je podijeljeno na tri godine. Nije čudo, da su dotični Dalmatinci, koji su se ovom pašom koristili, podigli tužbu protiv ovoga ograničenja puštanja stoke kao i protiv u isto doba izdate naredbe za izvršivanje paše, jer je bilo prirodno, da su morale biti sve ove mjere moment a no njima manje više teške. No za bosansko-hercegovačku zemaljsku vladu bio je mjerodavan razlog, da ne zastupa samo sadanje, već i buduć e interese, i da se prema tome ne može dopustiti smanjivanje ili uništavanje pašnjaka. Ne kao da postoji tek opasnost, da će biti pašnjaci smanjeni, već da su počeli na žalost iščezavati, naj |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 401 bolje pokazuje svuda vidljivo ogoljeno kamenje. No ipak je bila bosansko hercegovačka zemaljska vlada na zahtjev c. kr. austrijske vlade pripravna, da se izvide i ispitaju na licu mjesta tužbe i želje onih Dalmatinaca, koji su pri tome zainteresovani, što je i uslHedilo i to je pitanje skinuto tada s dnevnog reda. Da se održi red u tako prostranim i teško pristupnim pograničnim pašnjacima, bilo je nužno, da se osnuje naročita šumsko zaštitna služba. Sagrađeno je 10 karaula, djelomice sa jedostrukim, djelomice sa dvostrukim brojem osoblja; u njima je smješteno svega 3 nadlugara i 13 lugara. Osim toga ima još i 22 općinska lugara. Također je povećan broj oružnika u svim pograničnim stanicama. Judikatura i pravni nazori te kazneni postupak su općenjem preko zajedničkog ministarstva odnosno vlade u Beču bili komplicirani. IV. O pošumljivanju u ugovornim područjima. Tek ovdje se pokazuje pravi nehaj i kardinalne greške tuđinskog režima, koji nam je ostavio u naslijeđe 14.500 ha novih golijeti. I ovdje je igralo glavnu ulogu novčano pitanje. Dok se je nastojalo s jedne strane izvući iz šume što više koristi, i udovoljavajući želji kupca već zbog pojeftinjenja produkcije, da s jedne plohe izvuče što više drveta, bivša je uprava, odobraajući gole i ovim slične prijeborne sječe, koje su, u koliko to nije ljudska ruka učinila, vjetrom i požarima poharane, a s drge strane posvećujući slabu pažnju pošumljenju — ne samo zatajila svoje principe, već je i glavni krivac ovih golijeti. Savjesni i ovim intencijama protivni rad stručnjaka pojedinca žigosan je antidržavnim, dok se i stručnjački krugovi u bivšoj Monarhiji zbog krilatice »Bosnische Qefahr« 1905.—1907. nijesu počeli sve više interesirati za ovdješnje prilike šumarstva. Tako je do 1096. bivša redovita godišnja dotacija za pošumljivanje krša i ovih sječina bila povišena od 63.000 kruna skoro za dvaput, ali i ova se svota pokazala nedovoljnom. Već su u godini 1912. bili zaostaci u pošumljivanju ovaki: fakl. isk. plohe reduc. za poš. polreb. reduc. plohe 1. kod firme Eisler Orllieb 20.560 ha 18.760 ha 1.800 ha 1.260 ha 2. kod firme Stajnbajs 18.060 14.360 3.700 2.5Ç0 3. sve ostale 169.0C0 167.800 1.200 840 Ukupno: 207.620 ha 200.920 ha 6.7C0 ha 4.690 ha a i u buduće (od 1. I. 1913.) godišnje se siječe: fakt. isk. plohe reduc. potrebno po- reduc. ploha šumljenje ad 1. ad 2. , 2.117 ha 2.004 1.440 ha 1.363 677 ha 641 475 ha 445 ad 3. 7.147 6.435 714 470 Ukupno: 11.268 ha 9.236 ha 2.032 ha 1.390 ha računajući na 1 ha po 4500 bilj. = 1,500.000 komada biljaka. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 20 <-- 20 --> PDF |
402 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje Radi toga je, kao i zbog učestalih poplava u srednjoj Bosni te pod pritiskom B. Sabora izrađen 1910. gen. program za pošumljenje ovih golijeti, tražena povišica kredita i dozvoljena u ukupnoj visini od 150.000 K. Predpostavljajući, da je za ovo, te za nadzor i njegu (zabrane i organe) potrebno po 1 ha 80 kruna i godišnje od ove dotacije mo guće pošumiti 1875 ha, bilo je namišljeno uz redovite godišnje sječe od 1390 ha. da će se od gornjih zaostataka moći godišnje pošumiti 485 ha i prema tomu za 9 godina zaostalo naknaditi. Ovim je programom bilo predviđeno, da se */« golijeti može sjetvom, a ostalo sadnjom pošumiti. U ostalom se i ovaj program nije mogao održati: 1. Što nije bilo dovljno potrebnih bašća, te je prvo vrijeme falilo biljaka; 2. Rasadnice (trogodišnje nepresađivane ili 2. god. presađene slabe su a 1U plohe predviđena za sjetvu obzirom na slabe rezultate uspjeha odbačena je, da bi se u ovim visokim položajima, gdje su potrebne po mogućnosti 4 ili bar 3 god. presađene biljke, moglo sa sigurnošću očekivati uspjeh i 3. Popravci — baš iz gornjih razloga i nesavladive paše usprkos zabrane — iznosili su 44 dapače i 52 %. Iz svih ovih razloga je tražena i nakon velikih okapanja sa finansijskom upravom jedva dozvoljena daljna i zadnja povišica od 25.000 K, t. j . dotacija u ukupnoj visini od 175.000 kuna nepredmijevajući brže pošumljivanje starih golijeti za 7 odnosno 6 godina 25.000 t. j. ~ 286 ha + 485 = 771 odnosno 485 + 357 = 842 ha. 80 Istodobno je naglašeno, da daljnje naprezanje (weitergehende Steigerung) oko ovih radova iz raznih razloga nije moguće. Glavni je razlog, što dolazi u obzir kratkoća vremena za proljetno kultiviranje. Prelaz zime u ljeto je naglo i proljeće kratko, tako, da se radnje na 4—6 nedjelja ograničavaju, jer razumije se, da nastupom Vrućine i pošumljenje prestaje. Za ovo kratko vrijeme je teško naći potrebne radnike obzirom na zaposlenost kod šumske industrije. Jesenske se kulture mogu u nižim položajima vršiti, ali ne u višim ili planinskim gdje je baš najveća potreba ovih radova i gdje su rani mrazovi, koji kao što je poznato, osobito mladim biljkama veoma škode. Pod takim prilikama je zadesio svjetski rat ovdješnje šumarstvo, za koje se je vrijeme (prekidom prvih godina do 1916) nastavilo skoro u punom jeku tj. kao i prije rata eksploatacijom šuma. dok je pošumljenje opadalo. Na taj su način, a naročito šumskim požarima (gdje je samo kod bivšeg poduzeća Štajnbajs 1917. izgorilo preko 1.000 ha šume) nastale nove golijeti i sa prijašnjim dostigle cifru, koja je označena u početku tj. za sva ugo vorna područja 14.500 ha. Razvitak toga po ovdješnje šume i šumarstvo toliko važnog pitanja vidi se iz slijedećeg: |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošmnljivanje 403 Ovdješnji su mjerodavni stručni krugovi predviđali katastrofu bosanskih šuma, ali nijesu imali dovoljnog autoriteta, a kasnije niti volje, da se odupru takom postupku znajući, da su uzaludna sva nastojanja oko promjene sistema gospodarenja, jer bi privatnici i poduzeća na najkompetentnijem mjestu našli .zagovornike njihovih interesa, koji bi u takom sporu obično kao pobjednici izašli, a zbog hrđavo sklopljenih ugovora bi redoviti i sudbeni procesi ispali na štetu erara (Štajmec-Srednje dobio kao odštetno ugovorno područje Okruglica-Vareš, Štajnbajs područje Janja itd.) U ostalom su se i sami stručnjaci u tom znatno razilazili. U dokaz svega toga može poslužiti primjer s jednim od najvećih takih područja-firma Štajnbajs, a prema ekspozeu stručnjaka austrijskog dvorskog savjetnika Klousnika i ugar. šum. nadsavjetnika Mužnaja. U početku 1893. glasio je ugovor sa operatom i gospodarskom osnovom, koje je izradio direktor Bretšnajder, a bivša ga zem. vlada priznala samo na područje šuma t. zv. Crna Qora, Grrneć, gdje su prijašnjih godina sjekli pravoužitnici drvo za njihovu potrebu i za dobivanje cjepke robe (šimle, duge i si.), te tako proređene, bile obilato pomlađene. U tim je firma iskoristila sve staro drvo, koje je već pomladku smetalo. Ovo je zadivilo Austr. šum. društvo prilikom njegove posjete 1895. u onim šumama, te su se čuli glasovi i želja navodno iz iskustva, postignutih u drugim prašumama iz gospodarskih, ali još više iz financijalnih razloga, da se ove prašume što brže iskorišćuju i privedu pravilnom gospodarenju (Umwandlung der Urwalder in Wirtschaftsbestânde). Izgleda, da je ova pobuda bila mjerodavna kasnije kod; sa stavljanja gospodarske osnove za cijelo današnje ugovor, područje. God. 1900. obnovljeni ugovor povećan je na Klekovaču, Unac i Sanu, zatim Osječenicu Vijenac, Šator i Srneticu), jer u uređajnom operatu za 30 god. razdoblje tj. 1900.—1929. gosp. razr. B., u kojem je primijenjena spomenuta gosp. osnova od Bretšnajdera. gdje spada samo iskorišćenje na ugovor, a koje plohe su glavni i pretežni dio tj. jezgra ugovora, — bila je propisana skroz gol i sije ča. Samo u gosp. razredu C tj. zaštitnim šumama u visovima i strminama, gdje je tlo stijenovito i pećinasto, predviđena je prijeborna sječa. Kroz cijelu sječnu osnovu vuče se kao crvena nit gola sječa i tomu razjašnjenje »Gola sječa sa pričuvcima za osnutak novih sastojina sposobnih mlađih, snažnih čet. stabala i za zaštitu tla potrebne bukovine«. (»Kahlhieb mit Oberhalt der zur Neubestandesbildung tauglichen jiingeren wuchskrâftigen Fichten und Tannen sowie der zum Bodenschutz nôtigen Buchen«). Radi pošumljenja kazato je u osnovi »poslije sječe odmah smrčom i jelom zasijati po snijegu«. (Scheesaaat). |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 22 <-- 22 --> PDF |
404 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje Akoprbm je u gosp. osnovi za razred »B« predviđena čista sječa, koja je gore opisana, to je ipak firma do god. 1907. — kao što se može i danas osvjedočiti u starim sječama — samo jača stabla sjekla, dok je mlađe drvo ostavljeno. Zbog javnog mnijenja i tada uzvitlane prašine od krilatice »Bosnische Gefahr« 1905.—1907., i u samim Austrijskim stručnim kao i industr. krugvoima učinjen je 1907. prilikom revizije od zem. vlade naknadni sporazum s firmom, u kojem je bila »čista sječa sa pričuvcima« pobliže precizirana i na temelju riješenja finansijskog, kao zajed. Min. za Bosnu i Hercegovinu, od 22. jula 1909. br. 3038. B. H. novi t. zv. plan iskorišćenja »Nutzungsplan« od 1908. do 1930. (v. 5017 B. H.) ratificiran. Ovaj se je od prijašnje gospod. osnove razlikovao u slijedećem : Pri doznaci i u koliko ne bi gospodarska osnova nešto drugo sadržavala, ima se »gola sječa sa pričuvcima« tako voditi, da sjemenjače budu razdijeljene po cijeloj plohi po mogućnosti jednako. Pod tim se razumijeva sječa svih stabala iznad 40 cm prsne debljine. Sva tanja stabla ostaju sa pomlatkom tj. kao pričuvci, a u koliko ne bi bilo dovoljno pomlatka, dakle na rijetkim mjestima, mogu se i jača stabla iznad 40 cm., koja su sposobna za sjemenjače, zadržavati. Istodobno je u ovom planu iskorišćenja za 1908.—1930. odredba, da se ostavljaju »vjetrobrani« u širini od 200 m. s obe strane sječa, koje su u višim položajima i izložene vjetru, a čija je površina u cijelom području 4150 ha. Uslijed toga, što se i ove mjere sigurnosti nijesu pokazale dovoljnima, te za pošumljenje sve veći izdaci zahtijevani, a naročito pod uticajem Bos. Sabora, izaslata su napred spomenuta dvojica stručnjaka, da na licu mjesta ispitaju zatraženi predlog mjerodavnih ovdješnjih stručnih krugova za što sigurnije mjere u prilog osiguranja prirodnog pošumljivanja. Oni su se u Oštrelju sastali ujesen 1912. sa tadanjim šefom šumarstva nadsavj. i direktorom Šmidom. Posljednji je razložio, da sjemenače, ostavljene po gornjem principu ne mogu odoljeti vjetru, jer su naglo lišene svake jače zaštite pa kroz 4—5 godina postanu, žrtvom njegovom, ne izvršivši svoje zadaće i ne oplodivši golijeti. Radi toga se mora zabaciti stara gospod. osnova i izraditi nova prema stojbinskim prilikama. On je razdijelio sastojine u 4 kategorije: 1. One prema sjeveru i sjevernim stranama sa prilično hu musa, te jednoličnim zrelim ili prestarim drvetom. Ove bi se imale sječi golim sječama i odmah iza toga vještačkim načinom pošumiti sadnjom. Godišnja ploha jedne sječine ne bi smjela biti veća od 30—35 ha, i to prekidno, a ne u jednom nizu. Za prostranije take komplekse trebalo bi 2 ili više sječna reda zavesti. 2. one, koje u glavnom odgovaraju kao pod 1. ali koje uz dominirajuće staro drvo imaju veću količinu tanjeg i srednjolikog |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 405 drveta. Protivno dosadanjoj praksi imalo bi se u prvom redu ovo mlade drvo skroz isjeći te sastojina prorediti. Odmah iza toga bi se imalo pošumljenje provesti, a cijela sastojina tj. staro i za sječu zrelo drvo tek onda odstraniti, pošto bude umjetno pošumljenje pod njegovom zaštitom uspjelo. 3. One sastojine, koje su na mršavom tlu i eksponiranim položajima, pa bi trebalo prijeborni sijek voditi i samo vaditi najstarija, boležljiva i takova stabla, koja nijesu više sposobna za produkciju sjemena. Pri tom da se izvadi najviše 55—60% mase cijele sastojine. Tamo, gdje ne bi uspjelo prirodno pomlađenje, ima se vještačkim načinom pošumiti. 4. One sastojine, koje su na kamenitom, krševitom tlu ili stijenama i strminama, imalo bi se odustati od redovite sječe i vaditi samo oštećena stabla. (Zaštitne šume). U pogledu vjetrobrana mišljenja je, da im on ne može priznati onu vrijednost, u koju se svrhu ostavljaju, pa ni onda, ako bi se htjelo ostavit zalihe starog drveta. Konačno je izjavio, da on nije u stanju ova navedena i označena kao »moderna« načela bez višeg odobrenja i privole firme uvesti, a pokrenuto pitanje bi se osim toga moglo tumačiti, da nije toliko u interesu fiskusa koliko firme, te je tražio autoritativno mišljenje drugih stručnjaka, za koje je bivše financ. kao zajedničko Min. za B. i H. gore spomenutu dvojicu izaslalo. Prelazeći preko kritike naziva u gospod. osnovi o vrsti sječe i samoj toj osnovi, iznijeli su isti svoje uvjerenje, da se je na nr. u Klekovači, gdje je propisana i vođena gola sječa, prilični pomladak stvorio ostavljanjem svih stabala ispod 40 cm prsnog promjera i ako su ova vjetrom postepeno bila oborena. Samo u kamenitim i vjetrovitim položajima je ostatak (Oberhalt) ostao bez učinka, odnosno sasma poharan, jer se je naglo lišio zaštite, a trebalo je bilo odmah primijeniti drugi način sječe, čim se je ovaj pokazao štetnim. Oni ne mogu zagovarati ovaj način sječe »Kahlhieb mit Oberhalt « i to tim manje, što se mjestimični neuspjeh i pustoš nemaju pripisati ovoj doznaci, nego da greška leži u šablonskoj metodi i primjeni sa strane šumske uprave. Zauzimajući stanovište prema napred izloženom od strane predlagača, oni su sporazumni sa vođenjem takih sječa u sastojinama, koje bi spadale u 1. kategoriju, a gdje se prirodno pomlađenje sastojina može očekivati sa sigurnošću, te bi ga dapače trebalo kao načelo usvojiti i to tim više, što za umjetno pošumljenje preostaje i onako mnogo golijeti i plohe, a zahtijeva ogromnih novčanih žrtava, dok ondje, gdje je uspjeh vještačkog pošumljivanja dapače u dvojbi, pozivljuć se na žalosna iskustva (iible Erfahrungen), ondje zagovaraju prirodno pošumljenje. U ostalom se u glavnom podudaraju mnijenja, ali ovi, naglašujući potrebu odgoja sastojina prirodnim pomlađenjem, u tu svrhu preporučuju vrlo opreznu, odnosno opetovanu doznaku, dakle strogi prijeborni sijek Tako n. pr. za šume 3. kategor. odo |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 24 <-- 24 --> PDF |
406 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanie bravaju samo 20% a ne 55—60% namišljenog i kasnije odobrenog iskorišćenja. Što se tiče vjetrobrana, to ih ovdje zagovaraju pa i u tom slučaju, kad i ne bi u tu svrhu bili potrebni, dobro bi došli event. za obnovu — pomlađenje ploha u nižim položajima. Iz svega toga se vidi njihovo čisto stručno — konzervativno stanovište i predbacivanje za bivšu upravu, kojoj spočitavaju dokazani nemar oko pošumljivanja, nedovoljne kredite za ovo kao i oskudicu osoblja kod takih poslova te uopće mali broj istoga. S ovim stanovištem nije se dakako suglasila firma, pozivajući se na mnijenja kao Austrij. šumar, društva te priznanja, izražena prigodom ekskurzije šumarskih đaka iz Bruka na Muri u god. 1911. i si., a neugodno se je dojmila kritika i ovdješnjih stručnjaka. Uza sve to ipak nije ostao bezuspješan put te dvojice stranih stručnjaka, jer se je obratilo više pažnje šumarstvu, a naročito pošumljivanju zapuštenih sječina, povišicom kredita za ovo i ako ne u dovoljnoj mjeri, a već 1913. otkupljen je veći dio, a već 1916. bilo je 93^% akcija ugovornog područja firme Štajnbajs u rukama državnog erara. Već tada (1913) je bivše Zajedničko Min. Fin. za B. i H. naredilo, da se pređe od industrijskog na potrajno gospodarenje s event. 80—90 god. obhodnjom i prema tomu naredilo, da se event. i godišnji etat smanji, zabaci Bretšnajderov elaborat i sastavi nova gospodarska osnova na temelju novih geodetičnih i taksatorskih radnja. Ovo je i obavljeno, ali žalibože još uvijek je ostalo 20% površine ugovornog područja t. j . od 75.974 ha = 15.194 ha osuđeno, da se na golo siječe, a prema tomu za vrijeme trajanja od 60 godina iznaša godišnja ploha golih sječa samo u ovom slučaju 253 ha. Tim povodom i radi nastalih dalnjih golijeti, pozvalo je bivše Zaj. Min. u Beču ponovno eksperte iz Austrije i Madžarske, od kojih je u jesen 1918. došao sam austr. šum. nadsavj. Dr. Adolf Štengel. Ovaj je kao i prijašnja dvojica osudio dosadanji devastacioni postupak s onim šumama, preporučujući sječu i izvoz iz šume u vlastitoj režiji, a u svakom slučaju povišicu potrebnog osoblja, jer da je nedostatak istoga uz ostale greške poslovanja 360 ha; gdje područje šum. uprave čini 9127 ha šume, dok ovdje odpada na 1 nadlugara 8500—13.000 ha, a lugara 1600—2200 ha, dok u istočnoj Galiciji (Prut-Bistrica) na 1 takog organa spada 360 ha: gdje područje š upr. čini 9127 ha šume. dok ovdje zauzima preko 50.000 ha. Ovo se ima požaliti tim više, Isto se je iza oslobođenja prilikom obnove ugovora propustilo, da se sve to uvaži i ugovori su obnovljeni prema prijašnjim, a glaseći kod golih sječa, da firma ima pravo osim 15—30 sjemenjača po ha sjeći sve drvo iznad 15 cm debljine (što je u dosta slučajeva balast za samu firmu), te je već tako daleko došlo, da n. pr. mjesto prijašnjeg Preduzeća Štajnbais sadanje Š. I. P. A. D. Dobrlin-Drvar, traži intenzivnije iskorišćenje |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje 407 sastojina, određenih za prijeborni sijek, uz eventualnu obvezu, da ono samo vrši pošumljivanje. Pretres i zaključak ovdješnjih stručnjaka u tom predmetu vidi se iz slijedećeg: I. Ugovorno područje preduzeća Dobrlin-Drvar obuhvaća površinu od 75.973.99 ha. Od ove površine odpada do sada na paljevine . 1823.33 ha i golijeti 207.80 ha ukupno . . 2031.13 ha odnosno godišnje 203 ha. II. Ovome treba pridodati i sječine koje treba djelomično umjetno pošumiti 4401.80 ha odnosno godišnja površina po osnovi za kultivisanje 440.18 ha III. Tekuće godišnje sječe, kako i sama tvrtka tvrdi ima 20% od sveukupne površine sječe sa intenzitetom sječe od 70 do 80% i više, što znači gola sječa, jer je potrebno umjetno pošumlivanje. Površina gole sječe ukupno iznosi, kako se po elaboratu predvidilo, 15.194 ha. Ugovorno vrijeme 60 god. Onda iznosi popriječno površina god. gole sječe, koju treba godišnje umjetno pošumiti 15.194:60 = 253.25 ha Ako ovoj površini pridodamo po osnovi za kultivisanje površinu, koju treba godišnje nanovo pošumiti kao pod I. 203 ha, to onda ukupna površina, koju valja godišnje umjetno pošumiti u tome području iznosi 457 ha. Iskustvo je pokazalo, da je uspjeh kultura nakon umjetnog pošumljivnja u tome području popriječno 60%, što znači, da treba u gornjoj površini od 457 ha sa 40% povećati kao popravak t. j . za 184 ha. Sveukupna površina, koju bi trebalo godišnje pošumiti, iznaša dakle 641.08 ha. Da se dobije čitava slika godišnjeg rada ..^ šumljivanja u ovim područjima, treba još dodati popravke, koji se moraju po osnovi za poumšljivanje godišnje popraviti odnosno nadopuniti kao pod II. 440 ha. Ako se ovi popravci popriječno uzmu sa 30%, to bi reducirana površina iznašala godišnje 130.77 ha. Ukupn a površina , koju treba godišnje pošumiti je 772 hektara. Vrijeme, kada se može ovaj posao vršiti, je proljeće i jesen. Pošto su ovo većinom visoki grski krajevi, koji leže u dubokom snjegu od novembra do aprila, preostaje radno vrijeme za 1 mjesec dana, a u najboljem slučaju 2 mjeseca. Predpostavimo da dvije trećine površine treba zasaditi biljkama, a polovicu sjetvom, prema tome će otpasti na godišnje umjetno pošumljivanje presađivanjem površina od 514 ha. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 26 <-- 26 --> PDF |
408 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje Za tu površinu treba godišnje za presađivanje u kvadrat po jedan i pô metara udaljeno po formuli N = P : a2 = 1,326.000 biljki. Za 1000 jama treba da se iskopa 4 nadnica. Za 1000 biljka da se iskopa, sortira i zapakuje treba 0.25 nadnica. i ! ; i i´l ´ Al i Za 1000 da se presadi treba 3 nadnice. Za « « « ukupno 7.25 nadnica. Za 1,326.000 biljki treba 9614 nadnica. Za vrijeme od 30 dana trebaće dnevno 320 nadnica. Za površinu sjetve trebaće: Za slabo nagrebanje tla za 1 ha treba . 4.35 nadnica Za sjetvu po 1 ha treba 1.74 « Ukupno za 1 ha sjetve 6.09 « Za ukupnu površinu od 386 ha trebaće 2350 nadnica. Otpada na 1 mjesec radnog vremena na jedan dan okruglo 2350 : 30 = 78 radnika. Pribrojiv k tome dnevnu potrebu radnika pri presađivanju 320, to iznaša ukupno broj dnevnih radnika kroz mjesec dana 398. Ovo je tehnički nemoguće sprovesti, da se u proljetno doba, gdje težaci i za sebe moraju da rade i na ovako kratko vrijeme, da se sakupi dnevno 398 radnika. Da se stavi nadzor nad tim radnicima predpostavivši, da se za svakih 20 radnika postavi nadzorni organ, trebalo bi dnevno uposliti skoro 20 nadzornih organa, a i to je nemoguća stvar u našim prilikama.1 Ako firma želi, da se bavi poslovima pošumljivanja, onda bi se moglo jedino tražiti od nje, da za vrijeme sezone pozajmi šumskim upravama onaj broj radnika, koji bude potreban. Ali da firma sama obavlja posao pošumljivanja, mora se alimine odbiti, jer bi odatle nastalo samo neugodno natezanje sa firmom. Iskustvo je pokazalo, da su paljevine većinom nastale na golim sječinama. Razlog tome je i to, što su naše ispašinske prilike još nesređene. Poslije sječe se stavi sječina u zabranu ispaše i to tako dugo, dok biljke ne odrastu od dohvata gubice mala. Uslijed jačeg otvorenog žarenja sunca i plitkoće tla u kasno ljeto ili početak jeseni trava je tako suha, da odmah zahvati vatru i neobičnom se brzinom širi dalje. Nešto slučajem, a nešto namjerno od strane žitelja, da dobiju veću ispašu svake godine, izgore velike površine i to uvijek kultivisanih golih sječina tako, da nastaje opasnost i za okrajne cijele sastojine od vatre. Poveća vati površinu golih sječina znači isto što i pove ćavati površinu paljevina. Da se tome izbjegne, potrebna je zaštita od direktnog jakog žarenja sunca, pa se trava i korov neće nikad tako osušiti pod zaštitom starog drveća kao na goloj sječini, a tim je i opasnost vatre umanjena. 1 U Karpatskim šumama dodjeljuju se šum. upravama radi nadzora nad pošumljenjem za vrijeme sadnje svi mladi stručnjaci, zaposleni u taksaciii. Ovo se tim lakše provodi, što se zimski taksacioni poslovi do tog vremena posvršavaju, a vanjski se još ne mogu početi radi velikog snijega. Ova je praksa pokazala vanredne rezultate. Op. Ur. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanie 409 Uzgojni poslovi. Tlo je skoro u cijelom području preduzeća Dobrljin-Drvar tipično kraško tlo sa svim osobinama krasa t. j . plitko kamenito, pokriveno tankim slojem humusa i naslagom stelje, inače posve bezvodno. Površine u kojima bi dolazilo do gole sječe u veličini su od 50—100 ha, a mjestimice do 200 ha. Ovako velike površine ne mogu da dovoljno zaštite susjedne sastojine, nego su izložene u punoj mjeri elementarnim nepogodama t. j . vjetru, suncu i kiši tako, da će se proces rastvaranja humusa znatno ubrzati i ono malo humusa nestati, a s druge strane i onako plitko tlo izloženo direktnom žarenju sunca brzo omršaviti, a time će se za svake suše osušiti. Ono malo vlage, što je humus zadržavao, nestaće tako, da biljke moraju uginuti. Stoga je umjetno pošumljivanje golih površina mnogo otešćano u ovim predjelima, te bi principijelno trebalo ukloniti gole sječe, dok nije to apsolutno nužno, a to je na paljikama, čija se površina svake godine i onako uvećava. Pod zaštitom starog drveća tlo je ipak bar donekle zaštićeno sjenom starog drveća i nije toliko izloženo direktnom žarenju. Iskustvo je pokazalo, da je sječa sa pričuvnicama (Uberhaltsbetrieb) u ovome terenu i u ovim prilikama neupotrebljiva. Stabla, koja su odrasla pod zaštitom starog drveća i stoljećima bila u gustoj sastojini, dijelila su zajednički otpor prema vjetru, a ogoljela josamljena nemaju dovoljno otporne snage, da se bore protiv vjetra, nego u najkraćem vremenu prvom prilikom izvale se i izlorm . Maksimalni procent intenziteta iskorišćavanja u ovim predjelima nebi smio nikada prekoračiti od 50—60%, ako se hoće da računa na podmladak šuma i da ne postane čitavo područje golijet i druga Hercegovina. Kao ilustracija posljedica gole sječe navada se odjel 295. Po novom elaboratu predviđena je prijeborna sječa od 40%. Firma je u god. 1922., ne zna se kako, posjekla odjel golom sječom, a god. 1923. izgorio je odjel, te danas treba nositi zemlju u košarama, ako se hoće pošumiti, a pokraj svega toga biće uspjeh problematičan. Godine 1907. izgorila je velika površina Ždralovac-Vitagora, Kozile. Ta se površina pošumljivala neprestance od godine 1908. do 1914. umjetno crnim borom i omorom sa ogromnim troškovima za tadanje prilike. Rezultat višekratnog pošumljivanja je potpuno negativan, jer pri reviziji od god. 1922. nijesam našao na čitavoj površini niti jednu biljku, koja je ostala. Šuma Ologovac-Vučin potok je isto tako bezuspješno pošumljivana u god. 1912. i 1913. Ovakih primjera ima mnogo. Firma želi, da uzme pošumljivanje u svoje ruke iz čisto trgovačko-špekulativnih momenata. Jedno, da ue mora plaćati doprinos za pošumljivanje, a s druge strane, kada uzme pošumljivanie u svoje ruke, tražiće gole sječe, jer da ona sama pošumljivanje provađa. Hoće li uspjeti umjetno pošumljivanje i u kojoj mjeri, o tom sigurno ne će voditi računa, a niti će moći zagarantovati uspjeh. Jednom počinjeno zlo tim. da se šume unište, ne popravi niko više. Predloženo je stoga, da se odbije predlog firme, da uzme po |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 28 <-- 28 --> PDF |
410 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje šumljivanje u svoje ruke, a ako firma želi i hoće da sudjeluje pri pošumljivanju, neka uzajmi šumskim upravama dovoljan broj radnika, da se uzmognu do sada već stvorene golijeti popraviti. Suvišno je ponavljati prije ocrtano štetno djelovanje ovakog gospodarenja sa šumom obzirom na ovdješnje pašarinske prilike, a za bolju ilustraciju može se navesti, da je n. pr. u području firme Ajsler i Ortlib i na sate daljine od postojećih naseobina uzurpacijama od strane seljana izgubljeno na stotine i stotine hektara, pa i same šum. bašće usred ovih bivših prašuma. Ove su obzirom na njihov visoki položaj (preko 1000 m) stjecište trgovine sa pašom i gdje pojedinci preko ljeta iznajmljuju mal iz nizina uz odštetu na žitu i novcu. Na taj su način bivše postojeće kulture n. pr. u Kusačama- Podžeplju ne samo uništene, nego je i njihova obnova u pitanju. Žalibože isti je način gospodarenja prodro i kod samih privatnika, koji razočarani posljedicom take sječe traže lijeka, ali obično kasno (slučaj šume Skaljića Mrkalje u istom kraju nedaleko Kraljev aDvorca, Vakufske šume u kotaru Tešnju i mnoge druge). Pod takim prilikama i uz skoro iste okolnosti kao na kršu izvedene su dakle kulturne radnje i u eksploatacionim područjima, te drugdje, čiji sveukupni pregled za vrijeme od 1906.—1918. vidi se iz priloženog pregleda. (Pregled dodat na kraju.) Iz svega slijedi, da je bivša tuđinska uprava ne držeći se nikakva principa za racionalno šumsko gospodarstvo veoma labavo postupala kod obnove i podizanja šuma, škrtareći pri tom i sa najpotrebnijim novčanim izdacima oko toga, pa joj se mora tim više u grijeh upisati, što u svom izvješće od 1906. str. 330 za 26 god. period njezine okupacione uprave izričito stoji, da Bosna i Hercegovina, čiji su rashodi za ovo vrijeme 500% poskočili, mogu se od svojih prihoda upravljati bez ikakve prinomoći od strane Monarhije, dapače su u pojedinim godinama iskazani i visci, koje je bar mogla u gornju akciju odnosno granu gospodarstva korisno upotrijebiti. Njezin maćuhinski postupak pri tom vidi se najbolje odatle, što je u isto vrijeme za podizanje t. j . pošumljenje vlastitih šuma n. pr. u Austriji, čija je površina iznašala tada 1,025.863 ha trošila godišnje 792.995 kruna (Lorenz 1915.), dok je ovdje, gdje ima 2,513.475 ha šume, a od tog skoro trećina golijeti i to krša i šikara, upotrebljeno samo 150.000 kruna, dakle kod 2 i pol puta veće plohe 5 puta manje. Prema godišnjem novčanom prihodu to iznaša u prvom slučaju kod 6,436.000 K od državnih i 4,483.000 K od vjerskih i zavi. šuma t. j . ukupno 10,919.000 K bilo bi to 8%, a u našem slučaju za period 1907—1910. sa ukupnim prihodbm od 27,214.000 K ili godišnje 6.803.500 iznaša samo 1.5%.D Da ovo nije dovoljno niti za tekuće sječe, a kamo li za stvorene golijeti od prije, slijedi već iz gornjeg. Ali iz svega prednjeg se vidi ne samo opasnost za šumu kao i narod, kaci bii se proslijedilo sa metodama bivše uprave, te naro |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanie 41 i čito žalost i bijeda naroda na kršu opominje nas, da što veću i bolju pažnju obratimo šumama ; ovo mora đa svakog narodnog prijatelja,koji vodi računa o dobru ove zemlje i naroda kao i svakog šumara zabrinjuje i ne pusti se pojedinac uljuljati pa zaspati, jer da su ovdješnje zemlje preko 50% od ukupne površine šumovite. Ta i sa danji pusti krš je pred stoljećima obilovao drvetom, ali ga to ni je sačuvalo od propasti i današnje tužne slike, nego su rasipnost i obijest doveli do sadanjeg žalosnog stanja. Prema K. Jirečeku, Istorija Srba (v. Š. L. br. 6. str. 314.). Viljim Tirski 1186. opisuje Dalmaciju kao zemlju punu planina, šuma i velikih pašnjaka, dok mi lanjske godine dvojica mlađih željez. inženjera u Kninu izjaviše kao patrioti i ljubeći svoju grudu, da bi najvoljeli razseliti svoju užu domovinu, kako bi se opet šuma podigla, a time i cijeli onaj kraj — kojem onda obzirom na more i prirodne krasote, na zemlji premca ne bi bilo, jer bi to bio tek pravi zemaljski raj. Mora se priznati, da to osjetljivo pogađa ovdješnji narod, ali za grijehe otaca moraju često i djeca odgovarati, te se ne može dozvoliti već radi budućih pokoljenja, da se proširenje pustoši na kršu ne samo ne zapriječava, nego naprotiv još i unapređuje. Radi toga je neodgodiva potreba: 1. Izlučenje opštinskih šuma i pašnjaka (baltalika i mere) i to što prije, jer će se kasnije sve teže i sa više žrtava jedva moći provesti, 2. Akcija za pošumljenje krša i golijeti da se sistematski što prije počme, 3. Prekid sa gospodarenjem i ekspoatacijom šuma po prijašnjim metodama, te već obzirom na karakter tla, koje je većinom i redovito krš, a šume u brdskim i planinskim položajima, ne dozvoli zbog toga u buduće gole sječe u nikojem slučaju. 4. Reorganizacija šumarstva, a u prvom redu povišica osoblja bar za 50%, te osnivanje posebnih inspektorata za pošumljivanje i kontrolu pravilne doznake pri sječi. Ovo je tim potrebnije, što su u zadnje vrijeme i za gospodarenje sa privatnim šumama izdata strožija naređenja, pa konzekventno se to mora primjenjivati i u državnim šumama. Iz ovog se svega može zaključiti teško breme, koje je naša uprava od tuđinske naslijedila i vodeći računa o narodu i njegovim interesima, potrebno poduzima, što slijedili i iz tog, da je kod nadležnog Ministarstva Š. i R„ izrađen nert za sve ovo, te osigurani prihodi od utržaka za prodato drvo sa 6% od spadajuće kupovine, čiji prihodi sami iznašaju godišnje preko 5 mil. dinara. Ovo bi uz još toliku dotaciju za nove golijeti odgovaralo potrebi. I dok će biti dužnost šumara kao takog, da uloži sve svoje sile i znanje za što racionalniji i savjestniji rad oko osiguranja postojećih i podizanje zapuštenih šuma, nameće se dužnost narodu, a u prvom redu njegovim vođama bez razlike političke boje ti. plemena i stranke, da nesebično podupre taj rad, ako neće. da bude izdajica ovoga naroda i njegovih interesa, kao i države same, čije bi ga prokletstvo moralo kad bilo stići. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 30 <-- 30 --> PDF |
412 Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pošumljivanje sveukupnih kulturnih radnja Sjetv a Sadnj a Stanje - Ja 3 "3 H 1 2 G -3 o O 1896 1907 o e p . 3 e 0 O c ~ (0 a. o Ci Površina ha 1000.1 243.53 221.— 6 « «L . a 3 ´» to> c 23 " a3 * kg (hl) 400.— Iznos troškova K h 9200 o c o a> c 3 «>w ro O O c to IM a. o a. Površina ha 2450.— 632. -1085., o °´S 3 a 3 o — i- > 2. G 0) .^ . *" .. 3_g km.hiij. 2,750 Iznos troškova K | h - 59850 - - .a S n e 3 cd s . . _,-. o ra s s « 2 3875(S e o ta. ara 309 3 1908 356- 201. 624. -8950 -770.— 1207.1 2,825 58490 -108 356 4 1909 417.87 256. - 6 665. -10000 -625.3 1435.6 3,637 64524 -135 560 5 1910 172.60 166.20 4204. 9354 ´ 80 776.7 806-5 4,130 56098 -165 956 6 1911 160.56 38.20 10 3493. -: 9625 10 1314.— 980.3 6,100 71422 45 174 1010 7 8 9 1912 1913 1914 305.32 413.18 181.68 red.pl. 353.31 188 49 63. 12.52 0.52 19.02 762?.- 15 1599.- 2317.61014817 5952 45 74 48 1860.41 2791.69 1756 07 red.pl. 3643.21 1666.63 1710.01 i 7,669 1655.82 1 482.10 8 ´ 53 7 1366.66 7,63777093 89481 89419 46 04 09 191 1677 | 194 1856.50 181 1855.45 10 11 12 13 Sv 1915 1916 1917 1918 ega | 509.10 184.80 47.93 10. - 200.4 79.64 69. 49.- i 3349.69 143. - - - 2798.- 1253 468. - -; 346. -! l 1108-84 25.8962757 i 53 | 917 ! 67 1 3868 4491 76.036 46 U 34 203.94 11565 746.34 351.84 358.57 171.95 326.6 105.68 12596.23 564.94 609.17 131.34 255.81 116,15 119.82 22 9937.59 —,775 1 14424 1,769 1,200 1,093 49,122 25534 18667 29028 654.032 07 05 79 10 05 189 1896.— 138 1444.110 1267.05 78 956.95 -s Prema tomu za ukupno 3349.69 + 12.596.23 = 15945.92 ha po odbitku do 1906, obavljenog pošumljenja od 3450 ha = 12495 ha otpada na 1 ha = 109.72 t. j . okruglo 110 kruna sveukupnih troškova t. j . sjetva odnosno sadnja, uključivo odgoj i njega biljaka u bašćama, prenos, sadnja, dopuna i njega ove uključivo troškovi zagajenja. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1924 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Gospodarenje u bos. herc. šumama, njihovo podizanje i pešumljivanje 413 od I88O. do konca godine 1918. šnm. bašća ko cem god. Provedeni pom. posl. oko kult. Oruđe postavljeno o 4) _o . ´c * a Iznos Iznos Iznos Si Ograde branjevina Znakova branjevina oko Opaska o troškova troškova troškova co Q. O 3 M c (8 a 3 o M kultura "č? > O a. Njega kom. milij. K j h K h K h kg(hi) K h met. !km - i 10, --19.EO0 --12.300 -3150 -..4000 - 12,50 -21.300 — . za ograde i ta- Ë bi ce novih za0 brana od 3478ha 11.500 -2560 — 102.800 - 14,94 -20000 g te ..... i uzdr- S žavanje starih 13000 -2203 — 109.7241 — 18,71 3114 20759 60 ---14163 60 2424 — 102.803 - 19,60 3119 29434 78 .....; 1000 -j 20630 30 2236 60 133 349 23 13 29,89 47417 28138 -164040 1983 609T6 1 47686 80 3278 62 177.611 89 16 29,02 2784-3 33897 52 221.587 569 663-62 50626 | 40 2882 45 179.325 45 18 41,96 5992 40609 -105633 095 1202 67 49.946 54 2311 99 188234 88 34,32 3275 26467 67 26905 125 1034-04 27163 56 672 15 71.484 98 14,65 1064 19,652 53 19996 162 9:8-15 23897 12 457 71 70459 08 10,46 652-5 17.371 -6328- 360 21988 14919 99 574 71 55402 03 4,28 468- 22136 30 9992-239 488-50 ... 46 1067 15 75856 12 -25.210.5 299.266 40 610481 5436 5176.42 304.967 77 23.815 36 9,371047 66 1 Pobliži podaci fale. Rađeno sa šumskom robotom i kažnjenicima. — 2 hrast, žira u hl. 3 U ovom i doprinos željez. Vareš za režij. sječe = 25000 K. * od toga 500 hl hrast, žira 5 Doprinos željez. Vareš kao gore. — 6 hrast, žira u hektol. — 7 Doprinos od željez. Vareš kao gore, — 8 Od toga 3673 kg hrast. žira. 9 10 . Doptinos od željez. Vareš kao gore. — Od toga 2700 kg hrast. žira. — Od 12 13 toga 2025 Ig hrast. žira. — Od toga 6920 kg hrast. žira. — Od toga 2467kg hrast. žira. — 14 Uključivo preužitak 12929´74 K. — 15 Od toga 772 kg hrat. žira. 16 Od toga 1134 kg hrast, žira i 250 kg pitom, kestena. — " Od toga 1280 kg žira hrast. — 18 Od toga 4503 kg žira hrast. |